HORIZONT S MINARETIMA

Beogradska “Politika” - Boško Jakšić

Piše: Boško JAKŠIĆ

Od Turaka smo, između ostalog, dobili kulturu spavanja. Jastuk, jorgan, čaršaf, sve su to turske reči. Da smo imali naše, bile bi u upotrebi. Ovako je ostala samo slamarica, jedina za koju smo znali dok nisu došli Turci.

Ukoliko Beograd dobije islamski centar, postoji čovek koji će se tome više radovati i od ovdašnje islamske zajednice, i od predsednika Srbije i Turske koji su ideju podržali – Moamer el Gadafi.
Sklon sasvim posebnim teorijama, libijski vođa dugo zastupa tezu o “prirodnom savezništvu” muslimana i pravoslavaca, kao odgovor na ono što on naziva dominacijom jevreja i katoličko-protestantskog zapada.
Ne mislim da su Boris Tadić i Abdulah Gul ovako nešto imali u vidu kada su podržali projekat islamskog kulturnoobrazovnog centra koji bi podsticanjem dijaloga kultura i religija doprinosio razvitku regiona.
Bajrakli džamija, izgrađena 1575. i jedina preostala u Beogradu od 273 koliko ih je nekada bilo, premala je za 200.000 beogradskih muslimana, posebno u vreme velikih praznika. Ne postoji groblje na kome bi se oni sahranjivali u skladu sa zakonima Šerijata.
Ukoliko se u Beogradu izgrade tri nove džamije, ukoliko nisu u funkciji rivalstva tri mešihata, ukoliko islamski kulturni centar ne bude korišćen u borbi za birače raške oblasti i ukoliko bude imao odgovarajući sadržaj rada, zar to ne bi pomoglo boljem međusobnom upoznavanju i razumevanju?
Čitam internet forume. Komentare sa sajta StormfrontSrbija, postavljene u vremena paljenja Bajrakli džamije marta 2007., ne želim da citiram. Preporučujem ih tužilaštvu. Zadržaću se na komentarima sa sajta Serbiancafe. Kako su, nažalost, i oni u većini negativni, još više me uveravaju da je Beogradu takav centar potreban.
Jedan bloger se pita šta smo mi to pametno od tih Turaka naučili tokom 500 godina ropstva.
Odgovoriću – možemo da budemo ponosni na zlatne viljuške i noževe donete s vizantijskog dvora, treba da se dičimo srpskim fresknim slikarstvom, nekako nam je drago da je Srbin poreklom bio vezir na Porti, ali nemamo pravo da budemo nadmeni prema drugim civilizacijama, religijama i narodima.
Od Turaka smo, između ostalog, dobili kulturu spavanja. Jastuk, jorgan, čaršaf, sve su to turske reči. Da smo imali naše, bile bi u upotrebi. Ovako je ostala samo slamarica, jedina za koju smo znali dok nisu došli Turci.
Drugi bloger piše: “Islam je opasna i agresivna religija. Zar takvoj religiji da pravimo obrazovne centre?” I njemu odgovaram: islam je religija mira. Islamski fundamentalizam ima mnogo više veze sa antiamerikanizmom nego s verom.
“Samo bud… može predložiti otvaranje islamskog centra u hrišćanskoj zemlji”, konstatuje novi bloger. Retko koja evropska metropola nema džamiju i islamski kulturni centar. Sagrađen je u Rimu, srcu katoličanstva. Španija, zemlja koja mnogo toga duguje mavarskoj kulturi, čuva svoje džamije poput Abu Bakrove usred Madrida.
Velika džamija u Parizu, sagrađena u severnoafričkom stilu, jedna je od najlepših građevina te vrste na Zapadu. Po Londonu postoje islamski centri i džamije za sunite i šiite. U Berlinu i Beču glas mujezina nije ništa neobično. Moderna džamija podignuta je u Varšavi.
I pravoslavni svet demantuje one koji misle da “islam nije deo evropske kulture”. U Moskvi, gde živi oko dva miliona muslimana, postoji šest džamija, a ona najstarija, iz 1904., nije zatvarana ni u najgorim staljinističkim vremenima. Minareti se uklapaju u horizonte Bukurešta i Sofije. Plava džamija persijskog stila ima svoje mesto u Jerevanu, prestonici Jermena, prvog naroda koji je prihvatio hrišćanstvo.
Nova vlada Grčke, zemlje u kojoj je pravoslavna vera izuzetno prisutna u svekolikom životu, obećala je finansiranje gradnje džamije, o čemu se raspravlja već tri decenije. Atina je jedini grad u Evropi u kome ne postoji džamija.
Makedoniju, Bosnu i Crnu Goru da ne pominjem. Islamski centar otvoren je u Zagrebu, a nov je upravo počeo da se gradi u Rijeci. Islamski centar i džamija podižu se i u Ljubljani, koja je dugo bila redak evropski grad bez ikakvog islamskog obeležja.
Ovo je promocija “otomanske Turske”, zaključuje novi bloger. Ne bih rekao. Ovo treba da bude promocija ljudi s kojima živimo. Ljudi koje ćemo još češće sretati kada počnemo slobodno da putujemo po Evropi.
Srbija ne može da zatvara oči pred činjenicama. Posebno ne Srbija koja će uskoro pripadati velikoj evropskoj porodici naroda. Nije to samo pitanje ljudskih prava i principa tolerancije.
Islamski centar može da pomogne da se suzbije islamofobija, da se sruše mnoge predrasude sadržane u navedenim reagovanjima. Ima ih svuda. I u medijima. Često čitam da u EU dolaze “muslimani iz severne Afrike i s Bliskog istoka, kao i istočni Evropljani”. Nisu svi migranti muslimani. Zašto “istočni Evropljani” nisu klasifikovani kao katolici ili pravoslavci?
Istovremeno se širi mit da su muslimani u Evropi udaljeni od “evropske kulture”. Pa zar islam nije još od osmog veka bogatio tu kulturu? Zar mnogi muslimani nemaju francuske, britanske ili nemačke pasoše na koje su ponosni?
Pritisnuta niskom stopom rasta i potrebom za jevtinom radnom snagom, Evropa je umnogome preokupirana strahom od muslimana kao “monolitne, otuđene zajednice jedinstvenog identiteta”. Što je netačno. Postoje azijski, arapski, iranski, turski, sada i evropski muslimani. Belgijanci turskog i Belgijanci marokanskog porekla veoma se razlikuju.
Evropa mora da nauči da živi s muslimanima. Kao i oni sa Evropom. Demografske promene su dramatične. Muslimansko stanovništvo Evrope (oko 17 miliona) udvostručilo se tokom poslednje tri decenije i ponovo će se udvostručiti 2015. Predviđanja kažu da će 2050. svaki peti stanovnik Evrope biti musliman.
Muslimani čine četvrtinu građana Marseja i Roterdama, 20 odsto Malmea, 15 odsto Brisela i Birmingema, 10 Pariza, Londona i Kopenhagena. U Španiji su stranci 1998. predstavljali tek 3,2 odsto stanovništva, devet godina kasnije čak 13,4 odsto. U Belgiji sedam najpopularnijih imena muških beba glase: Muhamed, Adam, Rajan, Ajub, Mehdi, Amin i Hamza.
Stari kontinent odavno nije ekskluzivno hrišćansko društvo. Mnoge granice su već srušene. Mnoge će tek biti srušene. Treba se upoznavati. Posebno kada su muslimani svuda oko tebe: kao tvoji sunarodnici, bliži i dalji susedi.

_____________

1 Tekst je objavljen u Beogradskoj "Politici"

SANSKI MOST: PORODICE NEZADOVOLJNE VISINOM PRESUDE

PDF

| Ispis |

Mail

Porodice žrtava iz Starog Majdana, koje je ubio Nenad Malić u decembru 1992. godine, smatraju da presuda od 13 godina zatvora, koju mu je prije nekoliko dana izreklo Vijeće za ratne zločine u Beogradu, nije adekvatna težini počinjenog djela. Malić je osuđen jer je kao vojnik Vojske RS, u kafani „Fortuna“ u Starom Majdanu, ubio Huseina Grbića i Refika Velića, dok mu je treća žrtva, Džemal Hadžalić, uspio umaknuti. Otac ubijenog Refika, Huzeir Velić, ogorčen je jer na suđenju nisu svjedočili neposredni očevici zločina. „Esad Ćordić je sve vrijeme bio prisutan na mjestu zločina i o svemu postoji njegova pisana izjava. Međutim, on uopšte nije pozvan na suđenje, iako živi u Starom Majdanu.“, tvrdi Huzeir. Istovremeno, prema njegovim riječima, na suđenju Maliću svjedočilo je nekoliko svjedoka iz Starog Majdana koji nisu imali neposredne veze s ovim događajem. Porodice žrtava također imaju primjedbe i na dio presude gdje se navodi kako je Malić u trenutku zločina bio neuračunljiv. „U presudi se navodi kako je Malićev plan bio da od tijela trojice ubijenih formira slovo „U“. Znači, on je u tom trenutku imao plan i dobro znao šta radi.“, tvrdi Safija Grbić, supruga ubijenog Huseina. Ona je razočarana jer, kako kaže, Malić prilikom izricanja presude nije pokazao nimalo kajanja za zločin kojeg je počinio. Tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević ocijenio je da se ovom presudom šalje poruka svima koji su činili ratne zločine da neće moći mirno da spavaju. Vukčević je naveo da je presudom za ratni zločin nad civilima u Starom Majdanu 1992. godine, Srbija potvrdila čvrstu opredijeljenost za zaštitu osnovnih civilizacijskih vrijednosti, kao što je pravo na život. Ipak, porodice žrtava smatraju kako je presuda morala biti još strožija. Za isti zločin Nenad Malić je osuđen pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2002. godine, a Ministarstvo pravde BiH je ovaj predmet proslijedilo pravosudnim organima Srbije, obzirom da Malić već niz godina živi u Bačkoj Palanci. Suđenje Maliću, bivšem pripadniku Šeste krajiške brigade tadašnje Vojske Srpske Republike BiH, koji se od 9. januara ove godine nalazi u pritvoru u Beogradu, počelo je 18. septembra. Tekst preuzet sa radio Sana

ZAŠTO SE OVO ISPONOVA DEŠAVA NAŠIM ISTAKNUTIM LIDERIMA ?

