SPC i Patrijarh

EKSKLUZIVITET IZRAŽAVANJE SRPSKE NACIONALISTIČKE IDEOLOGIJE

«Suština mora biti izražavanje ekskluzivne srpske nacionalsitičke ideologije, ... novo, dopunjeno Načertanije mora postaviti jasne i nedvosmislene granice nove srpske države i mora odbraniti naš narod koji živi u drugim državama...»; je dio teksta uvodnika objavljenog u službenom glasilu SPC, «Glasu Crkve», 1991. godine, gdje SPC prvi put otvoreno pordržava stvaranje «Velike Srbije». Iste godine u septembru patrijarh Pavle na skupu u Prebilovcima pred više od 30 hiljada vjernika je pozvao okupljene na borbu riječima:«Ako je Božija volja da vodimo rat, svaki Srbin se mora viteški i herojski boriti, veran istorijskom duhu srpskog naroda».

Piše: Nihad Krupić

Zlatno doba Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) je bez sumnje vrijeme otomanske okupacije Balkana. Obilatom novčanom pomoći Osmanlija napravljeni su najznačajniji srpski manastiri, crkvena svita je dobro živjela, bila poštovana od beogradskih paša koji nisu žalili para da se grade nove crkve, dobro plaćaju sveštenici, školujući i šaljući ih izvan granica Srbije, od Carigrada do Jeruzalima i Soluna. Nije čudo da je u tom vremenu crkvene ljude bilo više strah od Srba nego od Turaka, kako je napisao jedan srpski vladika. Iako sa velikom podrškom tadašnje vlasti SPC je tajno štitila i sakrivala srpske hajduke i odmetnike, napadače iz zasjede na turske karavane, i ta njena sramna uloga štićenja zločinaca nije prestala ni do današnjih dana

SPC i komunizam
Najveći udar u svojoj historiji Istočna ili Ortodoksna crkva je doživjela 1917. godine ulaskom boljševika u Moskvu i paljenja najznačajnije crkve Svetog Petra. Tog dana su se Rusi oslobodili crkvnog uticaja i postali ortodoksni vjernici novog društvenog uređenja zvanog komunizam.Prateći svoju rusku braću i Srbi su se u komunističkoj Jugoslaviji odrekli svoje vjere i doveli SPC u najteži položaj od njenog osnivanja. Zbog otvorene podrške fašističko-četničkom pokretu Draže Mihajlovića, blagosivanju najtežih četničkih zločina, učinjenim uglavnom nad Bošnjacima Podrinja, pružanju utočišta Draži i njegovim vojvodama poslije oslobođenja, i masovnim srpskim prelascima u komuniste, SPC je skoro izgubila građansko članstvo, crkvena sjemeništa su pohađala uglavnom seoska djeca, uz stalno prisutan nedostatak crkvenog sveštenstva. U to vrijeme biti pop među Srbima nije bilo nimalo atraktivno zanimanje. Na hiljade crkava i manastira je zapušteno a samo oni najstariji su pod pritiskom UNESCO-a proglašeni spomenicima kulture i tako spašeni totalnog rasula. Komunizam je postao nova vjera Srba a razočarano sveštenstvo je otvoreno govorilo da Srbi između vlasti i pradjedovskih svetinja, uvijek izaberu vlast.
Veliki povratak SPC u javnost se ostvario Vidovdana 1989. godina na Gazimestanu, proslavom 600 godina od Kosovske bitke. To je ujedno bio i dan kada su srpski nacionalisti, predvođeni Slobodanom Miloševićem u koaliciji sa SPC krenuli na ostvarivanju dugo sanjanog sna zvana Velika Srbija. Iako je komunizam skoro zadao smrtni udarac ovoj crkvi, nije joj smetalo da sa dojučerašnjim zadrtim poklonicima ove ideologije krene putem koji nije ni blizu prenošenja Božije objave mira, ljubavi i prijateljstva među ljudima.
«Suština mora biti izražavanje ekskluzivne srpske nacionalsitičke ideologije, ... novo, dopunjeno Načertanije mora postaviti jasne i nedvosmislene granice nove srpske države i mora odbraniti naš narod koji živi u drugim državama...»;
je dio teksta uvodnika objavljenog u službenom glasilu SPC, «Glasu Crkve», 1991. godine, gdje SPC prvi put otvoreno pordržava stvaranje «Velike Srbije».
Iste godine u septembru patrijarh Pavle na skupu u Prebilovcima pred više od 30 hiljada vjernika je pozvao okupljene na borbu riječima:
«Ako je Božija volja da vodimo rat, svaki Srbin se mora viteški i herojski boriti, veran istorijskom duhu srpskog naroda».
Od tog dana nije prošla ni jedna smotra, stvaranje novih srpskih jedinica i ni jedno krećanje u boj da ih nisu lokalni popovi blagoslivali molitvom, kadeći tamjanom i polijevajući vojnike, tenkove i drugo teško oružje svetom vodicom. Što god je bila veća jedinica, to ih je blagosivao viši u hijerarhiji SPC.

