DA LI JE SREBRENICA ŽRTVOVANA POLITIČKOM ODLUKOM VELIKIH SILA?
Uskoro interviju Nihada Krupića sa Sir Geoffrey Nice, glavnim tužiocem u procesu protiv Slobodana Miloševića- umro prije presude, u procesu protv Daria Kordića (osuđen na 25 godina zatvora) i u procesu protiv Gorana Jelisića-Adolfa (osuđen na 40 godina zatvora)
Novi interviju dvoje ljudi koji su bili u središtu zbivanja oko Ujedinjenih Naroda u vremenu svakodnevnog dobivanja izvještaja iz Srebrenice otkriva mnogo više nego prije deset godina. Dokumenti koji na najbolji način govore o ulozi velikih sila i njihovih predstavnika su veoma dobro čuvani i drže se dalje od javnosti, dok u ovom momentu srbijanski parlament raspravlja o isprici za zločin u Srebrenici i traži još uvijek najpogodniji izraz da izbjegne priznati da se u Srebrenici dogodio genocid.Analiza: Nihad Krupić, autor i publicista
Dr. David Harland UN uposlenik mirovng odjela, inače autor UN izvještaja o Srebrenici, direktno upoznat sa sve i jednim dokumentom koji je dolazio iz Srebrenice u UN, i u tom vremenu ambasador BiH dr. Muhamed Šaćirbey, u novom interviju na ANNEX TV (postavljen na web portal Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 http://www.kbsa2000kbs.org/ iznose do sada nepoznate detalje vezane za dane i sate prije početka genocida u Srebrenici.
Obojica su suglasni da je većina velikih sila i UN birokracija uglavnom na sav glas vrištala i udarala kako se nešto treba poduzeti a u suštini su do kraja ignorisali raporte koji su govorili o dramatičnosti situacije koja se odvijal tada u (koje li ironije), zaštićenoj UN zoni Srebrenice i Žepe. Tek nakon što je traženo od strane Generalne Skupštine UN-a, a na zahtjev i lobiranje Biance Jagger, tadašnjeg ambasadora u UN a danas predsjednika Slovenije Danila Turka, jordanskog princa Zeida i BiH Ambasadora Muhameda Šaćirbeya podnesen je i pismeni izvještaj.
U tom vremenu postojalo je mnogo novih informacija koje ili nisu bile dostupne ili su se namjerno skrivale od onih koji su ih trebali primiti. Takođe je bilo i političkih pritisaka na autore izvještaja iz razloga zaštite i ne prebacivanje krivnje na glavne sile koje su imale moć da spriječe tragediju koja se kasnije desila u Srebrenici. Dodatnu sumnju u nečasnom UN Dosijeu zvana Srebrenica budi i priznanje Dr. Davida Harlanda da je od nizozemskog UN bataljona smještenog u Srebrenici došlo najmanje 5 zahtjeve za NATO zračnu podršku kada je već bilo svima jasno da srpske snage ne odustaju od ulaska i okupaciju Srebrenice. Do danas niko iz UN nije ponudio vjerodostojno objašnjenje zašto zahtjev za NATO bombardovanje nije izpoštovan.
Srebrenica je onda a i danas u vrtlogu političkih odluka
Oba učesnika intervija su saglasni da je spriječavanje tragedije u Srebrenici i Žepi bila čista politička odluka, što može samo uputiti, kako kaže ambsador Šaćirbey, da su Slobodan Milošević, general Ratko Mladić i Radovan Karadžić dobili žuto ili zeleno svjetlo da zauzmu enklave unatoč statusu zaštićenih zona UN-a i NATO-a. Dr. Harland primjećuje da je najvjerovatnije Srebrenica žrtvovana u trenutku kada je iza zatvorenih vrata bilo puno razgovara o razmjeni teritorija koja bi trebalo udovoljiti Miloševića, Mladića i Karadžića i omogućiti im da realiziraju svoje teritorijalne ambicije u Istočnoj Bosni i Hercegovini prije nego započnu razgovori u Daytonu. Po Šaćirbeyu je žrtvovanje Srebrenice, Žepa, pa čak i eventualni pad Goražda urađen po smišljenom scenariju uglavnom glavnih članica Savjeta Bezbjednosti UN i dodaje da je uloga Carla Bildta, generala Bernard Janvier, Akashi Asushi kao i Richarda Holbrooka u ovim nečasnim radnjama više nego očita, Dalje Harland napominje da je svaki razgovor o eventualnoj upotrebi sile nailazio na veliki otpor u UN, upravo od napomeute garniture ljudi, i on sumnja da će se ikada dozvoliti neki novi eventualni izkaz UN o Srebrenici. Muhamed Šaćirbey je poslije ovog što je napomenuo Harland odgovorio da se mora ponovo staviti u procedure zahtjev za novim izvještajem, upravo iz razloga što su napravljeni očiti propusti u prošlim.
Sir Geoffrey Nice želi istinu o Srebrenici
Prije nekoliko dana sam uradio interviju sa Sir Geoffrey Nicom, kojeg trenutno prevodim na Bosanski jezik i biće postavljen na web portal Kongresa Bošnjaka Sjevrene Amerike 2000 http://www.kbsa2000kbs.org/. Sir Geoffrey, glavni tužitelju u procesu protiv Slobodana Miloševića izražava sumnju kako će biti teško natjerati Beograd, ali i London, Paris i Washington da do kraja objelodane svoju ulogu i priznaju posredno i neposrednu odgovornost za genocid koji se desio u Srebrenici.
Ovo sve navodi da se i sadašnja rasprava o rezoluciji o Srebrenici u Parlamentu Srbije odvija po diktatu međunarodnih sila koje i na taj način konstantno popuštaju Srbije isto kao što su činila dok je ona naredila i učestvovala u genocide i agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Danas je izgleda najlakše optužiti zanemarljivu grupicu homoseksualaca u nizozemskom bataljonu UN i tako pronaći ispriku za ono što su tada dopustili Beogradu i Palama da učine.
Skrivanje istine o Srebrenici izravno utiče ne budući tok ekonomskih, političkih i drugih reformi u BiH, pitanja odnosa sa susjedima, opstojnosti politički kloniranog čudovišta zvanog Dayton i ulaska u familiju euroatlantskih zemalja. Na djelu je umaranje svih institucija BiH, pogotovo patriota kojima je stalo do opstojnosti ove države, kako bi sami odustali od daljne borbe za cjelovitu BiH zadovoljili se sa komadićem sopstvene zemlje.
Traženje novog izvještaja o Srebrenici i pokretanje odgovornosti prema onima koji nisu iskoristili svoje ovlasti u UN i zaštitili deset hiljada nedužnih života, se mora pokrenuti zbog same historije, pravde ali i budućnosti Bosne i Hercegvoine. To nam je u stvari i najači pravni oslonac u postajanju važnog političkog faktora na Balkanu imajući vidu da naša diplomatija još uvijek nije u stanju da se ravnopravno nosi sa agresivnim i sposobnim Ministarstvom Vanjskih Poslova republike Srbije koje predvodi ministar Vuk Jeremić.
