Tužni haber

Tužni haber

NA AHIRET PRESELIO GENERAL ARMIJE RBiH RASIM DELIĆ

Autor: Bnet Press

RASIM DELIĆ Penzionirani armijski general Armije R BiH, komandant zajedničke komande Vojske, rođen je 1949. u Čeliću. Završio Vojnu akademiju kopnene vojske, Visoku vojno-politicku školu JNA, Komandno štabnu školu operatike. U bosanskom oslobodilačkom ratu komandant štaba Vrhovne komande - odsjek Visoko, Načelnik Uprave za operativno-strategijsko planiranje, komandant ARBIH, a kasnije i Zajedničke komande Vojske Federacije od 8.6.1993. godine. Odlikovan četiri puta u bivšoj JNA, "Orden slobode" (od Predsjedništva BiH) /1997/, orden "Husejn bin Ali", od prijestolonaslijednika Jordana. Bio je savjetnik Sulejamana Tihića u mandatu kada je bio član Predsjednistava BiH. U septembru 2008. godine osuđen je na tri godine zatvora da navodno nije preduzeo “nužne i razumne mjere da spriječi ili kazni zločine koje su počinili njegovi potčinjeni”, pripadnici odreda “El Mudžahid”, u Livadama i logoru Kamenica u blizini Zavidovića (srednja Bosna), u julu i avgustu 1995. godine, izvještava Justice report. U januaru 2010. godine Odbrana Rasima Delića i Tužilaštvo u Haagu iznijeli su žalbe na prvostepenu presudu. Delićeva Odbrana tražila je da se osuđujuća presuda zamijeni oslobađajućom, dok se Tužilaštvo, sa druge strane, žalilo na visinu kazne, tražeći da Delić bude osuđen na sedam godina zatvora. (Iz rubrike Dobri Bošnjani)

General Armije RBiH, drugi ratni načelnik Generalštaba Armije Republike BiH umro je jutros u 6.30 sati u svom domu u Visokom, potvrdili su članovi njegove porodice. Lokalni mediji iz visokog javljaju jutros da je Delić posljednjih dana često bio na ljekarskim pregledima.
Rasim Delić je rođen 4. februara 1949. Vojnu akademiju je počeo 1967 a završio 1971., a 1989. dvogodišnju školu za komandni kadar. JNA napušta 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije general Armije Republike Bosne i Hercegovine i drugi načelnik Generalštaba Armije Republike BiH.
komadant Armije RBiH . Poslije agresije na BiH Delić je bio komandant zajedničke komande Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. U penziju je otišao u septembru 2000.

Reakcije na vijest o smrti generala Delića
SILAJDŽIĆ: Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić uputio je telegram saučešća porodici Delić u povodu smrti generala Rasima Delića. -Poštovana gospođo Delić, Vama lično, Vašim sinovima Adnanu i Admiru i cijeloj porodici, upućujem najiskrenije saučešće povodom iznenadne i prerane smrti generala Delića, navedeno je u telegramu.

REISU-L-ULEMA DR. CERIĆ: Povodom smrti generala Rasima Delića, komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine reisu-l-ulema dr Mustafa Cerić je izdao saopćenje u kojem se kaže:

- Čovjek snuje, a Bog određuje pa je, stoga, jasno da je život dar Božiji. Neki ljudi dar života darivaju za vrijednosti bez kojih nema života dostojna čovjeka, kao što su vrijednosti slobode i časti. General Rasim Delić je bio jedan od onih Bošnjaka koji su dar života posvetili slobodi i časti svog naroda i svoje domovine. Zato je njegova smrt tuga u našem srcu, ali i ponos što smo imali takvog generala kao časnog, hrabrog, pouzdanog i plemenitog čovjeka. General Rasim Delić ostat će nam u sjećanju kao ponosni i nepokolebljivi vojnik svoje domovine i svoga naroda. Svojim predanim radom i svojim odanim patriotizmom, general Rasim Delić će ostati dobar primjer za buduće generacije kako se brani dom i domovina i kako se čuva čast i ugled bosanskog generala. Vijest o smrti generala Rasima Delića rastužila je sve nas koji smo ga poznavali kao čovjeka i kao generala, ali tuga njegove supruge Suade, sinova Admira i Adnana, te snaha Esme i Edine i unučadi je najveća i zato želimo da znaju da nisu sami, da suosjećamo s njima i da učimo dovu da im Allah podari sabur, a svima nama da Allah otvori oči i raširi dušu za unutarnju slogu za koju se general Rasim Delić zalagao u svom životu, kaže se u saopćenju koje je uputio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa ef. Cerić.

DREKOVIĆ: Rasim Delić bio je general, komandant, plemeniti čovjek, mudri vizionar, nadasve pošten. Mi i njegova porodica smo njegovom smrću izgubili mnogo, prokomentirao je danas smrt generala Rasima Delića penzionisani general Ramiz Dreković. On je istakao da je u zadnje vrijeme Delić osjećao "breme prošlog rata i svu nepravdu koja je prešla preko njega". "Protiv njega se vodila haranga. Ono što nije uzela agresija na BiH, uzima nepravda i ovo treba biti opomena svima da podese svoj kurs i stav prema onim najpoštenijim borcima za BiH", kazao je Dreković.

AJANDŽIĆ: General Rasim Delić bio je čovjek čovjek vrijedan svake pažnje, veliki patriota, veliki borac..., izjavio je ratni komandant Prvog korpusa Armije BiH Nedžad Ajnadžić reagirajući na vijest o Delićevoj smrti. On je ovom prilikom izrazio žaljenje Delićevoj porodici i svim pripadnicima Armije RBiH. Prije svega želim ovo posmatrati u svjetlu činjenice da je poprilično loš ambijent u kojem patriote preživljavaju postratno vrijeme. Analize pokazuju da pojedini autoriteti iz rata "ne umiru nego crkvaju", kaže Ajnadžić. On Delićev doprinos odbrani BiH Ajnadžić ocijenjuje iznimno velikim. Njegovi rezultati u organizacijskom uspostavljanju Armije RBiH i doprinos u stvaranju ambijenta za mir u BiH su iznimno veliki. Bio je veliki patriota i čovjek koji je historijski osigurao sebi jasnu poziciju. Izražavam veliko žaljenje da smo ostali bez našeg saborca, prijatelja i komandanta, kaže ratni komandant Prvog korpusa Armije RBiH Nedžad Ajnadžić.

TIHIĆ: Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, u povodu smrti drugog ratnog komandanta Armije RBiH Rasima Delića, izrazio je zahvalnost za sve što je general Delić učinio u odbrani i oslobađanju BiH.

KOMŠIĆ: Telegram saučešća porodici Delić uputio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

CIKOTIĆ: Ministar odbrane BiH Selmo Cikotić izrazio je žaljenje zbog smrti generala Rasima Delića i istakao da se radi na organizaciji njegove dženaze.

SPOMEN OBILJEŽJE U STAROM MAJDANU

  

Mještani starog majdana pokrenuli su inicijativu 2008. godine za izgradnju spomen obilježja na Trgu Amira Žilića, poginulim borcima Armije BiH i civilnim žrtvama rata, s tim da se postojeće spomen obilježje poginulom borcu Armije BiH, nosiocu Zlatnog ljiljana, Amiru Žiliću, ukomponuje u buduće spomen obilježje, jer mještani s područja Mjesne zajednice Stari Majdan žele da se taj prostor uredi, oživi, oplemeni i daju mu značaj i karakter kakav zaslužuje.

