zalihovac: Srpski general Ratko Mladić

OGLEDALO SVOG NARODA

200 godina je srpski narod proizvodio krvoloke i Ratko Mladić je najgori od svih. Ti krvoloci su instrument koji funkcioniše po šablonu da uvijek u bosanskom muslimanu vidi nekakvu prijetnju fizičkom opstanku čak i kada su ih procentualno dvostruku nadmašivali. Analizirajući motive srpskog zločina u Bosni i Hercegovini dolazimo do neoborive činjenice da Srbi imaju stoljetni problem razdvajanja dobra od zla, časti od sramote, istine od laži, herojstva od kukavičluka...I još mnogo bi mogao pričati o osobinama ovog naroda, što i može i ne mora da utiče na njihov daljni odnos prema nama, ali na kraju ipak ostaje da oni sami odluče šta i kako dalje sami sa sobom pa tek kako se u budućnosti ponašati prema narodima u svom bližem okružju.

Autor: Nihad Krupić, pisac i publicist

Srpski general Ratko Mladić

Na samom otvaranju suđenja, dok je kamera prikazivala mrzovoljno lice generala Ratka Mladića osjetio sam silnu mješavinu žalosti i gađenja, skoro bez trunka mržnje, za koju sam ranije mislio da će me ovladati. Žalost je duboko u meni budila pomisao na dugo čitanje imena srebreničkih žrtava tokom masovnih dženaza, uplakane majke, sestre, žene,kćerke, sinove... više zelenom čohom prekrivenih tabuta, koji u redu čekaju na spuštanje u kabur. Gađenje nije bilo vezano samo za tog orunulog starca koji pokušava odglumiti zadnju predstavu časnog generala, nego svima onima u srpskom narodu koji generala Mladića smatraju herojem. A takvih je mnogo više nego što normalan um može i zamisliti.

To gađenje nema kraja i bojim ga se jer naprosto ne vidim način da se normalno može živjeti pored, sa ili uz narod kojem je general Mladić simbol vojničke časti i discipline. Ratko Mladić je sve ono što su Srbi osmislili, planirali i izvršili u zadnih dvjesta godina prvenstveno nad svojim komšijama Bošnjacima. On nije bez razloga rekao u prvom satu zauzimanja Srebrenice da je to poklon srpskom narodu i osveta „Turcima“ za „Buna protiv dahija“. Čak i slavni srpski antifašizam tokom II Svjetskog rata je zatamnjen bošnjačkom krvi koja je tekla rijekom Drinom danima.

Phoenix, USA

28 maja 2011,

tokom 16. Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike,

u društvo sa Azemom Derviševićem Zengom i dr. Esom Boškailom, dva dana nakon hapšenja generala Mladića

Kada bi birao snagu i moć koju je oduvijek imao srpski narod i naivnost i slabost sopstvenog naroda , ostao bih i dalje slab i naivan jer ne bi mogao podnijeti i od sramote bih iskopnio da se moj general na ovakav način pojavi pred međunarodnim sudom za ratne zločine a ja ga i dalje branim, ne hajući šta čitav svijet kaže o njemu, usput ga u medijima braneći nekakvom svojom istinom. I sve što bih mogao reći o krvoloku Mladiću malo bi bilo. Svejstan sam da on nije sam. I onda i sada iza njega stoji više od 90 posto srpskog naroda, jer na kraju ovaj general je ogledalo njihovih planova i nada da žive u zemlji gdje će do kraja dominirati i bez ikakve prepreke uzimati ono što nije njihovo, ponižavati, protjeravati, paliti, ubijati i silovati i ne odgovarati nikome za to.

Ovih dana u razgovoru sa prijateljima sam želio čuti njihove utiske i osjećaje povodom hapšenja i pojavljivanja generala Mladića pred haškim tužiocima i pošto su autentični i interesantni podijeliću ih sa vama.

Azem Dervišević Zenga,

heroj odbrane Sarajeva

Boston , USA

Ratko Mladić je bio komandir kasarne u Štipu, Makedonija, dok sam služio regularnu JNA, 1987 godine. Bio je tada u činu potpukovnika. U gađanju bestrzajnog topa sam bio najbolji i on mi je lično u nekoliko navrata uručivao nagradno odsustvo kao i značku primjernog vojnika. Pamtim ga kao čvrstog, fanatičnog i odlučnog oficira kojeg su se više bojali oficiri nego obična vojska. Nije volio kancelarijske , štapske oficire i dok je bio u kasarni vladala je nevjerovatna disciplina. Ujutro su svi oficiri sa vojskom radili vježbe i on je to lično nadgledao. Po svemu što sam moga primjetiti bio je ubjeđeni Jugosloven, čuo sam kasnije da je čak istjerao četnike iz kasarne u Kninu gdje je imao zadnju prekomandu prije nego je došao u Bosnu. Nažalost sa ovim osobinama je bio spreman i odlučan da naredi i provede genocid u Srebrenici jer onda a i danas u Hagu je njegovo ubjeđenje da je pravilno postupio i mislim da se nikada neće pokajati zbog toga. Danas kada ga gledam u Hagu, ne mogu da pronađem ni najmanju sličnost sa onim potpukovnikom iz 1987 godine i vraćajući sve događaje unazad ne mogu da nađem ni najmanji detalj iz tog mog vojničkog života koji bi me makar i na momenat uputio da misao kako je i onda Mladić bio skriveni nacionalista i četnik najgore vrste. General Ratko Mladić je sigurno i sinonim za mnoge bivše JNA oficire koji su svoju čast, zakletvu i vojnička pravila na najgori način zloupotrijebili nad mojim narodom. Žalim što nas je svijet zaustavio kada je Armija Republike BiH stala na vrat zlikovcima ovakve vrste i bila spremna da ih vojnički porazi i oslobodi Bosnu i Hercegovinu za sva vremena od njih.

