Tri događaja u zadnjih sedam dana su me ponovo podsjetili na duhovitu izreku jednog mog prijatelja; "Da sam normalan poludio bi".. Ovih dana mi to i nije Bog zna kako smiješno jer izgleda da je odavno prestala logika u domovini mojih predaka, gdje se ne zna više gdje je mjesto branitelju a gdje agresoru, gdje je granica između svjetovnog i duhovnog ,i ko 'je lud, ko' zbunjen, a ko normalan u zemlji Bosni i pokrajini Hercegovini kako kaže dr Besim Spahić.
Vancouver, Canada
Ovo je toliko komplikovano da to niko ne može razumjeti
U srijedu 21. marta 2012, sam po običaju vozeći se na posao slušao Current. Ovo je jedna od najboljih i najozbiljnih radio emisija veoma uticajnog cbc radia kojeg redovno slušaju oni što upravljaju i određuju političke, ekonomske i kulturne prilike u Kanadi. Naviknut na glas odlične voditeljke Anna Marie Tremonti, tog jutra me je iznenadio muški glas. Odmah na početku emisije je rekao da mjenja Ana Mariju koja je skupa sa Carol Off u Bosni. Obe prave reportažu povodom 2 aprila, datuma početka opsade Sarajeva. Nakon toga je voditelj napomenuo da se upravo očekuje njeno direktno javljanje iz ovog grada. Carol Off je jedna od najpoznatijih i najboljih kanadskih TV i radio reporterki.
Carol Off, TV-radio reporter
Vezana je za Bosnu i Hercegovinu još od 1992 godine, kada se javljala direktno sa ratišta, a i kasnije nakon rata je često radila reportaže iz povratničkih naselja. Prije više od deset godina je napravila fantastičnu TV reportažu „Let iz Bosne". Putem dojave naših ljudi ispričala je priču o 3 srpska ratna zločinca koji su poslije 1995 godine nesmetano došli u Kanadi i samo nekoliko godina kasnije prepoznati od Bošnjaka koje su mučili ili odvodili u logore. Snimala je te zločince kako nesmetano ulaze u kola, u svoj stan, presretala ih tražeći izjavu, dok su se oni krili i bježali. Razgovarala je sa kandskim zvaničnicima koji su rekli da nema nikakvih zahtjeva za izručenje od BiH vlasti. Onda su trojica Srba nestala iz zgrada gdje su živjeli i ja vjerujem da su samo preselili u druge kanadske gradove i da nikad nisu protjerani iz ove zemlje. Poslije te emislije sam nekoliko puta telefonski razgovarao sa Caroll Off, želeći da saznam više detalja o njenom radu. Ona je inače izgradila svoju karijeru na slučaju Bosna i tada mi je rekla kako je Bosna osim njene profesionalne okupacije i mjesto emotivno i duhovne renesanse zahvaljujući ljudima koje ni genocid ni silna žrtva i tragedija nije okrenula na put osvete.
Na početku te jutarnje radio emisije Carol Off je počela razgovor sa jednim od bosanskih vojnika branitelja Bosne i Hercegovine koji su štrajkovali ispred zgrade BiH Parlamenta On je nakon rata bio oficir u zajedničkim oružanim snagama, pa onda penzionisan prije 40 godina starosti. Danas sa minimalnom ili nikakvom penzijom onemogućen da se ponovo zaposli, štrajkuje skupa sa svojim bivšim suborcima kao i onima koji su bili u agresorskoj vojsci. Koliko god se taj bosanski vojnik trudio da objasni stvarnost i situaciju u kojoj se našao zbunjenost same reporterke kao i onih u studiju je bila do te mjere izražena da su posebno istaknuli da je nevjerovatno da danas država BiH isto tretira one koji su je branila i one koji su je napadali. U zraku se osjećalo pitanje pa zbog čega je i bio rat u Bosni, ako je veće tako danas. „Ovo je sve toliko komplikovano da to niko ne može razumjeti"; kaže Caroll Off i nastavlja pričom o listu Oslobođenju, filmskom festivalu, teatru,bogatom kulturnom životu.... Iz studia u Kanadi su joj odgovorili da joj zavide što se ponovo nalazi u tom prekrasnom dijelu svijeta i da očekuju još dobrih izvještaja iz Sarajeva i Bosne. Nakon emisije sam do te mjere bio šokiran da ni pored najbolje volje nisam mogao dokučiti šta se to dešava u mojoj domovini. Zašto su bosanski branioci sebi dopustili da pred stranim reporterima, našim dokazanim prijateljima, na 20 godina od opsade i odbrane Sarajeva i drugih gradova sami sebe ponižavaju tražeći svoja prva skupa uz one koji su snajperom podmuklo i krvoločno ubijali njihovu djecu,braću,sestre, majke, očeve ...i zbunjuju kanadsku široku javnost koja je već mahom prihvatila činjenicu da je u Bosni od srpske strane učinjena i agresija i genocid.I zaista mučan utisak nakon ove emisije još istinitije potkrepljuje Andrićevu tezu;"Gdje prestaje logika tu nastaje Bosna".Carolov izvještaj poslušajte na ovom linku: http://www.cbc.ca/video/news/audioplayer.html?clipid=2213474202