SPC i genocid

Sa euforijom su ispraćani srpski borci u novi boj, a podukradom ih mrtve dovozili nazad kućama. Velike gubitke na ratištima širom Republike Bosne i Hercegovine, srpske vojne i crkvene vlasti su prikrivale tajnim sahranama, u ranim jutarnjim časovima, bez ikakve vjerske ceremonije. Na radiju i TV pod njihovom kontrolom se ponosno isticalo da novih gubitaka nije bilo a na banderama, lipama i kestenima više nije bilo mjesta za nove smrtovnice. U skorijoj budućnosti i nadamo se otupljivanju srpskog nacionalizma tek treba da se otkrije ova sramna uloga SPC, ovog puta prema sopstvenom narodu.Najizrazitija sprega SPC i Vojske RS je pokazano prilikom osnivanja Drinskog korpusa. Ovu ceremoniju je svojim prisustvom počastio i osobno blagoslovio mitropolit Dabro-bosanski Nikolaj, šaljući ovu zločinačku jedinicu na put pokolja bošnjačkog stanovništva dolinom Drine i kasnije do srebereničkog genocida. Pojedini svećenici su primjerom četničkog popa Ðujića, čak direktno učestvovali u zločinima, dok je Artemije Radosavljević, vladika raško prizrenski malo dalje od mjesta zločina govorio:«Moram ispraviti moje sveštenike koji govore da je Bog otac svih ljudi. Nije tako. Bog je doduše stvaralac svih ljudi, ali je otac samo onih koji vjeruju u sina božjeg. Sa stanovišta pravoslavlja, nije prihvatljivo reći da su svi ljudi Božija djeca» - koja je jedna od najradikalnija izjava ikad rečena iz usta jednog svećenika.
U isto vrijeme počinju zločini nad ljudima što po Artemiju nisu Božija djeca, ljudima poput Bošnjaka iz Kozarca koji su na svojoj zemlji izgradili i godinama održavali malu pravoslavnu crkvu u čast nekoliko srpskih familija koji su živjeli među njima. Isto se dešavala i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, Ni tada a ni poslije ni jednom iskrenom riječju patrijarh Pavle i ostale vladike nisu osudile genocid nad Bošnjacima i rušenje više od hiljadu njihovih bogomolja.

