UČINJEN PRVI KORAK NAKON ČETRDESET GODINA ČEKANJA

Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji: 24.decembar 2008
Danas je potpisan ugovor o kupovini zemljišta za džamiju i Islamski centar u Ljubljani


Danas, 24. decembra 2008. godine, u 12 sati i 30 minuta potpisan je ugovor u prostorijama Općine Ljubljana o kupovini 11.364 m2 zemljišta koje je predviđeno za izgradnju džamije, odnosno Islamskog vjerskog i kulturnog centra u Ljubljani.Ugovor je u ime Islamske zajednice u Republici Sloveniji potpisao muftija dr. Nedžad Grabus i u ime Općine Ljubljana gradonačelnik Zoran Janković uz prisustvo advokata Islamske zajednice g. Mire Senice i g. Petra Fašuna iz Advokatske kancelarije Miro Senica i advokati i Nevzeta Porića, sekretara Islamske zajednice u Sloveniji.













Muftija dr. Grabus potpisuje ugovor /Gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković potpisuje ugovor


Muftija dr. Nedžad Grabus i gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković.Tom prilikom muftija dr. Nedžad Grabus izjavio je za mnogobrojne predstavnike medija koji su se tim povodom okupili da je zadovoljan sa postignutim rezultatom u proteklom periodu. Zahvalio se gradonačelniku Zoranu Jankoviću za ispunjeno obećanje koje je dao vezano za izgradnju džamije, odnosno Islamskog vjerskog i kulturnog centra u Ljubljani u predizbornom periodu.Posebno se zahvalio Advokatskoj kancelariji Miro Senica i advokati, odnosno g. Miri Senici i g. Petru Fašunu bez kojih bi bilo mnogo teže doći do cilja kojeg danas proslavljamo. Advokatska kancelarija Miro Senica i advokati svoj rad na projektu izgradnje džamije u Ljubljani donira Islamskoj zajednici u RS za džamiju u Ljubljani. Zato im Islamska zajednica u Republici Sloveniji posebno zahvaljuje.Muftija dr. Nedžad Grabus zahvalio se i svojim suradnicima, a posebno sekretaru Nevzetu Poriću, svim imamima, članovima Islamske zajednice i svim donatorima koji su na bilo koji način pomogli da Islamska zajednica u Republici Sloveniji konačno postane vlasnik zemljišta na kojem će se graditi džamija.Po ugovoru Islamska zajednica u Republici Sloveniji dužna je u roku od osam dana, odnosno do 31. decembra 2008. godine, platiti ukupnu cijenu što iznosi 4.111.496,20 eura.

Trenutak koji se čekao četrdeset godina - Budite i vi dio ovog projekta!

Muftija dr. Nedžad Grabus izrazio je svoje zadovoljstvo sa skupljenim sredstvima koja nisu bila dovoljna za ukupnu isplatu zemljišta. Zato je Islamska zajednica u Republici Sloveniji uzela kredit od jedne od slovenskih banaka kako bi mogla blagovremeno realizirati postignuti i potpisani dogovor.Akcija sakupljanja sredstava još uvijek traje i trajat će do okončanja izgradnje džamije u Ljubljani. Zato pozivamo sve zainteresirane, da se uključe u realizaciju ovog projekta.Svim kršćanima čestitamo nastupajuće božićne praznike, ostalima želimo mnogo sreće, zdravlja i uspjeha u novoj godini.

Mešihat Islamske zajednice u RS

VRIJEME ZA OSNIVANJE NOVOG PATRIOTSKOG BLOKA BiH I DIJASPORE

Narode moj

Hoćemo li i mi ispijati kahvu, gledajući kako nam četnici iz dana u dan uništavaju državu BiH? Zar su za takvu državu i takve političare dali živote hiljade naših rođaka i boraca? Kakva je to država, koja nema kontrole nad svojim cijelim teritorijem? Kakva je to zemlja u kojoj nema zakona da se čovjeka može kazniti ako negira srebrenički genocid? Kakva je to zemlja, gdje policija RS, koja je aktivno sudjelovala u ubijanju i deportacijama Bošnjaka u periodu 1992-1995, može slobodno postojati i faktički nadgledati zakon na 49%

teritorija BiH.

Autor: Mr. Ahmed Pašić


Pred sami bajram je zapaljena džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka. To selo je jedina bošnjačka enklava između Nevesinja i Trebinja. U njemu živi oko 20 porodica, pretežno starijih osoba, koji su odolijevali svim četničkim nasrtajima od 1999. godine dalje. Ovaj zadnji je samo jedan u nizu. Kakva je bila reakcija BH javnosti? Kao po tekućoj traci su stizale osude od strane raznih političkih stranaka do vjerskih zajednica itd. I na tome se stalo. Čovjek ima osjećaj da bi se isto desilo kada bi četnici uradili nešto gore. Nikakvih demonstracija, nikakvih mjera, nikakvih bakrača. Jednostavno, neko je zapalio džamiju i babo ruc’o.

Svjetski mediji su reagovali isto. Ustvari, nisu reagovali nikako. Nije bilo priče o “pravoslavnom terorizmu”, “pravoslavnim ekstremistima” i “srpskoj Al Kaidi”. Samo onako iz radoznalosti sam okrenuo ploču i razmišljao, šta bi bilo da su negdje u Zenici zapalili pravoslavnu crkvu? Ubijeđen sam da bi se ta vijest pojavila u svim vodećim svjetskim medijima, kako bi se oživjela priča nekakvog srpskog kvazi eksperta Darka o “beloj Al Kaidi” i “islamskim teroristima”.

Ko nije bio u istočnoj Hercegovini, on će teško razumjeti, šta se tamo dešava. Kroz historiju istočne Hercegovine su prolazili crnogorski četnici iz plemena Vasojevići i Crnojevići, pa tzv. Nevesinjska puška, 1. svjetski rat, 2. svjetski rat itd. Svaki od tih ratova je smanjio muslimansku populaciju, pa nije začuđujuće da su Bošnjaci iz Gacka na udaru više od 100 godina. Pogotovo se ta nesigurnost osjetila nakon odlaska osmanskog carstva, kada su mnogi Bošnjaci istočne Hercegovine otišli u Tursku jer nisu htjeli živjeti pod “ćafirskom vlašću”. Kakva su to vremena bila, dokazuju nišani u haremu Čučkove džamije u Nevesinju. Kada smo posjetili tu džamiju prije tri godine, ona je bila zatrpana smećem i izmetom, jer su je Srbi koristili kao WC, dok su nišani u haremu bili zatrpani smećem kojeg su bacali na mezarluke. Nišani pripadaju džematlijama koji su ubijeni u toj džamiji poslije sabah namaza nakon upada pravoslavnih ustanika prije 100 i kusur godina.

Danas je ta džamija, hvala Bogu, obnovljena. U Polju kod Bileće ima stara džamija Hasan-paše Predojevića koja još uvijek stoji. Valjda je zadnji imam bio u njoj 1937. godine i od tada propada. Minaret, četvrtastog oblika koji je tako specifičan za istočnu Hercegovinu, stoji uspravno. Džamija je "kobajage" nacionalni spomenik, ali ništa se ne radi na njezinoj obnovi...žalosno je vidjeti tu sliku, ali ubjeđen sam da će se jednog dana obnoviti.

Ako želimo sebi dobro i spriječiti takav scenarij u narednih 5-10 godina, mi već sad moramo organizirati sami sebe. Ne smijemo ispijati kahvu i gledati šta Srbi u BiH rade, jer bi nam se moglo desiti da će nas mladi fašisti sa Facebook grupe “Nož, žica, Srebrenica”, koji sada imaju 19-20 godina, klati za nekih 10 godina. Kao što su nam to 1992. radili njihovi očevi i rođaci. Treba organizirati novi patriotski blok u BiH i povezati ga dijasporom, potpuno nezavisan od bilo koje stranke i biti spreman u svakom trenutku odbraniti ono, što je stoljećima bilo naša domovina.