Da sam normalan poludio bi
Prof. Dr. Besim Spahić
Dok sam prošle sedmice razgovarao sa rodicom iz Njemačke pitala me je da li sam gledao predavanje Besima Spahića održanog prije desetak dana u Kaknju. Odgovorio sam da nisam. Nako toga je pomenula da ga obavezno moram pogledati. O Besimu nisam Bog zna šta znao, i nakon što mi je supruga rekla da je i njena prijateljica pomenula taj video, odlučili sam ga zajedno u miru pogledati. Inače i ne pamtim da sam skupa sa svojom ženom gledao neku političku emisiju, tribinu ili intervju iz Bosne jer od kako je prestao CD, i „Face to Face" Senada Hadžifejzovića našeg omiljenog novinara, iz higijenskih razloga ne pratimo emisije bosanskog ili drugog balkanskog političkog sadržaja. Sam početak govora Besima Spahića je nagovještavao da će biti ludo i nezaboravno. U životu nisam imao takvu mješavinu osjećaja i impresija kao tokom 44 minute ove tribine. Profesor Spahić je pričao,imitirao, glumio, pjevao, ustajao, znojio se, ostajao bez daha... Pripremio je sjajnu predstavu koja me je zapanjila do te mjere da više nisam znao jesam li više oduševljen njegovom besprekornom logikom i baratanjem historijskih činjenica ili više zbunjen Besimovim gubljenju daha, depresivnom non verbalnom komunikacijom maltene na ivici paranoje ili posprdnim imitiranjem svega i svačega što u normalnom stanju nikako ne smije biti odlika jednog ozbiljnog profesora na još (što bi trebalo biti ali izgleda da nije) ozbiljnijem fakultetu političkih nauka. Inače ja i ne znam da li postoji još iko ozbiljan i mjerodavan na sarajevskom fakultetu političkih nauka jer su ti silni profesori sve živo do sada profulali i kod mene, osim možda Nerzuka Ćurka, više ni jedan nema zadovoljavajući renome,. Ali stanje i nije normalno, pa i ljudi više nemaju potrebe da budu normalni, čak i kada se radi o doktorima nauka poput Besima Spahića.
Poslije emisije i malog predaha^ supruga me je upitala; „Je li misliš da je ovaj čovjek normalan?"„Šta ti misliš"; odgovorio sam na pitanje pitanjem. „Mislim da je veoma pametan, ali nisam nikad vidjela da neko ko je tako pametan govori na ovaj način";reče mi žena. Nisam imao komentar na ovu misao moje supruge jer ni sam nisam bio siguran šta je moja trenutna impresija o doktoru Spahiću. Poslije nekoliko dana sam ponovo pogledao snimak ove tribine i zaključio da ima smisla izreka onog mog prijatelja „Da sam normalan poludio bi" jer u zemlji sa nešto više od 3 miliona stanovnika i 117 političkih partija, stotine televizija, novinskih lešinara i jastrebova i političarima od kojih bi malo ko mogao proći detektor laži i nema potrebe biti normalan pa taman i bio univerzitetski profesor. Besim Spahić je sigurno pametan čovjek u kojem se skupio sav jad i čemer, spojilo razočarenje i ogorčenje i konačna spoznaja da je Bosna i Hercegovina puna ljudi koji hodaju, stoje i pričaju sa drugima držeći skriveno ruke u džepovima čas mješajući blizance, čas brojeći pare, čas lomeći prste od silnog očaja. Samo je valjda još na stećcima ostala visoko podignuta desna ruka sa ispruženim prstima, što je umjesto dobrih Bošnjana govorilo;"Ja sam dobar čovjek,nisam tuđe uzeo i nisam nikoga povrijedio". Evo linka govora dr. Besima Spahića, pa i vi samo procjenite šta možete zaključiti o ovom interesantnom čovjeku; http://www.youtube.com/watch?v=2rXac1Esnkg
Politika je javno dobro
Muftija Muamer ef Zukorić
Upravo ovu rečenicu je prije nekoliko dana u TV emisiji beogradske b92 „Između dve vatre" izgovorio muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić. U 24 minute emisije, uz vođenje prilično korektnog i profesionalno voditelja Jugoslava Čosića, muftija je o svemu govorio samo o vjeri malo ili nikako. Prateći svaki muftijin nastup još jednom me u jednu ruku oduševila njegova sposobnost da precizno i argumentovano odgovori na sva postavljena pitanja ali i duboko zabrinula muftijna retorika govora, ton sa kojim je to činio, doza sarkazma i cinizama, kao i za jednu vjersku ličnost nervoza i otvorena manifestacija uvrijeđenosti na sasvim korektna i na mjestu pitanja voditelja Ćosića. Ja i ne bi obraćao pažnju na moj drugi utisak muftijinog govora, kao i na njegovu više političku ili svjetovnu nego vjersku ili duhovno orijentaciju, da i me i ovaj TV nastup nije ponovo zapitao; „Da li mislim da je muftija Zukorlić, prava ličnost da bude budući vrhovni poglavar moje vjerske institucije ili Reis-Ul- Uleme IZ u Bosni i Hercegovini?