Patrijarh Pavle i Božanski narod
U jeku najvećih napada na Sarajevo, u još jednom pokušaju izigravanja skrušenog svećenika patrijarh Pavle je došao do sarajevskog predgrađa Lukavice, koje je u to vrijeme bilo pod kontrolom srpskih jedinica i uputio poziv reis-l-ulemi Ceriću i kardinalu Puljiću za trojnim skupom. Reis-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić se nije odazvao i Pavlova misija je propala.Nakon tog neuspjelog sastanka je rekao: «Crkva je uz narod».Sa tim je direktno postao duhovni brat najokorjelijim srpskim zločincima i iako nije potezao kamu iza pojasa i topovski konopac više Sarajeva, blagoslivao je glavnog šefa Miloševića i izvršioce na terenu Radovana Karadžića i Ratka Mladića dok su oni u punom zanosu krčili put ka «Velikoj Srbiji». Kada je to presječeno i ova trojka došla na liste natraženijih zločinaca današnjice patrijarh Pavle je za Miloševića rekao da on nije hrišćanin jer komunisti to ne mogu biti a na kraju molitve za valjda zdravlje i dug život Karadžića i Mladića je uputio poruku:«Bolje je umrijeti nego naše duše ogriješiti» - očito namjenjenoj onim Srbima koji bi mogli doći u iskušenje da izdaju ova dva zločinca. Iako na stalnom udaru srpskog nacionalizma, blagoslevnog od samog vrha crkve, bošnjački narod nikad u svojoj historiji nije digao ruke na velikodostojnike i objekte SPC. Čak šta više učestvovao je u izgradnji mnogih crkvi, poput Sjeničana povratnika koji su sagradili svoju džamiju i kada su vidjeli da je stalo sa gradnjom lokalne crkve, priskočili svojim prilozimo u pomoć da se ovaj vjerski objekat završi samo koju godinu nakon protjerivanja sa svojih ognjišta, palenje njihovih kuća i džamija... uz blagoslov dobojskih pravoslavnih svećenika.Ali patrijarh Pavle i dalje je ostao u zaštiti svojih podanika krvavih ruku, ne mireći se činjenicom da je njegova crkva bila odlučujuće pogonsko duhovno gorivo za strahovitu provalu srpskog nacionalizma. Čak šta više, manirom vječitog rasiste i diskriminatora izjavljuje:“Naša sudbina je da nosimo krst na ovom vatrenom razmeđu između različitih svjetova. Stoga je srpski narod božanski narod...» - potpomažući tezu da su Srbi kao \'nebeski narod\', Bogom odabran da dominiraju na čitavom prostoru Balkana.Uskršnji poziv 2004 godine Patrijarha Pavla srpskom narodu da se izmire sa svima koji ih mrze, a njih je mnogo kako sam kaže, je kruna srpskog potvaranja i obmane. Patrijarha Pavla više nema i proteće još dosta savske i dunavske vode Beogradom da iskušenici SPC konačno spoznaju da niko nema ekskluzivitet birati čijoj djeci je Bog bliži i nakon toga otvoreno zatraže oprost od komšija za sve zločine koje su Srbi učinili nad njima».

RIMSKI MOST - Historijski spomenik

Most u Starom Majdanu
(poznat kao Rimski Most),
historijski spomenik

Za odluku BiH Komisije za Očuvanje Spomenika,da je Staromajdanski Rimski most proglašen historijskim spomenikom BiH,saznadoh prije otprilike godinu i po.

Na otvoru Hašlamske 2008 istu stvar je u svom govoru ponovio i načelnik općine Sanski Most dr. Sanjin Halimović.Sve to mi bijaše toliko drago, da od dragosti ne povjerovah."Daj Bože da je to istina",pomislih i odlučih slijedećih par dana potražiti informaciju više.Nadjoh oficielnu web stranicu BiH Komisije za Očuvanje Nacionalnih Spomenika i saznadoh da je na tada posljednjoj sjednici održanoj krajem marta 2008 razmatran i Rimski most,te da je uvršten na spisak Nacionalnih spomenika al' treba sačekati da se odluka objavi u službenom listu te da se tako stvar ozvaniči.

Dosta često sam pratio i "izvirivao" na ovu stranicu i čekao definitivni "muhur".Danas,srčući vrelu kahvu i buljeći u monitor kompjuterski,ugledah ono što godinu i po očekujem.Obveselih se pa se na momenat isključih.Znam da mi je supruga nešto pričala o odlasku u trgovinu.Kako je dalje tekla njena priča...nemam pojma.Ja se otkačio čitajući odluku o proglašenju Rimskog mosta historijskim spomenikom države nam BiH,a i ona to primjetila pa mi veli :"Gdje si ti?""Ha,šta si rekla,de ponovi ništa te nisam čuo",rekoh joj.Vidjevši da ne skidam oči sa monitora ona ne ponovi ništa,valjda svjesna toga da opet ništa ne bih čuo.

I tako,ne skidajući oči" sa ekrana počeh da čitam tekst i odluku.Šta tamo pročitah,ne bih da vam prepričavam već evo,pročitajte sami i o sveme donesite svoj zaključak.

