ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


5.3.10

Vancouver 2010




Vancouver 2010

KANADSKA ZIMSKA OLIMPIJADA

 Od svih olimpijada mi smo imali jednu, ZOI Sarajevo, 1984 godine. U svakodnevnim razgovorima sa onima koji prate 21. ZOI u Vancouveru sa ponosom ističemo taj podatak. I skoro da je sve stalo na tome, jer naša zemlja je izgubila na popularnosti otkako su BBC, CNN i drugi prestali da prikazuju ratne reportaže iz opkoljenog Sarajeva, Bihaća i drugih gradova, a poslije toga nemamo se na žalost ničim isuviše dobrim pohvaliti, a na sreću ni mučno lošim razlozima masovnih ubistava, prirodnih katastrofa ...itd, praviti udarne novinske i TV vijesti.

 Piše: Nihad Krupić
Predsjednik BiH Kulturnog Centra Vancouver, Canada

Živjeti u gradu domaćinu za vrijeme Olimpijade je baš zanimljivo. Ljudi radosni, ulice pune, državne zastave na vozilima, veliki ekrani na trgovima i ukratko sve je drugačije. Olimpijada u Vancouveru nije baš na najbolji način počela. Dan prije svečanog otvaranja je poginuo gruzijski sanjkaš. Ledena staza je bila isuviše brza za mladog i neiskusnog gruzijca. Zimski sportovi su opasni po život, a takmičari se sada već masovno tokom natjecatelja dovode do rizičnih situacija želeći postići što bolji rezultat. Onda se na otvaranju nije otvorila peta baklja, a drugi dan je u Njemačkom visokotiražnom Bildu osvanula prilično oštra kritika organizacije smještaja. Od nedovoljnog broja sobnih grijalica do tankih zidova. Posebno ogorčenje vođstva njemačkog tima je kako sportisti jedu iz papirnih tanjira sa plastičnim kašikama. Malo me je ovo nasmijalo jer znam da sam se isto osjećao kada sam naručio svoju prvu kafu u Kanadi a oni mi donesoše vruću tekućinu u papirnoj instant čaši, pokrivenu plastičnim poklopcem sa rupom na rubu iz koje sam trebao piti kafu.
Da, ovdje ne žele trošiti vrijeme i novac na pranje tanjira i kašika,nego se kompletni escajg baca u kantu za smeće. Hrana je ionako za mnoge usput, poput svraćanja na benzinske pumpe i sipanja goriva u automobile. A što se tiče zidova, kompletno Olimpijsko selo, tri zgrade u prelijepom dijelu downtawn na samoj obali mora, se odmah po završavanju Olimpijade iznutra renovira. Ruše se spomenuti tanki zidovi, mjenjaju rasporedi i prave se stanovi koji će se prodavati po visokim cijenama. Dakle, male sobice su urađene za nekoliko sedmica upotrebe. I naši ljudi su radili na tim projektima i nisu mogli vjerovati kada su im rekli da stavljaju pločice, kupatila, kuhinje, pregradne zidove itd... za manje od mjesec dana stanovanja.

Biti Olimpijski grad je san svake metropole
U ovoj zimskoj priči za Vancouver je najvažnije sticanje imena olimpijskog grada koje mu je veoma nedostajalo, pored laskavih titula multietničkog, predivnog, i grada sa jednom od najboljih infrastruktura u svijetu. Druga strana Olimpijade, ekonomska dobit ili propast, se još uvijek pažljivo prikriva. Zna se jedino da je utrošeno preko 1, 5 milijardi dolara za gradnju objekata,  medijsku kampanju da se Vancouver prvo u Kanadi izbori kao kandidat za Olimpijadu pa tek onda nametne i svjetskoj olimpijskoj organizaciji. Grad i ljudi su onako, na prvi pogled u jednom skladu. Tako se barem stiče dojam. Ali to genetika građana baš i ne govori, jer je Vancouver najveća destinacija novih imigranata na svijetu. Ponajviše azijskog porijekla. Od prije petnaestak godina su mješavilo rasa i nacija pojačali BiH prognanici i iseljenici. Baš da dobro začine Melting Pot ili na Bosanskom;Topljivi lonac, kako kanađani imaju izraz za svoju zajednicu. 

Sreća i radost na Olimpijadi se mogla vidjeti na mnogim licima sretnih takmičara, gledaoca i djece koja u školama imaju izlete i časove posvećene Olimpijadi. I pošto je Vancouver pun predivnih parkova, uvala, mostova, igrališta...ljudi ukrašeni kanadskim i zastavama drugih zemalja se iskupljaju i uživaju zajedno. Lokalne etničke zajednice navijaju za svoje takmičare, ugošćuju ih i raduju se dobrim rezultatima. Naročito je veliko rivalstvo između kanađana i amerikanaca u hokeju. To je sigurno najgledaniji događaj na čitavoj olimpijadi. Iz razloga što su kanađani veoma ponosni na svoj hokey tim, a i ujedno se smatraju osnivačima ovog sporta. I nije im to pomoglo, izgubili su u grupi utakmicu od amerikanaca, ali to nije smetalo da se opet vesele i pozdravljaju srdačno one koji su nosili američke zastave. Skoro da je nezapamćen masovni nered ili tuča po nekoj etničkoj osnovi u Kanadi i Americi. Navijači protivničkih timova sjede jedni uz druge na tribinama i svi uživaju na veoma lijep i kulturan način. Evropljani bi dosta toga mogli da nauče odavde.

