Prim. Dr. Muhamed Saračević: Interesne borbe u svim segmentima bošnjačkoga djelovanja umanjuju šansu za uspješnu odbranu RBIH

Prim. Dr. Muhamed Saračević

Poštovani doktore Saračević ova godina je bila veoma značajna na planu vaše aktivnosti u pogledu osnivanja Kongresa Bošnjaka Svijeta, šta je predhodilo ovom velikom poduhvatom ?

 KBS je projekat koji je već dugi niz godina kao potreba dijaspore bio tema razgovora izvjesnom broju Bošnjaka u USA, kao i Bošnjaka razasutih širom Svijeta. Od same ideje koja je javno izrečena na skupu Bošnjaka u Jacksonville, Florida USA, 2009 god., preko Incijativne Skupštine u Saint Louis kada je ustanovljeno tijelo koje će raditi na polaznim materijalima, koordinirati aktivnosti i uspostaviti veze sa zainteresovanim Bošnjacima u Svijetu, i na kraju organizovati Osnivačku Skupštinu u Sarajevu 16. Jula 2011 god. Posljednje konsultacije i strateški dogovori obavljeni su u Phoenix, Arizona 29.05.2011 god. To je bio dug i naporan proces koji je zahtijevao dosta novca i rada. Sve je krunisano uspješnom Osnivačkom Skupštinom u Domu Mladih, gdje sam izabran za predsjednika KBS. Na Osnivačkoj Skupštini su bili prisutni delegati iz 22 zemlje širom Svijeta i iz BiH. Nakon Osnivačke Skupštine održao istu noć svečanom večerom u hotelu Holiday Inn, se je završio proces stvaranja KBS.

Kako ste doživjeli samu Osnivačku Skupštinu KBS?

Nekoliko dana prije same Osnivačke Skupštine održavani su konsultativni sastanci sa delegatima iz Svijeta gdje su usklađivana mišljenja i napravljen završni tekst Platforme i Deklaracije. Mada je bio juli, vrijeme godišnjih odmora, iz opravdanih i ne opravdanih razloga javnost nije upoznata sa događajem. Ipak prisustvo i interes za Osnivačkom Skupštinom je nadmašio naša očekivanja. Preko 130 delegata i stotinjak gostiju govori o uspješnosti ovog skupa. Prisustvo izaslanika člana predsjedništva BiH, izaslanika Reis Ul Uleme kao i predstavnika raznih organizacija dalo je značaj skupu. Poslije Skupštine u Domu Mladih održan je prijatan koktel uz druženje prisutnih. Ovdje moram napomenuti da je prisustvo medija koji su propratili Osnivačku Skupštinu bilo iznad svih očekivanja. Ne mogu a da ne kažem da je bilo i onih pojedinaca i organizacija koji aw prije same Skupštine nisu slagali sa idejom. Glavni razlog je bio što nisu bili uključeni u istu ili što oni nisu organizatori, i ako su na vrijeme bili pozvani da se uključe. Takvi stavovi su već temeljni problem Bošnjaka i njihovih sujeta.

Ovih dana ste izašli sa Proglasom za vraćanje legalnog Ustava RBiH iz 1990 godine. (http://webpublicapress.net/?p=5066).  Da li se KBS sa ovim proglasom politički deklarisao?

Dozvolite mi da vas uputim na deklaraciju i platformu djelovanja KBS Iz ta dva dokumenta se vidi na kojim pozicijama stoji KBS. Ustav BiH je najviši pravni akt na kojem se temelji njena državnost, i koji nikada nije opozvan ni jednom odlukom Skupštine BiH, koja je jedina pravno legitimna da izglasa promjenu istog. Dajton je mirovni sporazum koji ni kao takav nije ispoštovan, i doveo je BiH u nefunkcionalnu poziciju. Dao je mogućnost pojedincima i interesnim grupama da djeluju van ustavnih okvira i dovedu BiH u situaciju u kakvoj se trenutno nalazi. Povratak na ustavne temelje vraća državu u pravne okvire koji joj omogućavaju da funkcioniše po svim postulatima međunarodnog prava. Isto tako svakom pojedincu daje slobodu djelovanja u svim segmentima pravne države, i ujedno štiti pojedinca i državu od protivustavnih radnji.

