Valjala bi nam pobjeda zbog fudbalera, zlatnih ljiljana i zmajeva naših i srca njihovih i matera njihovih i matera i očeva naših. Valjala bi nam pobjeda pa da jednom rahat i punim plućima odahnemo. Valjala bi nam pobjeda da sadašnjeg' nam Papeta na rame dignemo. Njega na jedno a Ćiru na drugo. Valjala bi nam pobjeda zbog odredjenih papaka što u parlamentu BiH sjede a za BiH ne navijaju pa ni ime jednog' fudbalera ne znaju. Bože Dragi zaštiti i očisti mi državu moju od onih što je mrze.
Puno je razloga zašto bi bilo dobro da smo sinoć u Lisabonu pobijedili. Da smo pobijedili i prodavači đinđi-minđi bi i danas profitirali. Ovako su profitirali Portugalci a ni Bosna i Hercegovina nije opet ništa izgubila jer uz nju ostadoše oni koji je volješe, onikoji vole. Biće kvalifikacija i prilika za odlazak na evropske i svijetske arene. Biće toga kol'ko god ho'š. Baš k'o što će i Bosne i Hecegovine biti. I opet će se na karte po maziji i po dvanes' sahata čekati. Zavrijedjuješ to draga BiH. Zavrijedjuju to ljudi što u tvoje ime igraju i igrajuć' te predstavljaju.
Još jednom hvala mojoj prijateljici što mi "vaktile" stihove poslala, i rahm. Safetu Isoviću hvala što ih napis'o i tebi Bosno i Hercegovino, iz kojeg god ćoška da da te gledam hvala. Bogu Dragom' hvala što mi omogućio da te vidim i u tebi se rodim, državo moja. Još samo da mi te se je nagledat'... Teško, ustvari znam, to je meni nemoguće.
Bosna i Hercegovina, godina 1992,
godina zla i posna
kule leže, polja pusta,
ali samo reknem Bosna
i namah mi puna usta.:))
Pa se sjetim tad slobode
strmi šljivik, plast i buša
i bijela kuča na četiri vode
a u mene puna duša.:))
Akšam dršče, sunce gasne
ko krv naša, ruj se toči,
modre šume, ceste jasne,
gledam, pa mi pune oči.
Silna povijest patarena
ma moja zemlja, moji ljudi!
Slavna hrabrost, djeca njena,
ponosa mi pune grudi.
I dali iz trave rosne
il sa neba začuh glas
i zebnja me bolno kosne
to mi srce kaza spas:
ma nek smo vazda puni Bosne
a i Bosna puna nas!