Naši se povratnici u RS suočavaju sa velikim problemima: nesigurnost se oslikava do te mjere da četnik može ubiti Bošnjaka kad god hoće a da za to neće biti kažnjen, ekonomska neodrživost, nepostojanje infrastrukture - nema puteva, struje, vode, itd. Ne smijemo zaboraviti da je recimo rahmetli Meliha, djevojka od 17 godina, ubijena snajperom poslije rata u svojoj Vlasenici. Nikada nisu pronašli ubicu jer policija u genocidnoj tvorevini pririva zločinca. Džamijama po Banja Luci se redovno napadaju, kamenicama razbijaju prozore, kradu oluke sa džamija i ograde sa mezarluka, šaraju vrata...na kraju krajeva, rahmetli Murat iz Cazina je ubijen u Banja Luci kada su položili kamen temeljac za obnovu Ferhadije. I opet su Bošnjaci u Banja Luci ostali. Žive, rade, deveraju i čekaju bolja vremena. Potpouno ista ili slična situacija je u Prijedoru i okolici. To je zaista patriotizam. Kada sam jedne prilike čitao, kako su se ponašali jevrejski doseljenici iz istočne Evrope nakon dolaska u Palestinu, zaista me je to šokiralo, ali ujedno i dalo ideju za naš narod, ako želimo opstati u BiH.

Oni, Jevreji, prilikom dolaska u Palestinu prvo su sagradili ogradu oko svog naselja i imali stražu. Nisu vjerovali Arapima. Unutar naselja (koji se je kasnije modernizirao i postao poznat kibuć), vježbali su jahanje i gađanje puškom, dok je prevladavao mentalitet, da su svi morali zajedno raditi i dijeliti rezultate. Žene su imale mnogo djece, kako bi Jevreji u dogldno vrijeme brojčano nadmašili Arape. Sve to je polahko dovelo do situacije, da se Izrael 1948. godine proglasi državom. Zamisli, šta su radili Arapi za to vrijeme? Ispijali čaj u avliji i gledali šta Jevreji rade...danas Izrael radi šta god hoće od Palestinaca, Libana, Sirije i Egipta. I nakon 60 godina okupacije, Palestinci nisu ni blizu da se vrate na svoja imanja koja danas okupiraju potomci jahača iz Ukrajine, Rusije, Mađarske...oni i dan danas bacaju kamenje na izraelske tenkove, potpuno nemoćni da promjene situaciju...

Da li će se ovo desiti i nama? Hoćemo li i mi ispijati kahvu, gledajući kako nam četnici iz dana u dan uništavaju državu BiH? Zar su za takvu državu i takve političare dali živote hiljade naših rođaka i boraca? Kakva je to država, koja nema kontrole nad svojim cijelim teritorijem? Kakva je to zemlja u kojoj nema zakona da se čovjeka može kazniti ako negira srebrenički genocid? Kakva je to zemlja, gdje policija RS, koja je aktivno sudjelovala u ubijanju i deportacijama Bošnjaka u periodu 1992-1995, može slobodno postojati i faktički nadgledati zakon na 49% teritorija BiH?

Kako se odvija situacija u BiH i bošnjačkog političkog uljuljkivanja, samo je pitanje vremena kad će političari RS proglasiti samostalnost. Osvanuće ce barikade na današnjim entitetskim "granicama" kao što su osvanule 1991/1992. godine i zakapijati dobar dio onoga, što je vijekovima bila Bosna i Hercegovina. Srbi tajno naoružavaju policiju preko koje misle postići svoj cilj, jer nemaju povjerenja u OS BiH. Od Srbije više ne mogu očekivati pomoć kao u vremenu agresije (1992-95), zato se oslanjaju na vlastite snage. Šta ćemo mi uraditi, kad oni povuku taj potez? Hoćemo li se ponašati kao 1992. godine uz poruku "Rata neće biti, neka narod mirno spava..." da bi taj isti narod uskoro nakon “pogrešnog savjeta” bio poklan od strane pravoslavnih komšija? Postavimo se u situaciju da RS sutra proglasi nezavisnost i time izgubimo dobar dio BiH. Hoćemo li doživjeti sudbinu Palestine i palestinskog naroda? Hoćemo li nakon proglašenja nezavisnosti RS bacati kamenje 60 godina? Zar zaista neko ovdje misli da će trenutno političko vodstvo Bošnjaka biti sposobno to spriječiti? Ja im ne vjerujem.

Ako želimo sebi dobro i spriječiti takav scenarij u narednih 5-10 godina, mi već sad moramo organizirati sami sebe. Ne smijemo ispijati kahvu i gledati šta Srbi u BiH rade, jer bi nam se moglo desiti da će nas mladi fašisti sa Facebook grupe “Nož, žica, Srebrenica”, koji sada imaju 19-20 godina, klati za nekih 10 godina. Kao što su nam to 1992. radili njihovi očevi i rođaci. Treba organizirati novi patriotski blok u BiH i povezati ga dijasporom, potpuno nezavisan od bilo koje stranke i biti spreman u svakom trenutku odbraniti ono, što je stoljećima bilo naša domovina. Tihić sa zadnjim sporazumom sa Dodikom i Čovićem u Prudu gura sebe i SDA na deponiju historije, dok je Silajdžić “prije njega zabrljao” sa reformom policije. Mi danas nemamo kvalitetnih političara koji bi se znali nositi sa Dodikom i raditi na eliminaciji RS u dogledno vrijeme. Naše političko vodstvo se ponaša, kao da je BiH od Vratnika do Holiday Inna, a u isto vrijeme potpuno ignoriše istočnu Hercegovinu i Podrinje. Isto tako su potpuno nespremni na opciju samostalne RS, jer se nadaju da će stranci to spriječiti. Pri tom zaboravljaju da su ti isti stranci dozvolili postojanje RS (Holbrookovo maslo) i da su ti isti stranci četiri godine bez po brige gledali, kako četnici u BiH ubijaju sve što nije “slavilo pravoslavni krst”. Usput su ubili i nekoliko Srba, lojalnih BiH, pogotovo u Sarajevu i Tuzli. Kao što bi Amerikanci rekli “collateral damage”.

Ovom prilikom apeliram na sve patriote BiH da krenemo sa osnivanjem patriotskog bloka u BiH koji će se povezati sa dijasporom i uraditi krizni plan, kako reagovati ako RS proglasi samostalnost. Budemo li čekali reakciju našeg političkog vodstva, mi ćemo zaista imati BiH od Vratnika do Holiday Inna...

DVA "BISERA"