Koje projekte imate u bližoj budućnosti?

Za sada se samo povremeno oglasimo po fundamentalnim pitanjima za BiH poput zakona o denacionalizaciji i povratu privatne imovine i imovine vjerskih zajednica, podjeli državne imovine. Javno smo iznjeli svoje mišljenje o Ustavu BiH i uputili zahtjev Parlamentu BiH.Punu pažnju posvećujemo našoj statutarnoj materiji KBS-a, kao i infrastrukturi. U procesu smo osnivanja nekoliko kancelarija u Sarajevu, Istanbulu, Washingtonu, Bonu i eventualno u još nekim mjestima. Nadam se da ćemo biti spremni za naredne lokalne izbore u BiH. U međuvremenu ćemo reagovati na sve aktuelne događaje vezano za BiH.

Bošnjačka zajednica u Sjevernoj Americi  je podijeljena po linijama  sujeta dojučerašnje avangarde prošlog sistema i frustracijama imigranata starosjedilica                                                                                       

U Sjevernoj Americi je prilično složena situacija u bošnjačkim organizacijama. Koji su uzroci narušavanja jedinstva?

Veoma je kompleksno pitanje odnosa unutar bošnjačke dijaspore u USA, ali i drugim djelovima Svijeta. Prije svega trebalo bi ući u analizu strukture izbjeglica, kako po njihovom nivou obrazovanja, tako i po odnosu: urbana sredina i selo. Zatim po vremenu odlaska iz BiH: prije, u toku ili poslije rata. Onih koji su prošli kroz logore, onih koji su preživjeli strahote rata i onih koji su pobjegli. Onih koji su se borili i onih koji su “dezertirali”. Emigranata starosjedilaca i novopridošlih izbjeglica, Hercegovaca, Krajišnika, Fočaka, Babinih, komunjara, vjernika i ko zna kojih. Sa ovim, podjele nisu definitivne. Sve je ovo determinisalo odnose izmedju grupa iz kojih su proizašle mnogobrojne podjele. Pojedinci koji su bili potpuni anonimusi u svojim sredinama u BiH, bez škole, bez sposobnosti, dolaze u situaciju da formiraju lažnu sliku o sebi, a time i ambicije.  Nije zanemariti ni djelovanje raznih specijalnih i obavještajnih službi koje su i danas vrlo aktivne i koriste ovu razjedinjenost. Na kraju sujete, vlastite ambicije, uticaji iz BiH raznih grupa i pojedinaca, da bi pridobili dio dijaspore za vlastite interese, daje odgovor na postavljeno pitanje.

Chicago i Saint Louis su “naj bošnjačkiji” gradovi u Sjevernoj Americi, uz to i naj razjedinjeniji, zbog čega je to tako?

Na prostoru ovih gradova se nastanio relativno veliki broj Bošnjaka, sa svim onim suprotnostima i razlikama koje sam naveo. Rezultat je podjela Bošnjaka na ne učinkovite, samozadovoljne i samodovoljne grupacije koje nisu u stanju da poluče rezultate kakve postižu daleko manje emigrantske skupine iz zemalja sa Africkog kontinenta ili Južne Amerike. O tome vam može mnogo više reći naš bivši konzul u Chicagu gosp. Kajević.Posebna priča je IZ odnosno džemati sa svojim UO-ma. U većim gradovima se formira više džemata koji ni ne komuniciraju između sebe. Odgovor na to pitanje vjerovatno se može dobiti na drugom mjestu. Razjedinjena zajednica ne zna ni ko se bira, ni kako se bira, ni ko je njen predstavnik u Saboru Rijaseta. Interesne borbe, u svim segmentima Bošnjačkog djelovanja su na sceni, i bez obzira na epilog, u koliko se nešto značajno ne promijeni, svi smo na gubitku.

U BiH političke i druge institucije kao i pojedinci se bave uglavnom oblastima koje nisu u opisu njihovih radnih mjesta

Kako bi ocjenili trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini  ?

