DANAS JE PO BIH VIŠE RISKATNO DRŽATI SE DEJTONA NEGO GA U CJELOSTI ODBITI

DANAS JE PO BIH VIŠE RISKATNO DRŽATI SE DEJTONA NEGO GA U CJELOSTI ODBITI

Dr. Muhamed Šaćirbey iz UN

24 maj 2010,

 Nakon govora presjedavajućeg predsjedništva BiH dr. Harisa Siladžića u Vijeću Sigurnosti UN u New Yorku

Razgovor Vodio: Nihad Krupić, autor i publicist ,

objavljeno u BiH Patriotskom magazinu KULIN…

http://www.kulin.org/

Danas je presjedavajući predsjednišva BiH dr. Haris Silajdžić imao govor u Vijeću sigurnosti UN u New Yorku. Kako ga ocjenjuješ I pošto si bio na licu mjesta u zgradi UN, reci nam kakve su reakcije ambasadora članica VS u UN?

U ovom momentu su najvažnije reakcije jer u BiH se već dugo govori o onome što je dr. Silajdžić danas naglasio u svom govorio. Uvijek i jeste bilo najvažnije ko te sluša i na kojem mjestu govoriš. Tu razliku je donijelo mjesto BiH među 15 država u Vijeću Sigurnosti UN. Danas sam sjedio između ambasadora koji su veoma pažljivo slušali šta predstavnik vlasti u BiH govori jer će na kraju glas BiH biti potreban kada se bude govorilo i donosile odluke po pitanju Irana, Južne Koreje, Afrike ili Južne Amerike. Dakle ono što sam očekivao ulaskom BiH u VS se i desilo.Daje se posebna važnost BiH jer njen status je i status veće odgovornosti, ali što je najvažnije to sada znači da će drugi slušati BiH kada se naročito potežu pitanja spriječavanja normalnog funkcionisanja ove države direktnim imenovanjem krivca za blokadu zakona.

Prije samog govora se znalo da su se Nebojša Radmanović srpski član predsjedništva BiH i Nikola Špirić predsjednik vlade protivili obraćanju dr. Silajdžića pred VS u UN, da li su to znali ambasadori onih zemlja koji su slušali govor?

         Znali su, ali nisu mogli da odbiju govor predsjednika predsjedništva zemlje članice VS u UN. Uostalom za njih je Dr. Haris Silajdžić predsjednik jedne države i to je najvažnije. Ja znam da je gosp. Špirić želio da dođe ovdje i da održi govor koji bi sigurno bio drugačiji od onog što je danas imao dr. Silajdžić. Pojavljivanje i govor dr. Silajdžića nije bez povoda jer je tu bio i visoki predstavnik Valentin Incko koji je takođe govorio, čak oštrijim tonom od dr. Silajdžića,, stavljajući odgovornost na političare iz RS za blokadu države, kao i ne sprovođenju odluke visokog predstavnika. Dr. Silajdžić je naglasio nedostatke implemetacije Dejtonskog sporazuma u tri tačke: nepovratak prognanih, što je bila sigurno glavna odrednica ovog sporazuma, da se imovina države dijeli na entitete, što odmah krši sporazum i na kraju da na teritoriji BiH nema dovoljno napretka da bi se moglo stvoriti politički i ekonomski održiva država. Gosp. Incko je naglasio što je veoma važno, da Dejton daje legitimitet entitetima i kada god političari u RS oduzimaju legitimitet viskog predstavnika oni automatski oduzimaju i legitimitet RS. I to je ključni point u njegovom obraćanju. Dr. Haris Siladžić i ja smo u Dejtonu, možda bili i različito entuzijastični po ovom dogovoru. Imali različite ideje, ali na kraju sam i ja prihvatio da je i takav potpis bolji nego nastavak stradanja običnog čovjeka. Ali ako RS i Beograd ne poštuju taj dogovor onda je po meni došlo vrijeme da više ne govorimo o ispunjavanju svih tačaka Dejtonskog sporazuma nego da ostavimo Dejton po strani. Jer kako sam gosp. Incko kaže Dejton je taj koji je dao legitimitet entitetima i RS je mogla da poštuje Dejton, ona je mogla da kaže de je dio BiH ali radi potpuno drugačije. I ne znam zašto bi se bilo kakav legitimitet davao onima koji ne poštuju na kraju zakon i dogovor koji je i njih doveo na vlast. Kada govorim o Dejtonu takođe moram naglasiti da sam veoma ponosan što sam bio dio politike koji je završio rat u BiH ali sa druge strane sigurno sam bio svjestan da Dejton ima i sive strane i ja sam danas posve siguran da je Dejton nešto što treba ostaviti jer na kraju Dejton je možda okvalifikovao genocid ali ga nije zaustavio, genocid drugim metodama traje i danas.

