ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


14.8.12

POČELO JE


Tekst kojeg smo objavili i na facebbok grupi

   "Utriška džamija /Zalihovac"

                                                                    ...link Facebook grupe...

                                         POČELO JE


 dana: 12.08. 2012
Što se tiče obnove, rekonstrukcije, izgradnje...nazovite je kako hoćete, Utriške džamije evo dokle se je došlo, odnosno gdje se trenutno nalazimo.
Dobar dio svog godišnjeg odmora sa kojeg se vratih evo prije par sahata utrošio sam u pokretanju sa "mrtve tačke" onog do čega mi je veoma stalo.
S obzirom da konkretan odgovor o situaciji u kojoj se nalazi papirologija "Utriške džamije" nisam mogao dobiti od našeg džematskog odbora uputio sam se lično, i moram priznati nerado, u posao koji je trebao biti uradjen od strane džematskog odbora. Puno zadovoljniji bih bio da je sve ono što sam ja uradio uradio upravo naš džematski odbor.
Nakon sakupljanja dosadašnje papirologije i razgovora sa članovima našeg džamijskog odbora gdje sam se osjećao kao kuglica u fliperu, i razgovora sa odgovornim u Medžlisu Sanski Most, skupa sa Ismetom Bešićem obilazio sam sve relevantne faktore, ljude, džamije i institucije evo dokle se stiglo.
S obzirom da je "stvar" oko Utriške džamije pokrenuta prije oko tri godine i neki "papiri" bili izvadjeni trebalo ih je obnoviti zbog njihove zastarjelosti. I to je uradjeno.
Na svoju ruku sam, skupa sa Ismetom otišao kod arhitekta kojem objasnismo sve. Kažem na svoju ruku, jer sam se uvjerio i odgovorno tvrdim, da smo trebali čekati da to uradi naš džematski odbor čekali bismo još barem tri godine.
Treba nam projekat od arhitekta i idejni projekat na osnovu kojeg bismo dobili svu potrebnu dokumentaciju iz opštine. I to je dogovoreno.
S obzirom da se radi o rekonstrukciji, tj. obnovi u ratu porušene džamije od strane opštine smo oslobodjeni svih gradjevinskih, komunalnih i inih troškova. Platiti treba oko 150 KM za podnošenje zahtjeva.
Arhitekta nam je objasnio stvar što se njega i njegovog posla tiče. Reče "Na mene se neče čekati i očekujte u narednih 15-20 dana da će sve biti uredjeno i sa moje strane i od strane opštine". Ostalo je da Ismet s njim dogovori detalje a cijenu izrade projekta je umanjio za oko 500 (petsto) KM pa tako cijena projekta je 1000 (hiljadu) KM.
S obzirom da je slijedeći korak formiranje inicijativnog i samim tim gradjevinskog odbora sasvim normalna je stvar da se pristupilo razgovoru na tu temu.
Imaju ljudi koji su spremni pomoći i rado se učlaniti u gradjevinski odbor i na taj način dati svoj udio u ovoj obnovi. Ljudi su to koji su svoju dobru volju iskazali prije godinu dana i više. Ljudi su to koji su spremni dati sebe u nešto što se zove hair.
Ne bih o imenima tih ljudi ovog momenta. Razlog je samo to što posao njihovog verificiranje i potvrdu članova gradjevinskog odbora treba da potvrdi džamijski odbor, što je logična stvar. Dakle o imenima tih ljudi ćemo kasnije a ja molim Boga Dragoga da nas i u tom smislu pomogne i želim da pozovem sve one koji se osjećaju sposobnim da mogu pomoći koliko jedan milimetar u izgradnji džamije da se priključe u onom smislu u kojem misle da mogu biti od koristi i pomoći.
Nakon svega uradjenog u petak, 10. 08.2012 godine nakon džuma namaza razgovaralo se na temu izgradnje džamije i tu na površinu isplivaše problemi u kojem se nalazi naš džamijski odbor.
Ni na a džumi a samim tim niti na sastanku nije bilo polovice odbora. Nakon najave od strane efendije da će se nakon džuma-namaza razgovarati o obnovi džamije jedan član odbora je napustio sam džuma-namaz prije njegovog završetka što dovoljno govori o situaciji u samom odboru.
Ostade dogovoreno da će džematski odbor sazvati satanak na kojem će riješiti probleme unutar samog sebe i izići u susret ideji i pomoći ljudima koji se dobrovoljno javiše da ideju o obnovi Utriške džamije napokon pomjere sa mrtve tačke.
Dakle, "stvar" je definitivno pokrenuta.
Našu ideju od prije tri godine da obnovimo džamiju u prijeratnom obliku i dimenzijama odobrili su najprije džematlije Starog Majdana zatim tadašnji džematski tj. džamijski odbor, medžlis Islamske Zajednice Sanski Most, Reis-ul Ulema tj. Mešihat iz Sarajeva. Svi smo saglasni u tome da se džamija gradi onakva kakva je bila do momenta njenog rušenja.
Ovu bih priliku iskoristio da se zahvalim svima onima što pomogoše da se danas nalazimo tu gdje se nalazimo tj. na početku izgradnje kuće Božije u kojoj će se Njegovo ime veličati.
Ne bih želio nikog ispustiti ako se ko nadje uvrijedjenim nek' mi halali. Jednostavno moram se za sve do sad učinjeno zahvaliti bivšem predsedniku džamijskog odbora koji je zbog svoje bolesti onemogućen aktivnom učešću u daljnjim aktivnostima.

