Trbuhom
za kruhom čovjek daleko stigne al u istom tom čovjeku ima nešto što ga
za prag veže i koliko god daleko da ode opet se svome pragu vrati.
Uvijek ima neko ko nam se raduje a isto tako uvjek ima neko kome
se veselimo. Naša je dolina nešto baška pa joj se zato rado vraćamo pa
čak i kad nas samo nišani i mezari dočekuju. Evo proljeće. Džemre po
džemre se reda i svom snagom udara đah u vodu đah u zemlju đah u vazduh,
a jedna od tih sila Allahovih dž.š. udara i u srca insanska pa nam duša
puna i najpunija u dolinini Staromajdanskoj. Mi Majdanci to i ne
osjetimo dok ne
odemo van Majdana. Tad ga zavolimo, osjetimo koliko nam
nedostaje pa mu se volimo vratiti i po njemu potražiti ono nepovratno,
drage ljude i vrijeme kad smo bili skupa s onima kojih danas
nema....vrijeme djetinjstva. Uspomene ostadoše u tim avlijama, sokacima,
krošnjama drveća i lozama krastavaca i paradajza, koje smo trgali
dabismo utolili glad našu dječiju. U tim danima vidimo mi Majdanci mnogo
šta pa i ljepotu Zalhovačku i sve one klikere u prašini i orahe i
trčkaranja po kaldrmi i mevlude i ezane i džume što
prođoše i kroz
vrijeme ko kroz džamiju koju srušiše katili one '94-te iz rata zadnjeg.
Sve se zbiva voljom Allahovom htjeli mi to priznati il ne, pa tako eto
nakon katilskog rušenja džamije Bog nam Dragi dade da budemo generacija
koja će da gradi i džamiju i svoje mjesto i svijest svoju o državi
svojoj i skupa s tim i porodice svoje...one porodice koje pamte, dižu i
obnavljaju porušeno i ponosno, glave dignute kroz život koračaju i
svakog pa i katila u oči gledaju jer mrvu slabe svijesti nemaju. I
slikaju, i pišu i zapisuju generacije današnje da ostave trag iza sebe
ne samo djeci svojoj nego generacijama koje tek treba da se rode.
Puno
nam se zla početkom devedesetih dogodilo pa zato danas svako iz svog
budžaka planete zemlje u Majdan i u svoju kuću gleda...i u Zalihovac i
sve ostale mahale i raskršća Staromajdanska. Svukud smo raštrkani ali i
kao takvi dokazujemo i dokazaćemo ako Bog da, da svoj Majdan volimo ko
uspomenu i tajnu brižno čuvanu, ko hamajliju i dovu roditelja Allahu
dž.š. upućenu za spas i dobro djece svoje. Vrijeme je ko ljudi,
prolazno. I sve na dunjaluku prolazno je. Jedino su vječna, i to kod
Boga Dragoga, djela naša. Na naša djela smo ponosni, s pravom jer
Allahovu mi kuću gradimo kao dokaz katilu da smo opstali, kao dokaz
sebi da smo ostali, kao dokaz da iako smo se rasuli, da smo tu i daćemo
se jednom vratiti ako ne u Staromajdanske mahale, ono u zemlju
Staromajdansku sigurno. Dragi Allahu Zaštitniče osim kojeg drugog
zaštitnika nema, Tebi se molimo da nam čuvaš naš Majdan i nas u Njemu i
sve ono lijepo u njemu što je. Amin.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar
Ovdje mozete upisati svoj komentar.
Hvala.