Na idejno rješenje Edina Hasanića, shodno tome projektovano je takvo urbanističko-arhitektonsko rješenje trga, koji bi postao centar okupljanja mladih, tako i starijih osoba. Ovim putem obavještavamo sve naše građane sa područja Mjesne zajednice Stari Majdan da je organizacioni odbor od jedanaest članova odradio sav posao oko izrade projektne dokumentacije i pribavljanja potrebne administracijske dokumentacije, a to je:

• Urbanističko-tehnički uslovi broj 299/09;
• Urbanistička saglasnost broj: UP-1-03-23-1-1172/09;
• Građevinska dozvola broj: UP-1-03-23-2-99/10;
• Glavni projekat broj: 39-5-12/09

Shodno potrebama za izgradnju ovakvih projekata bilo je potrebno formirati i građevinski odbor, pa je s tim u vezi organizacioni odbor za izgradnju spomen obilježja na sastanku održanog 26.03.2010 godine imenovao je građevinski odbor u sastavu od 7. članova i to: Hromalić Zlata, Pašić Sana, Habibović Edin, Islamović Suad, Avdagić Mirsad, Habibović Zifad i Hasanić Edin.

S obzirom na visoku cijenu koštanja spomen obilježja, koja iznosi 55.850,00 KM, bez rasvjete, finansiranje projekta usmjereno je ka institucijama koje će nam pomoći, a to su: Općina Sanski Most, Federalno i Kantonalno ministarstvo za pitanje boraca i građani sa područja MZ Stari Majdan. Naši građani koji su u inostranstvu a žele da učestvuju u finansiranju spomen obilježja moći će svoje donacije uputiti na žiro račun MZ Stari Majdan broj: BA3911 9904 4000 2444 692 sa naznakom „Za spomen obilježje“.

Ukoliko se uplaćuje iz Austrije:
SWIFT: GIBAATWG
ERSTE GROUP BANK AG, WIEN
SWIFT CODE: ABSBBA22
Sparkasse Bank DD
BA3911 9904 4000 2444 692

Ukoliko se uplaćuje iz Njemačke
SWIFT: LHBIDEFF
LHB INTERNATIONALE HANDELSBANK AG, FRANKFURT
SWIFT CODE: ABSBBA22
Sparkasse Bank DD
BA3911 9904 4000 2444 692

Ukoliko se uplaćuje iz Danske
SWIFT: NDEADKKK
NORDEA BANK DANMARK A/S, COPENHAGEN DK
SWIFT CODE: ABSBBA22
Sparkasse Bank DD
BA3911 9904 4000 2444 692
Ukoliko se uplaćuje iz Amerike
SWIFT: PNBPUS3NNYC
WACHOVIA BANK NA, NEW YORK
SWIFT CODE: ABSBBA22
Sparkasse Bank DD
BA3911 9904 4000 2444 692

Ukoliko se uplaćuje iz Švedske
SWIFT: HANDSESS
LHB SVENSKA HANDELSBANKEN, STOCKHOLM SE
SWIFT CODE: ABSBBA22
Sparkasse Bank DD
BA3911 9904 4000 2444 692

Zbog jeftinijeg načina uplate i same uštede građana, oni koji budu dolazili u BiH na godišnji odmor, mogu svoje uplate izvršiti u bankama na području Općine Sanski Most. Također, građani koji ne planiraju svoj dolazak u BiH, a žele donirati svoja sredstva za izgradnju spomen obilježja, mogu se organizirati, te iskupiti novac i poslati ga po osobi koju sami odaberu, kako bi ga odabrana osoba uplatila na žiro račun, a u lokalnoj banci.

Mi se iskreno nadamo da naši mještani shvataju značaj ovog projekta i da će se odavati u što većem broju, da ovo spomen obilježje završimo u što kraćem roku, jer nam je to dužnost da se odužimo našim komšijama koji su izgubili svoje živote i ubijeni samo što su se drugačije zvali.

Predsjednik skupštine MZ Stari Majdan

Mirsad Avdagić

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu 

4. dio

Mula Mustafa Bašeski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne.” 
A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”

 piše: Husein Hadžalić

Osnovna škola u Starom Majdanu

1986 godine u Starom Majdanu otvorena je prva državna osnovna škola istovremeno kad i u Sanskom Mostu. U to vrijeme je Majdan imao 6 osnovnih škola i to; srpska pravoslavna škola otvorena 1854 godine, četiri mekteba islamska vjerska škola iz turskog perioda i jedna niža medresa. Marta 1942 godine partizani su zapalili osnovnu školu i sve kuće u Starom Majdanu. Završetkom rata 1945 godine tadašnji predsjednik opštine Stari Majdan Inđič Dragan izdao je naredbu da se putem akcija poruše sve zidine i očisti teren čaršije. Škola se mogla obnoviti jer su zidovi bili u dobrom stanju. Završetkom rata bilo je planirano da se gradi škola u Majdenu, ali Indžić Dragan hoće da se škola gradi u Dževaru na selištu u pravcu Indžića kuća 2 kilometra od Mjadena. Njegov plan nije uspio, ali ni u Majdenu nije sagrađena škola. Ahmet Kadić i Petar Dodik političari Sanskog sreza odlaze na sjednicu upravnog odbora RŽR Ljubija s molbom da se dodijeli 2.000.000 dinara za izgradnju osnovne škole u Starom Majdanu. Na našu žalost ta su sredstva preusmjerena na izgradnju sindikalnog doma u Sanskom Mostu. 1962 godine sagrađena je osnovna škola u Majdanu sa četiri učionice. Dvije godine poslije toga sagrađene su još četiri učionice bez i jednog kabineta i sa vanjskim wc-om. Na sjednici u Sanskom Mostu kad se raspravljalo o dogradnji škola u opštini. Raspravljalo se da li da se gradi škola u Majdanu ili u Kamengradu. Besima Pašalić predlaže da se gradi škola u Kamengradu a da u Majdanu još može čekati. Republičkim planom izgradnje 1001 škole u Bosni i Hercegovini planirana je škola u Majdan, takođe i planom opštine za 1981 godinu planirana je izgradnja škole u Majdanu. Međutim od toga ništa nije bilo. Dolaskom Zorić Milana za direktora radne zajednice osnovnog i predškolskog obrazovanja odmah počinju aktivnosti za izgradnju četvrte osnovne škole u Sanskom Mostu. U Gornjoj Mahali izgrađena je velika savremena škola sa svim potrebnim pratećim objektima. U Majdanu se govorilo napravljena je majdanska škola ali ne u Majdanu nego u Sani.

1980 godine poslije smrti Pašalić Besime podnesen je zahtjev za eksproprijaciju jednog dijela Pašalića Luke za proširenje škole i izgradnju sportskih terena. 1985 godine dobiveno je riješenje o uknjižbi 25 dunuma zemlje. 1986 godine došlo je do konačnog raspleta, izvršena je isplata za 20222 kvadratna metra vlasnicima i to Pašalić Fatimi, Pašalić Almazi i Ražić Hamdiji. Nakon isplate otpočinje dogradnja škole u Majdanu. Izgrađeni su potrebni kabineti, sanitarni čvor, đačka kuhinja, sportska sala, centralno grijanje i sportski tereni sa fudbalskim stadionom. Bilo je planirano da se izgrade još 4 učionice ali se to nikad nije realizovalo.

1965 godine osnovna škola u Majdanu imala je 864 učenika, a 1985 godine 346 učenika. U sastavu osnovne škole u Starom Majdanu bile su i područne škole u Podvidači i Staroj Rijeci. 1985 osnovna škola u Majdanu imala je 26 zaposlenih. Dok su pripreme za dogradnju škole i početak radova bio sam član skupštine i izvršnog odbora SIZ-a za osnovno i predškolsko obrazovanje opštine Sanski Most.

Za moja dva mandata dok sam bio predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj, skoro sve što sam predložio bilo je prihvaćeno i realizovano. To mi je davalo motivacijui snagu da se još više angažujem na izgradnji svoga mjesta. Za svoj rad sam dobivao i neke zahvalnice i nagrade kao bronzana i srebrena medalja opštinskog vatrogasnog saveza, plaketa za razvoj i neke novčane nagrade.