foto : Hasanić Edin

Most u Starom Majdanu
(poznat kao Rimski most)
historijski spomenik

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 43/08.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. marta do 1. aprila 2008. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijski spomenik – Most u Starom Majdanu, poznat kao Rimski most, općina Sanski Most, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1631 (novi predmjer), broj posjeda 99, k.o. Sanski Most, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02, 6/04 i 51/08).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Na prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine; Vlada Federacije BiH posebno je dužna osigurati izradu projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnog spomenika.
Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:
- arheološko istraživanje mosta;
- statičku analizu terena i konstrukcije mosta i obalnih zidova sa mjerama za sanaciju;
- saniranje oštećenja na svodu mosta sa čišćenjem spojnica i zapunjavanjem krečnim malterom;
- saniranje uzvodnih i nizvodnih bočnih zidova;
- uklanjanje svih struktura koje nisu izvedene u skladu sa principima rekonstrukcije i ponovno izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova;
- čišćenje mosta i odstranjivanje samonikle vegetacije sa konstrukcije mosta;
- uređenje okoline mosta sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- izradu i provođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika;
- izradu alternativnog saobraćajnog rješenja – izgradnja novog mosta.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-159/07-2
29. marta 2008. godine
Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Na osnovi peticije koja je podnesena od strane JU Kantonalni zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-Sanskog kantona, Bihać, u skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- z.k. izvadak i podatke o vlasništvu,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentacijsku građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru
Lokacija
Historijski spomenik se nalazi u centru naselja Stari Majdan, općina Sanski Most, u neposrednoj blizini porušene pravoslavne crkve i mjesne škole.
Most je podignut na potoku Gračanica, koji izvire zapadno od naselja, pod brdom Gračani.
Izgrađen je na k.č. broj 1631 (novi predmjer), k.o. Sanski Most, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Povoljan geografski i klimatski položaj uvjetovao je da je područje današnje općine Sanski Most bilo nastanjeno još od prahistorijskog doba. Ispitivanjem ovog terena, utvrđeno je 18 prahistorijskih lokaliteta, 19 lokaliteta iz doba rimske dominacije, a 20 lokaliteta datirano je u srednji vijek.
Brojnost lokaliteta pokazuje da je ovo područje bilo nastanjeno u kontinuitetu skoro 4000 godina. Od prahistorijskih lokaliteta najznačajnije su pećine Hrustovača i Dabarska pećina.
Doba rimske dominacije ostavilo je brojne materijalne tragove, koji svjedoče o veoma intenzivnom životu. Razlozi su, osim bogate i plodne zemlje, prirodna bogatstva, u prvom redu željezna ruda, koje u ovom kraju ima u izobilju.
Važan nalaz iz rimskog perioda pronađen je na lokalitetu Crkvina, u selu Šehovci, gdje je otkriveno rimsko naselje i metalurški pogon.
Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Kao što mu ime govori, naselje je posebno poznato po bogatstvu i preradi željezne rude. Godine 1963, na lokalitetu ”Troska”, prilikom eksploatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz 3. stoljeća nove ere.
Kontinuitet eksploatacije i prerade željezne rude nastavio se i u kasnijim periodima historije. Prema navodima Hamdije Kreševljakovića, u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku proizvodilo oružje i municija, dakle, vađena je i prerađivana željezna ruda.
Za vrijeme osmanskog perioda otpočelo je vađenje i prerada željezne rude u polufabrikate, tzv. ”poluge“, koje su transpotirane rijekama Sanom, Unom i Savom preko pristaništa Gradiška sve do Carigrada(1).
Naselje je ranije nosilo nazive: Madeni Ahen, što u prevodu znači Željezni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i, konačno, Stari Majdan, koje je, prema pisanju Hamdije Kreševljakovića, naselje dobilo u 18. stoljeću.
O vremenu izgradnje starog mosta nema nikakvih podataka. Narod ga datira u rimski period, iz razloga što su u naselju otkriveni određeni objekti iz rimskog perioda. Na više lokaliteta u Bosni i Hercegovini ima mostova koje tradicija naziva grčkim, rimskim i sl. Na današnjem stepenu historijske nauke, posebno arheologije, gotovo je nemoguće upuštati se u analize koliko su pojedini od ovih objekata rimski, na rimskim temeljima, ili su nastali u kasnijem periodu. Ovdje treba imati na umu da se u narodu često pojedine nekropole sa stećcima – srednjovjekovni spomenici, nazivaju grčkim grobljima. (Mujezinović, Čelić, str. 16)
Mujezinović ovaj most, pozivajući se na neimenovane autore, datira u period kasnog srednjeg vijeka, s obzirom na činjenicu da se u blizini naselja nalazi nekoliko starih srednjovjekovnih utvrda.
Najstarije svjedočanstvo o mostu navedeno je u dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika, gdje postoji podatak da je most popravljan u dva navrata, i to krajem 18. stoljeća (oko 1772. godine) i 1928. godine, kada su na njemu vršene neke manje prepravke. (Mujezinović, Čelić, str. 126)
U narodu je ostalo u upotrebi više naziva za ovaj most – već spomenuti naziv Rimski most, Gračani, Ćemer i Ćemerlija (Elaborat JU Zavod za zaštitu spomenika Unsko- Sanskog kantona).
Nakon rata u Bosni i Hercegovini, u nekoliko navrata su vojna vozila UNPROFOR-a i kasnije IFOR-a teškim oklopnim vozilima prelazila preko mosta. Nakon intervencije mještana i tadašnje službe zaštite, ova aktivnost je obustavljena i prelaz je pomaknut nekoliko metara uzvodno. Tom prilikom je došlo do devastacije obala potoka.

