ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


10.7.09

SREBRENICA

Dio hutbe reisu-l-uleme dr.Mustafe ef.Cerića održane u Srebrenici jula 2005 god.


Pripremajući se za današnju hutbu, tražio sam poglavlje u Kur'anu Časnome u kojem se može prepoznati priča o Srebrenici. I našao sam.


U devedesetom poglavlju el-Beled (Grad) Allah Uzvišeni govori nam:


(Ne) kunem se gradom ovim u kojem su dopustili da te protjeraju ili ubiju.(I [ne] kunem se) roditeljem i onim koji ga je rodio! Čovjek je stvoren da se trudi u svom životu!Misli li on da mu niko ništa ne može?!On govori: "Potrošio sam ogromno blago"!Zar misli da ga niko vidio nije?! Zar nije dobio oka dva?!Zar nema jezik i usne dvije?!I zar mu nisu pokazana puta dva – put dobra i put zla?!


Srebrenica je grad u kojem se čovjek rodio i u kojem je živio od pamtivjeka. Srebrenica je grad u kojem se čovjek trudio u životu svom.Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nije došao onaj koji je mislio da mu niko ništa ne može. Koji je rekao: "Ovo je osveta", jer je mislio da ga niko vidio nije. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman. Zaboravilo se, međutim, da čovjek ima oka dva kojim može da vidi. Čovjek ima jezik i usne dvije da može da govori. I čovjek dva puta ima. Slobodan je da izabere jedan od njih – put dobra ili put zla.


Allahu Uzvišeni!


Neka tuga bude nada!


Neka osveta bude pravda!


Neka majčina suza bude dova


Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!




8.7.09

Sanski Most: OPOMENA ZA BUDUĆE NARAŠTAJE

U prisustvu velikog broja građana općine Sanski Most na Trgu ljiljana otkrivena je statua logoraša, visoka 2,35 metara.

Ovaj univerzalni spomenik posvećen svim logorašima, biće trajno svjedočanstvo o zbivanjima na ovim prostorima u ne tako davnoj prošlosti. Svečano su ga otkrili, u ime načelnika općine Sanski Most, njegov savjetnik Izmir Talić, te zamjenik predsjedavajućeg općinskog vijeća i bivši logoraš, Redžo Kurbegović, inače autor projekta. Istovremeno, u neposrednoj blizini otkrivena je i tabla na kojoj se nalaze imena 771 građanina Sanskog Mosta bošnjačke i hrvatske nacionalnosti i radi se o civilnim žrtvama koje su ubijene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Statua predstavlja logoraša u njegovom karakterističnom položaju, s rukama na leđima i pognutom glavom. Za vrijeme boravka u logoru na Manjači, brojni logoraši su izrađivali ovakve minijaturne figure. Jednu takvu figuru izradio je i sanski pouzetnik i bivši logoraš, Hase Osmančević. Prilikom izlaska iz logora, igrom slučaja, Osmančević je tu figuru u izbjegličkom kampu u Karlovcu poklonio američkom političaru Ričardu Holbruku, kao dokaz o postojanju logora. Zanimljivo je da je ovakav motiv prikaza logoraša, zahvaljujući Holbruku , postao svjetski simbol logoraša, te da se takva jedna statua nalazi ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Na ideju da se ovakva skulptura postavi i u Sanskom Mostu, gdje je preko pet hiljada građana iskusilo logorašku sudbinu, došao je Redžo Kurbegović, u čijoj radionici je izrađen spomenik.« Želio sam na ovaj način da od zaborava otrgnem jedan dio historije za koji se nadam da se nikada neće ponoviti. Sem toga, zapazio sam da jedino za logoraše nema nikakvog spomen obilježja iz proteklog rata.», rekao je Kurbegović. On je istakao kako je statua izrađena od konstrukcije koju čine metalne cijevi, te je potom oblijepljena sa 844 pločice koje su zavarene na konstrukciju i potom zaštićene od korozije. „U logorima sam proveo ukupno 422 dana, a broj pločica simbolizuje broj dana i noći. Najzaslužniji za izradu ove statute su radnici u mojoj firmi, Mirsad Saleš i Džemal Krkić, koji su uradili ogroman posao. “, dodaje Kurbegović.

Preko pet hiljada građana općine Sanski Most, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, bili su tokom 1992. godine zatočenici brojnih logora i zatvora. Prema podacima općinskog Udruženja logoraša, evidentirana su 24 mjesta, koja su služila kao logori i zatvori za nevine civile.

izvor: http://radiosana.ba/

6.7.09

HUTBA REISU-L-ULEME U KAMENGRADU

HUTBA REISU- L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

Na prvi petak u mjesecu julu
gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fatiha

Kamengrad, redžeb 19, 1430 - juli 3. 2009.

Reisu - l- ulema dr. Mustafa ef. Cerić je imamio džumu namaz i održao hutbu u Kamengradu.

Prenosimo u cijelosti hutbu reisu-l-uleme:

Kadgod Allah Uzvišeni dadne da kiša padne s neba, pa rijeke poteku koritima s mjerom, bujica ponese otpatke koji plivaju po površini. Slični tome su i otpatci od onog što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci nestaju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji, eto, Allah objašnjava primjere (Kur'an, 13:17).

Draga braćo i sestre,

Ako ste ikad posumnjali da će istina izgubiti svoj trag, sjetite se ovog kur'anskog ajeta: „Ova knjiga ništa ne ispušta - sve je u njoj zapisano i malo i veliko djelo“. (Kur'an, 18:49) Zato ne treba nikoga da čudi zašto baš danas i zašto baš na ovome mjestu mi ponavljamo povijesnu istinu, koju bujica povijesti nije odnijela zato što uvijek koristi ljudima, a to je Ahdnama Sultana Mehmeda Fatiha:

Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijeta da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema Bosanskim franjevcima te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim niko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božijim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije iznuđena zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje. Ona je napisana iz uvjerenja da je svako slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjećena zato što uvijek koristi ljudima. Ona je i nama danas i ovdje korisna, jer u njoj možemo prepoznati razliku između istine i neistine - istine koja traje i neistine koja nestaje u bujici koja nosi otpatke što plivaju na površini povijesti. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost bosanskog života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

Eto, zato mi dolazimo ovdje svake godine na prvi petak u mjesecu julu da zajedno klanjamo džumu-namaz. Baš ovdje gdje je Mehmd Fatih klanjao i iza sebe ostavio mihrab, kao znak nama koji nosimo emant islama da uvijek imamo na umu da je na dunjaluku čovjek najviša vrijednost, te da je suživot najdragocjenija bosanska vrlina.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da čuvamo i sačuvamo emanet vjere i domovine!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znademo razlikovati istinu od neistine!

Allahu Milostivi, oprosti grijehe nama i našim precima i podari nadu bolju budućnost nama i našim potomcima! Amin!