Hvala ti Suade Islamoviću na svom uloženom trudu. Itekako je važan dio kojeg si ti odradio u administrativnom smislu. Boga Dragogo molim da te čuva i tvom dertu derman dadne.

Hvala ti Harise Pehliću na tvojoj pomoći sa mjesta sekretara Medžlisa Sanski Most. Tvoja aktivnost se završila tvojim uplivavanjem u bračne vode i napuštanjem tvoga radnog mjesta.Puno bi nam lakše bilo da si ti još uvjek na mjestu sekretara. Nego nek' ti je sretno prijatelju. Allaha Dragog' molim da mi te čuva i tebi i hanumi tvojoj lijep evlad podari. Ono što si ti uradio i dalje bi stojalo u istom onom tvom fasciklu, Bog zna koliko još da taj posao na svoju ruku i ličnu inicijativu ne nastavismo ja i Ismet Bešić.

Hvala ti Ismete na sveme. Hvala na tvojoj ponudjenoj podršci i osloncu. Halali što te "izmaltretirah" ovih zadnjih dana pa si zbog mene i džamije morao i pod antibioticima i u svom postu biti golema žrtva. Dobro je da si bio tu i da si ponijeo ovaj teret pod kojeg si ledja svoja podbacio. Neka ti Allah Dragi dadne snage da poneseš i podneseš sve slijedeće terete oko izgradnje ove Božije kuće.

Hvala i tebi Muhamede "Hamede" Kadiću. Hvala na podršci i sveme dosada uradjenom. Pokazao si da i kao čovjek sa problemom oko svoje bolesti itekako možeš biti od koristi. Moralna je podrška veliko bogatstvo a u tebi sam je imao i hvala Bogu imam je još uvjek. Neka te Bog Dragi čuva i dadne da čim prije batališ tu svoju štaku i "prešaltaš" barem u "treću".

Ne smijem zaboraviti mog dobrog ahbaba hadžiju dr. Ahmeda Pašića. On je "kriv" za sve dosadašnje aktivnosti oko džamije. "Kriv" je zato jer me je mnogo čeme naučio. Omogućio mi da uz njega učestvujem u pomoći izgradnji velikom broju porušenih džamija Bosanskohercegovačkih. Uz njega doživjeh mnogo radosti koji se upravo izgradnje porušenih džamija tiču. Dobri moj Ahmede nek' si mi živ i zdrav.

Hvala Sabhudine Paunoviću tebi i skazanoj želji i podršci u "ganjanju" papira. Tvoj je šapat jači od mog urlika u smislu otvaranja vrata opštinskih. Drago mi je da razumiješ "stvar" i za istu se zalažeš u skladu sa svojim mogućnostima.

Hvala Jasmine Kuduzoviću "Trica".
Tvoja pomoć u samom početku realizacije ideje bila je itekako važna i korisna.
Tvoj dosadašnji rad na projektu je kod mene u PDF-u i itekako će biti od koristi pri nastavku izrade projekta.

i Mehmedu Bešiću "Medi" hvala. Medo je čovjek koji je prvi komentarisao prvi moj objavljen tekst ispod kojeg je izmedjuostalog' napisao: " ...sto se tice neke finansijske pomoci to cu ako Alah dragi da mi zdravlja i snage pomoci koliko mogu". Ne prozivam Mehmeda nego hoću da mu se zahvalim na prvoj pomoći pruženoj u vrijeme kad je najviše trebala. Mehmed mi je poslao i prvi sliku na kojoj je njegov babo rahm. Smajo uslikan ispred zalihovačke džamije i na taj način obradovao mene i ljude poput mene.