Nihad Krupić

pisac i publicista

Predsjednik BiH Kulturni Centar Vancouver, Canada

Podpredsjednik Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000

Bosanska Dubica, RBiH Vancouver, Canada

Ambassador Muhamed Sacirbey Liberated
by US Second Circuit Court

US Courts have ruled that Ambassador Muhamed "mo" Sacirbey has not been charged with any crime and cannot be extradited to Bosnia & Herzegovina. The Second Circuit Court of Appeals has ordered that all limitations on mo's freedom be immediately lifted.
Ambassador Sacirbey has simply thanked the Court and is not only relieved after years of mental and phsysical pressure but feels a restored confidence in the US judicial system. "It is a personal vindication, but also one for truth, justice and the US judicial system," Ambassador Sacirbey said. "The legal experts and counsel who have worked on my case deserve credit for defending not only critical legal principles with global relevance, but also defending truth. The rule of law does not come without a price. My experience is a prime example of that, but ultimately justice has prevailed. I plan to continue my political activism in promoting the issues that are important to Americans, Bosnians & Herzegovinians and all of us that see ourselves also as citizens of the world. I was not deterred nor intimidated before and now I see no desire for vengeance. And, after so many efforts on my part to resolve any "investigation" regarding my previous actions, I would hope that others would not resort to abuse of the legal system at my personal expense and that of truth and justice. Vindication is lon coming, but the truth is even more important.

Poštovani prijatelji, Ovo je dugo očekivana i radosna vijesti za sve BiH patriote, a pogotovo za bliske prijatelje i dugogodišnje saradnike ambasadora Šaćirbeya kojima i sam pripadam. Prije nego dovršim tekst na kojem radim ovim pismom Vas želim potaknuti na razmišljanje kao i na traženja odgovora na pitanje... ZAŠTO SE OVO ISPONOVA DEŠAVA NAŠIM ISTAKNUTIM LIDERIMA ?

U gornjem obrazloženju odluke suda između redova stoji : 1. Ambasador Dr. Muhamedu Šaćrbey nije optužen za bilo koju kriminalnu radnju,obustavlja mu se sudski proces i ne može biti isporučen BiH.Pravno rijetko definisana presuda. Vjerujem da su se postidili motiva progona dr. Šaćirbeya i oni koji su pročitali danas ovu odluku, sami svjesni da je slučajem Dr. Šaćirbeya izigran i ponižen američki pravosudni sistem. Skinuta je i zabrana kretanja dr. Šaćirbeyu. Neće se više pitati BiH za obustava Interpolove potjernice protiv njega dok se on nalazi u Hagu kao svjedok tužbe protiv srpskih ratnih zločinaca.

2.Kompletan proces protiv dr. Šaćirbeya je motiviran izvanpravnim razlozima političke prirode što najbolje pokazuje činjenica da tužilaštvo BiH nikad nije uputilo USA sudu kompletiranu optužnicu sa dokazima za navodnu kriminalnu radnju dr. Šaćirbeya. A sam on je u nekoliko pisama sudu BiH tražio ubrzanje ovog procesa.

3. Motivi za progon ambasadora Šaćirbeya su došli iz pojedinih političkih krugova u BiH koji između ostalog kontrolišu i pravosudni sistem tamo. Pogledajte samo ko je sve danas od Bošnjaka pod optužbom, kakve se šeme prave i ko medijski ovo podržava.

4. Stvarni povod progona dr. Šaćirbeya se nalazi u njegovoj postdejtonskoj kritičnosti ovog dogovora i propagiranju snaženja Bošnjaka kao najvažnijeg političkog faktora ne samo u BiH nego i na Balkanu i Evropi. Upravo je to zasmetalo onima koji su od bošnjačke političke avangarde napravili pratioce i pobornike protektorata.

6.Na kraju nekoliko godina od zatvora do slobode sa ograničenim kretanjima, mentalne i fizičke opeterećenosti ambasadora Šaćirbeya napokon je donošenjem ove presude pokazana snaga USA pravosudnog sistema.

MI TRAŽIMO OD AMERIKANACA DA PODRŽE ONE PRINCIPE U BOSNI I HERCEGOVINI KOJI SU IZMEĐU OSTALOG OSNOVA USTAVA USA, A TO JE SLOBODA, PRAVDA I DEMOKRATIJA,

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA ŽELI DA KAŽE DA SU DANAS ISTI ONI KOJI SU BRANILI BIH TOKOM AGRESIJE U BIHAĆU, SARAJEVU, GORAŽDU, BUŽIMU, TEOČAKU...I ŠIROM SVIJETA TRAŽILI PRAVDU ZA AGRESIJU I GENOCID NAD NJOM , I ONI KOJI SU JE NAPADALI I POSLIJE RAZGRAĐIVALI . MI NE SMIJEMO DOPUSTITI DA NAM SE TO DESI I DA NAM DRUGI PONIŠTI SVE ONO ŠTO SU PATRIOTE BIH URADILE OD 1990 GODINE DO DANAS….

DEJTONOM JE ZAUSTAVLJEN RAT U BIH, ALI I ZAMRZNUTA NJENA BUDUĆNOST …česte su riječi Dr. Šaćirbeya.

Ko bliže poznaje Dr. Muhameda Šaćirbeya uvjerio se sa koliko energije je radio i pridonio da BiH postane neovisna država, ravnopravna članica UN i drugih međunarodnih institucija.

Na kraju današnjeg dana veliki dobitnici su pravda, vjera u USA pravosudni system i Dr. Muhamed Šaćirbey koji je na svojoj koži testirao gorku pilulu sumnje, progona, zatvora, ograničenog kretanja, pokušaja ubistva pravde, negiranje države BiH i stavljanje Bošnjaka u istu ravan sa onima koji su na njima napravili zločin i agresiju. Za očekivati je da se dr. Šaćirbey vrati u politiku na velika vrata i napokon preko puta pregovaračkog stola sa međunarodnom zajednicom ponovo sjedi neko ko odlično zna kako sa njima treba razgovarati, bez ikakvih ustupaka, opravdanja, ali i nihilističkog pristajanje da nam se sve svede na prihvatanje uloge žrtve i sa tim skrene sa puta jačanja Bošnjačkog faktora kao najvećeg oslonac državnosti Bosne i Hercegovine. Svako Dobro, Nihad Krupić

TRINAEST GODINA ZATVORA ZA MALIĆA

Klikom OVDJE ste u mogućnosti pogledati vijesti "ntv 101" o slučaju "Malić" i reportažu o Rimskom mostu - historijskom spomeniku

Vijeće za ratne zločine u Beogradu osudilo je Nenada Malića, državljanina Srbije rodom iz okoline Sanskog Mosta, na 13 godina zatvora zbog ubistva dvojice i pokušaja ubistva jednog muslimanskog civila u Starom Majdanu 1992. godine. Obrazlažući presudu, predsjedavajući sudija Vesko Krstajić rekao je da je Malić, pripadnik tadašnje Vojske Srpske Republike BiH, kriv za ratni zločin i da je tri dana nakon ubistva detaljno opisao istražnom sudiji u Banjaluci način na koji je ubio dvije osobe, a jednu pokušao da ubije. Malić je, kako je obrazloženo u presudi, u stanju bitno smanjene uračunljivosti 21. decembra 1992. godine ubio Huseina Grbića i Refika Velića ispred kafića "Fontana" u Starom Majdanu, a potom je pokušao da ubije i Džemala Hadžalića koji je uspio da pobjegne.Tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević ocijenio je da se ovom presudom šalje poruka svima koji su činili ratne zločine da neće moći mirno da spavaju. Vukčević je naveo da je presudom za ratni zločin nad civilima u Starom Majdanu 1992. godine, Srbija potvrdila čvrstu opredijeljenost za zaštitu osnovnih civilizacijskih vrijednosti, kao što je pravo na život. Za isti zločin Nenad Malić je osuđen pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2002. godine, a Ministarstvo pravde BiH je ovaj predmet proslijedilo pravosudnim organima Srbije. Suđenje Maliću, bivšem pripadniku Šeste krajiške brigade tadašnje Vojske Srpske Republike BiH, koji se od 9. januara ove godine nalazi u pritvoru u Beogradu, počelo je 18. septembra. pruzeto sa : radio Sana

SPC i Patrijarh

EKSKLUZIVITET IZRAŽAVANJE SRPSKE NACIONALISTIČKE IDEOLOGIJE

«Suština mora biti izražavanje ekskluzivne srpske nacionalsitičke ideologije, ... novo, dopunjeno Načertanije mora postaviti jasne i nedvosmislene granice nove srpske države i mora odbraniti naš narod koji živi u drugim državama...»; je dio teksta uvodnika objavljenog u službenom glasilu SPC, «Glasu Crkve», 1991. godine, gdje SPC prvi put otvoreno pordržava stvaranje «Velike Srbije». Iste godine u septembru patrijarh Pavle na skupu u Prebilovcima pred više od 30 hiljada vjernika je pozvao okupljene na borbu riječima:«Ako je Božija volja da vodimo rat, svaki Srbin se mora viteški i herojski boriti, veran istorijskom duhu srpskog naroda».

