NEVJEROVATNA PRIČA

Šejh Ahmed pripovjeda:
George je Amerikanac visokog rasta i širokih ramena.Iako već preko pedeset još uvijek je vitalan i pun života.Živi u malom mjestu sjeverno od Washingtona.Po zanimanju trgovac.preko dana obavlja svoja trgovačka posla a u veče se vraća u svoj topli dom gdje ga čekaju supruga,dvije kćerke i sin koji je upravo završio srednju školu te se priprema za upis na univerzitet.
Kako se je približavao mjesec zul-hidždže,George i njegova porodica usredotočili su se na praćenje vijesti na islamskim radio i tv stanicama kao i na internetnim stranicama,da bi pravovremeno saznali kad je početak ovog mjeseca.Dok je George,prateći jednu islamsku radio stanicu,saznao za početak zul-hidždžeta,poskočio je od radosti.

George proslavlja Bajram

I zatim,preračunavši koji je dan Kurban-bajram,pripremio je pare,koje je brižno štedio tokom cijele godine da bi mogao kupiti kurban.Dan prije bajrama je otišao sa sinom na stočni pijac s namjerom da kupi odgovarajućeg ovna.Pogled mu se zaustavi na jednom rogatom ovnu,koji je bio izrazito velik i debeo.Bez mnogo razmišljanja otišao je do vlasnika ovna i kupio ga,iako je bio puno skuplji od ostalih ovnova na pijaci. Niti njegovi ukućani nisu skrivali radost kad su ugledali ovna.Naročito sretna je bila njegova petogodišnja kćerka,koja je radosno uzviknula;«Babo,ništa ljepše od Kurban-bajrama!Jedva čekam kad ću se igrati s prijateljicama i pjevati illahije!«Kad je nastupio deseti dan zul-hidždžeta,nakon obavljenog Bajram namaza,George je skupa sa svojim sinom doveo ovna do mjesta na kojem ga je planirao žrtvovati.Položio ga je na tlo,okrenuo prema Kibli i žrtvovao ga.Tad mu je žena rekla:«George,kurban ćemo razdijeliti na tri djela.Jednu trećinu podijelićemo siromašnima,jednu trećinu našim susjedima Raimondu,Stevenu in Moniki,a jednu trećinu ćemo ostaviti za sebe da i mi osjetimo slast kurbanskog mesa.«
I dok je rasporedjivala komade mesa začula je muža koji je ljutito dozivao:«Požuri s tim kurbanom!Znaš da je danas nedjelja i da moramo požuriti u crkvu!«
Kad je Ahmed završio svoje prpovjedanje,prisutni su se pitali:«Ko je taj Georg,Kršćanin ili musliman?«
»On je ortodoksni kršćanin,koji vjeruje u trojstvo i negira Muhammeda s.a.v.s«: odgoorio je Ahmed prisutnima.
Začuše se zatim glasovi:«To nije moguće«;«To je laž«;«Kako to da kršćanin proslavlja muslimanske praznike.«.
Mislite li da je to istina?
Ahmed je prisutne pokušavao ubijediti u istinitost te priče:«Zašto mi ne vjerujete,zašto se čudite?Zar nije tačno da danas mnogi Ahmedi,Mustafe,Ismeti,Abdurahmani,Fatime i Amele proslavljaju nevjerničke praznike kao što su:Dan zaljubljenih,Valentinovo,kršćanska Nova Godina itd ?Zašto je onda nemoguće da George proslavlja islamske praznike.«
Kad su prisutni potvrdili da je istina to da mnogi muslimani proslavljaju nemuslimanske praznike Ahmed je uzviknuo :«subhanAllah!«
Čudite se i negirate mogućnost da kršćanin proslavlja muslimanske praznika,a sasvim normalno prihvatate činjenicu da muslimani i muslimanke proslavljaju njihove praznike.
Nećete ni pokušati oporeći i opovrgnuti niti posumnjati u istinitost priče o grupi mladića i djevojaka,koji su rodjeni u muslimanskim porodicama i koji su za proslavu kršćanske Nove Godine potrošili na hilajde eura,da bi se u toj noći odali alkoholu i razvratu do iznemoglosti i tako izazvali Allahovu srdžbu. S tim potpuno ignorišu riječi Allahovog poslanika s.a.v.s. :«Onaj koji oponaša neki narod, njemu pripada«
Uopšte ih ne brine što je to kršćanski praznik i da tu noć zovu najludja noć.
Zato,sasvim iskreno,želim odgovor na pitanje, da li je stvarno moguće da je George žrtvovao kurban i razdijelio ga onako kako to nalažu islamski propisi ili je ovo priča koja nema veze sa realnošću?.