MLADI MUSLIMAN I ANTIFAŠISTA
“ U svojim lobističkim aktivnostima Bećir Tanović nije štedio novca i vremena. Bio je prvi i jedini šef Konzularnog punkta BiH u Chicagu za vrijeme agresije. Izdržavao ga najviše prihodima sa svojih predavanja po univerzitetima, crkvama i Islamskim centrima boreći se protiv agresije na BiH i uvedenog embarga na uvoz oružja. U najtežim momentima agresije, u decembru 1992, se probija preko Mostara u Zenicu da bi uručio financijsku pomoć djeci naših šehida. U 1994. godini u Istanbulu organizuje i održava međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini…
Piše: Nihad Krupić
16 novembra 2009, naveče u 11 sati po čikaškom vremenu na ahiret je u 82. godini života preselio hadži Bećir Beća Tanović. Više od pet decenija je bio poznat u bošnjačkoj zajednici Sjeverne Amerike kao jedan od rijetkih obrazovanih i uspješnih Bošnjaka kojeg je Amerika ugledala još pedesetih godine, nakon političkog egzila iz rodne mu domovine Bosne i Hercegovine
Potomak hercegovačkih kapetana
Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna. Bogata. Puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka. I to ga je nosilo sve ove godine. Rođen je 1928 godine u Gacku kao potomak Ključkih kapetana, stoljetnih čuvara tromeđe između Bosne Mlečana i Crnogoraca. Nižu osnovnu školu je završio u rodnom mjestu. Od 1938 godine se Bećir nalazi u Sarajevu na školovanju. 1943 godina postaje član Mladih Muslimana, a u ljeto 1944 godine, sa nepunih 16 godina, odlazi u partizane. Iste godine ga Njemci zarobljavaju. Nalazi se na putu za koncentracioni logor, ali uspjeva da pobjegne iz konvoja i prebacuje se na slobodnu teritoriju gdje se ponovo pridružuje partizanima i ostaje u njima do kraja rata. Poslije oslobođenja nastavlja djelovanje u Mladim Muslimanima i krajem 1945 osniva prvu organizaciju M.M. Gacko, koja se ubrzo širi po cijeloj Istočnoj Hercegovini. Vlast FNRJ počinje progon pripadnika ove grupe. Rušid Prguda, član njegove ćelije biva uhapšen i kasnije osuđen na 20 godina teškog zatvora. Bećir bježi do Valjeva i krije se kod generala Šukrije Bijedića, svog daidže. Policija ga otkriva, hapsi i dovodi u Mostar, gdje je na prijekom sudu osuđen na 4 godine zatvora. Izdržava sve i jedan dan, bez pomilovanja, jer je uspio jednom da pobjegne iz zatvora. Po izlasku na slobodu je često hapšen i zatvaran, naročito kada bi u Jugoslaviju dolazio neki strani državnik. Njegova majka piše Maršalatu. U pismu moli da prestane teror na njenim sinom. Beograd šalje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku RBiH. Pucar poziva Bećira u svoj kabinet i kratko mu se obraća riječima; „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?. Najbolje bi bilo da se gubiš odavde“. Tanović dolazi 1956 u Rijeku,zapošljava se i već sljedeće godine bježi preko Italije u Ameriku. Dolazi u grad Čikago kod svog tetka Mustafe Sarića, dugogodišnjeg sekretara Džemijetul Hajrije, emigranta iz Bosne još 1906 godine. U Americi upisuje političke nauke i historiju, i polaže kurseve prava. Nakon dobivanja diplome nalazi posao u državnoj službi kao socijalni radnik i supervisor, a poslije je promoviran na mjesto sudije administrativnog prava. Na ovoj poziciji ostaje više od 20 godina. Bećir Tanović 1959 godine je postao član odbora Muslim Religius and Cultural Home, koji je kasnije promijenio ime u Bosnian American Cultural Association (BACA), a njenom izdanku Islamic Cultural Center, je darovao Statut-Bylaws 1977 godine, koji se još uvijek zvanični.
