Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu
 1. dio 

Mula Mustafa Bašeski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne”.A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”

piše: Husein Hadžalić

Rođen sam 01.01.1928 godine u Starom Majdanu, gdje sam i završio sedam razreda osnovne škole.

Radio sam u rudniku željezne rude Ljubija na radnim mjestima rukovaoc dizel lokomotive i bagera. Bio sam i referent za praćenje utroška goriva i maziva i normativnih akata. Tri mandata sam bio član radničkog savjeta, jednom u OOUR-u Centralna Rudišta i dva puta u Centralnom Radničkom Savjetu i to kao član Upravnog Izvršnog Odbora. Kada sam postao invalid rada postavljen sam za predsjednika Udruženja invalida rada OUR-a Centralna Rudišta i bio sam član izvršnog odbora radne organizacije. Na ovim dužnostima sam ostao sve do svog penzionisanja 31- 1- 1986 godine.

Aktivnosti u Starom Majdanu od 1956 do 1990 godine

1956 godine postao sam član Dobrovoljnogvatrogasnog društva Srari Majdan i bio sam član sve do izbijanja rata 1992 godine.

•

U toku izgradnje izgradnje vodova bio sam član odbora za izgradnju vodovoda, ali sam iz odbora isključen kad sam se primio izgradnje džamije. ( U to vrijeme je na vlasti bila komunistička partija, postojala je sloboda vjeroispovjedanja to se mora priznati. Međutim tada nije bilo poželjno da ljudi koji se bave društveno korisnim radom istovremeno budu aktivni i u vjerskim organizacijama.)

•

Bio sam član odbora za asfaltiranje puta Milin Birt Stari Majdan.

•

Bio sam član odbora Islamske vjerske zajednice za Opštinu Sankski Most.

•

Bio sam član SIZ-a za osnovno i predškolsko obrazovanje, i član izvršnog odbora SIZ-a. (SIZ znači Samoupravna interesna zajednica. Država je raspodjeljivala novčana sredstva SIZ-ovima, a SIZ je na lokalnom nivou raspodjeljivao sredstva za školstvo, zdravstvo itd.)

•

Bio sam sekretar Udruženja penzionera i sekretar Udrženja invalida rada za područije MZ Stari Majdan.

•

1973 godine otvorena je novo sagrađena džamija Palnka. Stara džamija Palanka bila je sagrađena 1670 godine. Zemljotres koji je pogodio naše područije 1969 godine oštetio je džamiju i građevinska inspekcija je zabranila daljnu upotrebu objekta. 1970 godine otpočeta je izgradnja nove džamije. Bio sam član odbora za izgradnju džamije, glavni blagajnik, vodio sve poslove oko izgradnje i nabavke materijala. Takođe sam izradio idejni projekt džamije.

•

1978 godine na moju inicijativu izvršena je ispravka puta na pravcu Gračanica-park.

•

1978 godine isto na moju inicijativu sagrađen je most u mahali Gornji Utriš, za koji sam izradio plan i vodio poslove na izgradnji.

•

1978 godine sagrađen je dalekovod od Dževara do Majdana , te izvršena rekonstrukcija niskonaponske mreže i vanjske rasvjete.

•

1978 godine isti dan, svečano je pušten u rad TV odašiljac i postavljen kamen temeljac za novi vatroogasni dom.

•

1979 godine završeno asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4,5 km.

•

1980 godine asvaltirane su sve ulice u St. Majdanu i otpočeli radovi na asvaltiranju puta Stari Majdan – Stara Rijeka.

•

1982 godine Stari Majdan je dobio Urbanistički plan i nove nazive ulica.

•

1982 godine dobio automatsku telefonsku centralu sa 240 brojeva. U prvoj fazi prikopčano je 60 telefoski brojeva, a udrugoj fazi 1984 godine još 60 brojeva.

•

1985 godine dobiveno je riješenje o eksproprijaciji zemljišta na luci za potrebe proširenja osnovne škole, izgradnje sportskih terena i fudbalskog igrališta.

•

1988 godine zavšena dogradnja osnovne škole. Četiri planirane učionice nisu izgrađe. Iste godine obnovljeni su putevi za zaseoke Brdo Mikanovo, Duge Njive, Kutanja, Alagići i Redak.

Čarijska džamija ”Palanka”

1973 godine svečano je otvorena novosagrađena džamija Palanka, a kojoj je kamen temeljac postavljen juna 1971 godine. Džamija je izgrađena na temeljima stare džamije zvane Palanka, a koja je bila oštećena u zemljotresu 1969 godine. Poslije zemljotresa trebalo je obnoviti staru džamiju i osposobiti je za daljni rad. Tada me je rahmetli otac Husnija zamolio da uđem u odbor za adaptaciju džamije. Zakazan je sastanak odbora gdje sam i ja bio pozvan. Na sastanku se dogovaralo kako osposobiti džamiju, a i bilo je prijedloga o izmjeni nekih zidova unutar džamije. Izabran je “Građevinski odbor” za predsjednika je postavljen Paunović Hamdija, a ja za glavnog blagajnika. Meni je takođe dodjeljeno da vodim sve poslove na izgradnji, nabavci materijala pogađanje poslova i slično. Ja sam tada rekao da ću to primiti samo pod uslovom ako ćemo graditi novu džamiju. Svi su se s tim složili, ali mnogi su bili skeptični i rekli su “Dobro bi to bilo, ali mi to nismo kadri uraditi”. Ja sam rekao da možemo ako hoćemo, i na kraju poslije duže diskusije svi smo se složili i donesena je odluka o izgradnji nove džamije, na temeljima stare čaršijske džamije. Napravio sam odejni projekt džamije koja je bila 14 x 10 metara i imala salu za molitvu, mekteb, intikjaf, abdesthanu, gusulhanu, mafil i kancelariju. 