2. Opis dobra
Mostovi veće trajnosti podizani su na svim važnijim trgovačkirn putevima. Kamen kao građevinski materijal po svojoj bitnoj karakteristici i oblikovnim mogućnostima predodređen je za stereotomsku formu. Osnovna stereotomska forma, koja je u svim mostogradnjama svijeta postala zajednička karakteristika, jeste svod – jedan svod ili niz svodova, koji u određenom ritmu povezuju obale rijeka(2).
Prilikom izgradnje mostova, konfiguracija terena i širina rijeke u znatnoj mjeri utječu na izbor lokacije gde će se podići most i ima vrlo važnu ulogu za određivanje njegovog oblika.
Most u Starom Majdanu sagrađen je na ravnom terenu. Njegova sadašnja dužina iznosi 8,40 m, dok ukupna širina mosta na sredini konstrukcije iznosi 4,25 m.
Karakteristika ovog mosta je ta da nije izgrađen upravno na tok potoka (najkraća udaljenost), nego je izveden pod uglom od oko 40 stepeni, što je najvjerovatnije uvjetovano ranijom trasom puta. Svi elementi konstrukcije mosta – pravac svoda, pravac središnjeg stupa, prate tok potoka.
Most je izgrađen od blokova lomljenog i priklesanog kamena različitih dimenzija. Most ima dva segmentna polukružna svoda, čija širina iznosi oko 2,60 m, dok je njihova visina na istočnoj (nizvodnoj) strani 97 cm, odnosno 120 cm na zapadnoj (uzvodnoj) strani.
Svod je urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih blokova sedre. Pretpostavlja se da su svodovi bili nešto viši, jer je korito usljed nanosa šljunka kroz dugi vremenski period zatrpavano(3).
Konstrukcija svodova je oslonjena na obale i središnji stup, dužine 4,45 i širine 1,50 m. Sa uzvodne strane, izveden je kameni kljun, visine 85 cm, dok sa nizvodne strane klasičnog kljuna nema(4), nego je izveden kameni kvadar, širine 58, a visine oko 10 cm. Tačna visina ovog dijela konstrukcije nije saglediva zbog nanosa šljunka.
Sa sjeverne strane je most oslonjen na dva kamena zida - uzvodni i nizvodni zid, izgrađen od istovrsnog građevinskog materijala kao i sam most.
Niveleta mosta se blago penje prema sredini i pod tupim uglom se lomi prema suprotnoj strani. Najviša tačka mosta nalazi se na koti 1,78 m (mjereno iznad nivoa potoka).
U svodu mosta primjećuju se tragovi maltera, koji je upotrebljen kao vezivno sredstvo prilikom njegove gradnje, i obilje samonikle vegetacije.
Bočni zidovi mosta izgledaju kao da su kameni blokovi redani na suho, iz razloga dugogodišnjeg neodržavanja mosta i njegove izloženosti nepovoljnim atmosferskim utjecajima.
Most nema dekoracija i natpisa. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika, koja je izražena isticanjem završnog reda kamenih ploča postavljenih 5 cm preko čeonog zida. Širina kamenih ploča iznosi 50 cm na uzvodnoj i 44 cm na nizvodnoj strani mosta, dok je njihova debljina 13 cm.
Na mostu nema korkaluka, niti ima elemenata na osnovi kojih bi se mogli utvrditi elementi na osnovi kojih bi bila moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda mosta. Moguće je da korkaluk nije ni postojao. Most je u novije vrijeme asfaltiran.
Po karakteristikama konstrukcije i vrsti materijala koji je u njega ugrađen, most u Starom Majdanu je vrlo sličan mostovima u Ocrkvalju kod Miljevine (za koga nije utvrđen period nastanka), kamenim mostovima u okolini Trebinja i mostu iz sela Vranci kod Kreševa.
Područje Kreševa, kao i područje oko Starog Majdana, ima sličnu djelatnost – rudarstvo i željezni obrt. Vranjački most, kao i most u Majdanu, ima jednostavnu rustikalnu formu i izgleda kao da je srastao sa ambijentom. Izveden je sa jednim polukružnim lukom i građen je od priklesanih kamenih blokova raznih dimenzija. Na mostu nema nikakve sekundarne plastike, nema vijenaca, niti ograde. Niveleta se blago penje prema sredini i skoro je identična niveleti mosta u Starom Majdanu. Ovaj most je djelo domaćih graditelja i nastao je u srednjem vijeku.