Piše: Nihad Krupić

Zlatno doba Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) je bez sumnje vrijeme otomanske okupacije Balkana. Obilatom novčanom pomoći Osmanlija napravljeni su najznačajniji srpski manastiri, crkvena svita je dobro živjela, bila poštovana od beogradskih paša koji nisu žalili para da se grade nove crkve, dobro plaćaju sveštenici, školujući i šaljući ih izvan granica Srbije, od Carigrada do Jeruzalima i Soluna. Nije čudo da je u tom vremenu crkvene ljude bilo više strah od Srba nego od Turaka, kako je napisao jedan srpski vladika. Iako sa velikom podrškom tadašnje vlasti SPC je tajno štitila i sakrivala srpske hajduke i odmetnike, napadače iz zasjede na turske karavane, i ta njena sramna uloga štićenja zločinaca nije prestala ni do današnjih dana

SPC i komunizam
Najveći udar u svojoj historiji Istočna ili Ortodoksna crkva je doživjela 1917. godine ulaskom boljševika u Moskvu i paljenja najznačajnije crkve Svetog Petra. Tog dana su se Rusi oslobodili crkvnog uticaja i postali ortodoksni vjernici novog društvenog uređenja zvanog komunizam.Prateći svoju rusku braću i Srbi su se u komunističkoj Jugoslaviji odrekli svoje vjere i doveli SPC u najteži položaj od njenog osnivanja. Zbog otvorene podrške fašističko-četničkom pokretu Draže Mihajlovića, blagosivanju najtežih četničkih zločina, učinjenim uglavnom nad Bošnjacima Podrinja, pružanju utočišta Draži i njegovim vojvodama poslije oslobođenja, i masovnim srpskim prelascima u komuniste, SPC je skoro izgubila građansko članstvo, crkvena sjemeništa su pohađala uglavnom seoska djeca, uz stalno prisutan nedostatak crkvenog sveštenstva. U to vrijeme biti pop među Srbima nije bilo nimalo atraktivno zanimanje. Na hiljade crkava i manastira je zapušteno a samo oni najstariji su pod pritiskom UNESCO-a proglašeni spomenicima kulture i tako spašeni totalnog rasula. Komunizam je postao nova vjera Srba a razočarano sveštenstvo je otvoreno govorilo da Srbi između vlasti i pradjedovskih svetinja, uvijek izaberu vlast.
Veliki povratak SPC u javnost se ostvario Vidovdana 1989. godina na Gazimestanu, proslavom 600 godina od Kosovske bitke. To je ujedno bio i dan kada su srpski nacionalisti, predvođeni Slobodanom Miloševićem u koaliciji sa SPC krenuli na ostvarivanju dugo sanjanog sna zvana Velika Srbija. Iako je komunizam skoro zadao smrtni udarac ovoj crkvi, nije joj smetalo da sa dojučerašnjim zadrtim poklonicima ove ideologije krene putem koji nije ni blizu prenošenja Božije objave mira, ljubavi i prijateljstva među ljudima.
«Suština mora biti izražavanje ekskluzivne srpske nacionalsitičke ideologije, ... novo, dopunjeno Načertanije mora postaviti jasne i nedvosmislene granice nove srpske države i mora odbraniti naš narod koji živi u drugim državama...»;
je dio teksta uvodnika objavljenog u službenom glasilu SPC, «Glasu Crkve», 1991. godine, gdje SPC prvi put otvoreno pordržava stvaranje «Velike Srbije».
Iste godine u septembru patrijarh Pavle na skupu u Prebilovcima pred više od 30 hiljada vjernika je pozvao okupljene na borbu riječima:
«Ako je Božija volja da vodimo rat, svaki Srbin se mora viteški i herojski boriti, veran istorijskom duhu srpskog naroda».
Od tog dana nije prošla ni jedna smotra, stvaranje novih srpskih jedinica i ni jedno krećanje u boj da ih nisu lokalni popovi blagoslivali molitvom, kadeći tamjanom i polijevajući vojnike, tenkove i drugo teško oružje svetom vodicom. Što god je bila veća jedinica, to ih je blagosivao viši u hijerarhiji SPC.

SPC i genocid

Sa euforijom su ispraćani srpski borci u novi boj, a podukradom ih mrtve dovozili nazad kućama. Velike gubitke na ratištima širom Republike Bosne i Hercegovine, srpske vojne i crkvene vlasti su prikrivale tajnim sahranama, u ranim jutarnjim časovima, bez ikakve vjerske ceremonije. Na radiju i TV pod njihovom kontrolom se ponosno isticalo da novih gubitaka nije bilo a na banderama, lipama i kestenima više nije bilo mjesta za nove smrtovnice. U skorijoj budućnosti i nadamo se otupljivanju srpskog nacionalizma tek treba da se otkrije ova sramna uloga SPC, ovog puta prema sopstvenom narodu.Najizrazitija sprega SPC i Vojske RS je pokazano prilikom osnivanja Drinskog korpusa. Ovu ceremoniju je svojim prisustvom počastio i osobno blagoslovio mitropolit Dabro-bosanski Nikolaj, šaljući ovu zločinačku jedinicu na put pokolja bošnjačkog stanovništva dolinom Drine i kasnije do srebereničkog genocida. Pojedini svećenici su primjerom četničkog popa Ðujića, čak direktno učestvovali u zločinima, dok je Artemije Radosavljević, vladika raško prizrenski malo dalje od mjesta zločina govorio:«Moram ispraviti moje sveštenike koji govore da je Bog otac svih ljudi. Nije tako. Bog je doduše stvaralac svih ljudi, ali je otac samo onih koji vjeruju u sina božjeg. Sa stanovišta pravoslavlja, nije prihvatljivo reći da su svi ljudi Božija djeca» - koja je jedna od najradikalnija izjava ikad rečena iz usta jednog svećenika.
U isto vrijeme počinju zločini nad ljudima što po Artemiju nisu Božija djeca, ljudima poput Bošnjaka iz Kozarca koji su na svojoj zemlji izgradili i godinama održavali malu pravoslavnu crkvu u čast nekoliko srpskih familija koji su živjeli među njima. Isto se dešavala i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, Ni tada a ni poslije ni jednom iskrenom riječju patrijarh Pavle i ostale vladike nisu osudile genocid nad Bošnjacima i rušenje više od hiljadu njihovih bogomolja.

Patrijarh Pavle i Božanski narod
U jeku najvećih napada na Sarajevo, u još jednom pokušaju izigravanja skrušenog svećenika patrijarh Pavle je došao do sarajevskog predgrađa Lukavice, koje je u to vrijeme bilo pod kontrolom srpskih jedinica i uputio poziv reis-l-ulemi Ceriću i kardinalu Puljiću za trojnim skupom. Reis-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić se nije odazvao i Pavlova misija je propala.Nakon tog neuspjelog sastanka je rekao: «Crkva je uz narod».Sa tim je direktno postao duhovni brat najokorjelijim srpskim zločincima i iako nije potezao kamu iza pojasa i topovski konopac više Sarajeva, blagoslivao je glavnog šefa Miloševića i izvršioce na terenu Radovana Karadžića i Ratka Mladića dok su oni u punom zanosu krčili put ka «Velikoj Srbiji». Kada je to presječeno i ova trojka došla na liste natraženijih zločinaca današnjice patrijarh Pavle je za Miloševića rekao da on nije hrišćanin jer komunisti to ne mogu biti a na kraju molitve za valjda zdravlje i dug život Karadžića i Mladića je uputio poruku:«Bolje je umrijeti nego naše duše ogriješiti» - očito namjenjenoj onim Srbima koji bi mogli doći u iskušenje da izdaju ova dva zločinca. Iako na stalnom udaru srpskog nacionalizma, blagoslevnog od samog vrha crkve, bošnjački narod nikad u svojoj historiji nije digao ruke na velikodostojnike i objekte SPC. Čak šta više učestvovao je u izgradnji mnogih crkvi, poput Sjeničana povratnika koji su sagradili svoju džamiju i kada su vidjeli da je stalo sa gradnjom lokalne crkve, priskočili svojim prilozimo u pomoć da se ovaj vjerski objekat završi samo koju godinu nakon protjerivanja sa svojih ognjišta, palenje njihovih kuća i džamija... uz blagoslov dobojskih pravoslavnih svećenika.Ali patrijarh Pavle i dalje je ostao u zaštiti svojih podanika krvavih ruku, ne mireći se činjenicom da je njegova crkva bila odlučujuće pogonsko duhovno gorivo za strahovitu provalu srpskog nacionalizma. Čak šta više, manirom vječitog rasiste i diskriminatora izjavljuje:“Naša sudbina je da nosimo krst na ovom vatrenom razmeđu između različitih svjetova. Stoga je srpski narod božanski narod...» - potpomažući tezu da su Srbi kao \'nebeski narod\', Bogom odabran da dominiraju na čitavom prostoru Balkana.Uskršnji poziv 2004 godine Patrijarha Pavla srpskom narodu da se izmire sa svima koji ih mrze, a njih je mnogo kako sam kaže, je kruna srpskog potvaranja i obmane. Patrijarha Pavla više nema i proteće još dosta savske i dunavske vode Beogradom da iskušenici SPC konačno spoznaju da niko nema ekskluzivitet birati čijoj djeci je Bog bliži i nakon toga otvoreno zatraže oprost od komšija za sve zločine koje su Srbi učinili nad njima».