Munara je bila zidana od posebno izgrađenih betonskih blokova. Blokovi su bili sa fasadom od bijelog cementa i bijelog terasnog pijeska. Munara je bila visoka 35 metara i bila je odmaknuta od zida džamije sa terasom. Kad bi se ukazala potreba za većim prostorom za molitvu, mogao se koristiti mekteb, tako što bi se otvorila dvoja dupla vrata koja su ga razdvajala od mafila (tavana). Pošto je Odbor jednoglasno prihvatio moj idejni projekt, upoznao sam odbor IVZ-a (Islamska vjerska zajednica) Sanski Most, sa našom odlukom o izgradnji nove džamije.Oni su to prihvatili i dali dozvolu za rad. Odlučio sam da lično upoznamo o ovome i reisa Slejmana ef. Kemuru. U Sarajevo smo otišli ja i Hazim Talundžić. Reis nas je lijepo primio i ja sam ga upoznao o izgradnji nove džamije na temeljima sadašnje, te o idejnom projektu sa svim pratećim objektima. On je to prihvatio i rekao da je to dobro i da je to jedinstveni slučaj. Upoznao sam ga da smo donijeli 23 000 000 dinara obveznica od zajma za izgradnju puteva. Mi smo ga zamolili da nam se to zamjeni za gotovinu, kako bi smo mogli otpočeti sa radovima. On je na to pristao i pozvao financijskog službenika kome sam predao obveznice. Službenik je potom otišao u banku i prebacio pomenuti iznos na naš račun. Kada smo završili taj posao dao nam je tipski plan koji smo platili samo 5 000 dinara. Kad smo se vratili kući otpočela je hajka na mene da sam zamjeni 9 500 000 dinra obveznica namjenjenih za put Milin Birt – St. Majdan. U Majdanu je održan partijski sastanak na kome se raspravljalo o ovom slučaju. Sastanku je bio prisutan i sekretar Opštinskog CK Zvonko Merža. Odmah po završetku sastanka saznao sam da se tu rasravljlo o meni i zamjeni obveznica. Sljedeći dan sam sjeo u kola i otišao u CK i zatražio priem kod Zvonke. On me je primio a ja sam ga pitao da li mogu na nešto da se požalim iako nisam član SK (saveza komunista), a on se začudi “ Zar nisi”. Ja sam mu petim izvadkom od banke dokazao da smo mi zamjenili 23 000 000 obveznica dobrovoljnih priloga građana, a ne 9 500 000 od puta, te da je taj iznos prebačen na naš račun.

Imao sam još jednu nepriliku kad se pravila džamija, a to je bilo zbog toga što sam koristio vatrogasnu pisaću mašinu za potrebe oko izgradnje džamije. Ja sam u to vrijeme bio i sekretar vatrogasnog društva. Bile su velike kritike od Opštinskog vatrogasnog saveza i sekretara Hamdije Hadžiahmetovića. Ja sam sa ovim upoznao Ćerima Bešića i Adema Talundžića i onda je donešena odluka da se kupi pisaća mašina.

Na moj prijedlog otšampane su zahvalnice od 100, 200 i 500 dinara koje su poslije poslate po džematima širom BiH. Na taj način smo prikupili značajna novčana sredstva.

Za izradu projekta traženo nam je 2 000 000 dinara s tim što sam ja imao idejni projekt koji sam ja izradio. Sa Ramom Nalićem smo dogovorili da izradi aneks plana na osnovu tipskog plana i idejnog projekta. Pogodili smo se da on napravi aneks za 300 000 dinara Odmah po izradi aneksa poslali smo zahtjev Zavodu za urbanizam za izdavanje urbanističke saglasnosti. Komisija je izašla na lice mjesta i odobrila izgradnju džamije na temeljima stare džamije Palanka. Po dobivanju urbanističke saglasnosti prikupili smo potrbnu dokumentaciju i poslali zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Potom smo počeli sa radovima na rušenju stare džamije. Prilikom rušenja stare džamije izvršena je demontaža mihraba. Mihrab je bio izgrađen od bijelog kamena i jedino je takav mihrab imala još džamija Ferhadija u Banjaluci.