Imaju još jedni ljudi koje ne bih spominjao bez njihovog dopuštenja. Prepoznaće oni sebe i s ovog' mjesta ih mahsuz selamim i želim da budu istrajni u svom naumu i Boga Dragog' molim da ih čuva i u tome pomogne.
Hvala svima onima koje ne spomenuh i svima onima koji su spremni dati sebe i od sebe u ovaj projekat. Pozivam sviju koji se osjećaju sposobnim u bilo kojem smislu da se uključe oko obnove Utriške džamije "Zalihovac". Na raspolaganju sam svima koji imaju bilo kakvo pitanje oko ovog posla. Na raspolaganju sam 24 sahata dnevno. O sveme što slijedi nastojaću vas pravovremeno obavještavati.


Allahovo dž.š. zadovoljstvo je ono čeme se nadam ulaskom u ovaj posao.
Konačna izgradnja džamije i dokaz dušmanu da nas nije duhovno slomio je moja želja.
Transparentnost u radu je prioritet na kojeg se obavezujem i od svih uključenih u ovaj posao i onih koji se žele uključiti isto to zahtjevam.
Da nas sviju čuva i na putu izgradnje kuće u kojoj će se Njegovo ime veličati pomogne, moja je dova Allahu dž.š

12.8.12

NOVINAR I ZADRUGAR


   Kada sam 9 maja 2006 završio tekst „U službi bolesne mitologije-Deset najveših srpskih podvala“ nisam ni slutio da će podvala broj 8, Fikret Abdić, ovih dana poslije intervjua na Face TV doživjeti promociju koju ni u snu nije mogao zamisliti . O mojim utiscima ovog monologa ratnog
zločnca ću kasnije pisati, a prije toga pročitajte šta sam napisao te
2006 godine o kladuškom babi.



 



piše: Nihad Krupić, autor i publicist

 

                                         NOVINAR I ZADRUGAR

Babo, a nije moj

„Nizak, dežmenjkast, hromav u hodu, brzog pokreta glave i ruku, živih očiju, valovite kose, tepajući i pjeneći dok govori... Fikret Abdić zvani Babo je znao do u srž osobine svojih Krajišnika. Skoro bi se reklo, da je bio klasičan tip seljaka lokalnog interesa, imajući u sebi jedan već tradicionalni krajiški poriv za političkom i privredom samostalnošću izraženom u stalno prisutnom amunizitetu prema glavnom gradu Sarajevu i Bihaću, centru ove regije. Fikret se konstantno vodio po staroj izreci, „Bolje biti prvi u selu nego drugi u gradu“. Od male zemljoradiničke zadruge doveo je kladuški Agrokomerc do internacionalnog giganta. Iskristio je radinost svojih krajišnika i od zaostalog roga Bosne i Hercegovine napravio Zlatnu Dolinu. Agrokomerc je tada proizvodio ono što drugi nisu mogli, izvozio je tamo gdje drugi nisu mogli, Fikret je bio trgovac vrhunskog kova i kada više nije imao šta prodati prodao je svoj narod za jeftine srpske pare uz obećanje da će biti kralj nove države Monako u BiH zvana Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna i da ga niko neće dirati. U maju 1987. godine, počela je AFERA AGROKOMERC. Prije toga je bilo uobičajno da sva produzeća rade novčane transakcije sa mjenicama, to jest vrijednosnim papirima. Fikret Abdić je poput
drugih direktora jugoslovenskih preduzeća uveliko koristio ovu ekonomsku olakšicu u Agrokomercu, međutim vrijednost izdatih mjenica je dostigla fantastičnu cifru od 500 miliona dolara. Nekoliko
mjeseci prije otkrivanja ove afere Manojlo Budisavljević, srpski član ustavne komisije u jednom usputnom privatnom razgovoru je upitao svog bosanskog kolegu Abdulaha Konjicija: kako Hamdija stoji u
Bosni? – Kada nije dobio odgovor sam je nastavio: Srbi ga neće! Predsjednik je ustavne komisije, a neda mjenjati AVNOJ. Samo traže način kako će ga se bezbolno riješiti." Ovaj razgovor je bio uvod u Aferu Agrokomerc i preko nje političku likvidaciju Hamdije Pozderca.
U samom procesu Fikret Abdić je izjavio da je imao veliku podršku Hamdije i Hakije Pozderca, što je i te kako iskorišteno da se prvo sa političke a onda i sa životne scene skloni uz Džemala Bijedića najuticajniji muslimanski političar u Titovoj Jugoslaviji.
Već tokom ispitivanja i boravka u bihaćkom zatvoru sa Fikretom Abdićem je u kontakt došla tadašnja jugoslovenska obavještajna služba.U operativnoj akciji \'Proboj 1\', pridobijanje Abdića u službu srbijanskog KOS-a, a po nalogu Aleksandra Vasiljevića, učestvovali su: major Čedo Knežević, potpukovnik Smiljanić, kapetan Miroslav Balan i Vukašin Gledić. Poslije puštanja iz zatvora Fikret Abdić je u
restoranu „Lovačka kuća“ u Bihaću pristao da radi za KOS. Njegove kasnije aktivnosti su bile zajednički dogovarane sa srbijanskim agentima. 

