Pripremajući se za današnju hutbu, tražio sam poglavlje u Kur'anu Časnome u kojem se može prepoznati priča o Srebrenici. I našao sam.
U devedesetom poglavlju el-Beled (Grad) Allah Uzvišeni govori nam:
(Ne) kunem se gradom ovim u kojem su dopustili da te protjeraju ili ubiju.(I [ne] kunem se) roditeljem i onim koji ga je rodio! Čovjek je stvoren da se trudi u svom životu!Misli li on da mu niko ništa ne može?!On govori: "Potrošio sam ogromno blago"!Zar misli da ga niko vidio nije?! Zar nije dobio oka dva?!Zar nema jezik i usne dvije?!I zar mu nisu pokazana puta dva – put dobra i put zla?!
Srebrenica je grad u kojem se čovjek rodio i u kojem je živio od pamtivjeka. Srebrenica je grad u kojem se čovjek trudio u životu svom.Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nije došao onaj koji je mislio da mu niko ništa ne može. Koji je rekao: "Ovo je osveta", jer je mislio da ga niko vidio nije. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman. Zaboravilo se, međutim, da čovjek ima oka dva kojim može da vidi. Čovjek ima jezik i usne dvije da može da govori. I čovjek dva puta ima. Slobodan je da izabere jedan od njih – put dobra ili put zla.
Allahu Uzvišeni!
Neka tuga bude nada!
Neka osveta bude pravda!
Neka majčina suza bude dova
Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
Nema komentara:
Objavi komentar
Ovdje mozete upisati svoj komentar.
Hvala.