Moje aktivnosti u prognanstvu

Februara 1995 godine došao sam u Švedsku u grad Kalmar kao prognanik. Odmah po završetku rata 1996 godine posjetio sam Bosnu i pronašao dva bloka i jednu svesku u koju sam zapisivao važnije stavri. Dolaskom u Švedsku odmah sam napisao ukratko istoriju Starog Majdana koja je objavljena na internetu. 1995 godine navršilo se 100 godina od osnivanja vatrogasnog društva u Starom Majdanu.

100 godina vatrogastva u Starom Majdanu

Pošto sam bio dugogdišnji član i sekretar društva a imao sam dosta spašene arhive nisam imao poteškoća da napišem pomenutu knjigu. Knjiga je otšampana u tri primjerka i ima 165 stranica. Kada sam završio ovu knjigu odlučio sam da napišem i knjigu o Majdanu.

Stari Majdan nekad i sad

Poznato je da je Stari Majdan bio kadiluk, kotorska ispostava opština i trgovački centar. U Majdanu je bilo razvijeno rudarstvo i topljenje željezne rude još od trećeg vijeka. Knjiga je u rukopisu i ima 560 starnica.

Islamski vjerski objekti

U dopisu iz 1895 godine zabilježeno je da na kotoru Sanski Most ima 20 džamija od toga 6 u Majdanu, i 29 mekteba od toga 4 su bila u Majdanu. Pisac Branko Bokan 1974 godine napisao je u knjizi Sanska monografija citat “1-na džamija u nepoznatom selu”, što nije tačno. Džamija je bila u zaseoku Vojnikovići 4 km od Lušci Palanke. Ovdje se nije htijelo pokazati da su na prostoru Lušci Palanke živjeli Muslimani koji su na ovom prostoru živjeli do 1938 godine, a džamija je zapaljena 1941 godine. Druga greška je bila kad je napisao koliko je srez Sanski Most imao džamija 1932 godine. On navodi da srez ima 8 opština i da opština Stari Majdan ima 3 džamije, a bilo ih je 8. Treća greška je bila što je napisao da su u Briševu živjeli Srbi iako je stanovništvo Briševa bilo 100% rimokatolički Hrvati.

Bio sam u odboru Bošnjačke islamske zajednice i predsjednik nadzornog odbora. Dosta sam uradio na sređivanju administracije. Knjiga je u rukopisu i ima 319 strana.

Hadžalić Husein

Februar 2010

Švedska

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu


Mula Mustafa Bašefski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne.” 
A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”




Rođen sam 01.01.1928 godine u Starom Majdanu, gdje sam i završio sedam razreda osnovne škole.
Radio sam u rudniku željezne rude Ljubija na radnim mjestima rukovaoc dizel lokomotive i bagera. Bio sam i referent za praćenje utroška goriva i maziva i normativnih akata. Tri mandata sam bio član radničkog savjeta, jednom u OOUR-u Centralna Rudišta i dva puta u Centralnom Radničkom Savjetu i to kao član Upravnog Izvršnog Odbora. Kada sam postao invalid rada postavljen sam za predsjednika Udruženja invalida rada OUR-a Centralna Rudišta i bio sam član izvršnog odbora radne organizacije. Na ovim dužnostima sam ostao sve do svog penzionisanja 31- 1- 1986 godine.
Aktivnosti u Starom Majdanu od 1956 do 1990 godine
•
1956 godine postao sam član Dobrovoljnogvatrogasnog društva Srari Majdan i bio sam član sve do izbijanja rata 1992 godine.
•
U toku izgradnje izgradnje vodova bio sam član odbora za izgradnju vodovoda, ali sam iz odbora isključen kad sam se primio izgradnje džamije. ( U to vrijeme je na vlasti bila komunistička partija, postojala je sloboda vjeroispovjedanja to se mora priznati. Međutim tada nije bilo poželjno da ljudi koji se bave društveno korisnim radom istovremeno budu aktivni i u vjerskim organizacijama.)
•
Bio sam član odbora za asfaltiranje puta Milin Birt Stari Majdan.
•
Bio sam član odbora Islamske vjerske zajednice za Opštinu Sankski Most.
•
Bio sam član SIZ-a za osnovno i predškolsko obrazovanje, i član izvršnog odbora SIZ-a. (SIZ znači Samoupravna interesna zajednica. Država je raspodjeljivala novčana sredstva SIZ-ovima, a SIZ je na lokalnom nivou raspodjeljivao sredstva za školstvo, zdravstvo itd.)
•
Bio sam sekretar Udruženja penzionera i sekretar Udrženja invalida rada za područije MZ Stari Majdan.
•
1973 godine otvorena je novo sagrađena džamija Palnka. Stara džamija Palanka bila je sagrađena 1670 godine. Zemljotres koji je pogodio naše područije 1969 godine oštetio je džamiju i građevinska inspekcija je zabranila daljnu upotrebu objekta. 1970 godine otpočeta je izgradnja nove džamije. Bio sam član odbora za izgradnju džamije, glavni blagajnik, vodio sve poslove oko izgradnje i nabavke materijala. Takođe sam izradio idejni projekt džamije.
•
1978 godine na moju inicijativu izvršena je ispravka puta na pravcu Gračanica-park.
•
1978 godine isto na moju inicijativu sagrađen je most u mahali Gornji Utriš, za koji sam izradio plan i vodio poslove na izgradnji.
•
1978 godine sagrađen je dalekovod od Dževara do Majdana , te izvršena rekonstrukcija niskonaponske mreže i vanjske rasvjete.
•
1978 godine isti dan, svečano je pušten u rad TV odašiljac i postavljen kamen temeljac za novi vatroogasni dom.
•
1979 godine završeno asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4,5 km.
•
1980 godine asvaltirane su sve ulice u St. Majdanu i otpočeli radovi na asvaltiranju puta Stari Majdan – Stara Rijeka.
•
1982 godine Stari Majdan je dobio Urbanistički plan i nove nazive ulica.
•
1982 godine dobio automatsku telefonsku centralu sa 240 brojeva. U prvoj fazi prikopčano je 60 telefoski brojeva, a udrugoj fazi 1984 godine još 60 brojeva.
•
1985 godine dobiveno je riješenje o eksproprijaciji zemljišta na luci za potrebe proširenja osnovne škole, izgradnje sportskih terena i fudbalskog igrališta.
•
1988 godine zavšena dogradnja osnovne škole. Četiri planirane učionice nisu izgrađe. Iste godine obnovljeni su putevi za zaseoke Brdo Mikanovo, Duge Njive, Kutanja, Alagići i Redak.


Čarijska džamija ”Palanka”
1973 godine svečano je otvorena novosagrađena džamija Palanka, a kojoj je kamen temeljac postavljen juna 1971 godine. Džamija je izgrađena na temeljima stare džamije zvane Palanka, a koja je bila oštećena u zemljotresu 1969 godine. Poslije zemljotresa trebalo je obnoviti staru džamiju i osposobiti je za daljni rad. Tada me je rahmetli otac Husnija zamolio da uđem u odbor za adaptaciju džamije. Zakazan je sastanak odbora gdje sam i ja bio pozvan. Na sastanku se dogovaralo kako osposobiti džamiju, a i bilo je prijedloga o izmjeni nekih zidova unutar džamije. Izabran je “Građevinski odbor” za predsjednika je postavljen Paunović Hamdija, a ja za glavnog blagajnika. Meni je takođe dodjeljeno da vodim sve poslove na izgradnji, nabavci materijala pogađanje poslova i slično. Ja sam tada rekao da ću to primiti samo pod uslovom ako ćemo graditi novu džamiju. Svi su se s tim složili, ali mnogi su bili skeptični i rekli su “Dobro bi to bilo, ali mi to nismo kadri uraditi”. Ja sam rekao da možemo ako hoćemo, i na kraju poslije duže diskusije svi smo se složili i donesena je odluka o izgradnji nove džamije, na temeljima stare čaršijske džamije. Napravio sam odejni projekt džamije koja je bila 14 x 10 metara i imala salu za molitvu, mekteb, intikjaf, abdesthanu, gusulhanu, mafil i kancelariju. 

