Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu 

2. dio

Mula Mustafa Bašeski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne.” A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”

 piše: Husein Hadžalić

Dalekovod i rekonstrukcija niskonaponskemreže

1978 godine završena je izgradnja 10KW dalekovoda od Dževara u dužini od 2800 metara. Stari Majdan je prije toga bio povezan na trafostanicu na Kozinou sa dalekovodom od 6 KW i u dužini od 7 km. Taj dalekovod nije zadovoljavao poterbe Majdana sa strujom. Za izgradnju trebamo biti zahvalni Ćordić Salki direktoru Elektroprivrede Sanski Mostu inače rođenom majdancu. Sredstva su obezbjeđena iz fonda za elektrifikaciju BiH, a fizičke poslove razvlačenja žice i postavljanja stubova su odradili mještani Starog Majdana. Moja obaveza je bila da organizujem poslove i vodim evidenciju ko je kolio dana radio. Tada smo uveli samodoprinos za obnovu koji je pored novčanog djela imao i dio gdje je svako domaćinstvo trebalo da da 5 radnih dana na godinu u periodu od 5 godina. U istoj akciji izvršena je i rekonstrukcija nisko naponske mreže i dopuna vanjske rasvjete. Na moj prijedlog nabavljeno je 20 svijetiljki od 450W koje su postavljne od raskrsnice u Žabnjaku do kuće do kuće Ćordić Safeta u Gračanici. Potom od iste raskrsnice do Žutog Puta u Utrišu. Po tri svjetljke na dvije bandere na velikom i malom skveru, te dvije svjetiljke na banderu na raskrsnici Zalihovac.

Most u mahali Utriš

1978 godine izgrađen je most u mahali Utriš na potoku Željeznica. U drugoj etapi asvalziranja, asvaltirane su sve ulice u mjestu. Stari most u Utrišu bio je oštećen i ako takav nije bio tehnički ispravan za asvaltiranje. Sazvao sam proširenu sjednicu na kojoj sam prisutne upoznao o neophodnosti izgradnje novog mosta i predložio da se izgradi novi most. Ja sam napravio plan kako bi most trebao izgledati. Imao bi dva propusta po 4 metra i širinu od 5 metara a armatura bi bila pružne šinje u kombinaciji sa armaturnim željazom. Prijedlog je prihvaćen i predloženo je da ja i Huse Džafić vodimo poslove. Huse se nije prihvatio iz razloga što nema projekta i građevinske dozvole. Ja sam se prihvatio i dobrovoljnim radom mještana most je bio sagrađen za dva i po mjeseca.

TV repetitor

Dugo vremena se vodio spor između TV Sarajevo i mještana Starog Majdana zbog neplaćanja TV pretplate jer je prijem TV signala bio vrlo loš. Zahvaljujući Avdagić Muhamedu i Kurbegović Mustafi Cici pravniku iz Sanskog Mosta, RTV Sarajevo je donijelo odluku da se izgradi TV odašiljač na brdu Karaula-Igralište iznad Majdan na nadmorskoj visini 450m. Dogovoreno je da TV Sarajevo da opremu i montažu, a Mjesna Zajednica da poravna teren, prosječe put, dovede struju i izgradi objekat (kućicu) za elektro opremu. Rudnik Ljubija je dao buldozer za ravnanje terena, a Alagić Hasan je dao šljakinju (trosku) za nasipanje puta. Elektro Sanski Most je dovelo struju, Mjesna Zajednica je nabavila bandere i riješila imovinsko pravne odnose i sagradila pomenutu antensku kućicu koju sam ja lično uradio i vršio održavanje.

21 oktobra 1978 godine svečano je pušten u rad TV repetitor.Na trgu je održana svečanost, ispred govornice bila je postrojena vatrogasna jedinica. Skupu su se obratili Muhamed Avdagić u ime mjesni struktura, a u ime opštinskog SSRN

Lidija Jovović i drugi.Tog dana postavljen je kamen temeljac za izgradnju vatrogasnog doma u Starom Majdanu. Kamen temeljac je postavio Marko Balaban predsjednik izvršnog odbora opštine Sanski Most, njegovi pomoćnici su bili Memić Džemal najstariji vatrogasac i Muhamed H. Hadžalić kao najmalađi vatrogasac. Za sve prisutne goste priređen je zajednički ručak. Mjesna zajednica i Vatrogasno društvo kupili su janjce, a žene su donijele pita i slatka.

Asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan

1979 godine otpočelo je asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4 km. Za asvalt trebamo biti zahvalni Šarić Reufu majdancu, koji je bio glavni inžinjer u SIV-u BiH za modernizaciju putne mreže. Pošto je bilo planirano da put dođe samo do Majdana tražena su dodatna sredstva i dobivena da se asvaltiranje produži za još 500 metara, nešto više iznad kuće Grbić Velida. Glavni investitor bio je SR BiH i SIZ za regionalne puteve. Kada su otpočeli radovi na asvaltiranju čaršije ja sam tada ležao u bolnici u Banjaluci. Dobio sam obavijest da to što se radi u čaršiji nevalja ništa i da bih trebao doći za vikend iz bolnice. Ja sam se obrtio glavnom doktoru i za tržio da me pusti kući jer sam bio previše iscrpljen za operaciju. Ona je na to pristala i isti dan sam bio otpušten iz bolnice. Kad sam došao kući otišao sam u čaršiju i vidio da to što su počeli da rade nije valjalo ništa. Put prema Rimskom mostu bio je širok samo 3 metra kao i put prema Donjem Utrišu. U čaršiji isto put širok samo 5 metara i počeli su bili da postavljaju ivičnjake. Iste noći sam napravio skicu kako treba da se radi, da se napravi autobuska stanica, da se postave ivičnjaci, naprave dvije trake u čaršiji po 6 metara sa dva skvera itd. Sutradan sam sazvao proširenu sjednicu i upoznao prisutne da ovo što se radi u čaršiji nije dobro i da bi se trebali povaditi postavljeni ivičnjaci i sve nanovo raditi. Pokazao sam im skicu koju sam napravio i onda su prihvatili da se radi po mojoj zamisli. Ja sam rekao da bi neko trebao da bude samnom u ponedjeljak kada bude dolazio upravnik radilišta i nadzorni Bedro Niko, međutim navodno niko nije mogao. U ponedeljak su došla pomenuta gospoda, pozdravili smo se i otišli u kafanu gdje sam ih upznao sa našim stavom u pogledu asvaltiranja čaršije. Ja sam rekao da ovo šta se radi nevrijedi ništa i pokazao im skicu kako bi smo mi to željeli da bude. Upravnik je odmah prihvatio, dok je nadzorni rekao “Da to znači da ja neznam da radim svoj posao”. Ja sam mu rekao “Znaš ti raditi ali ti neznaš našu situaciju ovdje. Ponedeljkom je pijačni dan u Sani tu su ti masa kola ispred trgovine, onda dolaze autobusi iz Ljubije i Sanskog Mosta. Radnici čekaju autobus itd.” Tada je Bedro rekao “ Daj mi tu skicu”. Pozvao je geometra Mahmuta i rekao mu da snimi taj prostor. Odnio je skicu i sutradan donio plan izrađen prema skici. Tad uprabnik naređuje rukovaocu gredera da povadi ugrađene ivičnjake i čaršija je urađena prema mojoj ckici, kako smo se dogovorili.

Sekretar SIZ-a Talić Alija rekao je da će dati 300 metara ivičnjaka, i neka geometar snimi stanje da se postave ivičnjaci. Tada sam rekao geometru da snimi teren od kuće Grbić Velida pored raskrsnice Žabnjak do kuće Alagić Bege sa obe strane puta. Dužina je bila 800 metara ivičnjaka i SIZ je platio bez prigovora. Još sam predložio da SIZ nabavi betoske cijevi φ 30cm koje bi se postavile od Dulina sokaka do rijeke Željeznice i da se put od mosta u Žabnjaku do čaršije proširi na 6 metara. Oba prijedloga su prihvaćena i tako je i urađeno.