Sve hocu da vam kazem al' nikako da dodjem do slobodnog vremena.
Ima vise od mjesec dana kako je najavljen dolazak KUD-a »Biser« iz Sanskog Mosta u goste Ljubljani i Jesenicama.Dodje i taj vikend odnosno petak vece,12.dec 2008 i stvarno »Drustvo Slovensko-Bosanskog prijateljstva Ljiljan«,u Ljubljani,ugosti zemljake a medju njima rodbinu,komsije i poznanike iz S.Mosta.
Tu se ova prica zavrsava.
Planirajuci da prisustvujem dogadjaju sve pade u vodu zbog obaveza na poslu.Tu noc nisam bio prisutan al' sam cuo da je bilo odlicno te da je dvorana u Črnuču bila premalehna da primi sve radoznale duse,oci i usi.
Dobra stvar je to sto se prica ovog kulturnog gostovanja nastavi sutradan na Jesenicama.
»Biser« iz Sane ugostise clanovi KUD-a »Biser« sa Jesenica,a na Jesenicama,sva nasa raja je,cini mi se u »Biseru«.Ja mislim da nigdje u Sloveniji nas narod ne dise kompaktnije.Dobro su organizovani,ne cini mi se.
U subotu 13-og decembra odoh sa familiom kod zeta i sestre.«Hajmo da vidimo Adu«, rekoh.Adnan Sefic mi je poodavno javio,jos prije bajrama da »prihaja u dezelu«.
Udjosmo u stan kod Huse i Aide.Ugledasmo momka,ne znamo ga.Zove se Elvedin.Gost iz Sane.Upoznasmo se,promuhabetismo.Odgledasmo tekmu Bayern : Schalke 04.Zavrsi se bas onako kako smo i prizeljkivali."Samo da ne pobjedi Bayern!"
Taman tako da Hoffenheim osvoji titulu Njemackog prvaka za ovu polusezonu.Porazom Bayerna pobjedise nasi Vedad Ibisevic i Sejad Salihovic.To su momenti sto te razvesele pa ti drago da si to sto si.Da si Bosanac.Da si covjek iz cijeg su naroda i drzave dvije Hoffenheimske i buduce svijetske fudbalske legende.Nakon tekme odosmo do Jesenicke kino dvorane,mjesta u kojem ce se odrzati priredba.Pred vratima ugledah Adnana Sefica.Ado vazda isti.Skroman momak,obican,jednostavan.Kroz jaknu ga malo trese zima a iz ociju iskri se bistri pogled s kojim »ganja« rodju Kicija.Veli:«Rek'o Kici da ce doci pa evo izvirujem«.Brzo nas zima »utjera« u prostorije.Sretoh i Hakiju,Jesenickog' sevdaliju.Prvak medju sevdalijama u Sloveniji.Pjevac koji svojom pjesmom pokazuje i prica sve ono sto je sevdalinkom receno i sto se hoce kazati.Umjetnik medju amaterima,Bosnjo koji osjeca sevdalinku i pjeva je vrhunski,profesionalno.Drago mi je da poznam ovog covjeka.
Raja poce »navirati«.Adnan ode za svojim orkestrom,Hakija ostade na ulazu a ja sa svojom porodicom udjoh u kino salu.Kad sam usao i vidio koliko je klupa upitah se :«Ko ce ovo napuniti?«Sjedosmo a raja poce popunjati stolice.Ne potraja dugo i sve se popuni.Dobro da je bilo prostora sa strane pa ih je podosta moglo stojati i gledati.Pored mene sjede komsija iz Majdana,Hasan Grbic.Ispricasmo se.
Saznadoh detalje oko organizacije ovog kulturnog dogadjaja.S tim nas je sviju upoznao Nihad Balagic,predsjednik Jesenickog Bisera.Ovaj covjek je Jesenicka legenda.Za njega njegovi Jesenicani bez imalo skoromnosti vele."Da nije Nihada nista ovo nebi bilo",misli se na kulturni zivot naseg naroda.
Prihod od prodanih ulaznica i sve novcane donacije sa te veceri bice namjenjen za kupovinu zemljista za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Ljubljani.
Medju zvanicama vidjeh gosp.Tom Menzingera nacelnika opstine Jesenice,dr Sanjin Halimovic nacelnik opstine S.Most,muftija Ljubljanski dr.Nedzad ef. Grabus,bivsi ambasador BiH u Sloveniji Izmir Talic,ovaj put dosao u svojstvu koreografa Sanskog Bisera,Amir Talic- knjizevnik…
Uz pozdravne govore Jesenickog nacelnika i nasih dvaju doktora otpoce svirka,igra i pjesma.
A tu noc…
Bol bolovala Celebica Biba,setao se dilber,zapjevala sojka ptica,stiglo je proljece…
Pjevali,svirali i igrali domacini.Odnedavno je u tom Biseru i jedno Majdansko,u Majdanu rodjeno,celjade,Ajla Paunovic.Nije joj se bilo tesko »uklopiti«.Naucila korake u Majdanskom«Bratastvu« pa nam i ovdje u tudjini svjetla obraz.
Svirao i pjevao ansambl«Devet Rijeka«Ja bih rekao »Stare kajle Sanskog Mosta«.Iskusni muzicari Sanskog Mosta predvodjeni Fikretom Kurtovicem odradise svoj dio posla.Vidio se i tu majstorluk,nema sta.
Medju Sanskim Biserima nas Ado.Nekako podaleko,u cosku iza govornice.Ne vidjeh i ne uslikah ga kako treba.Bitno je i veoma mi drago,da je ovaj momak svoj zadatak odradio odlicno.Nije ni cudo sto ga ne daju iz Bisera.Odigrao Biser splet Bosanskih igara,sotu,cocek…Sve bijase originalno i bez greske.Ne znam sta je bilo ljepse:mladost,koreografija ili nosnja.Na samom kraju Hakija otpjeva dvije od Safeta.Da se najezis.Nista ga ne iznenadi,ni to sto par puta »izdade«mikrofon.Ama mogao bi ovaj ljudina pjevati i bez mikrofona.
Ove lijepe noci toliko lijepih stvari.Jos Samo da spomenem svoje sestrice,Dijana radi sa folklorom a Dejan se odlicno snasao za bubnjevima pa mu drago sto drugi igraju onako kako on svira.
Izmjenjase se pokloni gostiju i domacina.
Zavrsi se vece igre i pjesme.U holu raja uplacuje svoj prilog za IKC.Ponovo se nadjoh sa Adnanom.Uslikase nas.
Ja sa svojom familijom kod zeta i sestre,omladina ode u prostorije Bisera.Jos malo druzenja pa put pod noge.Valja Sanjanima tu noc nazad za BiH.
Sta reci na kraju?
Bijase lijepo tu noc biti Bosanskohercegovacka faca .Bijase lijepo uzivati u igri i pjesmi.
Oba Bisera,hvala vam.
Adnane,dodjite nam opet.

ĐE JE TVOJA KONDURA, BOŠNJO?

Autor: Ferid Ferko Šantić

Ferid Ferko ŠANTIĆ:

Sve ovo pišem s jednim jedinim ciljem a to je da sebe i vas upitam: Pa ima li među Bošnjacima ikakav insan koji se sa dušmanima i Bosne i Bošnjaka susreće svakodnevno pa da jal’ kondurom, jal’ mokrom čarapom, jal’ mendiljom, tj. maramicom i to onom od ćaheta, papirnom, cijelom dunjaluku pokaže šta nam rade i kakvom nas sve poniženju izlažu.

Da je nekakav, makar i zehricu normalan vakat pa da u dokonluku dnevnik pišem onda bih u tom dnevniku za današnji dan imao poseban zapis. Poseban zbog toga što u ovom okeanu kaharli habera koji nas svakodnevno zasipaju jutros čuh nešto i tv-sliku u vezi sa tim vidjeh a sve me to plaho obveseli, tj. razgali, razvedri, obradova.... Gledam i svojim očima ne vjerujem. Silnik, imenom G. Bush negdje, iza one, da ’prostite laprdajuće tahte što je govornicom zovu, saginje se, bašunu, tj. glavuru zaklanja a pored njega prolijeće nešto crno. Allahu Dragi! Gledam jal’ je bomba, jal je....., tek čujem da vele da je to najobičnija kondura, tj. cipela.

Helem, došao Bush jučer, tajno k’o i svaka uhaladža što dolazi, u Bagdad da Iračanima kaže kako im je on pomog’o ali, eto oni to k’o ne anlaišu, tj. ne razumuju i ne vide. Biva, svi Iračani slijepi i mahniti pa ne vide kol’ko im je on pomog’o.
Taman kad je to zborio, prema njemu i njegovoj, da ’prostite laprdajućoj tahti, poletjele su ništa drugo do kondure, cipele nečije. Jedan od prisutnih iračkih novinara, svi ste to već vidjeli i čuli, gađao je Busha svojim sopstvenim kondurama uz riječi: „Ovo ti je oproštajni poljubac pahče jedno.“ Znači i pored strahotnih kontrola koje je morao proći da bi prisustvovao toj press konferenciji tog iračkog novinara, gaziju nad gazijama, nikakva sila nije mogla spriječiti da silniku Bushu bar na taj način ne stavi do znanjašta o njemu misli irački narod. Uz to, u arapskom jeziku nekome kazati „pahče jedno“ i gađati ga kondurama predstavlja najveće insansko poniženje i uvredu. Ni sam ne zman koliko sam puta danas pomislio na ovog iračkog gaziju i u sebi izgovorio: „Gazijo, svako ti dobro na oba svit’ta“ kako bi to kazao jedan iz Bošnjaci.Net ekipe. Znam da mu nije bilo nimalo lahko, znam da su mu dušmani možda i bubrege odbili ali bar je njegovim gestom, koji je cijeli dunjaluk vidio, spašen obraz iračkog, arapskog i cijelog normalnog svijeta.