    Pokušaj državnog udara u Sarajevu 02. maja 1992. godine (dok je u srpskom zarobljeništvu bio predsjednik Predsjedništva RBiH,Alija Izetbegović), proglašenje tzv. Autonomna Pokrajina Zapadna
Bosna, potpisivanje saveza sa Miloševićem, Karadžićem i Matom Bobanom, oružana pobuna protiv države i razaranja Cazinske krajine bila je pod direktnim vođstvom srbijanske obavještajne službe.O tome postoje i dokazi kao što je dokument Str. pov. br. 03/270-1 od 01.07.1995. godine iz izvještaja komande \'Pauk\' takozvane Republike Srpska Krajina,koji je upućen u \'MUP Republike Srbije, ministru Jovici Stanišiću.Dokument potpisuje KOS-ovac, generalpotpukovnik Mile Novaković. On je u Knin, pa zatim i u Veliku Kadušu, stigao po nalogu Stanišića a uz saglasnost Fikreta Abdića, sa zadatkom da komanduje vojnim operacijama Abdićeve vojske protivPetog Korpusa Armije RBiH i generala Atifa Dudakovića.
Fikret Abdić je u logorima, gdje je zatvarao Bošnjake koje nisu bile njegove pristalice, dovodio mučitelje iz Srbije.Neprekidno je vojno snadbijevan od srpske strane, a za uzvrat je srpske jedinice na raznim BiH frontovima hranio iz Agrokomercovih pogona koji su još radili. On je stvorio najveće bratoubilačko krvoproliće u historiji bošnjačkog naroda. Okrenuo je brata protiv brata, oca protiv sina, sina protiv oca... stvorio mržnju među rodbinom, poziv ka osveti koja se među ljutim Krajišnicima zna nositi i po sto godina.

Bistrinom svog poganog uma Fikret Abdić je vidio da poslije kolapsa Kninske Krajine pada i zadnji njegov zaštitnik i opljačkanim parama uspjeva da ostvari kontakt sa Tuđmanovom vladom, koja mu daje smještaj i zaštitu na Istarskom primorju. Kasnije, pritisnuta me đunarodnom zajednicom, Hrvatska ipak izvodi Fikreta Abdića pred sud u Karlovcu, (ne isporučujući ga Bosni i Hercegovini) i osuđuje na dvadeset godina
zatvora.Tako je završila saga o tvorcu privrednog čuda zvanog Agrokomerc i Bošnjaku koji je skupa sa Srbima napadao sopstvene gradove, u specijalnim logorima mučio i ubijao sopstveni narod, rušio sopstvene bogomolje i ostavio pustoš u srcima i dušama kraju i
ljudima od kojih je potekao.



Koji ti je Senadu...!?

U jednom momentu intervjua sa Nemanjom Kusturicom, Senadu Hadžifejzoviću se probudio onaj čuveni sarajevski sarkastični poriv da sagovornika sasječe iznenadnim osjećajem nadomoći i njemu osobene narcisoidnosti pa mu je u jednom momentu rekao da ga može i upitati „ Pa koji ti je k....da ovako blatiš svoj rodni grad...“

Iako nisam ljubitelj sarajevskih poštapalica baš mi i sjede taj Senadov izliv gorčine, žalosti i gadosti nad onim što Kusturica radi već više od 20 godina. I ovo sa Emirom-Nemanjom se završi bez nekih
značajnijih obrta iako bih i onda Senadu mogao prigovoriti zašto nije u studio kod sebe imao Josipa Pejakovića ili Nermina Tulića pa neka oni pitaju Kusturicu za mentalno zdravlje. Tek bi onda to bila odlika
pravog novinarstva. Eksluzivu sa odpadnikom Kusturicom zamjeni dvosatni intervju sa Fikretom Abdićem, ako se tako može nazvati babin monolog. I uprkos golemom iskustvu na Senadu se vidjelo da
je bio na ivici povraćanja što je sebi dozvolio da tako dugo sluša uz Miloševića vjerovatno najvećeg balkanskog patološkog lažova. Cjeneći Senada kao novinara i čovjeka, evo dvije noći ne mogu da odgonetnem šta ga je natjeralo da u zenitu svoje medijske slave, ode na noge zločincu najgore vrste. I onda pomislim proće i ovo, ali prije nego prođe moram zapitati mog Senada;
Koji ti je... da nam ponovo obnavljaš stare krajiške rane i dižeš jednu avliju na drugu, jedan džemat na drugi, jedno udruženje na drugo,jedan sto u kafani na drugi.... a taman se sve počelo smirivati, halaliti i zaboravljati.  