Munara je bila zidana od posebno izgrađenih betonskih blokova. Blokovi su bili sa fasadom od bijelog cementa i bijelog terasnog pijeska. Munara je bila visoka 35 metara i bila je odmaknuta od zida džamije sa terasom. Kad bi se ukazala potreba za većim prostorom za molitvu, mogao se koristiti mekteb, tako što bi se otvorila dvoja dupla vrata koja su ga razdvajala od mafila (tavana). Pošto je Odbor jednoglasno prihvatio moj idejni projekt, upoznao sam odbor IVZ-a (Islamska vjerska zajednica) Sanski Most, sa našom odlukom o izgradnji nove džamije.Oni su to prihvatili i dali dozvolu za rad. Odlučio sam da lično upoznamo o ovome i reisa Slejmana ef. Kemuru. U Sarajevo smo otišli ja i Hazim Talundžić. Reis nas je lijepo primio i ja sam ga upoznao o izgradnji nove džamije na temeljima sadašnje, te o idejnom projektu sa svim pratećim objektima. On je to prihvatio i rekao da je to dobro i da je to jedinstveni slučaj. Upoznao sam ga da smo donijeli 23 000 000 dinara obveznica od zajma za izgradnju puteva. Mi smo ga zamolili da nam se to zamjeni za gotovinu, kako bi smo mogli otpočeti sa radovima. On je na to pristao i pozvao financijskog službenika kome sam predao obveznice. Službenik je potom otišao u banku i prebacio pomenuti iznos na naš račun. Kada smo završili taj posao dao nam je tipski plan koji smo platili samo 5 000 dinara. Kad smo se vratili kući otpočela je hajka na mene da sam zamjeni 9 500 000 dinra obveznica namjenjenih za put Milin Birt – St. Majdan. U Majdanu je održan partijski sastanak na kome se raspravljalo o ovom slučaju. Sastanku je bio prisutan i sekretar Opštinskog CK Zvonko Merža. Odmah po završetku sastanka saznao sam da se tu rasravljlo o meni i zamjeni obveznica. Sljedeći dan sam sjeo u kola i otišao u CK i zatražio priem kod Zvonke. On me je primio a ja sam ga pitao da li mogu na nešto da se požalim iako nisam član SK (saveza komunista), a on se začudi “ Zar nisi”. Ja sam mu petim izvadkom od banke dokazao da smo mi zamjenili 23 000 000 obveznica dobrovoljnih priloga građana, a ne 9 500 000 od puta, te da je taj iznos prebačen na naš račun.
Imao sam još jednu nepriliku kad se pravila džamija, a to je bilo zbog toga što sam koristio vatrogasnu pisaću mašinu za potrebe oko izgradnje džamije. Ja sam u to vrijeme bio i sekretar vatrogasnog društva. Bile su velike kritike od Opštinskog vatrogasnog saveza i sekretara Hamdije Hadžiahmetovića. Ja sam sa ovim upoznao Ćerima Bešića i Adema Talundžića i onda je donešena odluka da se kupi pisaća mašina.
Na moj prijedlog otšampane su zahvalnice od 100, 200 i 500 dinara koje su poslije poslate po džematima širom BiH. Na taj način smo prikupili značajna novčana sredstva.
Za izradu projekta traženo nam je 2 000 000 dinara s tim što sam ja imao idejni projekt koji sam ja izradio. Sa Ramom Nalićem smo dogovorili da izradi aneks plana na osnovu tipskog plana i idejnog projekta. Pogodili smo se da on napravi aneks za 300 000 dinara Odmah po izradi aneksa poslali smo zahtjev Zavodu za urbanizam za izdavanje urbanističke saglasnosti. Komisija je izašla na lice mjesta i odobrila izgradnju džamije na temeljima stare džamije Palanka. Po dobivanju urbanističke saglasnosti prikupili smo potrbnu dokumentaciju i poslali zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Potom smo počeli sa radovima na rušenju stare džamije. Prilikom rušenja stare džamije izvršena je demontaža mihraba. Mihrab je bio izgrađen od bijelog kamena i jedino je takav mihrab imala još džamija Ferhadija u Banjaluci.

Mihrab je bio ponovo ugrađen u novu džamiju kao i veliki kameni blok iznad ulaznih vrata. Kad je džamija završena prozvana je Majdanskom ljepoticom. Vrijeme je prolazilo, a mi nikako da dobijem tu grđevinsku dozvolu. Zakazali smo sastanak Odbora za izgradnju džamije i upoznali prisutne sa problemom oko grđevinske dozvole. Određena je delegacija u sastavu Hamdija Paunović, Mujo Pašalić i Muhamed ef. Bešić imam, koja je otišla u opštinu. Primio ih Bajro Topalović rođeni Majdanac. Upoznali su ga sa nastalom situacijom. Rekao je “Dobit ćete dozvolu, al napravite nešto lijepo i dobro jer Majdan je stara čaršija.” Dozvola je dobivena dva do tri dana poslije posjete. Dozvola je dobivena zahvaljujući posjeti, a i mom prijedlogu, akonemože u čaršiji onda može na prostoru oduzete vakufske zemlje. Kada je dozvola stigla primio ju je imam Muhamed Bešič i dao meni. Kad sam je pogledao imala je datum od prije 20 dana i bila je malo pogužvana.
Kamen temeljac novoj džamiji postavio je Redžo Sarhatlić, prvi poslije radtni hadžija. Bilo je planirano da svako domaćinstvo da po 150 000 dinara. Na primjer Pašalić Okanović Iza prodala je komad zemlje i dala svoj dio, isto tako je uradila i Paša Hadžalić (moja mati). Dr. profesor Smajo Pašalić je dao svoj dio ali je htio ostati anoniman pa sam ga zaveo pod inicijalima “tz SP”, isto kao i Fadil Bešić. Bilo je dosta članova partije koji su dali prilog a htjeli ostati anonimni. Ismet Bešić koji je radio u Njemačkoj u to vrijeme, prikupio je dosta sredstava i dao mi svesku darovaoca pomoći. Radovi su dobro napredovali, kada su bile veće akcije pripremani su zajednički ručkovi koje organizovali mještani. U toku izgrednje promjenila su se tri predsjednika Odbora za izgradnja džamije. Najduže je bio a ujedno i najbolji Mehmed Murat Hadžimuratović. On je uspio da oko izgradnje aganžuje pored onih koji su išli redovno u džamiju i one koji su išli manje redovno, pa i one koji su volili malo da popiju. Ja sam kao glavni blagajnik i rukovodilac poslova cijelo vrijeme bio prisutan od početka dok su vršile pripreme za izgradnju a i sama izgradnja. Istovremeno dok se gradila džamija , izvršena je adaptacija imamske kuće, uvedena voda i sagrađen sanitarni čvor.
Svečano otvaranje bilo je 29 juna 1973 godine. Džamiju je otvorio reis Sulejman ef. Kemura, na otvoru džamije prema našim procjenama bilo je oko 25 000 ljudi. Na otvoru su bili prisutni predstavnici katoličke i pravoslavne crkve, dok od predsavnika vlasti nije bioniko iako smo ih pozvali. Za vrijeme otvaranja džamije imali smo prihod od 13 000 000 dinara i 6000 njemačkih maraka, koje smo poslije prebacili na račun u banci.

