OMOGUĆIO SAM DA DOKAZI O GENOCIDU U PRIJEDORU BUDU IZLOŽENI NA CAPTOL HILL U WASHINGTONU, DC

OMOGUĆIO SAM DA DOKAZI O GENOCIDU U PRIJEDORU BUDU IZLOŽENI NA CAPTOL HILL U WASHINGTONU, DC

Interviju-Amir Karadžić ,dobitnik 2010 Jason Somer plakete Fontbone Univerziteta St. Louis, USA,    

 Izložba  pod nazivom: „Prijedor-životi proistekli iz Bosanskog genocida“ je obišla dosta gradova u Americi i što je moj najveći osobni uspjeh, postavljena i na Captol Hill u Washingtonu D.C., što  dovoljno govori o profesionalnosti i objektivnosti ove izložbe.Kao rezultat ovog  angažovanja i suradnje sa nekoliko Univerziteta u St.Louisu, Fontbone University je prepoznao moj humanitarni rad i za to mi dodjelio prestižnu 2010 Jason Somer Award.To je najviše priznanje koje ovaj univerzitet dodjeluje nekom ko nije član univerziteta i omogućuje dobitniku nagrade da postane suradnik u njihovim budućim projektima...

Razgovor vodio: Nihad Krupić

1.  Poštovani Amire, na samom početku razgovora molim Vas da se predstavite našim čitaocima?

Rodjen sam u Prijedoru, lijepom gradu na obali rijeke Sane.Tu sam živio sve do odlaska na fakultet.Moj otac Junuz je bio profesor biologije i hemije i dugogodišnji prosvjetni radnik na prijedorskoj gimnaziji.Majka Redžbija je radila u opštini.Zbog zaposlenosti mojih roditelja većinu djetinjstva sam provodio sa nanom Rabijom i didom Azizom Sarvan.Bili su to divni ljudi, koji su 1942 nakon četničkog divljanja morali napustiti rodno Goražde i preseliti se u Prijedor.Danas s porodicom živim u St.Louisu, USA jer sam kao i mnogi prijedorčani usljed agresije na Bosnu i Hercegovinu morao napustiti svoj grad i državu.

 2.  Dugo godina ste jedan od lidera za istraživanje genocida u Sjevernoj Americi i nedavno ste za svoj neumoran dugogodišnji angažman nagrađeni. O kakvoj nagradi se radi?

Od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i grad Prijedor sam počeo bilježiti sve dogadjaje i dolaskom u USA nastavio izučavati zadnji genocid nad Bošnjacima a i ostalim narodima. Izpočetka sam to radio više za sebe,ali sam ubrzo shvatio da je transparentnost u promovisanju genocida veoma važna za moj rad i moju domovinu. Iz tog razloga sam prije šest godina osnovao non- profit organizaciju „Udruženje Stanovnika Opštine Prijedor“ koja je ujedno i moja matična organizacija. Uradili smo dosta  na evidentiranju, i pravilnom shvatanju rata u Bosni i Hercegovini, normalno sa posebnim naglaskom na Bosansku Krajinu odnosno opštinu Prijedor iz koje sam kao neposredni svjedok imao informacije. Izložba  koju smo kao organizacija pripremili: „Prijedor-životi proistekli iz Bosanskog genocida“ je obišla dosta gradova u Americi i što je moj najveći osobni uspjeh, postavljena i na Captol Hill u Washingtonu D.C., što  dovoljno govori o profesionalnosti i objektivnosti ove izložbe.Kao rezultat ovog  angažovanja i suradnje sa nekoliko Univerziteta u St.Louisu,Fontbone University je prepoznao moj humanitarni rad i za to mi dodjelio prestižnu 2010 Jason Somer Award.To je najviše priznanje koje ovaj univerzitet dodjeluje nekom ko nije član univerziteta i omogućuje dobitniku nagrade da postane suradnik u njihovim budućim projektima. Ja sam  već više godina uključen u rad ovog univerziteta i  njihovog projekta pod nazivom:„Bosnian Memory Project“ u okviru kog njihovim studentima svojim izlaganjima pomažem da pravilno shvate agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

 3.  Na kojem projektu trenutno radite?

Pa ako pričamo o istraživanju i dokumentovanju genocida,trenutno radim na više projekata i svi su vezani za protekli rat u Bosni i Hercegovini.Ipak imam dva prioritetna projekta,a to su: Rad sa podmladkom u mojoj matičnoj organizaciji i dovršenje novog web site koji će izmedju ostalog biti dostupna široka baza podataka dosad identifikovanih tijela nastradalih ljudi sa prijedorske opštine.Ovo je veoma važan i neophodan korak ka nastavku rada na pronalaženju novih masovnih grobnica,jer odlaskom gosp. Jasmina Odobašića sa terena Bosanske Krajine, aktivnosti na otkrivanju novih masovnih grobnica su skoro stale.Na samom području prijedorske opštine još se traga za 1,273 lica a u Šehovcima kod Sanskog Mosta već godinama je pohranjeno više od 200 neidentifikovanih tijela.

