ŠTA SU NAM POKAZALI IZBORI 2010
Najpogubnija je opcija stalnog kompromisa, koju su bošnjački političari od Dajtona do danas konstantno prihvatali i uvijek poslije toga BiH je bivala slabija.. Nije potrebno mnogo argumenata za to, jer sadašnja situacija u kojoj se nalazi zemlja najbolje govori o tome.
Pristajanje na kompromise vodi konstantnom smanjenju političkog
uticaja i teritorijalnog prisustva Bošnjaka na ograničenom prostoru, koji bi se mogao na kraju definisati kao muslimanska država, a što
bi vodilo palestinizaciji prostora, bez obzira što većina Bošnjaka
to ne želi.
Piše:
Prim dr. Muhamed Saračević
Za ozbiljniju analizu ovogodišnjih izbora pruža se dovoljno
činjenica, predpostavki i podataka da bi se na mnogo prostora moglo
definisati stanje u kojem se Bosna i Hercegovina sada nalazi.
Prije svega izborni rezultati pokazuju da je pobjeda Bakira Izetbegovića,
ostvarena na legitimitetu i nasljedstvu njegovog oca Alije Izetbegovića, koji je ostavio historijski, moglo bi se reći i
neponovljiv, trag u bošnjačkoj populaciji.
S druge strane slab rezultat stranke SDA je posljedica loših političkih poteza
predsjednika Sulejmana Tihića, što se bez sumnje može okvalifikovati kao njegov težak poraz.
Trenutak je da se neko u SDA ozbiljno zamisli nad ovim činjenicama i da se radi budućnosti stranke i zaustavljanja daljeg osipanja promjeni personalno stanje i strategija iste.
Dalje je uočljivo da jedan od kandidata iza koga je stajala međunarodne
zajednice, Fahrudin Radončić, nije prepoznat od glasačkog tijela u
dovoljnoj mjeri kao budućnost BiH, tako da on lično kao i njegova
stranka, iako imaju razloga da budu zadovoljni sa postignutim
rezultatom, se moraju još dokazivati i tražiti drugu priliku na
izborima za četiri godine.
Haris Silajdžić je podcijenio biračko tijelo
Stranka za BiH kao i njen predsjednik Dr. Haris Silajdžić doživjeli su
očit fijasko, kao posljedicu neispunjenih obećanja poslije obaranja
Aprilskog paketa i uvjeravanja da će se izboriti za 100% BiH. Možda
bi Silajdžić daleko više postigao da se je na početku mandata
odrekao Dajtona i povukao svoj potpis. Time bi daleko ozbiljnije
upozorio MZ na ne ispunjavanje Dajtonskog dogovora i popuštanje pred
ucjenama Dodika . Prihvatanjem reforme policije i trošenjem na
beskorisnim sukobima sa Dodikom, od kojih je ovaj drugi imao više
koristi, držeći ga tako u političkom fokusu, nanio je sebi štetu
i to mu birači nisu oprostili.
SDP sa decenijskim iskustvom je čekao na svoju šansu, više koristeći
greške protivnika nego vlastite dobre poteze, i na kraju je ostvario
dobar rezultat. Ovim su i birači pokazali da su spremni na promjene
i alternative. Da li je izbor Komšića za hrvatskog člana
predsjedništva dobar potez pokazat će vrijeme. Komšić
je sigurno okrenut Bosni i Hercegovini i to je pokazao, ali
nedvojbeno je da inžinjeringom njegovog izbora HDZ i Hrvati su
gurnuti prema Dodiku i koaliciji sa njim, protiv Bosne. Nije Dodik
baš puno zainteresovan za poziciju Hrvata, ali podupiranjem njihovog
zahtjeva za trećim entitetom zbog navodne majorizacije Bošnjaka u
federaciji, ustvari samo učvršćava svoju poziciju i poziciju RS.Ne
bih bježao od razmišljanja da izvjesni signal HDZ-u nije dat od
strane MZ vezano za treći entitet, a bojim se da izvjesne poruke
nisu upućene i Dodiku, jer bez toga bi on teško spominjao Bosnu
sastavljenu od tri republike.
Vjerovatno veliki broj Hrvata uključujuću dio crkve svjestan je da im takva
struktura BiH ne odgovara jer historijski i geostrateški oni
pripadaju BiH, ali hercegovačka struja kojoj je stalo samo do
biznisa i geografije, razmišlja suprotno. Amerika koja je
nedvojbeno uticajna sila u svim sferama, u ovom trenutku nema baš
puno razloga pored drugih problema i žarišta da razmišlja o Bosni,
Potreban je jak uticaj u Kongresu i Senatu da se State Deparment
zainteresuje za BiH, ali u Bosni nema relevantne snage koji bi to u
ovom trenutku pokrenula.