Već sam naglasio da je na sceni vanustavno djelovanje i to u svim segmentima. To je dalo mogućnost korupciji, krađi, ne savjesnom poslovanju, pojedincima bez stručnih ili sa kvazi  naučnim titulama da upravljaju društvenim i nacionalnim resursima zemlje, a da pri tome ne odgovaraju nikome. Ovo se posebno odnosi na one koji ne vole vlastitu zamlju. Poslijeratno vještačko ustrojstvo BiH je dovelo zemlju u ne prirodno stanje u kojem malo šta funkcioniše. Centripetalne sile iz Banja Luke, a sada i Hercegovine djeluju snagom destrukcije i ne ustavno, a najviši organi drzave BiH nemaju načina, a nisu ni vješti da odgovore na nametnutu situaciju.

Bošnjački elemenat je zaokupljen sam sobom. Razjedinjen, suprostavljen, servilan, sujetan, prodan, ne sposoban, ne orijentisan, bar ovaj dio koji je u poziciji. Selekcijom pogodnih umjesto sposobnih, partiski servilnih, korumpiranih, ucjenjenih, onih koji nigdje ne bi imali priliku da budu izabrani na funkcije koje obavljaju, izuzev pod pokroviteljstvom stranaka koje su ih promovirale. Naravno usluga i korist je obostrana.

Gubitnici su narod i država koja je okvir i garant opstanka tog naroda. Postoji naravno i masa onih drugih u zemlji i van nje, koji znaju i hoće da promjene stanje. Problem je što su potisnuti na margine, i što ne postoje instrumenti i institucije kontrole koje bi generirale i otvorile proces pozitivnog efekta.

Da li bošnjački političari imaju znanja i snage da se suprostave daljnjem rastakanju BiH?

Vrijeme koje je iza nas govori koliko imaju znanja i snage da promjene negativne procese! Pa oni su ti koji su proteklih petnestak godina vodili državu, politiku, ekonomiju, obrazovanje, sigurnost itd.

Pratio sam proteste penzionisanih boraca i RVI iz proteklog rata pred Skupštinom. Pada mi u oči da je najveći dio njih mlad za status koji uživaju. Beneficije koje traže trebale bi da budu iz budžeta koji se puni iz ekonomije, koja ne postoji. Država je ne moćna da to plati. Pitanje je koliko je među penzionerima stvarno onih koji ispunjavaju uvjete. Sada se postavlja drugo pitanje: koliko je veliki broj onih koji nisu ispunili kriterije, koji su falsfikovanim dokumentima, lažnim ljekarskim uvjerenjima, obmanuli državu. Da li je država pokušala da reguliše sve to po cijenu da mnogi, pa i ljekari, budu sankcionisani i da zaštiti buđet, a ne da kupuje na kratke staze mir, na uštrb istinskih patriota. Ovo je samo jedan u moru primjera.

Od osnivanja SDA , pa i poslije agresiji na BiH ste bili jedan od kadrova ove stranke , kako je sada vidite?

Istina je da sam bio jedan od onih koji je od osnivanja stranke učestvovao u njenom djelovanju. Namjera stranke je bila poštena i patriotska. Bila je stranka jednog naroda “Bošnjaka” ali nije bila nacionalistička. Taj atribut su joj dale službe KOS-a, koje su htjele da je u startu negativno deklarišu. Ona je ispunila istorijsku ulogu. Naravno moglo je biti i mnogo bolje, ali to je već predmet šire analize, nego što ovaj prostor dozvoljava. Da li su se u nju uključili svi oni koji su mogli pomoći, da li su vjerske i ideološke barijere bile uzrok bošnjačkog raslojavanja, da li su pogrešni savjetnici uticali na krucijalne odluke i da li je uska grupa donosila važne odluke. Takođe upitno je da li je zbog moći i pozicije postala atraktivna i za one koji su je kasnije preuzeli, a nisu dorasli situaciji ni znanjem ni moralom, i doveli jedan narod do pozicije u kojoj se sada nalazi. Ne treba zanemariti ni uticaj međunarodnog faktora, kao i ne dozrelost domaćih aktera i njihove vlastite interese. Ja sam već prije rata došao u političke sukobe sa određenim krugovima unutar stranke. To moje ne slaganje s vremenom se  produbljavalo i nije ne poznato unutar stranačkih struktura tog ratnog i poratnog vremena. Ipak bez obzira na sve ona je učinila mnogo. Ne osporno je da je odavno bilo vrijeme da se prestruktuira, kadrovski promjeni, i da ponudi drugačiji, atraktivniji, politički jasan okvir djelovanja. U koliko ostane ovakva nisam siguran da ce moči privuči glasače koji su joj davali do sada podršku, pa nekada i bez pokrića.