 Bošnjačka zajednica u St. Lousi se godinama uspješno manipulira od stranepojedinaca niskog morala

 4.  Da se okrenemo  našoj zajednici u gradu gdje živite. Zašto se inače u najbošnjačkijem gradu u dijaspori dešava toliko potresa? Gdje su uzroci i kako ih prevazići?

Iskreno da vam kažem najradije bi preskočio ovo pitanje jer se bojim da će moj odgovor uzeti puno prostora.Drugi razlog je što bi na ovo pitanje prvo trebali da daju  odgovore oni koji svojim postupcima planski izazivaju ove potrese unutar naše zajednice u St.Louisu. Medjutim istovremeno smatram da je za bolju budućnost naše zajednice veoma bitno da se bavimo ovom problematikom.Pa ću zato ipak iznijeti svoje mišljenje.St.Louis je sredina u kojoj Bošnjaci čine apsolutnu većinu u ukupnoj strukturi ljudi koji su došli iz BiH-a. Pored tog to je veoma heterogena sredina u kojoj je odnos izmedju kvantiteta i kvaliteta totalno na strani kvantiteta.U takvoj strukturi veoma je mali broj ljudi koji imaju iskustva u javnom radu.Osnovano je dosta udruženja koja su mahom organizacije na papiru i nemaju svoje platforme djelovanja i programe rada.U devedest posto slučajeva cjelokupna aktivnost tih organizacija se svodi na organizovanje svečanih večera i piknika. Za mene je ovakvo stanje pozitivno u toliko što otvara vrata edukovanju onih koji žele da se pošteno i kvalitetnije uključe u tokove u St.Louisu koji jačaju naše bošnjačke institucije i državu Bosnu i Hercegovinu.Medjutim ovakav odnos i nedostatak kvaliteta na žalost u isto  vrijeme otvara vrata ljudima niskog morala da love u mutnom.Ti pojedinci prvenstveno gledaju da se lično i materijalno okoriste i zadovolje svoj egoizam i narcisoidnost i to su im jedini i krajnji ciljevi. Njihov lažni patriotizam u godinama sumnjivih aktivnosti im je donio i materijalnu i drugu korist. Pošto ovakvi uglavnom ne pripadaju ni jednoj oranizaciji ili je osnuju dok im traje projekat osobnog promovisanja, samim tim nemaju ni kolektivnu odgovornost, lutaju od jedne do druge organizacije i kad se okoriste od iste onda joj okrenu ledja.Takvima odgovara da se ideja bošnjaštva ne promovira i da stanje ostane uvijek na početku kako bi konstantno mjenjali dresove i uvijek prosperirali.To je jedan dio odgovora na vaše pitanje. Drugi razlog zašto imamo toliko turbulencija možda i važniji od prvog, je da isti oni koji planski prave konfuziju u našim redovima su ti koji kontrolišu protok informacija i onog što ce biti napisano ili rečeno.  Ja nisam prvi a vjerovatno ni zadnji koji konstatuje da u ovom gradu postoji informativna blokada kako javne tako i pisane riječi prema onima koji su prepoznali još davno šta se dešava. Ta blokada traje već godinama a  kulminirala je tokom i poslije susreta Bošnjaka u maju ove godine.  Svi koji su bili u St.Louisu na tradicionalnim Susretima Bošnjaka su osjetili posljedice te blokade, djelimično na briljantno organizovanoj ceremoniji otvora Džamije, u potpunosti na svečanoj večeri koja je, najblaže rečeno, bila katastrofa i poniženje za one koji su platili visoke ulaznice kao i za glavne gosti iz drugih američkih bošnjačkih centara, Evrope  i domovine.Ta večera je godinama na bošnjačkim susretima Sjeverne Amerike bila glavna centralna manifestacija, ali ova u St.Louisu to svakako  nije bila, a oni koji su je namjerno iscenirali opalili  su brutalan šamar tradiciji. Scenaristi ove svečane večere su nastojali prvenstveno da ponize krovne Bošnjačke institucije u Americi: BACA, IABNA, KBSA2000 a i njihove lidere koji su sjedjeli u istoj sali. Do juče su oni sami bili u ovim organizacijama i kada su im namjere prepoznate i kada su izolovani od njih dočekali su ove susrete da u dovođenju američkih gostiju pokažu kao neki svoj uticaj u vlasti američkog gavramenta, održe nelogičan prazan govor i onda nestanu iz dvorane da bi se sutra u lokalnom BiH mediju pojavila njihova slika i citirali riječi iz tog govora. Uzelo je više od deset godina da šira masa napokon shvati manipulaciju tih pojedinaca i na svu sreću izgleda da je došlo vrijeme i u St. Louisu i čitavoj Sjevernoj Americi da Bošnjaci saznaju šta se dešavalo u “njihovo ime” i već uveliko je okrenulo leđa dugogodišnjim generatorima ovakvog stanja, formiranjem novog džemata i gubljenja uticaja na Upravni Odbor organizatora zadnjih susreta džemata u St. County. U širenju istine u St. Lousu je uregentno osnivanje novog printanog medija koji će raditi u interesu zajednice, u promociji zdravog i progresivnog odnosa generacijama koji će sutra biti novi bošnjački lideri na ovim prostorima.