Stalni kompromisi u BiH vodi ka Palestini
Najpogubnija je opcija stalnog kompromisa, koju su bošnjački političari od
Dajtona do danas konstantno prihvatali i uvijek poslije toga BiH je
bivala slabija.. Nije potrebno mnogo argumenata za to, jer sadašnja
situacija u kojoj se nalazi zemlja najbolje govori o tome.
Pristajanje na kompromise vodi konstantnom smanjenju političkog
uticaja i teritorijalnog prisustva Bošnjaka na ograničenom prostoru
, koji bi se moga na kraju definisati kao muslimanska država, a što
bi vodilo palestinizaciji prostora, bez obzira što većina Bošnjaka
to ne želi. Da li bi se sa sigurnošću mogla oboriti teza da je to
u izvjesnom smislu i namjera MZ. Satanizacijom Bošnjaka (
muslimana), političkom i ekonomskom nesposobnošću, korumpiranošću,
kriminalizacijom, zamjenom teze da su krivi za rat ( i pored
činjenica o genocidu nad njima), stvara se negativna slika o
Bošnjacima. Od svega gore navedenog teško je abolirati Bošnjake,
jer sve navedeno je prisutno u njihovom svakodnevnom političkom i
dnevnom životu. Pitanje je koliko je MZ stvarajući uslove za to i
održavajući stanje na terenu izmeđju rata i mira, kao i ne
funkcionalnošću države (zahvaljujući Dajtonskom sporazumu ) doprinjela namjerno svemu.
Poslije ovogodišnjih izbora povećane su tenzije. Formiranje nove vlade,
zakonodavne i izvršne vlasti vjerovatno će se produžiti i u iduću
godinu, a i tada su sve opcije otvorene. Iznose se predpostavke i o
ponovljenoj 1992 god. Tvrdnje da MZ neće dozvoliti nikakve sukobe
nisu baš uvjerljive, jer nismo vjerovali ni tada, pa se rat ipak
desio. Da li su možda isti razlozi za raspad Jugoslavije ponovo
prisutni kada je riječ o BiH u nekim tajnim političkim kuhinjama?
Da li se i u šta možemo zakleti?
Slika BiH je još komplikovanija kada se tendenciozno prave afere o
terorističkim grupama na tlu Bosne, kada se napada IZ zbog
političkog djelovanja, kada ista javno diže glas u zaštitu
opstanka jednog naroda. S druge strane prisustvo Ravnogorskog
pokreta, učešće Srpske Pravoslavne Crkve u svim slavama od opština
do dječijeg vrtića u RS ne izaziva nikakve komentare.
Javni napadi sa državnog vrha Kanade na imama Dr. Zijada ef. Delića
direktora Islamskog Kongresa Kanade čiji predhodnik je svojevremeno
dao neprikladan komentar, upotpunjuju sliku orkestriranih napada na
Bošnjake, samo zato što pripadaju jednoj vjeri i kulturnom krugu,
kojeg Zapad još nije spreman da prihvati. Možda izgleda da se ovaj
tekst udaljuje od teme izbora, ali pažljivije analizirajući sve
rečeno, činjenica je da onaj ko se želi baviti politikom vezanom
za BiH i štititi interese naroda kojeg zastupa, mora imati sve to u
vidu.
Na kraju predstavnik ili predstavnici bošnjačkog naroda moraju
beskompromisno pokrenuti ponovo tužbu protiv Srbije, zbog učešća
u ratu protiv BiH i genocida nad njenim stanovništvom. Sve je više
argumenata za to , rezultat toga bi trebao da bude prestruktuiranje
imena i geopolitičke strukture entiteta nastalog na genocidu.
Ukoliko se budemo izvinjavali što je izvršen genocid nad nama, što smo
većina u BiH, što se narod u izbjeglištvu nije mogao vratiti (pošto nije obezbjeđen ni minimum uslova za povratak), što Bošnjaci koji žive na teritoriji manjeg entiteta nemaju nikakvih prava i što se boje svoje sjene, onda nam ne trebaju ni izbori ni
oni koji su na njima izabrani, jer ne služe svom narodu nego sami sebi.