RIMSKI MOST - Historijski spomenik

Most u Starom Majdanu
(poznat kao Rimski Most),
historijski spomenik

Za odluku BiH Komisije za Očuvanje Spomenika,da je Staromajdanski Rimski most proglašen historijskim spomenikom BiH,saznadoh prije otprilike godinu i po.

Na otvoru Hašlamske 2008 istu stvar je u svom govoru ponovio i načelnik općine Sanski Most dr. Sanjin Halimović.Sve to mi bijaše toliko drago, da od dragosti ne povjerovah."Daj Bože da je to istina",pomislih i odlučih slijedećih par dana potražiti informaciju više.Nadjoh oficielnu web stranicu BiH Komisije za Očuvanje Nacionalnih Spomenika i saznadoh da je na tada posljednjoj sjednici održanoj krajem marta 2008 razmatran i Rimski most,te da je uvršten na spisak Nacionalnih spomenika al' treba sačekati da se odluka objavi u službenom listu te da se tako stvar ozvaniči.

Dosta često sam pratio i "izvirivao" na ovu stranicu i čekao definitivni "muhur".Danas,srčući vrelu kahvu i buljeći u monitor kompjuterski,ugledah ono što godinu i po očekujem.Obveselih se pa se na momenat isključih.Znam da mi je supruga nešto pričala o odlasku u trgovinu.Kako je dalje tekla njena priča...nemam pojma.Ja se otkačio čitajući odluku o proglašenju Rimskog mosta historijskim spomenikom države nam BiH,a i ona to primjetila pa mi veli :"Gdje si ti?""Ha,šta si rekla,de ponovi ništa te nisam čuo",rekoh joj.Vidjevši da ne skidam oči sa monitora ona ne ponovi ništa,valjda svjesna toga da opet ništa ne bih čuo.

I tako,ne skidajući oči" sa ekrana počeh da čitam tekst i odluku.Šta tamo pročitah,ne bih da vam prepričavam već evo,pročitajte sami i o sveme donesite svoj zaključak.

foto : Hasanić Edin

Most u Starom Majdanu
(poznat kao Rimski most)
historijski spomenik

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 43/08.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. marta do 1. aprila 2008. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijski spomenik – Most u Starom Majdanu, poznat kao Rimski most, općina Sanski Most, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1631 (novi predmjer), broj posjeda 99, k.o. Sanski Most, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02, 6/04 i 51/08).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Na prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine; Vlada Federacije BiH posebno je dužna osigurati izradu projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnog spomenika.
Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:
- arheološko istraživanje mosta;
- statičku analizu terena i konstrukcije mosta i obalnih zidova sa mjerama za sanaciju;
- saniranje oštećenja na svodu mosta sa čišćenjem spojnica i zapunjavanjem krečnim malterom;
- saniranje uzvodnih i nizvodnih bočnih zidova;
- uklanjanje svih struktura koje nisu izvedene u skladu sa principima rekonstrukcije i ponovno izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova;
- čišćenje mosta i odstranjivanje samonikle vegetacije sa konstrukcije mosta;
- uređenje okoline mosta sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- izradu i provođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika;
- izradu alternativnog saobraćajnog rješenja – izgradnja novog mosta.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-159/07-2
29. marta 2008. godine
Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Na osnovi peticije koja je podnesena od strane JU Kantonalni zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-Sanskog kantona, Bihać, u skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- z.k. izvadak i podatke o vlasništvu,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentacijsku građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru
Lokacija
Historijski spomenik se nalazi u centru naselja Stari Majdan, općina Sanski Most, u neposrednoj blizini porušene pravoslavne crkve i mjesne škole.
Most je podignut na potoku Gračanica, koji izvire zapadno od naselja, pod brdom Gračani.
Izgrađen je na k.č. broj 1631 (novi predmjer), k.o. Sanski Most, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Povoljan geografski i klimatski položaj uvjetovao je da je područje današnje općine Sanski Most bilo nastanjeno još od prahistorijskog doba. Ispitivanjem ovog terena, utvrđeno je 18 prahistorijskih lokaliteta, 19 lokaliteta iz doba rimske dominacije, a 20 lokaliteta datirano je u srednji vijek.
Brojnost lokaliteta pokazuje da je ovo područje bilo nastanjeno u kontinuitetu skoro 4000 godina. Od prahistorijskih lokaliteta najznačajnije su pećine Hrustovača i Dabarska pećina.
Doba rimske dominacije ostavilo je brojne materijalne tragove, koji svjedoče o veoma intenzivnom životu. Razlozi su, osim bogate i plodne zemlje, prirodna bogatstva, u prvom redu željezna ruda, koje u ovom kraju ima u izobilju.
Važan nalaz iz rimskog perioda pronađen je na lokalitetu Crkvina, u selu Šehovci, gdje je otkriveno rimsko naselje i metalurški pogon.
Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Kao što mu ime govori, naselje je posebno poznato po bogatstvu i preradi željezne rude. Godine 1963, na lokalitetu ”Troska”, prilikom eksploatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz 3. stoljeća nove ere.
Kontinuitet eksploatacije i prerade željezne rude nastavio se i u kasnijim periodima historije. Prema navodima Hamdije Kreševljakovića, u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku proizvodilo oružje i municija, dakle, vađena je i prerađivana željezna ruda.
Za vrijeme osmanskog perioda otpočelo je vađenje i prerada željezne rude u polufabrikate, tzv. ”poluge“, koje su transpotirane rijekama Sanom, Unom i Savom preko pristaništa Gradiška sve do Carigrada(1).
Naselje je ranije nosilo nazive: Madeni Ahen, što u prevodu znači Željezni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i, konačno, Stari Majdan, koje je, prema pisanju Hamdije Kreševljakovića, naselje dobilo u 18. stoljeću.
O vremenu izgradnje starog mosta nema nikakvih podataka. Narod ga datira u rimski period, iz razloga što su u naselju otkriveni određeni objekti iz rimskog perioda. Na više lokaliteta u Bosni i Hercegovini ima mostova koje tradicija naziva grčkim, rimskim i sl. Na današnjem stepenu historijske nauke, posebno arheologije, gotovo je nemoguće upuštati se u analize koliko su pojedini od ovih objekata rimski, na rimskim temeljima, ili su nastali u kasnijem periodu. Ovdje treba imati na umu da se u narodu često pojedine nekropole sa stećcima – srednjovjekovni spomenici, nazivaju grčkim grobljima. (Mujezinović, Čelić, str. 16)
Mujezinović ovaj most, pozivajući se na neimenovane autore, datira u period kasnog srednjeg vijeka, s obzirom na činjenicu da se u blizini naselja nalazi nekoliko starih srednjovjekovnih utvrda.
Najstarije svjedočanstvo o mostu navedeno je u dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika, gdje postoji podatak da je most popravljan u dva navrata, i to krajem 18. stoljeća (oko 1772. godine) i 1928. godine, kada su na njemu vršene neke manje prepravke. (Mujezinović, Čelić, str. 126)
U narodu je ostalo u upotrebi više naziva za ovaj most – već spomenuti naziv Rimski most, Gračani, Ćemer i Ćemerlija (Elaborat JU Zavod za zaštitu spomenika Unsko- Sanskog kantona).
Nakon rata u Bosni i Hercegovini, u nekoliko navrata su vojna vozila UNPROFOR-a i kasnije IFOR-a teškim oklopnim vozilima prelazila preko mosta. Nakon intervencije mještana i tadašnje službe zaštite, ova aktivnost je obustavljena i prelaz je pomaknut nekoliko metara uzvodno. Tom prilikom je došlo do devastacije obala potoka.