3. Dosadašnja zakonska zaštita
Most nije bio pravno zaštićen.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nema podataka o istraživačkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su izvedeni na ovom mostu.
Mujezinović i Čelić u svojoj knjizi o kamenim mostovima navode ovaj most, ali ga lociraju u naselje Ljubija.

5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u stanje na terenu, koje je obavljeno 4. marta 2008. godine, utvrđeno je sljedeće:
- obalni zidovi su oštećeni. Došlo je do odvajanja pojedinih elemenata konstrukcije zida i ispiranja vezivne mase iz spojnica;
- nije poznato stanje podloge na koju se oslanja konstrukcija mosta;
- kameni blokovi, koji se nalaze u čeonim zidovima mosta, su na određenim mjestima pomjereni usljed saobraćaja (najvjerovatnije usljed prolaska teških vojnih vozila);
- uočeno je prisustvo samonikle vegetacije na čeonim zidovima i u intradosu mosta.

6. Specifični rizici
- neodržavanje mosta;
- samonikla vegetacija.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
vi. Vrijednost konstrukcije
F. Ambijentalna vrijednost
v. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija – JU Kantonalni zavod za zaštitu spomenika,
- situacija,
- osnove,
- presjeci,
- fasada uzvodna,
- fasada nizvodna,
- fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH - fotografije Mirzaha Foče, urađene 4. marta 2008. godine fotoaparatom SONY digital.

Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Rimskog mosta u Starom Majdanu nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1961. Gojković, Milan, Katanić, Nadežda, Građa za proučavanje starih mostova i akvadukata u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori , Beograd, 1961.

1998. Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u BiH, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.

1989. Gojković, Milan, Stari kameni mostovi, Naučna knjiga, Beograd, 1989.

1997. Hadžialagić, Husref, Gradiška u prošlosti, Geotisak d.d., Rijeka-Delnice, 1997.

Dokumentacija JU Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-Sanskog kantona, Bihać

(1) O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane, a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportirale velike količine željeznih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, radili su i na topljenju, u livnicama i kovačnicama, te odvozili proizvode do rijeke Sane.
(2) Uopćeno gledajući, na kamenim mostovima postoje sljedeći elementi:
- temelj mosta – poreko koga je uspostavljena veza građevine sa terenom. Ovaj element ima izuzetan značaj za stabilnost objekta;
- stupovi mosta – stup je element preko koga se opterećenje konstrukcije prenosi na temelje i koji je pri tome izložen neprekidnom djelovanju vode;
- svod mosta – predstavlja najvažniji dio konstrukcije, funkcije i forme mosta;
- čeoni zidovi – elementi koji definiraju niveletu mosta;
- ispuna mosta – element kojim se popunjavaju šupljine unutar mosta;
- olakšavajući otvori – elementi koji predstavljaju rezultat pokušaja da se opterećenje ispune smanji i na taj način olakša sama konstrukcija;
- vijenci – predstavljaju arhitektonske detalje koji svojom plastikom naglašavaju podjelu mosta na nosivu konstrukciju, noseći dio (svod sa lukom) i stazu sa ogradom;
- ograda – korkaluk – arhitektonski element čija je osnovna funkcija zaštitna;
- dodatni konstruktivni elementi – krilni zidovi, prilazne rampe i sl.;
- dodatni arhitektonski elementi – portali na mostu, sofe za odmaranje...;
- kule stražarnice.
(3) U narodu postoji legenda da je ispod ovog mosta mogao projahati jahač na konju.
(4) Gojković navodi da se kod gradnje mostova, a u cilju smanjenja turbulentnog kretanja vode oko stupa, odnosno efikasnijeg proticanja vode, obavezno izvodi tzv. uzvodni kljun. Nizvodni kljun nije obavezan prilikom izgradnje, pogotovo manjih mostova. (Gojković, str. 22)