Dr. Esad Boškailo,

Ljekar-psihijatar, autor dvije naučne studije-knjige iz oblasti ratnih trauma, vanredni profesor na Phoenix Univerzitetu, USA

Ne slažem se sa mnogim izvještajima o Ratku, kako će Srbija nešto dobiti, kako je on živio na slobodi ovolike godine itd. Mislim da se takvim vjestima umanjuje veličina i važnost hapšenja , te sudjenja pred medjunarodnim sudom za sva zlodjela koja on učinio. Mi sada trebamo biti ponosni da ne pripadamo narodu čija su tri GLAVNA lidera 20.vijeka završila u Hagu. Slobodan Milošević, ne zaboravite, je umro u zatvorskoj ćeliji, Radovan Karadžić je na sudjenju skoro svaki dan i dugo će tamo ostati, i na kraju general Mladić. Ratko je živio u jednom strahu koji je teško opisati. On je SVAKI DAN, ama baš Svaki DAN zadnjih 16 godina samo razmišljao kad će biti uhapšen. Njegov život ovih zadnjih 16 godina nije ličio na život. Na pojavljivanju u Hagu, tokom prvog saslušanja, mogu se vidjeti klasični znaci trauma kroz koju je prolazio zbog stalnog straha od hapšenja. Možda mu je to bila veća kazna od moguće doživotne robije koja ga vjerovatno čeka.

Važno je napominjati da je ova “Trojka” uhapšena i sudjena od strane medjunarodne zajednice. Medjunarodna zajednica se jasno opredjelila i pokazala odakle zločinci dolaze a i gdje završavaju. Što se tiče protesta po Srbiji i proglašavanju zločinca Ratka za nacionalnog junaka, moram reći da me ne čudi a i ne smeta mi plaho. Onima koji su u stanju slaviti ubice više od osam hiljada nedužnih za samo nekoliko dana, mogu slobodno poručiti da im se budalesanja po ulicama niko ne boji.

Nova generacije sljedbenika srpskih zlikovaca

Koliko god naslov ovog teksta izgledao prejak, baziran je na procjenama proisteklih iz mog 18. godišnjeg dijasporskog saznanja da ogromna većina srpskog naroda danas smatra generala Mladića herojom i potpuno nevinim po svim tačkama optužnice. Za mali dio, možda manji i od 5 posto, Mladić je možda i prljavi masovni ubica i ne žele imati njegovu krv na svojim rukama ali svakako žele imati Republiku Srpsku i dalje, što znači ne smeta im što je stvorena genocidom i agresijom i samo za nijansu se razlikuju od one većine, sa tim da im je zajedničko ostalo da skupa grle i njeguju krajnji proizvod Radovana Karadžića i Ratka Mladića zvanu „RS“. Ja još nisam čuo iz usta nijednog Srbina da kaže kako „Republiku Srpsku“ treba ukinuti. Jeste li vi?

Od života koji nam je ostao , najmanje što želimo je da mrzimo ili se bavimo nečijom mržnnjom. Vjerujem da većina Bošnjaka ne mrzi ali sudbina nam je dala težak teret da se ipak moramo baviti nečijom mržnjom i naći načina da je neutrališemo. Zbog samog našeg opstanka. I iz tog razloga nema bošnjačke familije čiji dan zadnjih 16 godina je prošao a da se makar u mislima na tren nije pojavio lik Ratka Mladića. A Bog sami zna koliko suza je proliveno za životima koje je on uzeo, ognjištima koje je spalio... Suđenje Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću je i suđenje izboru srpskog naroda da agresijom i genocidom stvori etnički čisti prostor na krvi nevino ubijenih i zemlji tuđoj. To je suđenje „Republici Srpskoj“, rezultatu zločina nad Bošnjacima i njihovoj domovini.

Koliko je važna misija opstanka ove genocidne tvorevine za buduće srpske generacije, bilo gdje da se nalaze pokazuje, pripremljeni propagandni materijal srpske omladine koja je sa bosansko-hercegovačkog štanda na evropskom folklornom festivalu u Vankuveru, samo dva dan nakon hapšenja generala Mladića, počela da dijeli propagadni materijal (kojeg imate na slici) sve dok se nisu članice društva Zambak upustile u poravu borbu sa tim pročetnicima i maltene iz ruku im otimali tu brošuru. Na kraju je došao predsjednik festivala i zaplijenio im taj materijal. General Ratko Mladić je nesumnjivo neraskidivi dio srpske historije i histerije i treba ga prihvatiti kao takvog sve do onog momenta kada ga se deklarativno odrekne njegov narod i taj čin bude krunisan pravnom likvidacijom Republike Srpske. Dobro pogledajte ovaj letak i razmislite šta vam je dalje raditi.