2. Opis dobra
Mostovi veće trajnosti podizani su na svim važnijim trgovačkirn putevima. Kamen kao građevinski materijal po svojoj bitnoj karakteristici i oblikovnim mogućnostima predodređen je za stereotomsku formu. Osnovna stereotomska forma, koja je u svim mostogradnjama svijeta postala zajednička karakteristika, jeste svod – jedan svod ili niz svodova, koji u određenom ritmu povezuju obale rijeka(2).
Prilikom izgradnje mostova, konfiguracija terena i širina rijeke u znatnoj mjeri utječu na izbor lokacije gde će se podići most i ima vrlo važnu ulogu za određivanje njegovog oblika.
Most u Starom Majdanu sagrađen je na ravnom terenu. Njegova sadašnja dužina iznosi 8,40 m, dok ukupna širina mosta na sredini konstrukcije iznosi 4,25 m.
Karakteristika ovog mosta je ta da nije izgrađen upravno na tok potoka (najkraća udaljenost), nego je izveden pod uglom od oko 40 stepeni, što je najvjerovatnije uvjetovano ranijom trasom puta. Svi elementi konstrukcije mosta – pravac svoda, pravac središnjeg stupa, prate tok potoka.
Most je izgrađen od blokova lomljenog i priklesanog kamena različitih dimenzija. Most ima dva segmentna polukružna svoda, čija širina iznosi oko 2,60 m, dok je njihova visina na istočnoj (nizvodnoj) strani 97 cm, odnosno 120 cm na zapadnoj (uzvodnoj) strani.
Svod je urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih blokova sedre. Pretpostavlja se da su svodovi bili nešto viši, jer je korito usljed nanosa šljunka kroz dugi vremenski period zatrpavano(3).
Konstrukcija svodova je oslonjena na obale i središnji stup, dužine 4,45 i širine 1,50 m. Sa uzvodne strane, izveden je kameni kljun, visine 85 cm, dok sa nizvodne strane klasičnog kljuna nema(4), nego je izveden kameni kvadar, širine 58, a visine oko 10 cm. Tačna visina ovog dijela konstrukcije nije saglediva zbog nanosa šljunka.
Sa sjeverne strane je most oslonjen na dva kamena zida - uzvodni i nizvodni zid, izgrađen od istovrsnog građevinskog materijala kao i sam most.
Niveleta mosta se blago penje prema sredini i pod tupim uglom se lomi prema suprotnoj strani. Najviša tačka mosta nalazi se na koti 1,78 m (mjereno iznad nivoa potoka).
U svodu mosta primjećuju se tragovi maltera, koji je upotrebljen kao vezivno sredstvo prilikom njegove gradnje, i obilje samonikle vegetacije.
Bočni zidovi mosta izgledaju kao da su kameni blokovi redani na suho, iz razloga dugogodišnjeg neodržavanja mosta i njegove izloženosti nepovoljnim atmosferskim utjecajima.
Most nema dekoracija i natpisa. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika, koja je izražena isticanjem završnog reda kamenih ploča postavljenih 5 cm preko čeonog zida. Širina kamenih ploča iznosi 50 cm na uzvodnoj i 44 cm na nizvodnoj strani mosta, dok je njihova debljina 13 cm.
Na mostu nema korkaluka, niti ima elemenata na osnovi kojih bi se mogli utvrditi elementi na osnovi kojih bi bila moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda mosta. Moguće je da korkaluk nije ni postojao. Most je u novije vrijeme asfaltiran.
Po karakteristikama konstrukcije i vrsti materijala koji je u njega ugrađen, most u Starom Majdanu je vrlo sličan mostovima u Ocrkvalju kod Miljevine (za koga nije utvrđen period nastanka), kamenim mostovima u okolini Trebinja i mostu iz sela Vranci kod Kreševa.
Područje Kreševa, kao i područje oko Starog Majdana, ima sličnu djelatnost – rudarstvo i željezni obrt. Vranjački most, kao i most u Majdanu, ima jednostavnu rustikalnu formu i izgleda kao da je srastao sa ambijentom. Izveden je sa jednim polukružnim lukom i građen je od priklesanih kamenih blokova raznih dimenzija. Na mostu nema nikakve sekundarne plastike, nema vijenaca, niti ograde. Niveleta se blago penje prema sredini i skoro je identična niveleti mosta u Starom Majdanu. Ovaj most je djelo domaćih graditelja i nastao je u srednjem vijeku.

3. Dosadašnja zakonska zaštita
Most nije bio pravno zaštićen.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nema podataka o istraživačkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su izvedeni na ovom mostu.
Mujezinović i Čelić u svojoj knjizi o kamenim mostovima navode ovaj most, ali ga lociraju u naselje Ljubija.

5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u stanje na terenu, koje je obavljeno 4. marta 2008. godine, utvrđeno je sljedeće:
- obalni zidovi su oštećeni. Došlo je do odvajanja pojedinih elemenata konstrukcije zida i ispiranja vezivne mase iz spojnica;
- nije poznato stanje podloge na koju se oslanja konstrukcija mosta;
- kameni blokovi, koji se nalaze u čeonim zidovima mosta, su na određenim mjestima pomjereni usljed saobraćaja (najvjerovatnije usljed prolaska teških vojnih vozila);
- uočeno je prisustvo samonikle vegetacije na čeonim zidovima i u intradosu mosta.

6. Specifični rizici
- neodržavanje mosta;
- samonikla vegetacija.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
vi. Vrijednost konstrukcije
F. Ambijentalna vrijednost
v. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija – JU Kantonalni zavod za zaštitu spomenika,
- situacija,
- osnove,
- presjeci,
- fasada uzvodna,
- fasada nizvodna,
- fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH - fotografije Mirzaha Foče, urađene 4. marta 2008. godine fotoaparatom SONY digital.

Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Rimskog mosta u Starom Majdanu nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1961. Gojković, Milan, Katanić, Nadežda, Građa za proučavanje starih mostova i akvadukata u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori , Beograd, 1961.

1998. Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u BiH, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.

1989. Gojković, Milan, Stari kameni mostovi, Naučna knjiga, Beograd, 1989.

1997. Hadžialagić, Husref, Gradiška u prošlosti, Geotisak d.d., Rijeka-Delnice, 1997.

Dokumentacija JU Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-Sanskog kantona, Bihać

(1) O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane, a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportirale velike količine željeznih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, radili su i na topljenju, u livnicama i kovačnicama, te odvozili proizvode do rijeke Sane.
(2) Uopćeno gledajući, na kamenim mostovima postoje sljedeći elementi:
- temelj mosta – poreko koga je uspostavljena veza građevine sa terenom. Ovaj element ima izuzetan značaj za stabilnost objekta;
- stupovi mosta – stup je element preko koga se opterećenje konstrukcije prenosi na temelje i koji je pri tome izložen neprekidnom djelovanju vode;
- svod mosta – predstavlja najvažniji dio konstrukcije, funkcije i forme mosta;
- čeoni zidovi – elementi koji definiraju niveletu mosta;
- ispuna mosta – element kojim se popunjavaju šupljine unutar mosta;
- olakšavajući otvori – elementi koji predstavljaju rezultat pokušaja da se opterećenje ispune smanji i na taj način olakša sama konstrukcija;
- vijenci – predstavljaju arhitektonske detalje koji svojom plastikom naglašavaju podjelu mosta na nosivu konstrukciju, noseći dio (svod sa lukom) i stazu sa ogradom;
- ograda – korkaluk – arhitektonski element čija je osnovna funkcija zaštitna;
- dodatni konstruktivni elementi – krilni zidovi, prilazne rampe i sl.;
- dodatni arhitektonski elementi – portali na mostu, sofe za odmaranje...;
- kule stražarnice.
(3) U narodu postoji legenda da je ispod ovog mosta mogao projahati jahač na konju.
(4) Gojković navodi da se kod gradnje mostova, a u cilju smanjenja turbulentnog kretanja vode oko stupa, odnosno efikasnijeg proticanja vode, obavezno izvodi tzv. uzvodni kljun. Nizvodni kljun nije obavezan prilikom izgradnje, pogotovo manjih mostova. (Gojković, str. 22)

Preuzeto sa : Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

U političkoj magli i akademskom zamoru

SABOR BOŠNJAKA

Ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…

Piše: Prim dr. Muhamed Saračević
Predsjednik KBSA2000

Reagovanja na najavljeni Sabor Bošnjaka se kreću od podržavanja i traženja odgovora na najbitnija pitanja koja se tiču Bošnjačkog naroda i njegove zemlje, do tvrdnji da Sabor ništa novo, značajno i historijsko ne može polučiti. U datom političkom, kao i u trenutku duhovnog i sveobuhvatnog stanja u kojem se nalaze Bošnjaci, i jedno i drugo mišljenje ima svoje argumente.
Naime, najvažnije pitanje je da li su zadovoljeni historijski uslovi da se održi jedan ovakav skup, i da li ovog trenutka među Bošnjacima može da se izdvoji karizmatična ličnost ili grupa kao autoritet za kojeg bi se vezale odluke Sabora, i koji bi poveo narod zacrtanim smjernicama. Kada to kažem, moram da odgovorim na neka pitanja koja se tiču gornjih predpostavki.

Političko frakcionaštvo
Na političkoj sceni Bošnjačkog miljea u ovom trenutku nema relevantne političke snage kojoj bi se moglo dati povjerenje. Najizrazitija politička partija Bošnjačke provinijencije SDA, crpi snagu iz proteklih vremena, kada je bila definisana i vođena autoritetom Alije Izetbegovića, bez izrazito suprostavljenih političkih razmimoilaženja. Danas je SDA bez karizmatičnog vođstva, suprotstavljenih frakcijskih pozicija, maglovitih i sumnjivih stavova o budućnosti BiH, kao i načinu kako je ostvariti. I ostale stranke koje djeluju u ime Bošnjačkog nacionalnog tijela su izgubile značaj, i teško da mogu odgovoriti izazovu vremena u kojem se riješava pitanje kvalitetnog opstanka BiH kao i onih koji je priznaju za svoju državu. Teško je shvatiti da svi oni koji imaju i trunku vlasti na dijelu BiH pretenduju da su dobili mandat da obnašaju vlast, a nisu uspjeli riješiti ni osnovne atribute države. Licemjerno je tražiti u Zenici, Tuzli, Sarajevu krivce za neuspjeh, ili u MZ iracionalnog neprijatelja. Zar pitanje sigurnosti gradjana, čistoće gradova, ekologija, regulacionih planova, saobraćajnog reda, kulture ponašanja na radnom mjestu, da ne spominjem proizvodne programe, poljoprivredu, povrat vakufskog i drugog vlasništva, ovisi od nekog drugog izvan trenutnih vladajućih struktura.