5.  KBSA 2000, centralna izvorna organizacija Bošnjaka Sjeverne Amerike, osnovana 2000 u Čikagu, gdje obavljaš dužnost sekretara, je u St.Louisu maja ove godine imala uspješnu Skupštinu i pripremu za Osnivačku Skupštinu Kongresa Bošnjaka Svijeta sljedeće godine u Sarajevu. Na čemu sada radite?

Koordinacija Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, KBSA 2000 za St.Louis u sastavu: Hidajet Suljić,Osman Nanić, Almir Seferović,Samir Halkić,Asim Tartić,Besim Alagić, Dijana Mujkanović  i ja,mnogo je radila na pripremi svih sastanaka i manifestacija koje je KBSA 2000 planirao.Tokom  pripremnog perioda  ostvaren je visok stepen suradnje sa ostalim organizacijama.Kad ovo kažem prvenstveno mislim na Bosanski Islamski Centar South Conty ,novi džemat Nur, i Turkish Society.Poslije susreta je nastupilo  jedno sezonsko mrtvilo,prvenstveno zbog odlaska na godišnje odmore.Najveća i svakako pozitivna novost  iz bošnjačke zajednice St.Louis je početak rada novog džemata Nur na čelu sa Šerifom ef. Delićem.Ovaj džemat je krenuo sa radom i za kratko vrijeme ostvario zavidne uspjehe.Moje iskrene čestitke svim članovima ovog džemata i odboru.Mislim da svi moramo biti ponosni na postojanje ovakvog džemata. Jedan od primarnih i stalnih ciljeva je proširenje koordinacije i to prvenstveno sa mladim članovima.To je u istinu puno lakše reći nego ostvariti,ali mi ipak imamo dobar podmladak i simpatizere koji polako i oprezno čekaju svoju šansu za uključenje odnosno aktiviranje.Što se tiče moje pozicije u okviru KBSA 2000 ja sam svakim danom sve više ponosan da imam priliku da budem uključen u tokove jednog historijskog procesa koji stoji pred KBSA 2000 ali i svim Bošnjacima.Ponekad se bojim da moje iskustvo neće biti dovoljno za pravilno rezonovanje,ali na svu sreću u ovaj proces je uključen toliki broj bošnjačkih intektualaca tako da se od njih uvijek može nešto naučiti.

 Naša omladina je stiješnjena između bošnjačke komplikovanosti i sporosti i američke jednostavnosti i efikasnosti

6.  Koliko god se trudili da uključimo omladinu u naše aktivnosti uglavnom se dešava da brzo izgube interes i odsutanu. Pošto je rad u organizaciji kao što je KBSA 2000 isključivo volonterski, zašto je njima interesantnije da budu volonteri u američkim organizacijama prije nego u našim?

 Na žalost veoma tačna konstatacija. Odgovor bi mogao biti sljedeći:Mi, stariji ili iskusniji moramo pod hitno napraviti jednu strategiju.Ja ću je nazvati :Strategiija prilagodjavanja i razumjevanja mladih.Znači moramo se prilagoditi njihovim razmišljanjima, koja su sigurno pozitivna  i idu u istom pravcu sa našim ,ali su veoma amerikizirana.Primjera radi mladi imaju osjećaj da je njihov rad ponekad gubljenje vremena jer rade  džabe,gube dragocjeno vrijeme koje bi željeli potrošiti na nešto drugo itd...Da to nije  tačno, ja ću navesti primjer mladog člana Upravnog Odbora KBSA 2000 iz St. Louisa Dijane Mujkanović koja je zahvaljujući svom angažovanju i volonterskom radu u našim i američkim organizacijama dobila posao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.Već je otputovala i mi joj želimo mnogo uspjeha.Drugi razlog zašto mladi brzo posustaju je taj što ih regrutujemo po principu: Mlad je ili mlada je pa je samim tim podoban/na i onako sa ulice ih dovodimo u koordinacije ili ih promovišemo u članove U.O. Prije njihovog uključivanja mora postojati period adaptacije koji iziskuje dosta truda i rada od nas starijih. Mladi imaju mnogo nejasnoća koje stvaraju konfuziju u njihovim razmišljanjima i donošenju zaključaka.Ne treba ići daleko da bi se počelo odmotavati njihovo klupko dilema.Jedna od krucialnih dilema su pojmovi: Bošnjak i Bosanac.Dakle njima sigurno nisu jasni pojmovi: Bošnjak, Bosanac i Hercegovac,nacija,državnost, pune vrijednosti našeg identiteta, prisutnost vjere itd.To opet vraća odgovornost na nas starije, mi im moramo to pojasniti. Sve u svemu u radu sa mladima mora postojati strategija koja se može rasčlaniti na sljedeće periode:pripremni period,period adaptacije i onda period uključivanja.Na kraju želim da Vam se zahvalim na ustupljenom prostoru i vremenu.