Neminovno se nameće i pitanje uticaja Islamske zajednice, Rijaseta i samog Reis Ul Uleme na sva društveno politička pitanja u BiH, jesu li ove institucije izašle izvan dometa svojih ovlasti ?

 Islamska zajednica je prolazila kroz teške faze u istoriji svog djelovanja. Nama je teško shvatiti ulogu i odgovornost IZ poslije odlaska Osmanlija kada je ona stala u zaštitu pripadnika Islamske vjeroispovjesti. Trebalo je hrabrosti, morala i znanja suprostaviti se procesima pokrštavanja, političkih uticaja moćne Austro-Ugarske, pa Kraljevine Jugoslavije, Pavelićeve NDH, komunističke diktature. Prošla je kroz procese agrarne reforme koja je osiromašila Bošnjake, oduzimanje vakufa, krustracije vjernika, vjeronauke i uleme. Ona je ne dvojbeno dobrim djelom očuvala indentitet i vjeru kojoj pripadaju Bošnjaci.Naravno ima i suprotnih primjera koji su u ime IZ radili protiv njenog vlastitog interesa, a i samih vjernika. Tu je pitanje lustracije koja je morala biti provedena i koja  bi sigurno dala odgovore na mnoga pitanja, ali to je pitanje ne samo IZ nego i cjelokupnog BiH društva. Koliki je uticaj IZ na politički zivot, nije samo pitanje IZ. To je pitanje i bošnjačke politike koja je svojim ne djelovanjem ili pogrešnim djelovanjem ostavila ogroman prostor u koji upadaju s pravom ili ne, mnogi, pa i IZ. Pitanje je i ne kompetentnosti ili ne sposobnosti u vlastitom prostoru djelovanja, pa se onda ekonomisti bave umjetnošću, umjetnici bezbjednošću, i druge ne zamislive kombinacije. Naravno onda i IZ silom prilika napravi pogrešne korake baveći se stvarima kojim ne bi trebala, a zapostavi pitanja koja su od interesa po nju. Naravno postoji i mnogo negativnosti prema IZ od kojih ona mora da se brani, a namjere onih koji ih upućuju su veoma sumnjive.Mislim da dijaspora nije svijetla tačka države BiH. Malo je spremnosti na suradnju i zajedničko djelovanje. Dijaspora se samo posmatra kroz novčane doznake i turistički priliv deviza.

Ni IZ BiH nije posvetila pažnje dijaspori. Bojim se da je više razjedinila nego povezala dijasporu. Grub primjer je, da predstavnik Rijaseta za dijasporu, ograničava učešće Bošnjacima koji se bave politikom, da učestvuju u upravnim odborima IZ u dijaspori. To je klasičan primjer ograničavanja ljudskih sloboda, narušavanja Ustava države u kojoj se ova odluka nameće. Kada pravne konsekvence države čiji je Ustavni prostor ugrožen, ne pridržavanjem zakona ( By Low) o ne profitabilnim organizacijama budu provedene, to će nanijeti više štete i podjela nego koristi IZ. Bez obzira na sve, ogromno je breme odgovornosti na IZ.

Šta je sa našom inteligencijom?