Na širem političkom planu odnos prema trenutnim zbivanjima, viznom sistemu, Europskim integracijama, ekonomskim pitanjima, privatizaciji, a iznad svega Butmirskim dogovorima nema adekvatan odgovor, a još manje konsenzus razmišljanja i zajednički usklađen nastup bošnjačkih predstavnika. Ne ulazeći u Prudski proces i slične dogovore koji su otezali rješavanje Bosanskog čvora, pred onim koji pretenduju da su predstavnici Bošnjaka, nalazi se težak zadatak. Prije svega treba biti svjestan da je nastup SAD i EU ozbiljan i ne dvosmislen.
Butmirski dogovor nije epizoda, nego proces sa ciljem. Konačno riješenje ovisit će od odgovornih učesnika, iako se bojim da je već spremno i da će najviše iznenaditi Bošnjake.
Dodik će prihvatiti promjene (sam je predlozio 8 Ustavnih promjena ) koje neće bitno promjeniti trenutnu situaciju, nastojeći po ko zna koji put izigrati međunarodnu zajednicu i pokazati kako je spreman na dogovore. Tihić će po običaju biti kooperativan da bi održao upitnu naklonost MZ. Lagumdžija će ostati po strani, nedorečen, održavajući poziciju i čekajući da se prikloni onoj strani koja će biti slavljena kao pobjednička, a jedino protiv entitetskog glasanje i suprostavljen daljnoj kozmetičkoj ustavnoj performansi će biti Silajdžić. Naravno ni jedna od ovih opcija nije riješenje koje će zadovoljiti budući status BiH, jer Bošnjački lideri ne ulaze u dogovore sa zajedničkim stavom, osobito oni koji su dozvolili sebi da budu izmanipulisani od Dodika.
Na kraju uz razjedinjenost bošnjačkih političara, ne vidim ni da će hrvatski biti u skladu ranijeg jedinstvenog izlazka na referendum za nezavisnu BiH, nego će i oni da se drže Kreševskog dogovora. Na kraju ce birati stranu koja zadovoljava njihove interese, u potaji uvijek čuvajući opciju gdje sebe vide u entitetu sličnom RS. Uzgred Čovićevo pipanje pulsa oko godišnjice Herceg-Bosne i četiri federativne jedinice je s Dodikom dogovoren i osmišljen probni balon.

Hrvatska i Srbija preko BiH ulaze u EU
Nije nepoznato da i susjedne zemlje nastoje da imaju učešće u cijelom procesu. To je djelom posljedica historijskih okolnosti, a dijelom vlastitih interesa. Hrvatska politika će ostati na stanovištu jedinstvene BiH i upućivat će Bosanske Hrvate da svoje interese štite aktivnim učešćem u ovdašnjim političkim tijelima. Razloge tome treba tražiti u prijemu Hrvatske u EU, gdje je jedan od uslova ne miješanje i komplikovanje situacije u BiH. Drugi uslov je što se prihvatanjem opredjeljenosti i učešćem Bosanskih Hrvata u Hrvatskoj politici daje ton radikalizaciji tamošnje političke scene što je korak unazad. To ne znaći da Hrvatska politika tajno ne podržava Čovićev ( HDZ ) stav.
Srbija već dugo drži BiH kao taoca svojih političkih ciljeva i odnosom prema BiH na izvjestan način ucjenjuje MZ i otvara sebi ulaz u EU.
S obzirom da ima značajnu stratešku poziciju na Balkanu, može to sebi i dozvoliti. Posljedica toga je i ne utemeljena tvrdnja da je Srbija garant Dajtonskog sporazuma. Ova tvrdnja ne zaostaje za već dobro znanim obmanama Milosevica tokom agresije na BiH, da se ni jedan srbijanski vojnik ne nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Bojim se da se u cijelom ovom spletu okolnosti, može desiti da razjedinjenim i ne kordiniranim učešćem Bošnjackih predstavnika u Butmirskim dogovorima, Bosna može ostati po strani Europskih integracija i bezviznog režima, izolovana i prepuštena sama sebi. Ne treba da sumnjamo, da u politici ne vrijede moralna načela, u što smo se do sada uvjerili bezbroj puta kada je BiH i bošnjacki narod u pitanju. Uzgred, nije baš slučajno odgađanje suđenja Karadžiću, istovremeno dešavanje Butmirskih dogovora i šema analitičkog tima OHR-a. Onaj ko bi riješio u sljedećoj godini-dvije Bosansku enigmu, ujedinio Bošnjački korpus i točak historije prebacio preko “vrha brda”, zauzeo bi mjesto u historiji rame uz rame sa Gradaščevićem, Spahom i Izetbegovićem. A ko je to, ili koji su ti !? Da li imamo još povjerenja i nade u trenutnu bošnjačku političku garnituru ili mora doći neko ko je oslobođen svake hipoteke, internacionalnog iskustva i ponuditi novu političku platformu kao i nove koncepte.

Saborska platforma budućnosti Bošnjaka
Da bi Sabor imao svrhu morao bi dati smjernice za nastup Bošnjačkih političara, kojih bi se svi morali pridržavati. Morao bi odrediti nacionalne ciljeve i cijenu koja bi bila vrijedna da se isti zadovolje. Trebao bi uspostaviti kodeks moralnog ponašanja u politici, društvu, ekonomiji, kulturi… Sabor bi trebao da naznači društvene i moralne mjere u zadanim okvirima ponašanja, unutar Bošnjačkog korpusa. U opusu djelovanja trebao bi da predloži definisanje historijskih činjenica i događaja bitnih za Bošnjake, kao i odnos unutar samih sebe, kao i prema susjedima.
Dakle, ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…
Ako se nije u stanju objediniti gore napomenuto i ako se sama organizacija pretvara u kulturni festival lijepe riječi , dobrih nakana, ali slabog uticaja na političku strategiju bošnjačkih političara i drugih relevantnih činilaca, onda je bolje da se sve ostavi za neka druga vremena kada će aktivnu ulogu u organizaciji Sabora preuzeti neko novi kome će historijske okolnosti namjeniti taj zadatak.

Svim patriotima Bosne i Hercegovine u domovini i dijaspori

25 NOVEMBAR
DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 ( KBSA 2000), Vam čestitamo 25 novembar Dan Državnosti Bosne i Hercegovine. KBSA 2000 stoji na stanovištvu cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine, države građana a ne naroda ili entiteta sa NOVIM ustavom koji će omogućiti progres u budućnosti i za sva vremena poništiti podjelu zemlje koja je nastala genocidom i etničkim čišćenjem. Dan Državnosti pripada onima koji Bosnu i Hercegovinu vide kao državu nasljednicu antifašističkih tekovina utemeljenih 25 novembra 1943. godine na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a, čiji principi i odrednice nikad nisu bili više aktuelniji nego danas. U platformi djelovanja KBSA 2000 se zalaže za nezavisnu, suverenu, multikulturalnu, građansku i evropski orijentisanu Bosnu i Hercegovinu, u njenim međunarodnim priznatim granicama. KBSA 2000 će podržavati sve političke subjekte koji stoje na ovim pozicijama.Mi smo dužni zajedno stvoriti državu po mjeri svakog građanina. Zbog budućih generacija i mnogih rodoljuba koji su pali na braniku domovine u zadnjoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu kao i u Drugom Svjetskom Ratu..

U ime KBSA 2000
Prim. Dr. Muhamed Saračević
Predsjednik

Nihad Krupić
Podpredsjednik- Kanada

Abid Talić
Podpredsjednik – USA

NEVJEROVATNA PRIČA

Šejh Ahmed pripovjeda:
George je Amerikanac visokog rasta i širokih ramena.Iako već preko pedeset još uvijek je vitalan i pun života.Živi u malom mjestu sjeverno od Washingtona.Po zanimanju trgovac.preko dana obavlja svoja trgovačka posla a u veče se vraća u svoj topli dom gdje ga čekaju supruga,dvije kćerke i sin koji je upravo završio srednju školu te se priprema za upis na univerzitet.
Kako se je približavao mjesec zul-hidždže,George i njegova porodica usredotočili su se na praćenje vijesti na islamskim radio i tv stanicama kao i na internetnim stranicama,da bi pravovremeno saznali kad je početak ovog mjeseca.Dok je George,prateći jednu islamsku radio stanicu,saznao za početak zul-hidždžeta,poskočio je od radosti.