Dejton kao projekat je dao rezultat u formiranju prve postdejtonske vlasti na nivou države BiH, a kasnije je od strane političara iz RS blokiran gdje god im se pružila prilika. Ja vjerujem da će u BiH javnosti negativno odjeknuti završnica govora dr. Siladžića gdje je on ponovo pozvao UN da pomogne u imlepementaciji ovog sporazuma. Zašto dr. Siladžić nije rekao ono što misli i očekuje svaki istinski Bosanac i Hercegovac a to je ukinute Dejton i pomozite nam da vratimo građanski ustav RBiH? Čini se da je danas baš bila najbolja prilika za to.

Dr. Silajdžić i ja imamo bolje odnose sada nego što smo imali jedno dugo vrijeme, ali se razlikujemo u pogledu održivosti dejtonskog sporazuma. I unatoč tome mi održavamo kontinuitet naših obaveza prema opstojnosti države BiH, a osim toga isuviše je nesporazuma i otvorenih neslaganje da ne kažem neprijateljstva među bošnjačkim

Dr. Muhamed Šaćirbey i Prim Dr. Muhamed Saračević, St Louis, maj 2010

političarima, što nikako nije dobro. Ja se sigurno nalazim i u drugačijoj situacija. Dr. Silajdžić je član predsjedništva a ja sam što se kaže slobodni strelac. Moje mišljenje se nije puno promjenilo o Dejtonu i nakon pristanka na potpis. To je bio rizik onda ali više zaista nemamo razloga da imamo ikakav rizik, na kraju krajeva šta sad želimo sačuvati od tog sporazuma. Ja danas odgovorno tvrdim nije riskantno po BiH potpuno odbiti Dejton, nego je riskantno držati ga se i dalje. Zašto? Pa dinamika ovog sporazuma ide protiv cjelovitosti BiH. Status quo je potpuno negativan po BiH. Neki će savjetovati strpljenje, možda sa pravom, ali ja kažem što duže mi čekamo RS postaje agresivnija,dok međunarodna zajednica traži neki kompromis uvijek od nas. I onda kada učinimo jedan , traže drugi, i to se ide do unedogled poput prepolovljenja jabuke, pa onda na četvrt,pa onda na osminu sve dok od te jabuke ne ostane ni ogrizak. Dok je u svakom kompromisu RS uzela što želi. Danas se u VS UN dobro čula poruka Silajdžića a i  Incka. Ali, ne treba zaboraviti da se untaoč slušanju u UN na terenu u BiH genocide nastavlja. To nije retorika, to je činjenica. Ja sam već obradio ovaj problem u topiku okruglog stola kojeg ću držati krajem ove sedmice u St. Louisu na Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike. Srž ovog pitanja je da konsenkvence genocida nisu uklonjene nego se genocid produžio drugačijim metodama po zakonu, regularno. Oni koji sada hoće da kažu mi smo protiv Karadžića, mi smo ga osudili ne mogu sebe oprati dok se ne osudi njegov projekat i stavi van funkcije. A to je RS. Oni koji su kao spremni uhapsiti gen. Mladića, mogu reći Mladić je radio samostalno, ali na kraju vidimo da je posljedica onog što je radio Mladić usvojen i od strane Banjaluke a i od strane Beograda. Što je najteže za nas razumjeti da je međunarodna zajednica takođe odgovorna za ovo stanje iako i ona može reći pa eto vi ste potpisali ovaj Dejtonski sporazum, šta hoćete sada. Jeste to je činjenica ali smo ga poptisali pod pištoljem na čelu u strahu od daljeg rata, etničkog čišćenja i genocida. Po zakona taj politčki sporazm ne može da oduzme pravne konsekvence koji svako treba da poštuje kada se radi o genocidu. Dakle kada dođe do potpisa politike sa jedne strane i prava sa druge, pravo ima veću važnost. Ako ta RS ili Beograd nije poštovao ovaj politički sporazum, zašto bi ga na kraju mi poštovali. Ne možemo mi govoriti o genocidu koji je prošlost dok on i dalje traje. Znači da aktaulizacija genocida daje posve drugačiju perspektivu od nekih koji su u BiH političkoj vlasti opterećeni samoodrživosti. Mi trebamo da guramo i dalje zahtjev da je Dejton mrtav jer ga je ubila RS. Ja govorim ono što nijedan BiH političar nije govorio do sada. Mi trebamo okrenuti stranu lista. Ne samo da su političari i institucije iz RS odgovorni za agresiju i genocid, što je potvrdio sud u Hagu, nego su to i oni iz međunarodne zajednice koji hoće da nas uvjere kako smo mi ti koji prave probleme i trebamo da progutamo rezultate tog genocida, a ako ne onda ćemo mi biti kažnjeni. Kroz godine koje dolaze genocid u Srebrenici, Prijedori, Foči… itd će biti više rasvjetiljivan i siguran sam da će se tu naći i direktnija uloga MZ u svemu. Bošnjaci moraju uzeti inicijativu, i kada oni iz Brisela, Washingtona, Londona to je nerelano, mi trebamo kazati to je pravo.