Sve ovo pišem s jednim jedinim ciljem a to je da sebe i vas upitam: Pa ima li među Bošnjacima ikakav insan koji se sa dušmanima i Bosne i Bošnjaka susreće svakodnevno pa da jal’ kondurom, jal’ mokrom čarapom, jal’ mendiljom, tj. maramicom i to onom od ćaheta, papirnom, cijelom dunjaluku pokaže šta nam rade i kakvom nas sve poniženju izlažu.Eto, uoči Kurban bajrama srpski fašisti spalilše džamiju u Fazlagića Kuli. Zar nije bilo normalno da se prekinu svi TV, radijski.... svečani bajramski programi, da se otakžu svi ostali oblici bajramskih svečanosti i da bar nekoliko stotina hiljada
Bošnjaka i Bošnjakinja izađe na ulice Sarajeva, Zenice, Bihaća, Tuzle, Mostara, Prijedora, Banja Luke.... Da blokira zgradu bosanskog Predsjedništva, Vijeća ministara.....srbijanske i crnogorske ambasade koje su pokrovitelji svih srpsko fašističkih zala u Bosni i tako izdejstvuje ostavke svih političkih podrepaša i pudlica. Zar tako ne bi bila svakome pokazana bošnjačka sila i moć. Ističem riječ sila zbog toga što nekakva stara mudrost uči:
Nad silom sila je pravda!A veliko-srpski i veliko-hrvatski fašizam u Bosni nastupa najgrubljom silom i oni se samo silom mogu zaustaviti. Ako, Dobri moj Bošnjo, nisi u prilici da svoju silu pokažeš puškom, tenkom, avionom..... pa, majka mu stara, valjda si u prilici da svoju silu iskažeš demonstracijama, protestnim skupovima. Ako ništa možeš li makar svoju silu iskazati protestnim bacanjem kondure prema onome ko ruši i Bosnu i Bošnjake u njoj, tj. prema onome ko je saradnik u pomagač tih zločinačkih radnji. Bar bi tako i tvoj bošnjački obraz i dostojanstvo bili spašeni a, svega mi i dušman bi se podobro curiknuo. Ovako ispada mogu nam raditi šta god hoće. I na najsvetiji dan paliti naše duhovne repere, naše džamije, a mi kraju lađu, što bi se kazalo. Sveg mi svijeta, Dobri moj Bošnjo, nastavimo li ovako neće čamati vrijeme kad će veliko-serBski, kao i Bobanovi i Šuškovi fašisti zajedno poklopiti i ovaj ostatak Bosne koji je odbranjen uz preskupu cijenu.

preuzeto sa : bosnjaci.net

PRIVEDEN OPTUZENI ZA RATNE ZLOCINE U STAROM MAJDANU

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije zatražilo je od Vijeća za ratne zločine okružnog suda u Beogradu da odredi pritvor Nenadu Maliću, starom 47 godina, sa prebivalištem u Bečeju, za ratni zločin protiv tri muslimanska civila u Starom Majdanu, kod Sanskog Mosta, koji je počinjen 1992. Godine.Tužilaštvo je podnijelo zahtjev za provođenje istrage protiv Malića 22. Jula 2008. Godine, zbog osnovane sumnje da je kao pripadnik Šeste krajiške brigade Vojske Republike Srpske, 21. Decembra 1992. Godine, u večernjim satima u ugostiteljskom objektu „Fortuna“ u Starom Majdanu, lišio života dva civila, a trećeg koji je uspio da pobjegne, ranio. Prema riječima sanskog advokata, Adila Draganovića, koji je u prvim poslijeratnim godinama obavljao funkciju istražnog sudije za počinjene ratne zločine, o ovim djelima postoje čvrsti dokazi i svjedočenja svjedoka ovih događaja. Malić je osumnjičen da je iz lokala, uz prijetnju oružjem izveo H.G., te ga lišio života ubodom nožem u desnu stranu vrata i potom iz pištolja ispalio hitac u njegov grudni koš. Iz istog pištolja Malić je zatim licu R.V. ispalio metak u glavu, ranivši ga u desnu sljepočnicu i mozak. Na isti način, udarcima po glavi i tijelu pokušao je da liši života lice Dž.H. koji je uspio da pobjegne s lica mjesta. Nenad Malić je za ovaj događaj optužen u odsustvu pred Kantonalnim sudom u Bihaću, 2002. Godine, za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Istražni sudija Vijeća za ratne zločine u Beogradu odlučit će o tome da li će Maliću biti određen pritvor.




Preuzeto sa : Radio Sana

HADZIJSKI BAJRAM

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN




Hadzijski bajram 1429 hidzretske godine.
Odose hadzije.
Nek' im je hairli put,boravak u Islamskim svetim mjestima i povratak,naravno.Posjetiti ova mjesta nije mala stvar.Kako bi i bila kad je to jedna od duznti covjeka muslimana.Odazvati se Allahu i biti Allahov gost ne moze svako.Moze ustvari al' tek onda kad ga Dragi Allah pozove.Nista prije.Veoma mi je drago sto cu nakon ovog Bajrama biti "bogatiji" za nekoliko jarana-hadzija.Odavde,iz Ljubljane put Mekke i Medine odputovalo ih je 50.
Ne bih ovaj put o hadzu,ni o bajramu o tome je mnogo toga receno i govorice se ako Bog da do sudnjeg' dana.Samo bih preporucio da na "Zalihovackom forumu " u rubrici"Islam" procitate "Oprostajni govor" sa "Oprosnog hadza"Bozijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s.Govor odrzan na brdu Arefat.Tog' dana je i zavrsena Objava.


Sto se bajrama tice,planiram za BiH.U nas Stari Majdan.Na bajram namaz u nasu dzamiju.Taj osjecaj mi je nesto "baska" i nebih ga mjenjo ni za kakav drugi osjecaj.To me cini srecnim.Ono sto me tjera u kahar je spoznaja da ovog bajrama u dzamiji nece biti mog amidze Izeta.Prvi bajram bez moja dva strica.Nimalo lijep osjecaj.Tesko mi kad' na to pomislim a kamo li kad treba da o tome pisem.Nakon sabaha i bajram namaza bajramovanje pa onda redom...


Svima bih da pozelim sretne bajramske blagdane,svako dobro u zivotu,puno zdravlja i dusevnog zadovoljstva.


Ukratko,bajram serif mubarek olsun.

DAN DRZAVNOSTI

SREĆAN TI ROĐENDAN BOSNO MOJA DIVNA MILA



Na današnji dan prije 65 god na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a(u Mrkonjić Gradu), preko svojih političkih predstavnika, Bosna i Hercegovina je postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji.


Danas taj datum BiH slavi kao svoj rodjendan odnosno Dan državnosti.
  Upravo to, državnost,ovoj zemlji je itekako potrebna. Imala je BiH vazda svoje gazije. Za gradjansku se borio još Husein kapetan Gradaščević, da ne idemo još dalje u rikverc.
Imala je ova država vazda svoje "momke".
U BiH, danas, njen rođendan se proslavlja u samo jednom njenom dijelu ali i širom planete zemlje odnosno svugdje gdje ima Bosanaca i Hercegovaca. 
  BiH danas je ukratko: ne -tolerancija, ne-suzivot i podosta toga "ne",al' meni je drago sto je starija od nas, bilo je prije svih nas i bice,ako Bog da i poslije nas.


Puna ratova, belaja,sehitluka (sehidskih mezarja) i bijelih nišana. 
Odolijeva BiH svim nedaćama i nevoljama ovodunjalučkim. Napatila se kroz sve ove godine.
Danas sa ponosom slavi svoj rodjendan?
Ponosna onoliko koliko i mi na nju,u njoj i van nje.
Narodu moje Bosne i Hercegovine, svima onima koji žive u njoj i van nje i osjećaju je svojom, ovim putem želim da čestitam Dan drzavnosti.


Nek ti je sretan rodjendan draga moja BiH.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a završilo je rad u 4 sata izjutra 26. novembra 1943. godine. Odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu od 29. novembra 1943. potvrđene su odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i time je Bosna i Hercegovina postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Tako je na jedini realan i prihvatljiv način bilo riješeno pitanje državno-pravnog položaja Bosne i Hercegovine.

BOSNO MOJA DIVNA MILA ( II-dio)

BOSANSKA DOLINA PIRAMIDA



PIRAMIDA MJESECA

Kao i sto bijase dogovoreno.Svanula subota a mi poranismo i uputismo se prema piramidama.U Travniku svratismo na legendarne cevape.Biti u Travniku a ne jesti cevape,to je nekako keves,falicno i ne dovrseno.Ne svratismo nigdje u putu do Travnika a ni poslije Travnika.To cemo u povratku.
Destak kilometara pred Visokim,negdje na samom ukljucenju na autocestu ugledasmo veliku tablu i na njoj procitasmo »Dobrodosli u Bosansku dolinu piramida«Da se najezis.Sa autoputa sidjosmo u Visoko.Jos je rano pa nema puno raje.Po neki auto,a na jednoj raskrsnici,na crvenom za pjesake,stoji zena sa djetetom u narucju.
Prateci table,dodjosmo u podnozje brda gdje su se vec uzhodali znatizeljni poput nas.
Domacini prodaju suvenire i naplacuju parking«al ako ces kupiti suvenir parking ti je dzabe«
Tu smo pred piramidom mjeseca.A upravo za ovu piramidu,u fondaciji Arheoloski park:BPS i turisticka zajednica ZDK vele da nema uzora medju piramidama u svijetu.Dosadasnja istrazivanja pokazuju da je gradjena kombinacijom poplocanih terasa i glinenih slojeva.Sjeverna,juzna i zapadna trouglasta strana piramide te prilazni kameni plato sa istoka cine konstrukciju ove masivne gradjevine.Otkrivena mozaicna poplocanja upozoravaju na izvanrednu vjestinu drevnih graditelja.Obradjene ploce pjescara sa piramide poslednjih 100 (stotinu) god. koristene su za gradnju objekata u Austo-Ugarskoj,staroj Jugoslaviji i okolini Visokog.
Uputise nas da pogledamo »sonde«.