         Inteligencija u doba komunizma i postkomunističkom vremenu, zemljama koje su bile pod vlašću represivnog režima, je poseban sociološki fenomen. Večina inteligencije u takvom sistemu bila je “ sistemska” , razmišljala je i djelovala po zahtjevima vladajučeg režima. Poltronska, preplašena za vlastiti uspjeh i egzistenciju, povinovala se nametnutim pravilima nagrade prema privrženosti. Rijetki su i časni primjeri slobodnih mislilaca, koji su razmišljali i govorili otvoreno u tako kontrolisanim sredinama, bez obzira na posljedice. U bivšoj Jugoslaviji to se posebno odnosilo na intelektualce u BiH, a taj stil ponašanja velikim djelom ostao je i sada, bez obzira ko je na vlasti. Problem je u tome što to ograničava razvoj intelektualne misli i na buduče vrijeme, čime se teško izlazi iz začaranog kruga. Ni sam “Preporod” koji bi trebao da bude nosilac bošnjačkog intelektualnog promišljanja i največi kritičar trenutnog pogubnog stanja, nije opravdao očekivanja i utopio se u sivilo svakodnevnice. Tragično je da se intelektualna snaga Fakulteta Političkih Nauka, kao i Filozofskog Fakulteta, umjesto da bude avangarda ne ovisnog reagovanja na društvene promjene i izvor idejne supstance, nastavila ponašati kao potpora i nijemi saučesnik stanja. Sve podsjeća na ponašanje istih u prošlom sistemu.

Istina mi u BiH imamo pojedinaca zavidnog intelektualnog kapaciteta, ali teško je zaraditi svojim intelektualnim radom pristojna primanja na jeziku i veoma ogranicenom tržišnom prostoru. U svakom slučaju trebali bi učiniti daleko više i biti neovisno daleko angažovaniji.

 Od Kulina Bana i dobrijeh dana do Dodika i lošijeh dana. Je li ova sintagma označava ovog čovjeka kao moćnog  i odlučujućeg za daljnu sudbinu BiH ili nemoć prvenstveno bošnjačkih političara da mu se politički  i pravno suprostave?

Mislim da pridajemo mnogo značaja Dodiku koji ga u istinu ne zaslužuje. Mnogo je više do nas i naših političara, njihove ne spretnosti, sujeta, razjedinjenosti i želje za pozicijom. Da li je Dodik kriv sto nam ekonomija ne funkcioniše? Ko je kriv za ne organizovanost u Sarajevu, najsporiju i naj skuplju izgradnju autoputeva, ne legalnu privatizaciju, sporu skupu i ogromnu administraciju. Kriminal i ne sigurnost na teritoriji za koju smo mi zaduženi. Naravno da za sve to nije kriv Dodik.

Ko nam je kriv sto smo naivni ili podkupljeni pa previše vjerujemo i međunarodnoj zajednici. Koliko je toga obečanog ispunjeno prema BiH i Bošnjacima? Zar posljednnji primjer iznevjerenih obećanja Međunarodne Zajednice-MZ oko Mostara kao jedinstvenog grada i posljednje odluke Ustavnog suda o izbornim pravilima “jedan čovjek – jedan glas” iza koje stoji i MZ, nije uvođenje trećeg entiteta na mala vrata. Ovo nije izuzetak ovo je pravilo u ponašanju MZ. Zašto ista ta MZ ne stane iza zahtjeva jedan građanin jedan glas na nivou cijele BiH. Nismo ni mi  Bošnjaci bez grešaka, ali negativno iskustvo iz proteklog perioda ( dogovori u Karađorđevu, Gracu, zločin u Ahmićima itd. ) učinili su nas opreznim.

Da proširim temu. Suđenje Mladiću u Hagu trebalo bi da dovede do osude. Da li će on biti osuđen kao general vojske RS koji je počinio genocid, što automatski negira postojanje tog entiteta nastalog na genocidu. U koliko bude osuđen za zločine u 26 ili (17) općina u BiH, a kao general Jugoslovenske-Srpske armije onda se ponovo dovodi u pitanje Optužba u Hagu protiv Srbije i oštete za nanesenu ratnu štetu u BiH u toku agresije. MZ, izmedju ukidanja RS kao tvorevine nastale na genocidu ili osude Srbije za obeštećenje za nanesenu ratnu štetu, će sigurno izabrati licemjerno ponašanje, tj. ne mjenjanje stanja silom dok se političari u BiH ne dogovore.  Frankenštajnska tvorevina od dva ili tri entiteta, sa najgorim ishodom po nas Bošnjake, moguća je ako naši političari ne izaberu agresivniju politiku, kako unutar prostora kojim vladaju ( da bi pokazali da mogu ) tako i prema MZ, jer sva međunarodna prava su na našoj strani, osobito ne derogirani legitimni Ustav BiH. Može se i on promjeniti, ali samo u Parlamentu BiH.