George proslavlja Bajram

I zatim,preračunavši koji je dan Kurban-bajram,pripremio je pare,koje je brižno štedio tokom cijele godine da bi mogao kupiti kurban.Dan prije bajrama je otišao sa sinom na stočni pijac s namjerom da kupi odgovarajućeg ovna.Pogled mu se zaustavi na jednom rogatom ovnu,koji je bio izrazito velik i debeo.Bez mnogo razmišljanja otišao je do vlasnika ovna i kupio ga,iako je bio puno skuplji od ostalih ovnova na pijaci. Niti njegovi ukućani nisu skrivali radost kad su ugledali ovna.Naročito sretna je bila njegova petogodišnja kćerka,koja je radosno uzviknula;«Babo,ništa ljepše od Kurban-bajrama!Jedva čekam kad ću se igrati s prijateljicama i pjevati illahije!«Kad je nastupio deseti dan zul-hidždžeta,nakon obavljenog Bajram namaza,George je skupa sa svojim sinom doveo ovna do mjesta na kojem ga je planirao žrtvovati.Položio ga je na tlo,okrenuo prema Kibli i žrtvovao ga.Tad mu je žena rekla:«George,kurban ćemo razdijeliti na tri djela.Jednu trećinu podijelićemo siromašnima,jednu trećinu našim susjedima Raimondu,Stevenu in Moniki,a jednu trećinu ćemo ostaviti za sebe da i mi osjetimo slast kurbanskog mesa.«
I dok je rasporedjivala komade mesa začula je muža koji je ljutito dozivao:«Požuri s tim kurbanom!Znaš da je danas nedjelja i da moramo požuriti u crkvu!«
Kad je Ahmed završio svoje prpovjedanje,prisutni su se pitali:«Ko je taj Georg,Kršćanin ili musliman?«
»On je ortodoksni kršćanin,koji vjeruje u trojstvo i negira Muhammeda s.a.v.s«: odgoorio je Ahmed prisutnima.
Začuše se zatim glasovi:«To nije moguće«;«To je laž«;«Kako to da kršćanin proslavlja muslimanske praznike.«.
Mislite li da je to istina?
Ahmed je prisutne pokušavao ubijediti u istinitost te priče:«Zašto mi ne vjerujete,zašto se čudite?Zar nije tačno da danas mnogi Ahmedi,Mustafe,Ismeti,Abdurahmani,Fatime i Amele proslavljaju nevjerničke praznike kao što su:Dan zaljubljenih,Valentinovo,kršćanska Nova Godina itd ?Zašto je onda nemoguće da George proslavlja islamske praznike.«
Kad su prisutni potvrdili da je istina to da mnogi muslimani proslavljaju nemuslimanske praznike Ahmed je uzviknuo :«subhanAllah!«
Čudite se i negirate mogućnost da kršćanin proslavlja muslimanske praznika,a sasvim normalno prihvatate činjenicu da muslimani i muslimanke proslavljaju njihove praznike.
Nećete ni pokušati oporeći i opovrgnuti niti posumnjati u istinitost priče o grupi mladića i djevojaka,koji su rodjeni u muslimanskim porodicama i koji su za proslavu kršćanske Nove Godine potrošili na hilajde eura,da bi se u toj noći odali alkoholu i razvratu do iznemoglosti i tako izazvali Allahovu srdžbu. S tim potpuno ignorišu riječi Allahovog poslanika s.a.v.s. :«Onaj koji oponaša neki narod, njemu pripada«
Uopšte ih ne brine što je to kršćanski praznik i da tu noć zovu najludja noć.
Zato,sasvim iskreno,želim odgovor na pitanje, da li je stvarno moguće da je George žrtvovao kurban i razdijelio ga onako kako to nalažu islamski propisi ili je ovo priča koja nema veze sa realnošću?.

Hadži Bećir Tanović 1928-2009

MLADI MUSLIMAN I ANTIFAŠISTA

“ U svojim lobističkim aktivnostima Bećir Tanović nije štedio novca i vremena. Bio je prvi i jedini šef Konzularnog punkta BiH u Chicagu za vrijeme agresije. Izdržavao ga najviše prihodima sa svojih predavanja po univerzitetima, crkvama i Islamskim centrima boreći se protiv agresije na BiH i uvedenog embarga na uvoz oružja. U najtežim momentima agresije, u decembru 1992, se probija preko Mostara u Zenicu da bi uručio financijsku pomoć djeci naših šehida. U 1994. godini u Istanbulu organizuje i održava međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini…

Piše: Nihad Krupić

16 novembra 2009, naveče u 11 sati po čikaškom vremenu na ahiret je u 82. godini života preselio hadži Bećir Beća Tanović. Više od pet decenija je bio poznat u bošnjačkoj zajednici Sjeverne Amerike kao jedan od rijetkih obrazovanih i uspješnih Bošnjaka kojeg je Amerika ugledala još pedesetih godine, nakon političkog egzila iz rodne mu domovine Bosne i Hercegovine

Potomak hercegovačkih kapetana
Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna. Bogata. Puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka. I to ga je nosilo sve ove godine. Rođen je 1928 godine u Gacku kao potomak Ključkih kapetana, stoljetnih čuvara tromeđe između Bosne Mlečana i Crnogoraca. Nižu osnovnu školu je završio u rodnom mjestu. Od 1938 godine se Bećir nalazi u Sarajevu na školovanju. 1943 godina postaje član Mladih Muslimana, a u ljeto 1944 godine, sa nepunih 16 godina, odlazi u partizane. Iste godine ga Njemci zarobljavaju. Nalazi se na putu za koncentracioni logor, ali uspjeva da pobjegne iz konvoja i prebacuje se na slobodnu teritoriju gdje se ponovo pridružuje partizanima i ostaje u njima do kraja rata. Poslije oslobođenja nastavlja djelovanje u Mladim Muslimanima i krajem 1945 osniva prvu organizaciju M.M. Gacko, koja se ubrzo širi po cijeloj Istočnoj Hercegovini. Vlast FNRJ počinje progon pripadnika ove grupe. Rušid Prguda, član njegove ćelije biva uhapšen i kasnije osuđen na 20 godina teškog zatvora. Bećir bježi do Valjeva i krije se kod generala Šukrije Bijedića, svog daidže. Policija ga otkriva, hapsi i dovodi u Mostar, gdje je na prijekom sudu osuđen na 4 godine zatvora. Izdržava sve i jedan dan, bez pomilovanja, jer je uspio jednom da pobjegne iz zatvora. Po izlasku na slobodu je često hapšen i zatvaran, naročito kada bi u Jugoslaviju dolazio neki strani državnik. Njegova majka piše Maršalatu. U pismu moli da prestane teror na njenim sinom. Beograd šalje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku RBiH. Pucar poziva Bećira u svoj kabinet i kratko mu se obraća riječima; „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?. Najbolje bi bilo da se gubiš odavde“. Tanović dolazi 1956 u Rijeku,zapošljava se i već sljedeće godine bježi preko Italije u Ameriku. Dolazi u grad Čikago kod svog tetka Mustafe Sarića, dugogodišnjeg sekretara Džemijetul Hajrije, emigranta iz Bosne još 1906 godine. U Americi upisuje političke nauke i historiju, i polaže kurseve prava. Nakon dobivanja diplome nalazi posao u državnoj službi kao socijalni radnik i supervisor, a poslije je promoviran na mjesto sudije administrativnog prava. Na ovoj poziciji ostaje više od 20 godina. Bećir Tanović 1959 godine je postao član odbora Muslim Religius and Cultural Home, koji je kasnije promijenio ime u Bosnian American Cultural Association (BACA), a njenom izdanku Islamic Cultural Center, je darovao Statut-Bylaws 1977 godine, koji se još uvijek zvanični.

Domovina u srcu

Hadži Bećir Tanović nikad nije prekidao vezu sa domovinom. Uz Adila Zulfikarpašića , Teufika Velagića, Dr. Nedžiba Šaćirbegovića i Dr. Smaila Balića, jedan je od najaktivnijih bošnjačkih emigranata. Naročito na propagiranju ideje bošnjačke nacionalnosti. Prije prvih višestranačkih izbora u Jugoslaviji,1990 godine, ga poziva stari prijatelj Omer Behmen i odlazi za Sarajevo kao delegat Bošnjaka Amerike. Na osnivačkoj skupštini SDA 26. maja 1990. godine u hotelu Hollyday Inn drži veoma emotivan govor. U njemu govori o bošnjačkoj nacionalnosti, jedinoj pravilnoj orijentaciji BiH muslimana, napominjajući kako je musliman samo vjerska kategorija a ne nacionalna. Završava svoj govor sjećanjem na zatvorske patnje Mladih Muslimana u Udbaškim kazamatima i poziva sve prisutne da prouče Fatihu četvorici strijeljanih Mladih Muslimana kao i rahmetli Rušidu Prgudi koji je podlegao pod Udbinim torturama za vrijeme suđenja u čuvenom Sarajevskom Procesu 1983 godine. Nakon govora dvorana se prolama od aplauza. Dr. Mustafa Cerić, kasnije postao naš Reis Ulema, sa ponosom mu čestita i grli ga, a rahmetli Alija Izetbegović je govor Tanovića istakao kao najsnažniji na osnivačkoj skupstini SDA. To je i jedina dova koja je proučena na Osnivačkoj Skupštini a ujedno i govor o bošnjaštvu i Udbinim torturama. Istu noć se priprema i njegovo hapšenje u Sarajevu, ali Nijaz Duraković to spriječava. Postaje član Glavnog Odbora SDA u kome je ostao 8 godina. Po povratku u Chicago organizira i SDA Chicago i nakon toga dolazak rah. predsjednika Alije Izetbegovića i dr. Džemaludina Latića u SAD i priprema im susrete sa uglednim politički ličnostima u Americi.29. februara 1992, dan prije sudbonosnog referenduma za nezavisnost BiH, Tanović preko Turske dolazi u Sarajevo. Daje svoj glas ZA samostalnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, i preko već postavljenih četničkih barikada oko Sarajeva, sa zelenom beretkom na glavi, vraća se u USA.