To su ustvari iskopine na kojima se vide djelici piramide tj.tragovi ranijih civilizacija.Brdo ogromno pa se sonde cine malim,kao da je kvocka tu lezala pa malo rasceprkala zemlju oko sebe.Pitamo se sta ima dalje,vrijedili ici,penjati se?Domacini vele »Ako vam se da ici do vrha idite pa da znate da ste bili na piramidi Mjeseca.Ima se sta i vidjeti«Spomenuse nam i nekakav bunar.Uputismo se na vrh,isto k'o da ides u pecurke a teren ti nepoznat.Drzeci se za granje i grmlje i uz nekoliko klizanja i padova uzverasmo se na vrh usput se zaustavljajuci da predahnemo i da razgledamo sonde.A na vrhu…nista!?Sreca pa obiljezili stazu po kojoj se treba kretati.Po tim uputstvima ubrzo stigosmo do mjesta podosta raskopanog.Sve sonda do sonde.Bijase to »prilazni plato«.
Razgledasmo i vidjesmo da je tu ljudska ruka slagala kamen na kamen.Znamo da je Dragi Allah Svemoguc i sve kadar,al' ovdje je stvarno covjek »izvodjac radova«.Paznju nam privuce bunar.Bas bunar.Lijepo ozidan kamenom samo suh,bez vode a i kako bi je bilo na ovoj visini.Sve otkopano i iskopano sto vidjesmo samo je jedan mali djelic ovog brda,odnosno piramide.U razgovoru sa volonterima koji rade na ovom platou,velim ja jednom starijem covjeku:«Ovo se nece iskopati na za 300 god.«Veli:«Ma bolan,da se otkopa sutra,opet belaj.Opet nista nebi saznali.Eno Keopsove u Egiptu,otkrivena a nista joj ne znaju.«
Popricasmo malo i hajmo sad nazad,dole.U samom povratku sjetih se mog rahmetli jarana Abdulaha Talundzica.
Kad se pocelo pricati o Visokom i »nekakvim« piramidama,ima,nema…upitah Abdulaha:«Sta mislis ima li od toga ista,je li istina to sto se prica?«
Veli on onako otresito:«Ima,kako nema,pa nismi mi maciji kasalj.I sve da nema treba govoriti-ima-,dovuci turiste nek' ostave ovoj zemlji koju paru.Vidjeces da su i Finci porijeklom iz Bosne.A nemoj misliti da je Redzin bajr prirodno onakav.Taman posla,samo treba neko pametan pa da to objasni i pokaze narodu.«
Na piramidi mi vele da je »bruka« kamena odvozena godinama sa ovih brda,tj.piramida a u razmisljanju o Abdulahovim rijecima sjetih se da su nasi stari govorili da je rahmetli hadzija Redzo Sarhatlic sa svoga bajra povadio dosta kamena sa kojim je zidao kuce po Majdanu.
Vracajuci se tko niz piramidu okliznusmo se jos par puta i sretosmo jos par grupa i grupica koje su se penjale ili to bar pokusavale.Interesuje ih koliko je jos do vrha. »Blizu ste,samo furaj« rekosmo iako bi im bilo bolje da se vrate jer ih je pola bilo u papucama.Kada smo bili negdje na pola stadosmo i vidjesmo.Nasuprot piramide Mjeseca smo gledali Visocicu odnosno piramidu Sunca,negdje izmedju i od nas lijevo je piramida bosanskog Zmaja a jos vise lijevo,ne vidimo je,nalazi se piramida Ljubavi.Vele da se na staroj cesti za Sarajevo,na lokalitetu Vratnice,nalazi jos jedno arheolosko nalaziste »Hram Zemlje«.
Hajmo dalje niz piramidu do auta.Il' platili parking il' kupili suvenir,isto nam se pise.Upisasmo se u knjigu gostiju,tu ostavismo svoje utiske i u kasu fondacije ubacismo neku marku u nadi da ce najzad drzava stati na stranu piramida i fondacije te na taj nacin osigurati novcana sredstva za dalje radove na trenutno najvecem erheoloskom nalazistu na svijetu.
Kod samog standa sa suvenirima domacin nas upozori da ne padnemo u saht.«Nema poklopca,skinula raja i prodala u staro zeljezo«rece.Smijeh,a na putu do auta Denis primjeti:«Jesil' vidio dajo da i po gradu fali poklopaca?«Vozajuci se taj dan po Visokom vidjesmo da stvarno fali poklopaca a iz nekih sahtova viri grana i upozorava«pazi da ne upadnes«.Vidjesmo u Visokom i jos nesto sto Sana i Majdan nikad nece imati u originalu.Stare dzamije.Ne srusene u ratu.O tome nikad nisam razmisljao al' pogledi na te dzamije,toga dana,izmamise mi podosta uzdaha.
Po gradu sve u znaku piramida pa cak i auto praone nose njihov naziv a i pice imaju njihov izgled.Samo reci koju piramidu hoces da pojedes.
Par puta tog dana sjetih se rahmetli Abdulaha.Dobro je rekao.Ne potraja dugo do dolaska u Majdan naseg profesora Envera Enke Alagica.Kao da je cuo Abdulaha Enko je zaceprkao upravo po Redzinom bajru i poceo nam pokazivati rukotvorine neke ranije civilizacije odnosno nasih predaka.
Svo vrijeme svog' boravka u Majdanu i van njega slusao sam za Enku Alagica al' tek ove godinesam imao tu priliku i cast upoznati tog covjeka.Na otvoru ovogodisnje »Haslamske nedjelje« pridje mi covjek,pozdravismo se i on me upita:«Jesili ti Besic Samir?« »Jesam«,odgovorih.Popricasmo.Veli bio je na elektronskom Zalihovcu sto mi bijase posebno drago.Najprije mi bilo ne zgodno sto ne poznajem covjeka al' po njegovom prvom osmijehu prepoznah ga.U njegovom osmijehu prepoznadoh osmijeh njegovog brata Smaila,Smaje.
Smaju upoznadoh jos kao dijete,prije osnovne skole.Prve zeljezne kugle za kuglanje po avliji i mahali dnijeo mi je Smajo sa zanata iz Ljubije.
Koliko god mi je bilo drago sto upoznadoh prof.Enku toliko mi je bilo zao sto mi je prosao godisnji odmor a da se sa njim nisam sreo pa bar kahvu da popijemo.Nadam se da ce nas profesor procitati ovaj tekst pa bih ga zamolio da nam se javi i stogod napise.Upravo je i Enko sehara koju koju ovdje cesto spomenemo.
Taj dan vozajuci se po Visokom i vodjeni tablama Arheoloske fondacije uputismo se u tunele.Na tom putu na istoj onoj raskrsnici od jutros opet sretosmo istu onu zenu sa djetetom.