Put za Gračanicu
1978 godine došao sa na ideju da se ispravi dionica puta u čaršiji koji dolazi iz Gračanice i pored parka produžava za Sanski Most. Sazvao sam proširenu sjednicu Savjeta Mjesne zajednice i predložio da se izvrši pomjeranje puta na pomenutoj dionici. Za to smo trebli uzeti ćošak od parka i srušiti ti stare lipe, da bi put bio pravac i da bi se dobio veći prostor za autobusku stanicu. Prijedlog je prihvaćen i tako je i urađeno.
Dalekovod i rekonstrukcija niskonaponskemreže
1978 godine završena je izgradnja 10KW dalekovoda od Dževara u dužini od 2800 metara. Stari Majdan je prije toga bio povezan na trafostanicu na Kozinou sa dalekovodom od 6 KW i u dužini od 7 km. Taj dalekovod nije zadovoljavao poterbe Majdana sa strujom. Za izgradnju trebamo biti zahvalni Ćordić Salki direktoru Elektroprivrede Sanski Mostu inače rođenom majdancu. Sredstva su obezbjeđena iz fonda za elektrifikaciju BiH, a fizičke poslove razvlačenja žice i postavljanja stubova su odradili mještani Starog Majdana. Moja obaveza je bila da organizujem poslove i vodim evidenciju ko je kolio dana radio. Tada smo uveli samodoprinos za obnovu koji je pored novčanog djela imao i dio gdje je svako domaćinstvo trebalo da da 5 radnih dana na godinu u periodu od 5 godina. U istoj akciji izvršena je i rekonstrukcija nisko naponske mreže i dopuna vanjske rasvjete. Na moj prijedlog nabavljeno je 20 svijetiljki od 450W koje su postavljne od raskrsnice u Žabnjaku do kuće do kuće Ćordić Safeta u Gračanici. Potom od iste raskrsnice do Žutog Puta u Utrišu. Po tri svjetljke na dvije bandere na velikom i malom skveru, te dvije svjetiljke na banderu na raskrsnici Zalihovac.


Most u mahali Utriš

1978 godine izgrađen je most u mahali Utriš na potoku Željeznica. U drugoj etapi asvalziranja, asvaltirane su sve ulice u mjestu. Stari most u Utrišu bio je oštećen i ako takav nije bio tehnički ispravan za asvaltiranje. Sazvao sam proširenu sjednicu na kojoj sam prisutne upoznao o neophodnosti izgradnje novog mosta i predložio da se izgradi novi most. Ja sam napravio plan kako bi most trebao izgledati. Imao bi dva propusta po 4 metra i širinu od 5 metara a armatura bi bila pružne šinje u kombinaciji sa armaturnim željazom. Prijedlog je prihvaćen i predloženo je da ja i Huse Džafić vodimo poslove. Huse se nije prihvatio iz razloga što nema projekta i građevinske dozvole. Ja sam se prihvatio i dobrovoljnim radom mještana most je bio sagrađen za dva i po mjeseca.


TV repetitor

Dugo vremena se vodio spor između TV Sarajevo i mještana Starog Majdana zbog neplaćanja TV pretplate jer je prijem TV signala bio vrlo loš. Zahvaljujući Avdagić Muhamedu i Kurbegović Mustafi Cici pravniku iz Sanskog Mosta, RTV Sarajevo je donijelo odluku da se izgradi TV odašiljač na brdu Karaula-Igralište iznad Majdan na nadmorskoj visini 450m. Dogovoreno je da TV Sarajevo da opremu i montažu, a Mjesna Zajednica da poravna teren, prosječe put, dovede struju i izgradi objekat (kućicu) za elektro opremu. Rudnik Ljubija je dao buldozer za ravnanje terena, a Alagić Hasan je dao šljakinju (trosku) za nasipanje puta. Elektro Sanski Most je dovelo struju, Mjesna Zajednica je nabavila bandere i riješila imovinsko pravne odnose i sagradila pomenutu antensku kućicu koju sam ja lično uradio i vršio održavanje.
21 oktobra 1978 godine svečano je pušten u rad TV repetitor.Na trgu je održana svečanost, ispred govornice bila je postrojena vatrogasna jedinica. Skupu su se obratili Muhamed Avdagić u ime mjesni struktura, a u ime opštinskog SSRN

Lidija Jovović i drugi.Tog dana postavljen je kamen temeljac za izgradnju vatrogasnog doma u Starom Majdanu. Kamen temeljac je postavio Marko Balaban predsjednik izvršnog odbora opštine Sanski Most, njegovi pomoćnici su bili Memić Džemal najstariji vatrogasac i Muhamed H. Hadžalić kao najmalađi vatrogasac. Za sve prisutne goste priređen je zajednički ručak. Mjesna zajednica i Vatrogasno društvo kupili su janjce, a žene su donijele pita i slatka.


Asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan
1979 godine otpočelo je asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4 km. Za asvalt trebamo biti zahvalni Šarić Reufu majdancu, koji je bio glavni inžinjer u SIV-u BiH za modernizaciju putne mreže. Pošto je bilo planirano da put dođe samo do Majdana tražena su dodatna sredstva i dobivena da se asvaltiranje produži za još 500 metara, nešto više iznad kuće Grbić Velida. Glavni investitor bio je SR BiH i SIZ za regionalne puteve. Kada su otpočeli radovi na asvaltiranju čaršije ja sam tada ležao u bolnici u Banjaluci. Dobio sam obavijest da to što se radi u čaršiji nevalja ništa i da bih trebao doći za vikend iz bolnice. Ja sam se obrtio glavnom doktoru i za tržio da me pusti kući jer sam bio previše iscrpljen za operaciju. Ona je na to pristala i isti dan sam bio otpušten iz bolnice. Kad sam došao kući otišao sam u čaršiju i vidio da to što su počeli da rade nije valjalo ništa. Put prema Rimskom mostu bio je širok samo 3 metra kao i put prema Donjem Utrišu. U čaršiji isto put širok samo 5 metara i počeli su bili da postavljaju ivičnjake. Iste noći sam napravio skicu kako treba da se radi, da se napravi autobuska stanica, da se postave ivičnjaci, naprave dvije trake u čaršiji po 6 metara sa dva skvera itd. Sutradan sam sazvao proširenu sjednicu i upoznao prisutne da ovo što se radi u čaršiji nije dobro i da bi se trebali povaditi postavljeni ivičnjaci i sve nanovo raditi. Pokazao sam im skicu koju sam napravio i onda su prihvatili da se radi po mojoj zamisli. Ja sam rekao da bi neko trebao da bude samnom u ponedjeljak kada bude dolazio upravnik radilišta i nadzorni Bedro Niko, međutim navodno niko nije mogao. U ponedeljak su došla pomenuta gospoda, pozdravili smo se i otišli u kafanu gdje sam ih upznao sa našim stavom u pogledu asvaltiranja čaršije. Ja sam rekao da ovo šta se radi nevrijedi ništa i pokazao im skicu kako bi smo mi to željeli da bude. Upravnik je odmah prihvatio, dok je nadzorni rekao “Da to znači da ja neznam da radim svoj posao”. Ja sam mu rekao “Znaš ti raditi ali ti neznaš našu situaciju ovdje. Ponedeljkom je pijačni dan u Sani tu su ti masa kola ispred trgovine, onda dolaze autobusi iz Ljubije i Sanskog Mosta. Radnici čekaju autobus itd.” Tada je Bedro rekao “ Daj mi tu skicu”. Pozvao je geometra Mahmuta i rekao mu da snimi taj prostor. Odnio je skicu i sutradan donio plan izrađen prema skici. Tad uprabnik naređuje rukovaocu gredera da povadi ugrađene ivičnjake i čaršija je urađena prema mojoj ckici, kako smo se dogovorili.
Sekretar SIZ-a Talić Alija rekao je da će dati 300 metara ivičnjaka, i neka geometar snimi stanje da se postave ivičnjaci. Tada sam rekao geometru da snimi teren od kuće Grbić Velida pored raskrsnice Žabnjak do kuće Alagić Bege sa obe strane puta. Dužina je bila 800 metara ivičnjaka i SIZ je platio bez prigovora. Još sam predložio da SIZ nabavi betoske cijevi φ 30cm koje bi se postavile od Dulina sokaka do rijeke Željeznice i da se put od mosta u Žabnjaku do čaršije proširi na 6 metara. Oba prijedloga su prihvaćena i tako je i urađeno.
Trebalo je iznaći nova sredstva i nastaviti dalje asvaltiranje od kuće Grbić Velida. Tada je počela ekonomska kriza u BiH i stopirane su investicije u svrhu štednje. Obratili smo se RŽ Ljubija za pomoć. Nađeno je riješenje da RŽ Ljubija prebaci na račun preduzeča koje izvodi radove 300 000 000 dinara, navodno za opravak svoznice, a da sredstva idu za produžetak puta za Ljubiju. Ja sam u to vrijeme bio član izvršnog odbora centralnog radničkog savjeta RŽ Ljubija. SIZ za komunalne poslove i Opština Sanski Most su predlagali da se asvalt radi do table Stari Mjadan, koja je tada bila postavljena kod kuće Osme Sarhatlića. Određena je komisija koja će izaći na lice mjesta i odrediti dokle će se raditi asvalt. U komisiju su određeni predsjednik savjeta MZ politolog Talundžić Mehmed i ja kao predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj, ispred Opštine je određen Maleš Ilija šef za investicije i Talić Alija sekretar SIZ-a za komunalne poslove. Odlučeno je da komisija odmah sljedeći dan izađe na lice mjesta. Ja sam odmah otišao do Hasanić Ibarahima-Baje upoznao ga sa situacijom i rekao mu da treba da nađe nekog sa konjskim kolima da izvade tablu i postave je kod Grošića groblja do zadnjih kuća Majdana. Ibrahim je poslije došao mojoj kući i rekao mi da je uradio kako sam mu rekao. Sutradan je komisija u pomenutom sastavu kojoj se pridružio i Indžič Petar izišla na lice mjesta. Kad smo stigli do kuće Sarhatlić Osme, Maleš je zastao i upitao “Ovdje je bila tabla, gdje je sad”? Ja sam mu rekao “A da vidiš šta je kuća još gore, toliko ih ima što se nevide odavde.” Došli smo do Vojnikovića kuća i onda je on rekao neka se asvalt radi do iznad kuća. Potom smo se vartili u Mjesni ured, posjedali na stolice i onda sam ja rekao “Ovaj smo problem riješili, ali ostao je još jedan”. Maleš reče “Koji sad?” Ja odgovorih “Put od Zalihovca do raskrsnice u Žabnjaku u dužini od cirka 800 metara planiran je da bude 4 metara širine a ja predlažem da bude 5 metara, tako da to bude zaobilazni put”. To je prihvaćeno i put je sagrađen u širini od 5 metara. SIZ za regionalne puteve Banja Luka je platio ispravke u čaršiji tako da je nama ostalo 50.000.000 dinara koje smo utrošili za nabavku automatske telefonske centrale od 240 brojeva. Put od Milnog Birta do Majdan je završen 1979 godine.
1980 godine asvaltirane su sve ulice u Majdanu. Na jednoj masovnoj konferenciji Muhamed Avdagić dao je prijedlog da se asvaltiraju ulice dok je mehanizacija ovdje, jer poslije kad oni odu, to če biti vrlo teško organizovati . Prijedlog je prihvaćen i donesena je odluka da se zavede mjesni samodoprinos od 10% od ličnog dohotka plus onih 2% opštinskog samodoprinosa koji smo već imali. Mjesna zajednica je uradila sve propuste za vodu. Potoku koji prolazio pored kuće Husnije Hadžalića i pekare Ibre Bešića promjenjen je pravac i sad ide pore kuće Muje Hadžalića ispod puta pravo u rijeku. Još smo izvršili par promjena na odvodima površinskih voda u mjestu a takođe smo izvršili ispravku korita rijeke na Trosci kroz dio Pašalića luke. Te godine održana je svečanost povodom završetka asvaltiranja puta Milin Birt – Stari Majdan. Napravljen je zajednički ručak za izvođače radova i goste. Kasnije je asvaltiran i put Stari Majdan – Stara Rijeka.


Vodovod
1972 godine počele su pripreme za izgradnju vodovada, bio sam u odboru za izgradnju vodovoda. Kad sam se primio izgradnje džamije, isključen sam iz odboraza izgradnju vodovoda. Vodovod je pušten u rad 1976 godine.


Društevni dom Stari Majdan
Početkom sedamdesetih, čini mi se negdje 1972 godine pslije Hašlamske nedelje građevinska inspekcija Opštine Sanski Most zabranila je rad društvenog doma koji je bio oštećen u zemljotersu 1969 godine. Iako je komisija zabranila rad doma u upotrebi je ipak bila čitaonica koja je bila na spratu. Čekaonicu kino sale omladina je sebi preuredila u salu za disco i igranke. Nakon par godina otpočeli smo sa rekonstrukcijom drštvenog doma. Dobrovoljnim radnim akcijama i radnom obavezom od 25 radnih dana na 5 godina mještani su izvršili demontažu krovne konstrukcije, izvađena je sva stolarija i očiščen sav prostor tako da su ostali samo kameni zidovi. Poslije toga smo izvršili odlijevanje betonskih ploča. Prekrili som dom, crijep i montu smo nabavili u Hrvatskoj. Odlili smo ploču za čitaonicu, postavili keramičke pločice uveli sve instalacije itd. Od Građevinskog preduza Sanski Most zatražili smo da nam izrade ponudu za odlijevanje betonskih greda , serklaže postavljanje monte, salijevanje ploče i da prekriju dom. Dobili smo ponudu od 180.000 dinara. Otišli smo na pogodbu sa GIP Sanski Most Asmir Talundžić i ja a ispred GIP-a je bio Esad Filipović. Pogodili smo se da GIP izvrši radove za 100.000 dinara s tim da mi podignemo montu i poredamo i dignemo crijep i poredamo. 1980 završena je adaptacija društvenog doma.


Otvaranje pogona gumare u Starom Majdanu.
1985 godine otpočele su pripreme za otvaranje pogona gumare Razvojnog centra vulkanizacije Celje u Starom Majdanu. Ovu akciju su vodili prestavnici bivše zajedničke mjesne zajednice u satavu od 5 samostalnih mjesnih zajednica i to; Brdari, Dževar, Podvidača, Stara Rijeka i Stari Majdan sa osam sela. Razlog zbog kojeg se otpočelo sa ovom akcijom bio je taj što se dosta veliki broj stanovništva iselio sa ovog područja zbog nedostatka zaposlenja. Ideja je bila da se otvori neki pogon u Majdanu i time smanji trend iseljavanja. Tada je područje imalo 1053 domaćinstva sa 4726 stanovnika. Od 1942 godine se iselilo 766 domaćinstava sa 3404 stanovnika od toga 691 domačinstvo sa 1640 članova po raznim mjestima u bivšoj Jugoslaviji i 77 domaćinstava sa oko 340 članova je otišlo na takozvani privremeni rad u inostranstvo. Još se islilo oko 100 radnika i radnica koji tada još nisu bili zasnovali obitelj. Na osnovu ovih prikupljenih podataka određena je komisija da sa pismenom molbom ode u Sarajevo u Izvršno viječe SR BiH kod Dodik Petra, te da sa njim obave razgovor i da nam on pomogne da se otvori pomenuti pogon. Komisiju su sačinjavali Žilić Abdulah predsjednik saveza boraca, Plavšić Dragan sekretar i Hadžalić Husein predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj. Satstanak sa Dodik Petrom organizovao je Bešić Muhamed tadašnji ministar unutrašnjih poslova u vladi SR BiH inače naš majdanac. Dodik nas je primio i mi smo ga upoznali sa potrebama otvaranja pogona u Starom Majdanu i dali mu pismeni zahtijev. On je obećao da će pomoći i da će nas podržati.
Mjesna zajednica je trebala da obezbjedi prostor za smještaj pogona. Prijedlog je bio da se ustupi društveni dom čije smo adaptiranje završili 1985 godine sredstvima Mjesne Zajednice i dobrovoljnim radom mještana. Skupština Mjesne Zajednice i društveno političkih organizacija prihvatila je dati prijedlog i donijela odluku o ustupanju društvenog doma Razvojnom cetru vulkanizacije Celje.
1986 godine došlo je do konačnog potpisivanja ugovora između Razvojnog centa Celje Mjesne zajednice Stari Majdan i Opštine Sanski Most o otvaranju pogona gumare u Starom Majdanu. Gumara bi zapošljavala oko 40 radnika i proizvodila gumnene zaptivače i gumene trake za potrebe industrije na ovom području.
Vrijednost cijele investicije je iznosila 383.492.000 dinara od toga ;
1.Mjesna zajednica učestvuje sa 60.000.000 dinara u to je uračunata vrijednost doma, parcele oko doma, priključka vode struje i ustupanja telefonskog broja.
2.Vulkanizacija Celje je uložila 178.000.000 dinara.
3. Kredit za zapošljavanje 149.490.000 dinara.
Pogon je radio do agresije 1992 godinea, a imao je 16 zaposlenih. I za vrijeme agresije izbjeglice Srbi su neko kraće vrijeme radili u gumari. Poslije rata gumara ponovo nastavlja sa radom. Pogon je poslije privatiziran ali zbog slabog poslovanja pogon je stavljen pod stečaj od starne banke.
Dom je sagrađen poslije drugog svjetskog rata na vakufskoj zemlji koja je oduzeta bez naknade. Dom je sagrađen u obliku slova T. Prvi dio je bio na sprat 17x10 m u prizemlju je bila čekaonica, a na spratu čitaonica. Drugi dio je bila kino sala dimenzija 32x10 m.