Preuzeto sa : Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

U političkoj magli i akademskom zamoru

SABOR BOŠNJAKA

Ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…

Piše: Prim dr. Muhamed Saračević
Predsjednik KBSA2000

Reagovanja na najavljeni Sabor Bošnjaka se kreću od podržavanja i traženja odgovora na najbitnija pitanja koja se tiču Bošnjačkog naroda i njegove zemlje, do tvrdnji da Sabor ništa novo, značajno i historijsko ne može polučiti. U datom političkom, kao i u trenutku duhovnog i sveobuhvatnog stanja u kojem se nalaze Bošnjaci, i jedno i drugo mišljenje ima svoje argumente.
Naime, najvažnije pitanje je da li su zadovoljeni historijski uslovi da se održi jedan ovakav skup, i da li ovog trenutka među Bošnjacima može da se izdvoji karizmatična ličnost ili grupa kao autoritet za kojeg bi se vezale odluke Sabora, i koji bi poveo narod zacrtanim smjernicama. Kada to kažem, moram da odgovorim na neka pitanja koja se tiču gornjih predpostavki.

Političko frakcionaštvo
Na političkoj sceni Bošnjačkog miljea u ovom trenutku nema relevantne političke snage kojoj bi se moglo dati povjerenje. Najizrazitija politička partija Bošnjačke provinijencije SDA, crpi snagu iz proteklih vremena, kada je bila definisana i vođena autoritetom Alije Izetbegovića, bez izrazito suprostavljenih političkih razmimoilaženja. Danas je SDA bez karizmatičnog vođstva, suprotstavljenih frakcijskih pozicija, maglovitih i sumnjivih stavova o budućnosti BiH, kao i načinu kako je ostvariti. I ostale stranke koje djeluju u ime Bošnjačkog nacionalnog tijela su izgubile značaj, i teško da mogu odgovoriti izazovu vremena u kojem se riješava pitanje kvalitetnog opstanka BiH kao i onih koji je priznaju za svoju državu. Teško je shvatiti da svi oni koji imaju i trunku vlasti na dijelu BiH pretenduju da su dobili mandat da obnašaju vlast, a nisu uspjeli riješiti ni osnovne atribute države. Licemjerno je tražiti u Zenici, Tuzli, Sarajevu krivce za neuspjeh, ili u MZ iracionalnog neprijatelja. Zar pitanje sigurnosti gradjana, čistoće gradova, ekologija, regulacionih planova, saobraćajnog reda, kulture ponašanja na radnom mjestu, da ne spominjem proizvodne programe, poljoprivredu, povrat vakufskog i drugog vlasništva, ovisi od nekog drugog izvan trenutnih vladajućih struktura.

Na širem političkom planu odnos prema trenutnim zbivanjima, viznom sistemu, Europskim integracijama, ekonomskim pitanjima, privatizaciji, a iznad svega Butmirskim dogovorima nema adekvatan odgovor, a još manje konsenzus razmišljanja i zajednički usklađen nastup bošnjačkih predstavnika. Ne ulazeći u Prudski proces i slične dogovore koji su otezali rješavanje Bosanskog čvora, pred onim koji pretenduju da su predstavnici Bošnjaka, nalazi se težak zadatak. Prije svega treba biti svjestan da je nastup SAD i EU ozbiljan i ne dvosmislen.
Butmirski dogovor nije epizoda, nego proces sa ciljem. Konačno riješenje ovisit će od odgovornih učesnika, iako se bojim da je već spremno i da će najviše iznenaditi Bošnjake.
Dodik će prihvatiti promjene (sam je predlozio 8 Ustavnih promjena ) koje neće bitno promjeniti trenutnu situaciju, nastojeći po ko zna koji put izigrati međunarodnu zajednicu i pokazati kako je spreman na dogovore. Tihić će po običaju biti kooperativan da bi održao upitnu naklonost MZ. Lagumdžija će ostati po strani, nedorečen, održavajući poziciju i čekajući da se prikloni onoj strani koja će biti slavljena kao pobjednička, a jedino protiv entitetskog glasanje i suprostavljen daljnoj kozmetičkoj ustavnoj performansi će biti Silajdžić. Naravno ni jedna od ovih opcija nije riješenje koje će zadovoljiti budući status BiH, jer Bošnjački lideri ne ulaze u dogovore sa zajedničkim stavom, osobito oni koji su dozvolili sebi da budu izmanipulisani od Dodika.
Na kraju uz razjedinjenost bošnjačkih političara, ne vidim ni da će hrvatski biti u skladu ranijeg jedinstvenog izlazka na referendum za nezavisnu BiH, nego će i oni da se drže Kreševskog dogovora. Na kraju ce birati stranu koja zadovoljava njihove interese, u potaji uvijek čuvajući opciju gdje sebe vide u entitetu sličnom RS. Uzgred Čovićevo pipanje pulsa oko godišnjice Herceg-Bosne i četiri federativne jedinice je s Dodikom dogovoren i osmišljen probni balon.