 Američka administracija je bila inicijator Dejtonskog sporazuma, da li je realno očekivati da ona bude inicijator i ukidanja istog i u kojem dijelu te administarcije treba vršiti najveći pritisak da se Dejton pravno stavi van snage?

         Američka administrarija sada ima visoke prioritete gdje BiH nije u tom planu. Sa BiH se u američkom Stajt Department bavi 6 do 8 diplomata i kada neki od njih posjeti BiH i naši političari se sastanu sa njim misle da su došli do vrha. Mi treba da utičemo na tačke gdje Amerika daje važnost, a to je pozitivno učešće BiH u pogledu situacije u Avganistanu i Iraku. Bošnjaci igraju pozitivnu ulogu da približe Zapad i Istok, da pokažemo tumačenje i primjenu Islama u okvirima evropske civilizacije kroz našu kulturu, historiju u jednom svijetlu koji se može dobro razumjeti i na jednoj i na drugoj strani kao nešto što je konsistento u obje civilizacije. Ali da budem malo više konkretan, ako hoćemo da američka administracija govori o Iranu u Vijeću Sigurnosti mi trebamo ponoviti, mi hoćemo govoriti o Bosni, ako hoće da govore o Južnoj Koreji, mi trebamo govoriti tu je i Bosna. Kada se govori o genocidu u Sudana, Darfuru, mi trebamo kazati, mi smo doživjeli gori genocide u srcu Evrope. I sve što oni budu govorili, mi trebamo reći; Zašto tražite za druge kada niste dali nama ono što ste obećali. Dali ste Dejton BiH da prekine rat, uspostavi mir ali on danas spriječava svaki normalni progres u ovoj zemlji. Za sve ovo treba znanja,hrabrosti i odvažnosti naših političara, jer nastaviće se i dalje da nas se smatra grupica muslimana koje je zbog mira u Evropi opet najbolje prepustiti Srbima da nas oni sa vremena na vrijeme disciplinuju, možda ne više metodama genocida kao nedavno ali sigurno oduzimanjem prava da slobodno i dostojanstveno živimo na svojoj pradjedovini
.