Trebalo je iznaći nova sredstva i nastaviti dalje asvaltiranje od kuće Grbić Velida. Tada je počela ekonomska kriza u BiH i stopirane su investicije u svrhu štednje. Obratili smo se RŽ Ljubija za pomoć. Nađeno je riješenje da RŽ Ljubija prebaci na račun preduzeča koje izvodi radove 300 000 000 dinara, navodno za opravak svoznice, a da sredstva idu za produžetak puta za Ljubiju. Ja sam u to vrijeme bio član izvršnog odbora centralnog radničkog savjeta RŽ Ljubija. SIZ za komunalne poslove i Opština Sanski Most su predlagali da se asvalt radi do table Stari Mjadan, koja je tada bila postavljena kod kuće Osme Sarhatlića. Određena je komisija koja će izaći na lice mjesta i odrediti dokle će se raditi asvalt. U komisiju su određeni predsjednik savjeta MZ politolog Talundžić Mehmed i ja kao predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj, ispred Opštine je određen Maleš Ilija šef za investicije i Talić Alija sekretar SIZ-a za komunalne poslove. Odlučeno je da komisija odmah sljedeći dan izađe na lice mjesta. Ja sam odmah otišao do Hasanić Ibarahima-Baje upoznao ga sa situacijom i rekao mu da treba da nađe nekog sa konjskim kolima da izvade tablu i postave je kod Grošića groblja do zadnjih kuća Majdana. Ibrahim je poslije došao mojoj kući i rekao mi da je uradio kako sam mu rekao. Sutradan je komisija u pomenutom sastavu kojoj se pridružio i Indžič Petar izišla na lice mjesta. Kad smo stigli do kuće Sarhatlić Osme, Maleš je zastao i upitao “Ovdje je bila tabla, gdje je sad”? Ja sam mu rekao “A da vidiš šta je kuća još gore, toliko ih ima što se nevide odavde.” Došli smo do Vojnikovića kuća i onda je on rekao neka se asvalt radi do iznad kuća. Potom smo se vartili u Mjesni ured, posjedali na stolice i onda sam ja rekao “Ovaj smo problem riješili, ali ostao je još jedan”. Maleš reče “Koji sad?” Ja odgovorih “Put od Zalihovca do raskrsnice u Žabnjaku u dužini od cirka 800 metara planiran je da bude 4 metara širine a ja predlažem da bude 5 metara, tako da to bude zaobilazni put”. To je prihvaćeno i put je sagrađen u širini od 5 metara. SIZ za regionalne puteve Banja Luka je platio ispravke u čaršiji tako da je nama ostalo 50.000.000 dinara koje smo utrošili za nabavku automatske telefonske centrale od 240 brojeva. Put od Milnog Birta do Majdan je završen 1979 godine.

1980 godine asvaltirane su sve ulice u Majdanu. Na jednoj masovnoj konferenciji Muhamed Avdagić dao je prijedlog da se asvaltiraju ulice dok je mehanizacija ovdje, jer poslije kad oni odu, to če biti vrlo teško organizovati . Prijedlog je prihvaćen i donesena je odluka da se zavede mjesni samodoprinos od 10% od ličnog dohotka plus onih 2% opštinskog samodoprinosa koji smo već imali. Mjesna zajednica je uradila sve propuste za vodu. Potoku koji prolazio pored kuće Husnije Hadžalića i pekare Ibre Bešića promjenjen je pravac i sad ide pore kuće Muje Hadžalića ispod puta pravo u rijeku. Još smo izvršili par promjena na odvodima površinskih voda u mjestu a takođe smo izvršili ispravku korita rijeke na Trosci kroz dio Pašalića luke. Te godine održana je svečanost povodom završetka asvaltiranja puta Milin Birt – Stari Majdan. Napravljen je zajednički ručak za izvođače radova i goste. Kasnije je asvaltiran i put Stari Majdan – Stara Rijeka.

Vodovod

1972 godine počele su pripreme za izgradnju vodovada, bio sam u odboru za izgradnju vodovoda. Kad sam se primio izgradnje džamije, isključen sam iz odboraza izgradnju vodovoda. Vodovod je pušten u rad 1976 godine.

Društevni dom Stari Majdan

Početkom sedamdesetih, čini mi se negdje 1972 godine pslije Hašlamske nedelje građevinska inspekcija Opštine Sanski Most zabranila je rad društvenog doma koji je bio oštećen u zemljotersu 1969 godine. Iako je komisija zabranila rad doma u upotrebi je ipak bila čitaonica koja je bila na spratu. Čekaonicu kino sale omladina je sebi preuredila u salu za disco i igranke. Nakon par godina otpočeli smo sa rekonstrukcijom drštvenog doma. Dobrovoljnim radnim akcijama i radnom obavezom od 25 radnih dana na 5 godina mještani su izvršili demontažu krovne konstrukcije, izvađena je sva stolarija i očiščen sav prostor tako da su ostali samo kameni zidovi. Poslije toga smo izvršili odlijevanje betonskih ploča. Prekrili som dom, crijep i montu smo nabavili u Hrvatskoj. Odlili smo ploču za čitaonicu, postavili keramičke pločice uveli sve instalacije itd. Od Građevinskog preduza Sanski Most zatražili smo da nam izrade ponudu za odlijevanje betonskih greda , serklaže postavljanje monte, salijevanje ploče i da prekriju dom. Dobili smo ponudu od 180.000 dinara. Otišli smo na pogodbu sa GIP Sanski Most Asmir Talundžić i ja a ispred GIP-a je bio Esad Filipović. Pogodili smo se da GIP izvrši radove za 100.000 dinara s tim da mi podignemo montu i poredamo i dignemo crijep i poredamo. 1980 završena je adaptacija društvenog doma.