Domovina u srcu
Potomak hercegovačkih kapetana
Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna. Bogata. Puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka. I to ga je nosilo sve ove godine. Rođen je 1928 godine u Gacku kao potomak Ključkih kapetana, stoljetnih čuvara tromeđe između Bosne Mlečana i Crnogoraca. Nižu osnovnu školu je završio u rodnom mjestu. Od 1938 godine se Bećir nalazi u Sarajevu na školovanju. 1943 godina postaje član Mladih Muslimana, a u ljeto 1944 godine, sa nepunih 16 godina, odlazi u partizane. Iste godine ga Njemci zarobljavaju. Nalazi se na putu za koncentracioni logor, ali uspjeva da pobjegne iz konvoja i prebacuje se na slobodnu teritoriju gdje se ponovo pridružuje partizanima i ostaje u njima do kraja rata. Poslije oslobođenja nastavlja djelovanje u Mladim Muslimanima i krajem 1945 osniva prvu organizaciju M.M. Gacko, koja se ubrzo širi po cijeloj Istočnoj Hercegovini. Vlast FNRJ počinje progon pripadnika ove grupe. Rušid Prguda, član njegove ćelije biva uhapšen i kasnije osuđen na 20 godina teškog zatvora. Bećir bježi do Valjeva i krije se kod generala Šukrije Bijedića, svog daidže. Policija ga otkriva, hapsi i dovodi u Mostar, gdje je na prijekom sudu osuđen na 4 godine zatvora. Izdržava sve i jedan dan, bez pomilovanja, jer je uspio jednom da pobjegne iz zatvora. Po izlasku na slobodu je često hapšen i zatvaran, naročito kada bi u Jugoslaviju dolazio neki strani državnik. Njegova majka piše Maršalatu. U pismu moli da prestane teror na njenim sinom. Beograd šalje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku RBiH. Pucar poziva Bećira u svoj kabinet i kratko mu se obraća riječima; „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?. Najbolje bi bilo da se gubiš odavde“. Tanović dolazi 1956 u Rijeku,zapošljava se i već sljedeće godine bježi preko Italije u Ameriku. Dolazi u grad Čikago kod svog tetka Mustafe Sarića, dugogodišnjeg sekretara Džemijetul Hajrije, emigranta iz Bosne još 1906 godine. U Americi upisuje političke nauke i historiju, i polaže kurseve prava. Nakon dobivanja diplome nalazi posao u državnoj službi kao socijalni radnik i supervisor, a poslije je promoviran na mjesto sudije administrativnog prava. Na ovoj poziciji ostaje više od 20 godina. Bećir Tanović 1959 godine je postao član odbora Muslim Religius and Cultural Home, koji je kasnije promijenio ime u Bosnian American Cultural Association (BACA), a njenom izdanku Islamic Cultural Center, je darovao Statut-Bylaws 1977 godine, koji se još uvijek zvanični.
Domovina u srcu
Hadži Bećir Tanović nikad nije prekidao vezu sa domovinom. Uz Adila Zulfikarpašića , Teufika Velagića, Dr. Nedžiba Šaćirbegovića i Dr. Smaila Balića, jedan je od najaktivnijih bošnjačkih emigranata. Naročito na propagiranju ideje bošnjačke nacionalnosti. Prije prvih višestranačkih izbora u Jugoslaviji,1990 godine, ga poziva stari prijatelj Omer Behmen i odlazi za Sarajevo kao delegat Bošnjaka Amerike. Na osnivačkoj skupštini SDA 26. maja 1990. godine u hotelu Hollyday Inn drži veoma emotivan govor.
U njemu govori o bošnjačkoj nacionalnosti, jedinoj pravilnoj orijentaciji BiH muslimana, napominjajući kako je musliman samo vjerska kategorija a ne nacionalna. Završava svoj govor sjećanjem na zatvorske patnje Mladih Muslimana u Udbaškim kazamatima i poziva sve prisutne da prouče Fatihu četvorici strijeljanih Mladih Muslimana kao i rahmetli Rušidu Prgudi koji je podlegao pod Udbinim torturama za vrijeme suđenja u čuvenom Sarajevskom Procesu 1983 godine. Nakon govora dvorana se prolama od aplauza. Dr. Mustafa Cerić, kasnije postao naš Reis Ulema, sa ponosom mu čestita i grli ga, a rahmetli Alija Izetbegović je govor Tanovića istakao kao najsnažniji na osnivačkoj skupstini SDA. To je i jedina dova koja je proučena na Osnivačkoj Skupštini a ujedno i govor o bošnjaštvu i Udbinim torturama. Istu noć se priprema i njegovo hapšenje u Sarajevu, ali Nijaz Duraković to spriječava. Postaje član Glavnog Odbora SDA u kome je ostao 8 godina. Po povratku u Chicago organizira i SDA Chicago i nakon toga dolazak rah. predsjednika Alije Izetbegovića i dr. Džemaludina Latića u SAD i priprema im susrete sa uglednim politički ličnostima u Americi.29. februara 1992, dan prije sudbonosnog referenduma za nezavisnost BiH, Tanović preko Turske dolazi u Sarajevo. Daje svoj glas ZA samostalnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, i preko već postavljenih četničkih barikada oko Sarajeva, sa zelenom beretkom na glavi, vraća se u USA.Organizator Bošnjaka u Americi
Od početka agresije na BiH, u poodmakloj životnoj dobi, Bećir Tanović se aktivno uključio u pomoć kako domovini, tako i novim bošnjačkim muhadžerima koji su počeli pristizati u Sjevernu Ameriku, Svo to vrijeme je skupa sa Dr. Nedžibom Šaćirbegovićom u direktnom kontaktu iz Amerike sa Alijom Izetbegovićem kao ljudi od predsjednikovog neizmjernog povjerenja, najbliži saradnici i prijatelji još iz doba mladomuslimanskog pokreta. U svojim lobističkim aktivnostima Tanović nije štedio novca i vremena. Bio je prvi i jedini šef Konzularnog punkta BiH u Chicagu za vrijeme agresije. Izdržavao ga najviše prihodima sa svojih predavanja po univerzitetima, crkvama i Islamskim centrima boreći se protiv agresije na BiH i uvedenog embarga na uvoz oružja. U najtežim momentima agresije, u decembru 1992, Bećir se probija preko Mostara u Zenicu da bi uručio financijsku pomoć djeci naših šehida. U 1994. godini u Istanbulu organizuje i održava međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini. Uključio je u bošnjački lobi klub svoje američke prijatelje i čuvene pravnike, kao profesora Francis Boyla, kongresmana Frank McCloskey-a, senatora Joe Bidena, čuvene istoričare, kao Noel Malcolm-a, a i razne novinare. Na toj liniji je ostao i ostaće do zadnjeg momenta svog života.Prije dvije godine Bećir je organizovao konferenciju na koju je pozvao sjevernoameričke hrvatske i bošnjačke lidere koja je rezultirala čuvenom Deklaracijom protiv Aprilskog paketa i imala veliki uticaj u Parlamentu BiH.