        U nedelju popodne 21. februara 2010 po lijepom i sunčanom vremenu je protekla moja šetnja gradom skupa sa ženom, djecom i prijateljima. Imali smo BiH navijačke rekvizite; zastave, šalove i kape, i ponosno bili dio masovnog šarenila nacionalnih simbola ispod olimpijskog plamena koji je izvijao iz pet uspravnih aluminijskih cijevi na platou Water Fronta u Vancouveru. Takvi smo privukli i interesovanje kanadske nacionalne TV. Pitali su me za našu zemlju i sarajevsku Olimpijadu. Oko nas se hiljade ljudi  tiskalo ispod plamena i pored oznake Vancouver 2010,  želeći napraviti historijski photo. Satima se stajalo u redu ispred galerije zlatnih olimpijskih značaka ili da djeca besplatno lete na visoko uzdignutoj žici na Robson Street, najpopularnijoj ulici u Vancouveru. Kanađani su inače najstrpljiviji stajači u redu, na svijetu. Točila se besplatna vruća čokolada, prodavale se suveniri, značke... i tako sve u duhu sreće što je Olimpijada ovdje i što smo građani jednog takvog grada.Naravno, o svemu bi se moglo pisati danima, jer se događaji mjenjaju kao na traci. Uglavnom užitak je u samom momentu, praćenje takmičenja dođe poslije toga , osim kada se radi o hokej utakmicama. E tek onda sve poludi, ulice opuste i utihnu kao da je smak svijeta. Kanađani su slavili sve svoje medalje na najljepši način i obavezno nakon toga posvećivali čitave emisije zlatnim momcima i djevojkama, prikazujući njihov život i rad do ostvarenja sna zvano:“Biti na vrhu svijeta i slušati kanadsku himnu po mogućnosti da je viša na jarbolu od bilo koje druge, pogotovo američke.“


Susret sa našim olimpijcima
U Vancouveru su doputovali BiH takmičari; Karišik Tanja, Klepić Maja, Novaković Žana, Plakalović Mladen i Rudić Marko, šef ekspedicija Said Fazlagić , članovi Olimpijskog Komiteta  Prof dr. Izet Rađo, Siniša Kisić i Marijan Kvesić, treneri Rejmond Horo, Joza Malus, Šljuka... U subotu 27 februara, dan prije zatvaranja olimpijade, kada su naši takmičari završili učešće, od kojeg je svakako za pohvalu zapaženo 36. mjesto alpinca Marka Rudića, vlasnici Mostar Caffe restorana Elma i Loris Gačić su organizovali susret sa našom delegacijom. Večeru su pripremile vrijedne članice BiH Kulturno- Umjetničkog Društva Zambak, koje su kasnije i premijerno izvele patriotsku pjesmu BOSNA MOJA ZEMLJA napisanu u trenucima inspiracije autora Meline Krupić, nakon čega je atmosfera postala još emotivnija mameći suze i domaćina i gostiju, uz mirisnu bosansku kuhinju, što je i te kako obradovalo počasne goste iz BiH koji su se prilično zasitili sendvića, riže i špageta, brze hrane olimpijske kuhinje.
Malo je riječi koji mogu opisati to veče u Mostar restoranu. Niko nije skrivao emocije, pa se onda orilo od smijeha, pjesme... do riječi tople. Prof Izet Rađo je nakon emotivnog govora u znak zahvalnosti poklonio svoju olimpijsku jaknu Lorisu Gračiću domaćinu susreta. Said Fazlagić je odpjevao dragu sevdalinku NEKO TIHO ULICOM PJEVUŠI,  uz ovacije svih prisutnih. Naša delegacija je bila veoma dirnuta kompletnim gostoprimstvom i sigurno će im ostati nezaobaravan susret sa Bosancima i Hercegovcima Vancouvera. Više od deset hiljada kilometara od rodnog praga su se mogli uvjeriti koliko nam svima srce kuca za domovinom, i kako nam mnogo znači susret sa onima koji ponosno u svijetu predstavljaju našu zemlju. Za onu staru BiH, zemlju Patarena, Bogumila, dobrih Bošnjana se je potrebno žrtvovati. Niko ne donosi drugom sreću na dlanu. Za sreću se treba sam izboriti.Prvo u svom srcu, pa onda i u odsjaju divnih domovinskih predjela i poštovanju drugih zemalja. Još samo kada bi nam visoki državni zvaničnici znali organizovati svoje obaveze i dužnosti i na vrijeme povezati sa našim organizacijama vani kako bi na što dostojniji način dočekali delegacije poput ove olimpijske, nebi nam nigdje bilo kraja.
Dan poslije susreta u Mostar Caffe, na svečanoj ceremoniji zatvaranja smo još jednom mogli vidjeti naše sportiste u zlatnom kanadskom momentu, nakon osvajanja rekordnog broja zlatnih medalja, samo nekoliko sati poslije najvećeg uspjeha u hokeju, dugo očekivane finalne pobjede nad reprezentacijom USA.
Olimpijada je već dan iza nas.  Ostaće lijepe uspomene,  vankuverčani su učinili sve da dostojanstveno prime goste iz čitavog svijeta. Još dugo će sjaj olimpijskog plamena bditi nad ovim gradom, sve dok se njegovi građani probude jednog jutra uz friški tekst iz Vancouver Sun illi Province, dvije najveće dnevne novine, gdje će stajati konačan financijski izvještaja koji će donijeti dugoročni ekonomski oporavak, što je bio slučaj i sa gradom Montrealom nakon davne Ljetne Olimpijade. Ali šta je i ta činjenica u odnosu na ogroman patriotski naboj koji je danima nosio kanađane. Ruku na srce i imali su razloga da se tako osjećaju, jer je ipak Zimska Olimpijada u Vancouveru donijela mnogima veliku radost i nadu da svijet u budućnosti , zahvaljujući upravo olimpijskom duhu ima na koga da se ugleda i očekuje dovoljno progresa i blagostanja da se, ako ništa drugo, opet imamo čemu nadati.