Ima li u BiH sada politički pravac ili stranka u BiH koja može narod i zemlju dovesti do nekog ekonomskog i političkog  smiraja?

Neka buduća politička opcija u BiH prije svega mora biti jedinstvena i usklađena uz političke i ekonomske hitne i organizovane akcije svih probosanskih snaga. Potrebno je napraviti takve agresivne i bolne hirurške zahvate na bolesnom tkivu, koji moraju odstraniti prije svega sve nezdravo u vlastitom prostoru. Tu mislim na političke i zakonske instrumente koji će vratiti povjerenje u pravni sistem. Zakoni ekonomskog poslovanja, društvenih odnosa, sigurnosno-bezbjedonosne situacije, suprostavljanje korupciji, kriminalu, poštovanju pozitivnih vrijednosti i sankciji ne savjesnog poslovanja, promovisanju znanja nad podobnošću i ponovnoj izgradnji radnih navika kakve vladaju na zapadu, na uštrb zivota na humanitarnoj pomoći. Sve spomenuto, uvoditi u dnevni život korak po korak, je jedini izlaz iz ove situacije. Možda ovo zvuči nestvarno i ne izvodljivo, ali nema alternative. I sami znamo, da ništa ne pada sa neba, i ne dolazi bez truda.Ako nismo spremni na ovo, ostaje sporo odumiranje do nestanka.

Kakva će BiH biti za deset godina, i kakvu će transformaciju za to vrijeme doživjeti BiH dijaspora ?

Mi smo narod koji je strpljiv, koji je preživio niz genocida i nikada nije radio komšijama ono, što su oni činili njemu. Spremni da praštamo, ali ne zaboravljamo. Mi želimo bolji život u BiH za sve one koji u njoj žive. Mi ne želimo majorizaciju nad bilo kim. Postoje mehanizmi da se to osigura. Naša država je BiH u kojoj ćemo živjeti skladno i u dobrim odnosima sa drugim narodima. Naš jezik je Bosanski, BiH državljanstvo i nacionalnost. Da bi to postigli moramo dokazati prvo sebi da možemo i da hoćemo. Moramo zavesti pravni, ekonomski i svaki drugi red ovdje, među nama. Ako to možemo, onda moramo dokazati i drugima da isto pravo i obaveze važe za sve. Država BiH je omeđena svojim istorijskim granicama i kao takvi ulazimo u odnose sa MZ odnosno EU.

 Što se tiče dijaspore, manje sam optimista. Asimilacija čini svoje. Postoje naučne studije o emigraciji i dijaspori, koje su veoma egzaktne. Primjeri daleko većih emigracija i dijaspore poput Italijana, Njemaca, Iraca, orijentalaca, i drugih emigranata i izbjeglica širom svjeta nemaju velikih razlika. Svi se postepeno utapaju u tzv “melting pot”- lonac za topljenje, i donose jedan mali dio svoje posebnosti odnosno egzotičnosti u američku kulturu, a sami preuzimaju najveći dio Američke stvarnosti i postaju postepeno naturalizovani Amerikanci, a potom Amerikanci sa znanim ili ne znanim porijeklom. To je pravilo, razlika je samo što neki uz veliki trud produžavaju malo to vrijeme asimilacije. Mi Bošnjaci smo to činili preko IZ i svojih džamija, ali po meni generacijski će biti u tim džamijama sve manje Bošnjaka, a više drugih. Znam da ovo zvuči grubo, ali to je realnost. Svi projekti koji su Bošnjake dovodili u države-domaćine, znali su što rade i šta im je namjera. Srećemo ovdje mnoge Hrvate i Srbe čiji su preci davno došli. Oni više ne znaju ni jezik ni mjesto iz kojeg su došli, samo znaju po prici da su njihovi pretci tamo negdje iz Hrvatske ili Srbije. Ima i izuzetaka, ali oni nisu pravilo.