  Može li sarajevska raja jednom zauvijek da uvaži krajiški nam i posebnost koja se graniči sa epskim zanosom besprekorne ljubavi prema domovini Bosni i Hercegovini zbog kojeg smo i kladuškog babu odbacili kao najveće proklestvo što je zadesilo Bosansku Krajinu.Ako smo mi bacili na smeće historije našeg babu niko nema pravo da nam ga vraća, pa taman i šeher Sarajevo bilo.
Koji ti je...da pustiš nekog da tako blati sve što odiše čašću i ponosom u Bošnjaka, od generala Dudakovića do gazije Izeta Nanića. Ako si već želio da budeš neutralan i objektivan što nisi preko puta Fikreta Abdića stavio generala Dudakovića ili babinog ro đaka Hamdu Tigra pa onda ko koga..ovako si pustio monolog zločinca najgore vrste i promovisao ga bolje nego sva njegova svita od Čikaga do Kladuše. Fikret je 10 godina smišljao u zatvoru kako da ponovo sve zatalasa.

  Može li sarajevska raja jednom zauvijek da uvaži krajiški nam i posebnost koja se graniči sa epskim zanosom besprekorne ljubavi prema domovini Bosni i Hercegovini zbog kojeg smo i kladuškog babu odbacili kao najveće proklestvo što je zadesilo Bosansku Krajinu.Ako smo mi bacili na smeće historije našeg babu niko nema pravo da nam ga vraća, pa taman i šeher Sarajevo bilo.
Koji ti je...da pustiš nekog da tako blati sve što odiše čašću i ponosom u Bošnjaka, od generala Dudakovića do gazije Izeta Nanića. Ako si već želio da budeš neutralan i objektivan što nisi preko puta Fikreta Abdića stavio generala Dudakovića ili babinog ro đaka Hamdu Tigra pa onda ko koga..ovako si pustio monolog zločinca najgore vrste i promovisao ga bolje nego sva njegova svita od Čikaga do Kladuše. Fikret je 10 godina smišljao u zatvoru kako da ponovo sve zatalasa.

Čak su mu i nove zube napravili da ne zapinje kada kaže „točno“.
Koji ti je....da uzburkaš džamijske duhove u Krajini kada je na jedvite jade Reisulema Mustafa ef. Cerić otvorio put vraćanja bratstva među vjernicima u Kladuši, Cazinu,Bihaću..Krupi.
Koji ti je... da pustiš čovjeka koji je u svakoj drugoj rečenic pominjao komadanta Armije RBiH Aliju Izetbegovića i ljude oko njega na najgori mogući način.Nikad niko ovako javno nije izvrijeđao
Aliju kao Fikret u tvom terminu. Da sam Alijin sin teško da bi ti halalio za ovo, jer dijaspora bošnjačka, neka svako zna, svaku noć i ovog Ramazana kao i predhodnih, Aliji uči Fatihu.
Koji ti je...da u najgorem moralnom, ekonomskom,političkom...i ne znam više kako bih nazvao, momentu u Bosni i Hercegovini dozvoliš da Fikret Abdić, dokumentovani špijun KOS-a iznosi svoju verziju potrebe formiranja autonomne pokrajine Zapadne Bosne svjesno zaobilazeći vojnu i svaku drugu saradnju sa agresorom na Republiku BiH, vlasti Srbije, RS sa Radovanom Karadžićem kao i HB sa Matom
Bobanom na čelu. Imao bih još mnogo ali Ramazan je, ne mogu... bojim se Boga a i stariji sam i mudriji pa hoću da kontrolišem ovu moju krajišku huju...Na kraju, ima li gore od ovoga. Ima Senade!...ako nastaviš
razgovor kako si (hoću da povjerujem) sarkastično i cinično rekao na
isteku drugog sata slušanja Fikretovih bedastoća.
Senade brate, volim te i dalje, ali nisi trebao ovo...