Vatrogasni dom

Vatrogasno društvo je bilo dobilo novu vatrogasnu pumpu i pošto niko s njom nije znao rukovati, moj rahmetli otac je mislio da bih se ja trebao učlaniti i tako sam 1956 godine postao član Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva Stari Majdan. Nakon dvije godine izabran sam za sekretara Društva i na toj dužnosti sam bio više godina. Tu sam dosta radio na sređivanju arhive društva. Takođe sam bio član upravnog izvršnog odbora te član SIZ-a za protu požarnu odbarnu Opštine Sanski Most.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Stari Majdan po drugi put pokreće inicijativu za izgradnju vatrogsnog doma. 5-12-1977 godine održana je proširena sjednica skupštine vatrogasnog društva i društveno političkih organizacija o izgradnji vatrogasnog doma na lokaciji pored parka na gornjoj strani. 27.12.1977 godnine dobili smo saglasnost od Mjesne zajednice Stari Majdan i drugih tada relevantnih političkih organizacija o izgradnji doma na pomenutoj lokaciji.
Ja sam uradio idejni projekt novog vatrogasnog doma. Pašalić Fevzija uz pomoć Muhameda Hadžalića napravio je crteže vatrogasnog doma na osnovu mojih skica. Crteži su fotokopirani u direkciji RŽR Ljubija. Dom je u obliku slova T, prednji dio je na sprat dimenzija 10x8 m, a drugi dio ima samo prizemlje dimenzije 14,5x8 m. Idejni projekt je prihvaćen od strane svih relevantnih struktura u Majdanu i 17.01.1978 godine poslao sam zahtjev Zavodu za urbanizam za izdavanje građevinske saglasnosti. Komisija je izišla na lice mjesta dva puta i to 17 februara i 23 marta 1978 godine gdje sam i ja bio prisutan. 14 aprila iste godine dobivena je urbanistička saglasnost. Po dobivanju saglasnosti poslao sam zahtjev projektnom zavodu za izradu glavnog projekta. Dobili smo ponudu za izradu projekta u visini od 8.000.000 dinara. Na sjednici održanoj 06.05.1978 godine zaključeno je da se pošalje zahtjev prokektnom birou Prijedor gdje sam ja otišao lično da dobijem ponudu i izvršim pogodbu. Pošto smo imali idejni projekt data je ponuda od 6.218.000 dinara. Zahvaljujući rzumjevanju direktora projektnog biroa da se radi o dobrovoljnoj organizaciji i mojoj upornosti uspio sam spustiti cijenu na 5.000.000 dinara.

08.03.1979 godine dobivena je građevinska dozvola za izgradnju vatrogasnog doma. Samo što smo dobili građevinsku dozvolu počela se širiti priča da treba da se izvrši revizija projekta i lokacije. Ubrzo smo saznali da je priča potekla od vatrogasnog saveza Sanski Most. 03.05.1979 godine održali smo sjednicu na kojoj smo zaključili da se plan i lokacija ne mjenja, jer za to imamo važeće dokumente. Još smo odlučili da se održi proširena sjednica relevantnih predstavnika iz Starog Majdena i Sanskog Mosta. Sjednica je održana 05.05.1979 godine na kojoj su prisustvovali predstavnici savjeta MZ Stari Majdan, opštinskog vatrogasnog saveza ing. Pašalić Muahemd – Braco, ing Sučević Ilija komadant odreda opštinskog vatrogasnog saveza, Hadžimuratović Hamdija sekretar opštinskog vatrogasnog saveza, Biščević Suad član opštinskog vatrogasnog saveza, ing Balan Marko predsjednik izvršnog odbora opštine Sanski Most, i Talić Alija sekretar SIZ-a za komunalna pitanja. Svi prisutni su učestvovali u diskusiji i svi su se složili da se dom pravi na dobivenoj lokaciji jedino je Talić imao primjedbu da će dom da strši u čaršiji. Bilo je čak i obećanja da je za dom odbreno 1.300.000 dinara i da će biti gotov do kraja 1980 godine. 12 aprila 1980 godine počinje kopanje, šalovanje i betoniranje temelja. Radove su izvodili vatrogasci uz pomoć mještana, gdje su dali 310 efektivnih radnih sati. Mještani su pripremili zajednički ručak, a sve je to zabilježila TV ekipa iz Sanskog Mosta koja je objavila taj prilog na dnevniku TV Sarajevo. 

Izgradnja doma je stala poslije odlijevanja temelja, održano
je preko 30 sastanaka bez nekih vidljivijih rezultata. Izvršena je pogodba sa Domazet Milanom da se ozida i Pokrije dom. Milan je doveo radnike i počeo sa radom, ali pošto mu nije bio uplačen avans on prekida sa radom.

Polovinom 1984 godine SIZ za vatrogastvo pogađa sa GIP Sana Sanski Most da se dom ozida i pokrije. SIZ nam predlaže da se dom nezida staro ciglom koju smo imali nego sa novom. Nešto kasnije SIZ završava prizemlje prvog djela, a vatrogasno društvo i mjesna zajednica završavaju vatrogasno spremište. DVD i MZ Stari Majdan dali su 5520 radnih danna na salijevanju temalja, završetku spremišta i rušenju zgrade i prevozu građevinskog materijala sa zgrade RŽR Ljubija sa Kozina. ŠIP Sana Sanski Most dao je balvane za građu, Sanakeram dao je 60 kvadratnih metara keramičkih pločica a SIZ za vatrogastvo bio je investitor.
Prema evidenciji i procjeni vrijednost urađenih poslova na vatrogasnom domu do septembra 1984 godine iznosila je 4.800.000 dinara od toga 1.300.000 dinara je uložila vatrogasno društvo i mjesna zajednica, a 3.500.000 dinara uložio je SIZ za vatrogastvo. U pomenutu sumunisu uračunate uštede koje su ostvarene, a to su; vrijednost dodjeljenog zemljišta za izgradnju doma, vrijednost idejnog projekta, dobivene građe i keramiških pločica te oslobođenih komunalnih taksa.