Mihrab je bio ponovo ugrađen u novu džamiju kao i veliki kameni blok iznad ulaznih vrata. Kad je džamija završena prozvana je Majdanskom ljepoticom. Vrijeme je prolazilo, a mi nikako da dobijem tu grđevinsku dozvolu. Zakazali smo sastanak Odbora za izgradnju džamije i upoznali prisutne sa problemom oko grđevinske dozvole. Određena je delegacija u sastavu Hamdija Paunović, Mujo Pašalić i Muhamed ef. Bešić imam, koja je otišla u opštinu. Primio ih Bajro Topalović rođeni Majdanac. Upoznali su ga sa nastalom situacijom. Rekao je “Dobit ćete dozvolu, al napravite nešto lijepo i dobro jer Majdan je stara čaršija.” Dozvola je dobivena dva do tri dana poslije posjete. Dozvola je dobivena zahvaljujući posjeti, a i mom prijedlogu, akonemože u čaršiji onda može na prostoru oduzete vakufske zemlje. Kada je dozvola stigla primio ju je imam Muhamed Bešič i dao meni. Kad sam je pogledao imala je datum od prije 20 dana i bila je malo pogužvana.

Kamen temeljac novoj džamiji postavio je Redžo Sarhatlić, prvi poslije radtni hadžija. Bilo je planirano da svako domaćinstvo da po 150 000 dinara. Na primjer Pašalić Okanović Iza prodala je komad zemlje i dala svoj dio, isto tako je uradila i Paša Hadžalić (moja mati). Dr. profesor Smajo Pašalić je dao svoj dio ali je htio ostati anoniman pa sam ga zaveo pod inicijalima “tz SP”, isto kao i Fadil Bešić. Bilo je dosta članova partije koji su dali prilog a htjeli ostati anonimni. Ismet Bešić koji je radio u Njemačkoj u to vrijeme, prikupio je dosta sredstava i dao mi svesku darovaoca pomoći. Radovi su dobro napredovali, kada su bile veće akcije pripremani su zajednički ručkovi koje organizovali mještani. U toku izgrednje promjenila su se tri predsjednika Odbora za izgradnja džamije. Najduže je bio a ujedno i najbolji Mehmed Murat Hadžimuratović. On je uspio da oko izgradnje aganžuje pored onih koji su išli redovno u džamiju i one koji su išli manje redovno, pa i one koji su volili malo da popiju. Ja sam kao glavni blagajnik i rukovodilac poslova cijelo vrijeme bio prisutan od početka dok su vršile pripreme za izgradnju a i sama izgradnja. Istovremeno dok se gradila džamija , izvršena je adaptacija imamske kuće, uvedena voda i sagrađen sanitarni čvor.

Svečano otvaranje bilo je 29 juna 1973 godine. Džamiju je otvorio reis Sulejman ef. Kemura, na otvoru džamije prema našim procjenama bilo je oko 25 000 ljudi. Na otvoru su bili prisutni predstavnici katoličke i pravoslavne crkve, dok od predsavnika vlasti nije bioniko iako smo ih pozvali. Za vrijeme otvaranja džamije imali smo prihod od 13 000 000 dinara i 6000 njemačkih maraka, koje smo poslije prebacili na račun u banci.

Put za Gračanicu
1978 godine došao sa na ideju da se ispravi dionica puta u čaršiji koji dolazi iz Gračanice i pored parka produžava za Sanski Most. Sazvao sam proširenu sjednicu Savjeta Mjesne zajednice i predložio da se izvrši pomjeranje puta na pomenutoj dionici. Za to smo trebli uzeti ćošak od parka i srušiti ti stare lipe, da bi put bio pravac i da bi se dobio veći prostor za autobusku stanicu. Prijedlog je prihvaćen i tako je i urađeno.

Dalekovod i rekonstrukcija niskonaponske mreže

1978 godine završena je izgradnja 10KW dalekovoda od Dževara u dužini od 2800 metara. Stari Majdan je prije toga bio povezan na trafostanicu na Kozinou sa dalekovodom od 6 KW i u dužini od 7 km. Taj dalekovod nije zadovoljavao poterbe Majdana sa strujom. Za izgradnju trebamo biti zahvalni Ćordić Salki direktoru Elektroprivrede Sanski Mostu inače rođenom majdancu. Sredstva su obezbjeđena iz fonda za elektrifikaciju BiH, a fizičke poslove razvlačenja žice i postavljanja stubova su odradili mještani Starog Majdana. Moja obaveza je bila da organizujem poslove i vodim evidenciju ko je kolio dana radio. Tada smo uveli samodoprinos za obnovu koji je pored novčanog djela imao i dio gdje je svako domaćinstvo trebalo da da 5 radnih dana na godinu u periodu od 5 godina. U istoj akciji izvršena je i rekonstrukcija nisko naponske mreže i dopuna vanjske rasvjete. Na moj prijedlog nabavljeno je 20 svijetiljki od 450W koje su postavljne od raskrsnice u Žabnjaku do kuće do kuće Ćordić Safeta u Gračanici. Potom od iste raskrsnice do Žutog Puta u Utrišu. Po tri svjetljke na dvije bandere na velikom i malom skveru, te dvije svjetiljke na banderu na raskrsnici Zalihovac.

...nastaviće se, inša'Allah