Hrvatska i Srbija preko BiH ulaze u EU
Nije nepoznato da i susjedne zemlje nastoje da imaju učešće u cijelom procesu. To je djelom posljedica historijskih okolnosti, a dijelom vlastitih interesa. Hrvatska politika će ostati na stanovištu jedinstvene BiH i upućivat će Bosanske Hrvate da svoje interese štite aktivnim učešćem u ovdašnjim političkim tijelima. Razloge tome treba tražiti u prijemu Hrvatske u EU, gdje je jedan od uslova ne miješanje i komplikovanje situacije u BiH. Drugi uslov je što se prihvatanjem opredjeljenosti i učešćem Bosanskih Hrvata u Hrvatskoj politici daje ton radikalizaciji tamošnje političke scene što je korak unazad. To ne znaći da Hrvatska politika tajno ne podržava Čovićev ( HDZ ) stav.
Srbija već dugo drži BiH kao taoca svojih političkih ciljeva i odnosom prema BiH na izvjestan način ucjenjuje MZ i otvara sebi ulaz u EU.
S obzirom da ima značajnu stratešku poziciju na Balkanu, može to sebi i dozvoliti. Posljedica toga je i ne utemeljena tvrdnja da je Srbija garant Dajtonskog sporazuma. Ova tvrdnja ne zaostaje za već dobro znanim obmanama Milosevica tokom agresije na BiH, da se ni jedan srbijanski vojnik ne nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Bojim se da se u cijelom ovom spletu okolnosti, može desiti da razjedinjenim i ne kordiniranim učešćem Bošnjackih predstavnika u Butmirskim dogovorima, Bosna može ostati po strani Europskih integracija i bezviznog režima, izolovana i prepuštena sama sebi. Ne treba da sumnjamo, da u politici ne vrijede moralna načela, u što smo se do sada uvjerili bezbroj puta kada je BiH i bošnjacki narod u pitanju. Uzgred, nije baš slučajno odgađanje suđenja Karadžiću, istovremeno dešavanje Butmirskih dogovora i šema analitičkog tima OHR-a. Onaj ko bi riješio u sljedećoj godini-dvije Bosansku enigmu, ujedinio Bošnjački korpus i točak historije prebacio preko “vrha brda”, zauzeo bi mjesto u historiji rame uz rame sa Gradaščevićem, Spahom i Izetbegovićem. A ko je to, ili koji su ti !? Da li imamo još povjerenja i nade u trenutnu bošnjačku političku garnituru ili mora doći neko ko je oslobođen svake hipoteke, internacionalnog iskustva i ponuditi novu političku platformu kao i nove koncepte.

Saborska platforma budućnosti Bošnjaka
Da bi Sabor imao svrhu morao bi dati smjernice za nastup Bošnjačkih političara, kojih bi se svi morali pridržavati. Morao bi odrediti nacionalne ciljeve i cijenu koja bi bila vrijedna da se isti zadovolje. Trebao bi uspostaviti kodeks moralnog ponašanja u politici, društvu, ekonomiji, kulturi… Sabor bi trebao da naznači društvene i moralne mjere u zadanim okvirima ponašanja, unutar Bošnjačkog korpusa. U opusu djelovanja trebao bi da predloži definisanje historijskih činjenica i događaja bitnih za Bošnjake, kao i odnos unutar samih sebe, kao i prema susjedima.
Dakle, ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…
Ako se nije u stanju objediniti gore napomenuto i ako se sama organizacija pretvara u kulturni festival lijepe riječi , dobrih nakana, ali slabog uticaja na političku strategiju bošnjačkih političara i drugih relevantnih činilaca, onda je bolje da se sve ostavi za neka druga vremena kada će aktivnu ulogu u organizaciji Sabora preuzeti neko novi kome će historijske okolnosti namjeniti taj zadatak.