1982 došlo je do smjene rukovodstava u vatrogasnom društvu. Smjenjeni su Bešić Maho predsjednik društva, viši vatrogasni oficir, dobitnik više pohvala i nagrada, vatrogasna zvijezda drugog reda na Jugoslavenskom nivu. Obavljao je dužnosti zamjenika komandira, sekretara, predsjednika i blagajnika vatrogasnog društva. Hadžalić Remzo smjenjen je sa dužnosti komandira vatrogasnog društva. Remzo je bio viši vatrogasni oficir, dobitnik više pohvala, bronzana i srebrena medalja, zlatna plaketa opštinskog vatrogasnog saveza i dva puta ručni sat. I ja Hadžalić Husein dugogodišnji sekratar društva. Takođe sam dobitnik više pohvala i nagrada, bronzane i srebrene medalje spomenice za 30 godina rada i novčanih nagrada. Sva trojica smo bili u Upravno-nadzornom odboru. Na moje mjesto postavljen je Plavšić Dragan Kava. No sjednici ka kojoj je izvršena primo predaja Kava je rekao da treba svu staru arhivu zapaliti. Ja sam rekao da mi treba 5-6 dana da sakupim svu arhivu. Ja sam arhivu odnio svojoj kući i uz dogovor sa predsjednikom društva zadržao sam tu arhivu dok se Dragan nije smjenjen. Uzeo sam svesku od 200 lista i sve važnije podatke prepisao, sačuvao i donio ovamo u Švedsku.


Osnovna škola u Starom Majdanu
1986 godine u Starom Majdanu otvorena je prva državna osnovna škola istovremeno kad i u Sanskom Mostu. U to vrijeme je Majdan imao 6 osnovnih škola i to; srpska pravoslavna škola otvorena 1854 godine, četiri mekteba islamska vjerska škola iz turskog perioda i jedna niža medresa. Marta 1942 godine partizani su zapalili osnovnu školu i sve kuće u Starom Majdanu. Završetkom rata 1945 godine tadašnji predsjednik opštine Stari Majdan Inđič Dragan izdao je naredbu da se putem akcija poruše sve zidine i očisti teren čaršije. Škola se mogla obnoviti jer su zidovi bili u dobrom stanju. Završetkom rata bilo je planirano da se gradi škola u Majdenu, ali Indžić Dragan hoće da se škola gradi u Dževaru na selištu u pravcu Indžića kuća 2 kilometra od Mjadena. Njegov plan nije uspio, ali ni u Majdenu nije sagrađena škola. Ahmet Kadić i Petar Dodik političari Sanskog sreza odlaze na sjednicu upravnog odbora RŽR Ljubija s molbom da se dodijeli 2.000.000 dinara za izgradnju osnovne škole u Starom Majdanu. Na našu žalost ta su sredstva preusmjerena na izgradnju sindikalnog doma u Sanskom Mostu. 1962 godine sagrađena je osnovna škola u Majdanu sa četiri učionice. Dvije godine poslije toga sagrađene su još četiri učionice bez i jednog kabineta i sa vanjskim wc-om. Na sjednici u Sanskom Mostu kad se raspravljalo o dogradnji škola u opštini. Raspravljalo se da li da se gradi škola u Majdanu ili u Kamengradu. Besima Pašalić predlaže da se gradi škola u Kamengradu a da u Majdanu još može čekati. Republičkim planom izgradnje 1001 škole u Bosni i Hercegovini planirana je škola u Majdan, takođe i planom opštine za 1981 godinu planirana je izgradnja škole u Majdanu. Međutim od toga ništa nije bilo. Dolaskom Zorić Milana za direktora radne zajednice osnovnog i predškolskog obrazovanja odmah počinju aktivnosti za izgradnju četvrte osnovne škole u Sanskom Mostu. U Gornjoj Mahali izgrađena je velika savremena škola sa svim potrebnim pratećim objektima. U Majdanu se govorilo napravljena je majdanska škola ali ne u Majdanu nego u Sani.
1980 godine poslije smrti Pašalić Besime podnesen je zahtjev za eksproprijaciju jednog dijela Pašalića Luke za proširenje škole i izgradnju sportskih terena. 1985 godine dobiveno je riješenje o uknjižbi 25 dunuma zemlje. 1986 godine došlo je do konačnog raspleta, izvršena je isplata za 20222 kvadratna metra vlasnicima i to Pašalić Fatimi, Pašalić Almazi i Ražić Hamdiji. Nakon isplate otpočinje dogradnja škole u Majdanu. Izgrađeni su potrebni kabineti, sanitarni čvor, đačka kuhinja, sportska sala, centralno grijanje i sportski tereni sa fudbalskim stadionom. Bilo je planirano da se izgrade još 4 učionice ali se to nikad nije realizovalo.
1965 godine osnovna škola u Majdanu imala je 864 učenika, a 1985 godine 346 učenika. U sastavu osnovne škole u Starom Majdanu bile su i područne škole u Podvidači i Staroj Rijeci. 1985 osnovna škola u Majdanu imala je 26 zaposlenih. Dok su pripreme za dogradnju škole i početak radova bio sam član skupštine i izvršnog odbora SIZ-a za osnovno i predškolsko obrazovanje opštine Sanski Most.
Za moja dva mandata dok sam bio predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj, skoro sve što sam predložio bilo je prihvaćeno i realizovano. To mi je davalo motivacijui snagu da se još više angažujem na izgradnji svoga mjesta. Za svoj rad sam dobivao i neke zahvalnice i nagrade kao bronzana i srebrena medalja opštinskog vatrogasnog saveza, plaketa za razvoj i neke novčane nagrade.


Moje aktivnosti u prognanstvu
Februara 1995 godine došao sam u Švedsku u grad Kalmar kao prognanik. Odmah po završetku rata 1996 godine posjetio sam Bosnu i pronašao dva bloka i jednu svesku u koju sam zapisivao važnije stavri. Dolaskom u Švedsku odmah sam napisao ukratko istoriju Starog Majdana koja je objavljena na internetu. 1995 godine navršilo se 100 godina od osnivanja vatrogasnog društva u Starom Majdanu.


100 godina vatrogastva u Starom Majdanu
Pošto sam bio dugogdišnji član i sekretar društva a imao sam dosta spašene arhive nisam imao poteškoća da napišem pomenutu knjigu. Knjiga je otšampana u tri primjerka i ima 165 stranica. Kada sam završio ovu knjigu odlučio sam da napišem i knjigu o Majdanu.


Stari Majdan nekad i sad
Poznato je da je Stari Majdan bio kadiluk, kotorska ispostava opština i trgovački centar. U Majdanu je bilo razvijeno rudarstvo i topljenje željezne rude još od trećeg vijeka. Knjiga je u rukopisu i ima 560 starnica.


Islamski vjerski objekti
U dopisu iz 1895 godine zabilježeno je da na kotoru Sanski Most ima 20 džamija od toga 6 u Majdanu, i 29 mekteba od toga 4 su bila u Majdanu. Pisac Branko Bokan 1974 godine napisao je u knjizi Sanska monografija citat “1-na džamija u nepoznatom selu”, što nije tačno. Džamija je bila u zaseoku Vojnikovići 4 km od Lušci Palanke. Ovdje se nije htijelo pokazati da su na prostoru Lušci Palanke živjeli Muslimani koji su na ovom prostoru živjeli do 1938 godine, a džamija je zapaljena 1941 godine. Druga greška je bila kad je napisao koliko je srez Sanski Most imao džamija 1932 godine. On navodi da srez ima 8 opština i da opština Stari Majdan ima 3 džamije, a bilo ih je 8. Treća greška je bila što je napisao da su u Briševu živjeli Srbi iako je stanovništvo Briševa bilo 100% rimokatolički Hrvati.
Bio sam u odboru Bošnjačke islamske zajednice i predsjednik nadzornog odbora. Dosta sam uradio na sređivanju administracije. Knjiga je u rukopisu i ima 319 strana.

Hadžalić Husein

Februar 2010

Švedska