TUNELI
Za Bosansku piramidu Sunca vrijedi da je to najveca kamena gradjevina u obliku piramide na svijetu.Trouglaste strane piramide u potpunosti se poklapaju sa stranama svijeta.Originalna visina,kako se predpostavlja,je 220 metara a s pravougaonom osnovom440x660 metara.Na osnovu satelitskih,radarskih i georadarskih snimanja na terenu utvrdjeno je postojanje mreze tunela unutar ove gradjevine.Gradjena je od kamenih blokova vezanih cementnim materialom.Vec hiljade godina je prekrivena nanosima zemlje i vegetacijom.
Saznadosmo da taj dan u Visoko treba doci i CNN pa pozurismo da prije njih obidjemo tunele.Pred ulazom jos znatizeljnih a jedan od momaka koji rade na otkopavanju podijeli nam sljemove,upali agregat da osvijetli tunel i ljubazno nas povede u unutrasnjost piramide Sunca.Kompleks podzemnih tunela citavom duzinom ispod Bosanske doline piramida na prosjecnoj dubini od 20 metara.Mnogobrojni bocni prolazi su misteriozno zatvoreni kamenim zidovima.Ovaj podzemni labirint krije veci broj obradjenih kamenih blokova.Na nekim od njih uklesani su prahistorijski znakovi koji upozoravaju na postojanje jedne od najstarijih pismenosti u Europi.Raskrsnice ovih tunela su uglavnom pod uglovima od 90 stepeni i najcesce u smijeru istok-zapad,a na pravilnim odstojanjima su ventilacioni otvori koji omogucuju normalno snabdijevanje zrakom.Nas vodic nam rece i to da ako bi tunel bio za koji stepen pod drugacijim nagibom da se nebismo mogli kretati tunelima zato sto bi bili poplavljeni vodom.
Zasto su tuneli prokopani pa onda zatrpani?Tu se ne zna odgovor.Najvjerovatnije je je civilizacija koja je gradila piramidu gradila i tunele ali je ko zna koja slijedeca civilizacija te tunele zatrpala.Lijepo se vidi da su tuneli zatrpavani sljunkom,drugacijim materialom u odnosu na onaj u kojeme su ti tuneli kopani i gradjeni.Svaki zavrsetak tog nasipa zavrsen je suhozidom,odnosno lijepo slozenim vecim kamenjem.Svidjelo mi se i to da je, ko god je to pravio,napravio tunel po mojoj mjeri.Nijednom nisam zapuco glavom od plafon tunela ili od podgradu kuju postavljaju momci sto rade na iskopavanju.Do naseg obilaska bilo je otkopanih nekih 150 metara.

VRATNICE

Iz tunela uputismo se autom na lokalitet Vratnice.Haj' da vidimo »Hram Zemlje«. Prodjosmo jos jednom preko one iste raskrsnice od jutros i opet vidjesmo,na istom mjestu, istu onu zenu sa djetetom u narucju.
Tu je podosta raskopanog i odkopanog.Kamena gradjevina na kojoj vidjesmo svasta nesto.Maja prva dodirnu jednu kamenu plocu a ona glatka.Vidi se da nije stemano,ne vidi se trag od ikagve stemalice,al glatko k'o staklo stim sto nije bas tako ravno i zategnuto.I tu razgledasmo nekoliko sondi a medju otkopanim kamenim blokovima prepoznadoh i jednu kamenu gromadu koju je jedanput objasnjavao Semir Osmanagic na TV-eu.Sjedeci na tom kamenu veli on da je specificna tezina tog kamena jednaka specificnoj tezini zeljeza.Interensantno je to kako je tu,nekoliko tona tesku gromadu, podiglo i postavilo na dva kamena.Koji je to delija uradio i je li imao kakav kran?Interensantnije je mozda to sto takvog kamena nema u blizini pa ni u cijeloj BiH ne zna se da postoji kamen ni planina takve strukture.
Na samom vrhu nadjosmo jednog didu kako cuva svojih dvoje unucadi.Veli iziso malo s djecom a da i malo razgleda.Ni njemu mnogo toga nije jasno.Isto k'o i mi gleda i postavlja sebi stotinu pitanja.Primjetismo nesto ogradjeno daskama koje su vec dobrano dotrajale.Dido nam objasni da je to sehidski mezar.Priblizismo se i vidjecmo da se u toj drvenoj ogradi,kao nisani, nalaze na dva kamena pustavljeni na kracim stranama mezara.Nema nikakvog natpisa.Mozda je nekad i bio samo je izblijedio.«Oprao«ga zub vremena.Rece nam nas domacin da niko niti u siroj regiji nema pojma od kad je i ciji je to mezar.Zna se samo da je nekog sehida.

PIRAMIDA MJESECA

Odatle se uputismo nazad za Visoko.Podosta umorni od silnog pjesacenja taj dan, odustadosmo od penjanja na piramidu Sunca iako smo bili i na nju zakoracili nekih 200 metara.U zelji da iskoristimo jos malo,od ionako dugackog ljetnog dana, i da navratimo u Vezirski Travnik i Jajce-rodno mjesto SFRJ i na Plivin vodopad,sjedosmo u auto i na samom izlasku iz grada na istoj onoj raskrsnici od jutros cetvrti ili peti put toga dana vidjesmo istu onu zenu sa istim onim djetetom u narucju.Shvatismo,najzad,da zena tu stoji i ceka nebili joj ko sta dao kad se zaustavi na crvenom za auta.Otvorih prozor,sakupismo i dadosmo joj,rekosmo halalsum ona veli kabulsum ispruzi ruku uze novac i ostade da stoji i ceka a mi nakon stotinjak metara ponovo na autoput pa iz Bosanske doline piramida pravac Travnik.
Ono sto vidjeh taj dan bijase mi dovoljno da sam sebi razbijem i trun sumnje u to dali piramide uopste postoje u Visokom.Mi smo bili,vidjeli i svima kazemo imaju piramide.Vidi se jasno samo mi nije jasno kako to ne vide u Sarajevu.Znam da je najveci problem novac i finansiranje tog projekta.Sta znas mozda se nekad neko pojavi pa uz Semira Osmanagica napravi senzaciju i turisticku atrakciju koja bi sama po sebi donijela novac privlaceci turiste u Bosansku dolinu piramida.
Par dana nakon povratka sa piramida,u Sanskom Mostu,gradu koji sve vise postaje ono sto je nekad bio,»grad cvijeca«,dok se uzivo,u parku preko puta Lovca snimala emisija »Svako dobro BiH«,paznju mi privuce tekst pjesme Sanske zabavnjacke grupe »Ime«,a u tom tekstu,u pjesmi»Pismo«, u zadnjoj strofi momci vele:

»Imamo i piramide,
Vec se dobro vide
Preko satelita,
A ko nam ne vjeruje
Nemoj da nas pljuje.
Eno ga nek' Semira pita!«

...to be continued

BOSNO MOJA DIVNA MILA

VODOPAD NA RIJECI BLIHI

Krajem 90-ih,prvi put sam otisao na vodopad rijeke Blihe.Za vodopad sam saznao jos kao dijete al' valjda zbog neposredne blizine u kojoj se vodopad nalazi i onog naseg »ima vremena« nikako da odem na lice mjesta.
Pade mnogo vode sa tog' vodopada a ja tek onda shvatih da je krajnje vrijeme za posjetu ovom ljepotanu.
Prvi susret i prvi pogled u zivo na ovaj vodopad necu zaboraviti nikad,isto tako ni rijeci moje majke,koja mi,vidjevsi vodopad i mahovinu po stijeni iza n jega,rece:«Vidi,ona mahovina iza njega,isto k'o mihrab !«
Jos par puta sam obilazio i slikao ovu prirodnu ljepotu.Ima ih jos na podrucju Sanske opstine,al' valjda nam blizo pa nam nisu interesantne.Treba da nam neko iz daljine upre prstom pa da mozda shvatimo.I ja sam jedan od tih pa sam zato ljut na sebe,zbog nebrige o samom sebi i svom sirem zavicaju.Zastidili me »ljudi sa strane« dok sam gledao njihove video zapise i citao njiove tekstove o,na neki nacin,sebi samome.Svaka njima cast,nema zamjerke,al' zbog ljutnje na sebe samoga odlucih da malo razgledam prirodu i njene ljepote koje me okruzuju upravo na podrucju u kojem sam rodjen.
Jednom je jedan Bosnjo u Americi,kad su ga pitali zasto je dao tako puno novca za izgradnju vjerskog objekta ,rekao:«Dosadilo mi vise da klanjam u coskove«.Tako i ja da ne slusam druge i njihove utiske,odlucih da »izidjem malo iz avlije«.