2.3.10

TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE,ALI I SRBIJE, TRAŽE IZRUČENJE DR. EJUPA GANIĆA


Srpsko-britanske i sudske zavrzlame: BiH umjesto da traži oslobađanje oni traže izručenje

Autor: Bnet Press



Od branioca do optuženika: Dr. Ejup Ganić
Tužiteljstvo BiH će, u najkraćem roku, uputiti pravosudnim organima Velike Britanije zahtjev za izručenje Ejupa Ganića i sve potrebne prateće dokumentacije o istrazi koja se vodi u Tužiteljstvu BiH, saopćeno je iz ove institucije.

Tužiteljstvo BiH ističe da je isključivo ono nadležno za procesuiranje kaznenih djela ratnih zločine počinjenih u BiH, a za koje su osumnjičeni državljani BiH.

Posebni odjel za ratne zločine radi na predmetu koji je u javnosti poznat kao "Dobrovoljačka ulica", u kojem je donesena naredba o provođenju istrage, a u okviru koje je jedan od osumnjičenih i Ejup Ganić.

- Iz ovih razloga, pravosudnim vlastima Velike Britanije, kao i diplomatskom predstavništvu ove zemlje u BiH, bit će upućen zahtjev za izručenje Ejupa Ganića BiH na dalje procesuiranje - navedeno je u saopćenju.

Zbog hitnosti situacije, Tužiteljstvo BiH zatražit će i uključivanje drugih nadležnih pravosudnih institucija i institucija izvršene vlasti u BiH, prvenstveno Ministarstva pravde BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, Interpola kao i Ministarstva vanjskih poslova BiH u ovaj slučaj

- Postupke u kojima pravosudni organi Republike Srbije raspisuju tjeralice za državljanima BiH, smatramo kontraproduktivnim i takvi gestovi samo štete istragama koje vodi Tužiteljstvo BiH - zaključeno je u saopćenju.


I Srbija traži izručenje Ganića

Kako jaljaju srbijanske agencije dr. Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH, uhapšen je u Londonu po zahtjevu Srbije i u pritvoru ostaje do 29. marta. Izručenje traži i Srbija.

Agencije naglašavaju da je Ganić tokom večeri izveden pred sud, koji mu je odredio pritvor do sljedećeg ročišta, 29. marta. Ministarstvo pravde Srbije najavilo je da će ujutru uputiti molbu za njegovu ekstradicju, a Srbija ima 45 dana da pošalje kompletnu dokumentaciju na osnovu koje će sud odlučivati o zahtjevu za izručenje.

MUP Srbije raspisao je početkom 2009. godine potjernice za 19 osoba iz BiH, među kojima i za Ganićem, zbog navodnog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine.

Ejup Ganić uhapšen je na osnovu zahtjeva srpskih vlasti na aerodromu Hitrou kada je pokušao da napusti Veliku Britaniju, saopštila je policija te zemlje.

Kako prenosi Reuters, policija je navela da je on zadržan na osnovu zahtjeva za izručenje zbog navodne zavjere za ubistvo sa drugim navedenim licima i kršenja Ženevske konvencije, prevashodno zbog ubistva ranjenih vojnika.