Otvaranje pogona gumare u Starom Majdanu.

1985 godine otpočele su pripreme za otvaranje pogona gumare Razvojnog centra vulkanizacije Celje u Starom Majdanu. Ovu akciju su vodili prestavnici bivše zajedničke mjesne zajednice u satavu od 5 samostalnih mjesnih zajednica i to; Brdari, Dževar, Podvidača, Stara Rijeka i Stari Majdan sa osam sela. Razlog zbog kojeg se otpočelo sa ovom akcijom bio je taj što se dosta veliki broj stanovništva iselio sa ovog područja zbog nedostatka zaposlenja. Ideja je bila da se otvori neki pogon u Majdanu i time smanji trend iseljavanja. Tada je područje imalo 1053 domaćinstva sa 4726 stanovnika. Od 1942 godine se iselilo 766 domaćinstava sa 3404 stanovnika od toga 691 domačinstvo sa 1640 članova po raznim mjestima u bivšoj Jugoslaviji i 77 domaćinstava sa oko 340 članova je otišlo na takozvani privremeni rad u inostranstvo. Još se islilo oko 100 radnika i radnica koji tada još nisu bili zasnovali obitelj. Na osnovu ovih prikupljenih podataka određena je komisija da sa pismenom molbom ode u Sarajevo u Izvršno viječe SR BiH kod Dodik Petra, te da sa njim obave razgovor i da nam on pomogne da se otvori pomenuti pogon. Komisiju su sačinjavali Žilić Abdulah predsjednik saveza boraca, Plavšić Dragan sekretar i Hadžalić Husein predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj. Satstanak sa Dodik Petrom organizovao je Bešić Muhamed tadašnji ministar unutrašnjih poslova u vladi SR BiH inače naš majdanac. Dodik nas je primio i mi smo ga upoznali sa potrebama otvaranja pogona u Starom Majdanu i dali mu pismeni zahtijev. On je obećao da će pomoći i da će nas podržati.

Mjesna zajednica je trebala da obezbjedi prostor za smještaj pogona. Prijedlog je bio da se ustupi društveni dom čije smo adaptiranje završili 1985 godine sredstvima Mjesne Zajednice i dobrovoljnim radom mještana. Skupština Mjesne Zajednice i društveno političkih organizacija prihvatila je dati prijedlog i donijela odluku o ustupanju društvenog doma Razvojnom cetru vulkanizacije Celje.

1986 godine došlo je do konačnog potpisivanja ugovora između Razvojnog centa Celje Mjesne zajednice Stari Majdan i Opštine Sanski Most o otvaranju pogona gumare u Starom Majdanu. Gumara bi zapošljavala oko 40 radnika i proizvodila gumnene zaptivače i gumene trake za potrebe industrije na ovom području.

Vrijednost cijele investicije je iznosila 383.492.000 dinara od toga ;

1.Mjesna zajednica učestvuje sa 60.000.000 dinara u to je uračunata vrijednost doma, parcele oko doma, priključka vode struje i ustupanja telefonskog broja.

2.Vulkanizacija Celje je uložila 178.000.000 dinara.

3. Kredit za zapošljavanje 149.490.000 dinara.

Pogon je radio do agresije 1992 godinea, a imao je 16 zaposlenih. I za vrijeme agresije izbjeglice Srbi su neko kraće vrijeme radili u gumari. Poslije rata gumara ponovo nastavlja sa radom. Pogon je poslije privatiziran ali zbog slabog poslovanja pogon je stavljen pod stečaj od starne banke.

Dom je sagrađen poslije drugog svjetskog rata na vakufskoj zemlji koja je oduzeta bez naknade. Dom je sagrađen u obliku slova T. Prvi dio je bio na sprat 17x10 m u prizemlju je bila čekaonica, a na spratu čitaonica. Drugi dio je bila kino sala dimenzija 32x10 m.