Kozarac -Prijedor (džennaza 19-20 juli 2014)

DOSTA JE VIŠE LUPETANJA
 - nek bude pravda pa taman propao svijet!

Jel' se to više nigdje čarape ne "čuju" nego u Bosni?
Jel' se to jedino u Bosni mora ići u školu i dobro učiti da nebi kopo kanale?
Jel' se jedino u Bosni spava k'o zaklan?
Jel' se to jedino u Bosni kahva "peče" i "kuha" hljeb...?

283 tabuta i jedan kovčeg.. Šejkovača- Sanski Most

Mnogo šta se u i o Bosni kaže, govori i dešava.
  Otud - ovdud pa, u Bosni 'vako, u Bosni 'nako.

Kao, anamo se to ne dešava.

Oduvjek je bilo najlakše po Bosni.

Vazda bijaše, - Bosanci su merhametli i sami se vole šaliti i na svoj račun zbijati sprdnju.
Kroz taj okolokole način, vazda se uprđivalo da je Bosanac glup k'o točak i kao, jedino na svijetu je Fata čistačica.

Skoro nigdje se na ovom usranom Balkanskom poluostrvu ne počinje vic a da nema Muje, Hase, Fate i da Bosanac ne izvuče deblji kraj.
Svi anamo oni, pogani akademski mozgovi i sve anamo one, nazovi kuturne institucije, ma kako se one još zvale, smišljeno su izvan Bosne smišljali i vodili taj specijalni rat, tj. da se na šaljiv način kaže kako je Bosanac glup te ga se na taj način omalovaži i u njegovim sopstvenim očima.
Vazda su se izmišljale gluposti i poturale Bosanskom čovjeku, naročito Bošnjaku.
I zamisli, molim te ja, vazda ta fora prolazila, a mi na tu foru vazda padali i dan danas padamo. Sve je to orkestrirano i smišljeno od strane Bosanskohercegovačkog neprijatelja, kako vanjskog tako i unutrašnjeg.

Tužna kolona u prolasku kroz Sanski Most

  Da, da... nemoj da te čudi. Sve je ovo i tebi jasno k'o i meni.
Imaju u Bosni oni koji se u njoj rodiše a ne vole je.
Ne vole je ovakvu kakva jest i onakvu kakv će ako Bogda biti, cjelovita i suverena u svakom njenom ćošku.
 Toliko gluposti se izmišlja o Bosni i Bosancima i o njima se na sav glas i na sto različitih načina raspreda a kad dođe vrijeme da se govori o onome što je činjenica i istina...tad barem pola Bosanaca uz ostatak Balkanskog usranog poluostrva šuti. Da, šuti... i ti to vidiš k'o i ja.
 Bio rat u BiH.
Bile godine devedesete.
Oni što volješe svoj prag nastradaše od anamo onih. Od onih što se dobro prikrivaše i izmišljaše viceve o Sulji, Muji...
Završio se rat.
Oni što volješe svoj prag i preživješe, svo vrijeme tragaju za svojim nestalim.
Jedne nađoše, jedne se još traži.
Svake se godine klanjaju masovne džennaze po mnogobrojnim mjestima Bosanskohercegovačkim, po gradovima gdje nastrada Suljo, Mujo, Hase, Huse, Fate...
O tome se treba govoriti.
Govoriti treba o istini. Istinu treba govoriti.
Treba jednom stati u kraj izmišljanjima, nipodaštavanju, potvoravanju, izrugivanju...   Treba jednom... treba što prije.

Rekoh, redovno nam se, u Bosni nam i Hercegovini događaju džennaze na kojima sahranjujemo nevino nastradale od strane onih koji BiH ne vole. Zamisli, žive u njoj a ne vole je...

I ove godine bi Srebrenica.

Prijedor i Kozarac se juče i danas "dešavaju".
 Tabuti rahmetlija natovareni na kamione, iz Sanskog Mosta, iz obdukcionog centra Šejkovača, prevezeni od Sane kroz Prijedor u Kozarac. Tokom puta, tužna kolona bijaše praćena suzama, nijemim pogledima i šapatom dova na usnama onih koji Bosnu vole, ubijene poštuju i sa preživjelima suosjećaju.
Oni kontra, podrugljivo i sa podsmjehom pratiše svoje "remek djelo" i ...o tome ušutiše. Da, da... ušutiše i juče i danas i sutra će o tome šutati...i u sebi osjećati gorčinu i pečenje (ne)savjesti svoje. Sječaće se do svoje smrti onoga što komšijama svojim uradiše i sretaće se sa žrtvama svojim u dubini duša svojih. Proganjaće ih to dok su živi a o tome će šutati. Proganjaće ih to i nakon smrti njihove jer treba pred Bogom odogvarati. A neće biti advokata i pristarasnosti u presuđivanju.
  Svejesni su toga i peče ih to...i nek ih peče, i treba da ih peče. Sami su to htjeli.

Ekshumacija u Tomašici

Ni zemlja Bosanskohercegovačka šutati ne može, nego iz utrobe svoje, u Tomašici, sa dubine i do treinaest, da trinaest metara, na površinu svoju i na svijetlost dana iznjedri rahmetlije i posmrtne ostatke onih što s početka devedesetih bijahu nevini ubijeni od strane onih koji danas šute.

 Mnogo šta oni danas osjećaju. Osjećaju svoju krivnju i grižu savjesti.
Prave se da im je svejedno. Podrugljivo i sa prezirom gledaju u istinu. Glume da im je svejedno a svejedno im nije. Kaju se duboko u sebi, uviđaju svoj grijeh a o tome šute.
Probaće šutati do Dana sudnjeg. Samo, hoće li moći izdržati?
I ako do tad šutali budu... od tad dalje, šutanja biti neće.
I dosta je više sa ruganjem žrtvama.
Dosta je više glupih priča i viceva o Bosancima.

"Zbog tebe Srebrenico"
Da Bogda, svakog jula, sramio se cijeli svijet,
U srce sam te svoje metno a u ruku tvoj cvijet!

I neka se već jednom počne pričati priča o istini, kako je bio Bošnjak i anamo onaj pa Bošnjak nevin pod zemlju ode a anamo onaj, što se pametan pravi, na savjesti svojoj, svoga košiju Bosanca nosi.
Teško mu je danas nositi se sa tom činjenicom i istinom o Bosanskohercegovačkom...Bošnjačkom čovjeku.
A šata ću mu ja? Sam je to htio.
 Nek' sad s tim živi i od stida u crnu zemlju gleda. Neka gleda zemlju crnu Bosanskohercegovačku u koju je htio sakriti tragove svoje nečovječnosti ... u zemlju onu koja šehide svoje primi.
Biće mu teško biti hladnokrvan, a meni neće biti teško da do svoje smrti o tome pričam.
 Neće mi biti teško da do smrti svoje govorim istinu o čovjeku Bosanskom na zemlji svojoj Bosanskohercegovačkoj.

A ti, Suljo, Mujo, Hase, Huse, Fate... ne rugaj se samom sebi kroz viceve u koje te anamo oni uguraše.
Budi ponosan na sebe i glave dignute kroz svoj život koračaj, korakom čvrstim, pogledom spremnim da se sa svačijim pogledom sretne. Dušom svojom čistom zadovoljan budi i ne zaboravi dlanove svoje ka nebu okrenuti i Boga Dragog zamoliti da se smiluje dušama šehida naših.

Allahu Dragi, Ti  si Sudija nad Kojim pravednijeg sudije nejma.
Za to te molim, presudi svakome prema njegovim zaslugama.
Amin.