HRUSTOVACKA PECINA

U avgustu ove godine odem sa drustvom do Hrustovacke pecine.Nadjosmo je.Pristupacno.Zapusteno.Napusteno.
Ono sto je priroda dala vec stoljecima i vjekovima odoljeva.Covjek dobronamjernik na samom ulazu napravio zaljeznu ogradu da se ne skrnavi unutrasnjost dok se,valjda,jos kakav pametan ne pojavi pa to uredi,osvjetli i pokaze dobronamjernim posjetiocima.
Na toj ogradi neko odvalio vrata.Ulaze dobronamjerni i oni drugi.
Dabismo prisli vratima morali smo otjerati jednog bika a iz pecine istjerati jos dva.Augustovska ih vrucina natjerala u pecinu da se rashlade.Svuda okolo hajvanska balega pa nas Denis vazda upozoravao:«Pazi da neko ne stane u minu !«Udjosmo u pecinu a na samom ulazu tragovi od polomljenih stalaktita.Pravi ih priroda decenijama i stoljecima a neko ih »ubere« za sekundu.Sta ce mu?Ko je?Ma ne znam ko je al' znam samo da nisu hajvani.Njima treba samo pecinski hlad,kakvi stalaktiti,kakvi stalagmiti…

Iznenadi me sirina na samom ulazu.Znas kolika je?Mog'o bi covjek kucu napraviti.Nakon jos par metara i dubljeg zalaska u mrak jedni odustadose a ja,Sakib i Denis uz oskudnu rasvjetu uputismo se jednim od hodnika, jos stotinjak metara dublje.Slikali smo i snimali koliko se dalo al' velika vlaga ne dade ni slikama da budu kvalitetne.Znali smo bar da nema »mina« pa necemo uprljati noge.Nema mina al' nesto zacica i zaskica???Blicevima uznemirismo prirodne stanare,sismise.Sjetih se one o slijepim misevima.«Vele da je najgora stvar za slijepog misa kad se drzi za plafon a ima proljev.

Da ih dalje ne uznemiravamo ostavismo u mraku njih i ljepote pecinske.Nek' budu daleko od ociju i nek' upravo sismisi i mrak cuvaju ljepotu dok se jednom ne uozbiljimo pa ne uredimo pecinu za turisticke potrebe i korist opstu.
Kud' sad?

Neko rece,cini mi se Fajko,:«Hajmo na izvor Sanice,nije daleko,20-ak kilometara odavde.«Svi se slozismo.Hajmo u auta.Ostade iza nas Hrustovacka pecina,a ja na samom rastanku ugazih u »minu« sto je »posija« jedan od one trojice bikova.Uz komentare o upravo prezivljenom i dozivljenom vratismo se do auta.Jedino sam ja cijelo to vrijeme trazio travu i vodu da operem papucu.

Svi znamo da osim ove pecine,postoji i Dabarska pecina i Suvaja.Nedugo nakon ovog obilaska saznadoh da se u pecini Suvaja nalazi do sad najveci primjerak zive covjecije ribice.
Jedanput,ko dozivi pricace o nasim pecinama k'o sto Slovenci hvale i pokazuju svoju Postojnsku Jamu.Samo,taj put mi cemo biti jaci,ako ni zasto drugo,ono bar za tu ribicu.

VRELO RIJEKE SANICE

Pred samim skretanjem sa glavne ceste,pred samim mostom na rijeci Sanici,pod cestom na lijevoj strani pogled nam privuce prelijepa livada.Na njoj brvnara a ispred stolovi i klupe.Podosta parkiranih auta.Fajko veli:«To je rostiljnica«Neko uradio dobar posao.Pece i prodaje ribu.Dobro njemu i onima oko njega.Na putu do vrela sretosmo jos par znatizeljnka poput nas a medju njima i Alu Botonjica,dugogodisnjeg predsjednika Bosnjackog udruzenja »Ljiljan« u Ljubljani i njegovu hanumu.

Dodjosmo do samog vrela.Kanjon,hlad.Suma se zatvorila liscem sa svojih grana a ispod tog pokrivaca sum,huka i bjelina izvorske vode sto eto,Bozijom voljom izvire iz samog' kamena.Priblizih se samom vrelu da blize nisam mogao,nebili vidio odakle izvire ta milost Bozija.

Iz kamena.

Nema sta zavirivati i zagledati kad se sve lijepo vidi k'o na dlanu.Ne znas sta je ljepse,vrelo ili bjelina huktave vode.Bjelina k'o da si u vodu usuo sampon.Sva ta ljepota sakrivena sumom,kroz cije granje i lisce je sunce proguravalo svoje zrake i na taj nacin ovoj ljepoti davalo jos ljepsi,blazi i meksi izgled.Snimali smo i slikali.Shvatismo da niko ljepse ne pozira od prirode.Kako god uslikas slika k'o razglednica.

Vratismo se nazad do auta.Fajko i Jasminka nas pozvase kod njih u Krasulje .Sakib,Mirveta Dino in Azra odose s njima.Rastasmo se a na povratku nazad u St.Majdan,u autu,upitah:«Denise,kad cemo u Visoko na piramide?«Denis,ko iz topa:«Hajmo sutra.«
Sve bi dogovoreno,a Maju i Elmedina na zadnjem sjedistu ne treba ni pitati za misljenje,oni su vazda za akciju.Tako se nas cetvoro uputismo kuci usput dogovarajuci detalje vezane za odlazak u Visoko.Sutra je dzuma pa cemo kod nas u dzamiju a subotu cemo preda se pa ako Bog da u Bosnsku dolinu piramida.

...to be continued

NAROD,VODJA I POLITIKA

Povodom pete godisnjice od smrti predsjednika Alije Izetbegovica,covjeka o kojem je mnogo napisano i nikad sve receno,osjecam potrebu da se mi na Zalihovcu prisjetimo ovog velikana Bosnjackog naroda.Hvala Nihadu Krupicu i redakciji bosnjaci.net sto nam omogucise i prepustise tekst napisan prije pet godina.
U jednom od svojih tekstova o rahmetli predsjedniku Krupic rece:"O Izetbegovicu ja imam pravo da pricam jer je bio vodja mog naroda".Ono sto jedni napisu drugi ce da citaju i ako iz napisanog i procitanog stagod naucimo ni jednima ni drugima nece biti uzaludan trud i uzalud potroseno vrijeme.

IN MEMORIAM:

Alija Izetbegovic: 08.08.1925 - 19.10.2003



Objavljeno: 22. October 2003. 00:10:00
bosnjaci.net



Politička zrelost jednog naroda se ne mjeri brojem političkih lidera i opcija koje im se nude nego sposobnošću da u jednom od lidera pronađu dosljednog predstavnika politike koja im najviše odgovara. Kod bošnjačkog naroda se desilo upravo da im lider uveliko nadmaši političku zrelost. Mnogi svjetski državnici nisu uzalud dolazili na Alijinu samrtničku postelju po savjet, odaju priznanja ili priliku da u svojoj biografiji unesu podatak da su imali za prijatelja lidera jednog malog naroda koji je nadživio svo zlo krvoločnog Balkana zadnjih trinaest godina. Sada kada Alije nije među živima postavlja se pitanje do koje mjere smo svjesni da nam se zaista desio veliki vođa u našem najtežom povijesnom periodu?