Ovo moje razmišljanje je potaknuto velikom dozom uvjerenja da sadašnji Reis-ul- Ulema dr. Mustafa Cerić otvoreno favorizuje Muamera Zukorlića kao njegovog nasljednika na vrhu Rijaseta. Ovo i ne čudi jer je muftija već odavni poznat kao ljubitelj političkih javnih istupa kao i razbijanja konflikta i napada, konfliktom i napadom što se od mnogih javnih ličnosti i institucija u BiH već dugo vremena zamjera Dr. Mustafi ef.Ceriću. U samoj emisiji TVb92 muftija se ne libi da smrknutog pogleda u makaze uhvati voditelja Ćosića, dok kamere hvataju tespih u njegovoj ruci koje prstima nemirno okreće. U dosta slučajeva slike i maniri govore više od riječi.
Ja se pitam zašto će muftiji tespih u ruci na jednoj tv emisiji koja se bavi politikom a ne vjerom i zbog čega on otvoreno pristaje da političkim žargonima brani svoje pravo da bira političku partiju, optužuje Ugljanina i Ljajića za izdaju bošnjačkih interesa produbljivajući još više jaz među Bošnjacima Sandžaka. Muftija je u pravu sa stanovništva vjerodostojnosti interesa Islamske zajednice koju predstavlja u odnosu na beogradske pijune Adema Zilkića i Muhameda Jusufspahića, ali ja ne mislim da bi muftija ostao samo duhovni vođa da njih i nema.On sebe već odavno vidi kao muslimanskog reformatora, propovjednika političkog i ujedinitelja globalnog Islama, ličnost poput Malkolma X, čiju sliku ima na svom facebook profilu. Daljne pitanje je da li su muslimani Sandžaka u stanju pratiti takvog muftiju i prepoznato njegovu duhovnu viziju. Ja mislim da nisu i to je vispreni muftija i sam prepoznao i onda se okrenuo političkom pitanju autonomije Sandžaka koje je daleko prihvatljivije i razumljivije za mase Sandžaka, a i naišlo je na plodno tlo zbog dugogodišnje političke intrige i razdvojenosti Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića za koje više niko ne zna šta hoće i šta im je politička platforma. Dakle u toj ulogi je muftija Zukorlić već sada reformator i neko ko je već za života postao legenda i bilo šta da mu se desi je odmah vezano za sudbinu Sandžaka kao provincije i svakog sandžačkog muslimana osobno.
Reisul-ul-ulema Mustafa ef.Cerić je instituciju Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini vinuo u internacionalne orbite i postavio na visoku ljestvicu moderne, prihvatljive i veoma liberalne vjerske institucije u svijetu. I na to sam veoma ponosan kao običan džematlija. Ali na drugoj strani nisam nimalo oduševljen frontovima koje je reis otvorio u samoj BiH. Počev od snažne opozicije svojih nekadašnjih najbližih saradnika u Rijasetu i na Fakultetu Islamskih nauka do mnogobrojnih medijskih kuća. Dakle, na lokalnom planu je tmurnija slike reisa od one blistave internacionalne upravo zahvaljujući njegovoj odluci da na svaki napad na instituciju koju predstavlja,njegovu ličnost ili muslimanski narod odgovara ili on osobno ili služba u ime njega.To je do sada mnogo puta davalo i te kakav javni kredibilitet običnim i moralno zapuštenim novinarima kojima su testovi o reisu već dugo glavni izvor prihoda. Ja nisam ponosan na ovaj dio aktivnosti mog reisa jer smatram da se on treba izdignuti iznad toga i ne dopuštati da bude uvučen u haotičnu sliku bosanskohercegovačke blatne sadašnjice.