Organizator Bošnjaka u Americi
Od početka agresije na BiH, u poodmakloj životnoj dobi, Bećir Tanović se aktivno uključio u pomoć kako domovini, tako i novim bošnjačkim muhadžerima koji su počeli pristizati u Sjevernu Ameriku, Svo to vrijeme je skupa sa Dr. Nedžibom Šaćirbegovićom u direktnom kontaktu iz Amerike sa Alijom Izetbegovićem kao ljudi od predsjednikovog neizmjernog povjerenja, najbliži saradnici i prijatelji još iz doba mladomuslimanskog pokreta. U svojim lobističkim aktivnostima Tanović nije štedio novca i vremena. Bio je prvi i jedini šef Konzularnog punkta BiH u Chicagu za vrijeme agresije. Izdržavao ga najviše prihodima sa svojih predavanja po univerzitetima, crkvama i Islamskim centrima boreći se protiv agresije na BiH i uvedenog embarga na uvoz oružja. U najtežim momentima agresije, u decembru 1992, Bećir se probija preko Mostara u Zenicu da bi uručio financijsku pomoć djeci naših šehida. U 1994. godini u Istanbulu organizuje i održava međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini. Uključio je u bošnjački lobi klub svoje američke prijatelje i čuvene pravnike, kao profesora Francis Boyla, kongresmana Frank McCloskey-a, senatora Joe Bidena, čuvene istoričare, kao Noel Malcolm-a, a i razne novinare. Na toj liniji je ostao i ostaće do zadnjeg momenta svog života.Prije dvije godine Bećir je organizovao konferenciju na koju je pozvao sjevernoameričke hrvatske i bošnjačke lidere koja je rezultirala čuvenom Deklaracijom protiv Aprilskog paketa i imala veliki uticaj u Parlamentu BiH.

Bosna i Hercegovina, Islam,Bošnjaci i Bošnjakinje su bili njegova životna misija. Bio je ispred vremena svjestan da samo najhrabriji i najsnažniji opstaju. Iz tog razloga je i želio da bude okružen sa onima koji sa ponosom održavaju svoj identitet do kraja života. Slabe i prevrtljive nije volio. I nije se ni trudio da to sakrije, sviđalo se to nekom ili ne. Hadži Bećir nije ustuknuo ni pred zloglasnim Udbinim istražiteljima, zatvorskim mučenjima i komunističkim prvacima. Sve je nadživio i ispratio, dočekao nezavisnu BiH, povratak bošnjačkog imena, organizovanje Bošnjaka u Sjevernoj Americi, jedan od osnivača Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, stranke SDA za USA i mnogih humanitarnih organizacija koje i danas aktivno djeluju. Čitav život nosio nepokolebljivi ideal slobodnog i ponosnog Bošnjaka muslimana. Selama se nije stidio ni kada je bio sa američkim senatorima. Kao tvorac mnogih statuta i drugih pravnih akata bošnjačkih organizacija uvijek je u vrhu njegovog dokumenta stajalo

Bissmillahi Rahmani Rahim,
U ime Boga,Sveopćeg, Dobročinitelja,Milostivog.

Više od deset godina sam poznavao i mogu reći bio prijatelj hadži Bećira. Često mi je znao reći : “Dobro iskoristi svoj talenat za pisanje, ne daj da se zaboravi i da nam agresori pišu historiju. Onaj ko zaboravi zločin i progon , njegovi unuci ako ne i djeca će isto doživjeti”. Hadži Bećir Tanović je uvijek težio savršenstvu. Nerijetko težak, ters i neshvaćen i lokalnom skupu je davao globalni značaj. Za njega nije bilo kompromisa na putu Islama i Bošnjaštva i kao takav može da bude uzor budućim bošnjačkim generacijama. Kada sagledam vremensku distancu ovog prekaljenog revolucionara, ustajem na noge, i odam priznanje čovjeku koji ni u najtežim periodima svog života nije hodao pognute glave. Nepokolebljiv i dosljedan do zadnjeg dana svog života.

Dženaza rah. hadži Bećira Tanovića je obavljena 17. novembra 2009. godine u Chicagu.Predvodio je dr. Senad ef. Agić, glavni imam Islamske Zajednice Bošnjaka za Sjevernu Ameriku.
Bošnjaci i Bošnjakinje, proučimo El Fatihu i zamolimo dragog Allaha da podari lijepi dženet hadži Bećiru Beći Tanoviću.

BOSANSKA TRILOGIJA

Prim. Dr. Muhamed Saračević

U kratkom vremenskom periodu pojavile su se dvije vijesti koje na izgled nemaju mnogo zajedničkog. Prva vijest je vezana za otkrivanje dokumenta koji je analitički prikaz političkog i financijskog kriminala, kao i korupcije, u koji su uključeni najviši bošnjački politički, vjerski i privredni autoriteti.
Druga vijest je priznanje bivšeg predsjednika USA Bila Klintona, da Evropa nije željela u svome okruženju imati muslimansku državu, i da je sve učinila devedesetih da se to ne desi. Indikativno je, da se od prve vijesti ograđuju najviši dužnosnici iz OHR-a, koji kažu da niko nije tražio informaciju o tome i da će se istražiti porijeklo informacije.? Naime izvjesni Eric je iskonstruisao analitičku podlogu za kriminogenu insinuaciju. Bilo bi komično da nije tragično.

Prije svega, osjećam se podcijenjen i uvrijeđen činjenicom da oni u OHR-u misle da smo toliko glupi i naivni misleći da je neki Erik to uradio na svoju ruku. Drugo, ova taktika se dugo koristi kako bi izazvala dezinformacije , nezadovoljstvo, i političku nestabilnost u Bošnjačkom narodu. Oni koji žele da utiču na politička kretanja i raspoloženje među Bošnjacima, dobro znaju da je ubacivanje sumnje ( Reis Mustafa Cerić Branković, Bičakčić, Radončić) najednostavniji put da se bave sobom i iniciraju međubošnjačkog sukoba. Ta metodologija je ujedno i najači argument da se opravda vlastita naklonjenost ( Karl Bilt, Solana itd.) prema Dodiku, njegovoj politici i učvršćenju RS. Naravno, nije slučajno što se ovo sve dešava u trenutku kada međunarodna zajednica kreira Butmirski dogovor, koji treba da bude smjernica za buduće Ustavno uredjenje BiH . Ovdje prije svega EZ prejudicira riješenje koje potvrđuje postojanje RS, zanemarujući fakta da je ista nastala na krvavom genocidu. Prijevremeno puštanje Biljane Plavšić iz Švedskog zatvora, prisjećanje na prisustvo Karla Bilta u Beogradu na sastanku sa Miloševićem i ostalim sudionicima koji su učesnici u svemu onome što će se uskoro desiti u Srebrenici. Njegova naklonjenost genocidnom projektu RS u Butmirskim dogovorima, govori o kontinuitetu ne principijelnosti Evropske zajednice u rješavanju Bosansko-Hercegovačkog političkog čvora.

Izjava Bila Klintona da Evropa nije željela,( ne želi i neće željeti muslimansku državu) u svome okruženju najbolje objašnjava sva dešavanja i licemjerstvo koje je predhodilo agresiji na Bosnu, namjernom sporu MZ da zaustavi genocid nad Bošnjacima, i da se desi Srebrenica, Žepa itd. Takođe primjetno je tendenciozno učešće MZ u kreiranju zamjene teza o ratu u Bosni odnosno o zamjeni uloga žrtve i krivca, kao i projeciranom zaboravu i oprostu . To sve ne bi bilo prihvatljivo čak da se i ne radi o stotinama hiljada ubijenih, silovanih, protjeranih Bošnjaka u projektu etničkog čišćenja BiH. Dajtonski sporazum je uzrok ne funkcionalnosti države koji kroz sistem etničkog glasanja omogučava da 20% jednog naroda nameće svoju volju nad 80% ostalog dijela stanovništva direktno stopirajući svaki napredak u BiH.

Novi ustav je spas BiH
U cijelom poslijeratnom periodu Bošnjaci insistiraju na novim Ustavnim promjenama, koje se neće zasnivati na etničkim i nacionalnim kriterijima, uz punu zaštitu i pravo konstitutivnih naroda. Bošnjaci nude spremnost da se primjene demokratski principi koji su osnova Ustava bilo koje Evropske zemlje ili SAD. Zašto demokratski svijet ne podrži taj prijedlog i zašto kontradiktorno odstupa od prijedloga Venecianske komisije, Briselskih ovlaštenja, i vlastitih demokratskih načela, ostaje u sferi spekulacije? U proteklom periodu nema ni jednog Bošnjačkog političkog i vjerskog lidera koji svojim nastupom nije podržavao demokratske principe i zahtijeve zapadne demokratije. Zašto se uvijek takav nastup odbijao od zid ne uvažavanja i ne prihvatanja možda ima odgovor u Klintonovoj tvrdnji.

Bošnjaci u SAD žive u demokratiji, stoje čvrsto iza Ustava nove domovine. Uvažavaju principe slobodnog svijeta i ljudskih prava u kojima u ovoj zemlji odrastaju njihova djeca. Upravo zbog toga imaju pravo vjerovati da će učešće State Department u riješavanju Bosanskog čvora biti na strani istine, žrtve, i demokratije. Novi Ustav ne smije priznati posljedice genocida, zanemariti blisku prošlosti ne zapamćenu u skorijoj Evropskoj istoriji, čije su najveće žrtve Bosna i Bošnjaci. Zanemarivanje istorijskih fakata o BiH, namjerno zaboravljanje žrtava, brojeva, argumenata, vlastite Evropske krivice, kao i fabrikovanje analiza o ne podobnosti Bošnjaka koji stoje ispred svog naroda, neće donijeti ništa dobro ni Evropi ni demokratiji. Bez obzira na sve, BiH je bilo i uvijek će je biti. Vrijeme će pokazati da će BiH opstati kao demokratska, multinacionalna, i da će prebroditi ovaj mučan period svog trajanja. Gubitnici će biti oni koji su je ubijali i oni
koji su stajali iza njih i za sva vremena će ostati kao mračna strana Bosansko-Hercegovačke historije.

Prim. Dr. Muhamed Sarčević, autor teksta, je Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 i podpredsjednik Sabora IZ Bošnjaka Sjeverne Amerike