Bosna i Hercegovina, Islam,Bošnjaci i Bošnjakinje su bili njegova životna misija. Bio je ispred vremena svjestan da samo najhrabriji i najsnažniji opstaju. Iz tog razloga je i želio da bude okružen sa onima koji sa ponosom održavaju svoj identitet do kraja života. Slabe i prevrtljive nije volio. I nije se ni trudio da to sakrije, sviđalo se to nekom ili ne. Hadži Bećir nije ustuknuo ni pred zloglasnim Udbinim istražiteljima, zatvorskim mučenjima i komunističkim prvacima. Sve je nadživio i ispratio, dočekao nezavisnu BiH, povratak bošnjačkog imena, organizovanje Bošnjaka u Sjevernoj Americi, jedan od osnivača Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, stranke SDA za USA i mnogih humanitarnih organizacija koje i danas aktivno djeluju. Čitav život nosio nepokolebljivi ideal slobodnog i ponosnog Bošnjaka muslimana. Selama se nije stidio ni kada je bio sa američkim senatorima. Kao tvorac mnogih statuta i drugih pravnih akata bošnjačkih organizacija uvijek je u vrhu njegovog dokumenta stajalo
Bissmillahi Rahmani Rahim,
U ime Boga,Sveopćeg, Dobročinitelja,Milostivog.
Više od deset godina sam poznavao i mogu reći bio prijatelj hadži Bećira. Često mi je znao reći : “Dobro iskoristi svoj talenat za pisanje, ne daj da se zaboravi i da nam agresori pišu historiju. Onaj ko zaboravi zločin i progon , njegovi unuci ako ne i djeca će isto doživjeti”. Hadži Bećir Tanović je uvijek težio savršenstvu. Nerijetko težak, ters i neshvaćen i lokalnom skupu je davao globalni značaj. Za njega nije bilo kompromisa na putu Islama i Bošnjaštva i kao takav može da bude uzor budućim bošnjačkim generacijama. Kada sagledam vremensku distancu ovog prekaljenog revolucionara, ustajem na noge, i odam priznanje čovjeku koji ni u najtežim periodima svog života nije hodao pognute glave. Nepokolebljiv i dosljedan do zadnjeg dana svog života.
Dženaza rah. hadži Bećira Tanovića je obavljena 17. novembra 2009. godine u Chicagu.Predvodio je dr. Senad ef. Agić, glavni imam Islamske Zajednice Bošnjaka za Sjevernu Ameriku.
Bošnjaci i Bošnjakinje, proučimo El Fatihu i zamolimo dragog Allaha da podari lijepi dženet hadži Bećiru Beći Tanoviću.
U ime Boga,Sveopćeg, Dobročinitelja,Milostivog.
Više od deset godina sam poznavao i mogu reći bio prijatelj hadži Bećira. Često mi je znao reći : “Dobro iskoristi svoj talenat za pisanje, ne daj da se zaboravi i da nam agresori pišu historiju. Onaj ko zaboravi zločin i progon , njegovi unuci ako ne i djeca će isto doživjeti”. Hadži Bećir Tanović je uvijek težio savršenstvu. Nerijetko težak, ters i neshvaćen i lokalnom skupu je davao globalni značaj. Za njega nije bilo kompromisa na putu Islama i Bošnjaštva i kao takav može da bude uzor budućim bošnjačkim generacijama. Kada sagledam vremensku distancu ovog prekaljenog revolucionara, ustajem na noge, i odam priznanje čovjeku koji ni u najtežim periodima svog života nije hodao pognute glave. Nepokolebljiv i dosljedan do zadnjeg dana svog života.
Dženaza rah. hadži Bećira Tanovića je obavljena 17. novembra 2009. godine u Chicagu.Predvodio je dr. Senad ef. Agić, glavni imam Islamske Zajednice Bošnjaka za Sjevernu Ameriku.
Bošnjaci i Bošnjakinje, proučimo El Fatihu i zamolimo dragog Allaha da podari lijepi dženet hadži Bećiru Beći Tanoviću.