U zadnjih 15 godina IZ BiH je jedina institucija u BiH koja je išla uspješnim putem obnove svog vakufa, članstva i reputacije ali je u dosta slučajeva lutala od jedne do druge političke opcije gubeći se skupa sa kandidatima kojima je otvoreno davala podršku, pa nakon toga i oduzimala, što je svakako i reisova velika greška. Ovdje dolazim ponovo do pitanja; „Da li mi želimo i dalje imati jednog sličnog reisa na domaćem planu"? Sigurno Ne. Iz toga razloga sa priličnom dozom i osobne hrabrosti uz svako poštivanje hijerarhije i odluke Sabora IZ u BiH kažem javno „Ne bih volio vidjeti muftiju Muamera Zukorlića kao mog budućeg reisa,upravo iz razloga što smatram, da nećemo imati dovoljno vojnika da se bore na svim frontovima koje će od Slovenije do Makedonije otvoriti ovaj snažni i mladi lider.Bojim se da ćemo doći u poziciju da se branimo i onda kada nismo napadnuti, a to je već manija kojoj nema kraja.
Ovoj mojoj tvrdnji pridodajem zaista otužni momenat kada je naša IZ dopustila posredničku tursku ulogu u pomirenju dvije frakcije IZ u Srbiji, kao i danas neku podršku koja dolazi iz Turske kandidaturi muftije Zukorlića za budućeg reisa. Ne treba biti ovdje promućuran i pametan da bi došao do zaključka da je ovo čista politička igra i uvod u povratak Turske na Balkan na velika vrata i veliki uticaj na politički i ekonomski momenat u odnosima između bivših članica otomanske imperije. U takvim relacijama Srbija je uvijek u prednosti jer je politički mudrija i za korak ispred Bosne i Hercegovine koja se i dalje bori na život i smrt sa svojom petom kolonom iz Banjaluke i Širokog Brijega. Ovaj mogući scenarij u radu naše Islamske zajednice bi doveo do velikih problema jer niko danas u svijetu ne tetoši i pomaže iz humanih i ljudskih razloga nego čisto iz interesa i ja vjerujem da unatač prijateljstvu koji imamo sa turskim narodom uvijek na umu moramo imati svoj nacionalni i državni interes ispred bilo koje druge retorike, pa bila i ona pod plaštom neke političke i ekonomske stabilnosti i očuvanja Islama u Evropi.
Na kraju da u završnoj riječi ovog teksta kažem; Volio bih vidjeti na mjestu budućeg reisa, pametnog,smirenog, imama tihog glasa-snažne poruke, lijepe retorike govora, snažne duhovne inspiracije, bez imalo sarkazma i cinizma u javnim nastupima, modernog i komunikativnog, da nije pohlepan i krut, da se ne odriče čak i onih koji ga pozitivno kritikuje, da ne postavlja za svoje glasnogovornike one što mu podilaze do te mjere da to prelazi granicu dobrog ukusa i ponajviše vjerskog llidera koji će biti reformator svog naroda u vjeri u kojoj su rođeni i na način kako su to činili i naši čuveni preci stotinama godina prije poštujući vrijeme u kojem živimo i naučna dostignuća kojima se služimo.Mislim da imamo takvih duhovnih veličina, a pošto neke od njih osobno i poznajem,to mi daje i pravo da kažem da bi sa dr. Senadom ef. Agićem, glavnim imamom Bošnjaka u USA, dr. Nedžadom Grabusom, muftijom slovenskim ili dr. Enesom Karićem, našim akademikom... kao mogućim nasljednicima Reisul-ul-Uleme Mustafe ef. Cerića Islamska Zajednica u BiH mogla zadržati odličnu međunarodnu reputaciju, a na domaćem planu stabilizovati i do kraja odstraniti političku retoriku javnog rada IZ u BiH. Ovo ujedno govori da ni u kom slučaju ne mislim da bi bilo mudro i pametno mjenjati ustav IZ u BiH i nakon dva, po važećem ustavu maksimalna manadata, produžiti po bilo kojem osnovu mandat sadašnjem reisu. Pogledajte video gostovanja muftije Muamera Zukorlića u emisiji beogradske TV b92 „Između dve vatre":
http://www.youtube.com/watch?v=Ahiv7tIQ46o&feature=playe r embeddedž