PIŠE: Nihad KRUPIĆ

Vođe jednog naroda mogu biti političke, vojne, duhovne, kulturne…Od svih njih narod najviše voli one koji ih povedu u slobodu i neovisnost…u demokratiju i pravdu. Bošnjaci su u jednom povijesnom tijesnacu imali borbu za neovisnot, slobodu, pravdu i demokratiju. Sa početnim crnim oblacima koji su se nadvili nad Bosnom, u Bošnjaka se desilo… i moralno… i političko… i vojno…i duhovno osvješćivanje. Nijedna nacionalna renesansa nije prošla bez duhovne platforme stvorene u glavi vođa tog pokreta. Kod Bošnjaka se desio Alija i sa njim se sve moglo svesti na jednu izdrživu i dostojanstvenu mjeru. Imati političkog lidera koji je u biti humanista i ratnog komadanta koji je pacifista, a opet sačuvati i političku i vojnu poziciju se moglo desiti samo nama, zadnjim Mohikanci balkanske kulture, humanizma i civilizacije. Biti kulturan, humanista i civilizovan i nije neka prednost u svijetu gdje preovladavaju nadnacionalni interesi, u biti uvijek na štetu drugog. Balkan je u svojoj historiji uvijek imao više negativnih lidera i njihovih sljedbenika, tako da se je vremenom na tim prostorima utaložila sintagma da se dobrota i pravda veže samo za slabiće. Takav Balkan je bio oduvijek dobar poligon za ispitivanje novih svjetskih poredaka, kojem se sa vremena na vrijeme ubacivao otrov i poput pokusnog kunića gledalo kako će reagovati. Zadnji pokus, pedeset godina komunizma.I kada se on počeo urušavati, nastade strah od gubitka dominacije većinskih naroda na vještačko stvorenim državama.I baš u tim silnim raspadima se kod najnepolitičnijeg naroda Evrope, Bošnjaka, desi i politička partija i lider. Iz ovoga nastade organizacija svega što je dovelo do neovisnosti putem referenduma te kasnije vojnog odgovora na neprijateljsku agresiju. Neki vole reći sve se je dešavalo spontano; i Patriotska Liga, i Zelene Beretke, i Armija BiH, i odbrana Sarajeva, Bihaća Tuzle… Ovdje dolazimo do paradoksa. Naši neprijatelji upravo potvrđuje da smo mi i te kako bili organizovani. Nije valjda da su oni svesniji od podosta bošnjačkih tzv.nezavisnih intelektualaca. Problem nas samih je uvijek predstavljala misao da samo čisti inferiorci mogu da prate jedan određeni politički pravac, pa i danas kod Bošnjaka je prisutna mnogobrojna stranačka šarolikost. Iz straha da se ne postaje stadom došlo se do situacije da ima skoro više èobana nego stada. Neki æe opet to opravdati velikim osjeæajem za demokratijom, pri tom zaboravljajući da je važniji opstanak naroda od bilo koje demokratske opcije. Šta će ti demokratija, sloboda i pravda ako nema naroda? Narod može stvoriti državu od domovine samo ako je u stanju da je svojim patriotizmom sa vremena na vrijeme odbrani od agresora. Prošlo je vrijeme kada su stranci donosili civilizaciju, danas stranci donose metodu domaćeg rada za njihovu korist. Kordoba, Sevilja…može plakati za civilizacijom koju su donijeli muslimani , I sve ostaje na tome. Sjeæanje i uzdah a naroda nema.Nismo mi nikad bili narod koji je znao cijeniti svoje. To se moglo opravdavati visokom stepenu individualnosti i nesklonosti da se povodimo èoporativno za jednom idejom. Mali narod bez političke umješnosti je osuđen na nestanak jer u nedostaku vojne sile gubi i zadnju nit u oèuvanju svog identiteta. Mjesto Alije Izetbegoviæa zasigurno nije mogao zauzeti: ni Adil Zulfikarpašiæ, ni Muhamed Filipović, ni Haris Silajdžić, ni Muhamed Čengić, ni Nijaz Duraković, ni Alija Isaković, ni Abdulah Sidran…ni nijedan drugi Bošnjak u ovo doba. Od svih nabrojanih Alija je imao najviše strpljenja u transformaciji od jutarnjeg skrušenog vjernika, popodnevnog vojnog komadant i političkog lidera, do predveèernjeg uzornog muža, oca i djeda, ukratko humanistom kojem je sudbina namjenila da bude voðom jednog veoma zahtjevnog naroda. O Aliji Izetbegoviću ja imam pravo da pričam jer je on bio moj vođa. Ni Bernard Levi, Bil Clinton, Tadeusz Mazowietski, Peddy Aschdown, kralj Fahd, Stipe Mesić, Aloyz Mock…ni niko od njegovih svjetski poznatih poklonika, me ne može nadjaèati u spoznaji da se radilo o èovjeku izuzetne vrijednosti, dobrih namjera, motiva, intelektualcu istanèanog sluha za stalnu prisutnu agoniju dobrog dijela èovjeèanstva za pravednim svijetom.
Alija u svojoj knjizi “Islam između Istoka I Zapada” kaže:Nauka ne vodi humanizmu a ni religija progresu.
U toj spoznaji gradio je sopstveni lik racionalnog korisnika nauke i predanog vjernika, svjesnog da samo duhovna podloga omoguæuje opstanak civilizacije, tradicije, kulture i nadasve identiteta bez kojeg nema dosljednost u oèuvanju samobitnosti. Znao je takođe da bez bošnjačke politièke zrelosti nema opstanka izmeðu dva susjedna naroda koje smo izgleda oduvijek vrijeðali svojim postojanjem. Da. Oni junaèke a mi ljubavne, oni barikade a mi YU zastave, oni vozaèi autobusa a mi putnici na zadnjem sjedištu. Oni lideri a mi njihovi glasaèi. Tako je bilo decenijama. I najprostiji srpski i hrvatski seljak je bio politièniji u bivšoj državi od prilièno obrazovanog Bošnjaka . Bošnjaci su uglavnom bili narod bez kore, friško meso za roštilja. Alija je to sve znao i na svojoj koži osjetio šta znaèi ne biti u masi koja ne želi da mu drugi striže vunu. Mi smo bili narod koji je u korijenu sjekao svoje najistaknutije èlanove, pronalazivši mu hiljadu mahana. I danas, kada nam se osvetila ta nakaradnost, ne stojimo baš dobro sa ovom do kraja destruktivnom osobinom.Alija se nije obazirao na uvrede, Jednostavno se obraæao obiènom narodu, a mudro i oštroumno svjetskim politièkim prvacima. Aliji kaže vojni kuhar iz travnièke kasarne: “Predsjednièe, evo za Vas maksuz smo malo pekmeza ispekli. Jedva iščupašmo koju kilu šljive prije kazan. Alija se nasmija, namaza šnjitu pekmeza i u svom šarenom poluveru poput dede sjede među borce. Prije toga više od godinu reče Radovan u Skupštini da će jednog naroda nestati, Alija poslije toga mirno mu odgovori da takvu Jugoslaviju koju hoće Karadžić neće više niko, pa čak ni pošteni Srbi. Danas, nigdje ni Radovana ni Jugoslavije mu. Radovanu za cipelama, a Jugoslaviji na žnjirama.Ta čudna transformacija u naizgled krhkom tijelu je ulivala veliku dozu milosti među Bošnjake, a poštovanja èak i agresoru. Odjednom se desilo da Bošnjaci imaju nekog koji će ih predstavljati linijom njihove neizmjerne tolerancije, dobročinstva, humanosti, kulturne i vjerske opredjeljenosti, obiènosti koja je postala vrstom nacionalne liturgije i sve to bez imalo inferiornosti i podređenosti drugačijim pogledima na sve što može da bude od važnosti za bitisanje na stoljetnim ognjištima. “Ja se nikad nisam spremao za politiku, ona je moja zla kob”: govorio je Alija, mošda i sam svjestan da narodu kojem pripada nikad nije ni trebao ortodoksni politišar. Unatoè njegovim riješima on je nadmašio svoj narod i u političkoj zrelosti. Davno je shvatio ako se narod ne bavi politikom ona æe se baviti njime. Bošnjaci su bili jedini narod u bivšoj Jugoslaviji koji su po pravilu uvijek glasali za tuđe. Ðemo, Hamdija i Nijaz su prolazili zahvaljujući ključu i Titi. Čak i onaj general konjskog lica ,Adžić, je znao da vođe jednog naroda moraju biti iz njega. Iz tog razloga je na Alijin prijedlog u Ohridu da zbog povjerenja Bošnjaka u JNA u Bosni stavi njihove generale na glavne komandne pozicije odgovorio:“JNA je srpska vojska, kako æe toj vojsci komandovati neko ko nije Srbin.” A Alija znajuæi i to, i mnogo drugih stvari imade u svojoj vojsci i generala Jovana i generala Stjepana, jer Bosna je to, za svakog mjesta, ako ga želi.Alija je umro. Znao je i da æe smrt uskoro. Senadu Hadžifejzoviæu je prije samo dvije sedmice u direktnom javljanju iz bolnice rekao da se neæe više sresti. Rekao je da svi budemo manje Bošnjaci, Srbi i Hrvati a više Bosanci i Hercegovci. Prije desetak dana je poslije svog omiljenog jela,pure sa kajmakom, doèekao i Bila Klintona, i Peddia, i mnoge druge, kao i svoju hanumu, djecu i unučad. Dan prije odlaska u penziju je rekao da dolaze sretnija i manje interesantna vremena koje nažalost neæe doživjeti. Momenat kada se rukovao sa Miloševiæem i Tuðmanom u Deytonu je bio sretan da su agresorski lideri priznali pravni legimitet države Bosne I Hercegovine, a tužan jer je znao da će proći dosta vremena da ta država zaživi na svome čitavom prostoru.Bio je vođa koji je izmeðu politike i naroda uvijek birao narod. Politiku nije volio ali se je služio sa njom zbog svjetskog priznanja sopstvenog naroda. “Želio bih ostati upamćen kao onaj koji je uvijek imao na umu narod”;rekao je Alija Izetbegoviæ, zadnji bosanski plemić koji je ušao u dušu svog naroda i srce svoje zemlje, konačno spasavajući i jedno i drugo.