RODNA BOSNO DALEKO ODOSMO

Piše: Samir B.

Ratne 92-ge god. kad je Dino Merlin otpjevao meni jednu veoma dragu i patriotski jaku pjesmu posebno zadovoljstvo mi bilo to što sam je u potpunosti razumio, od A do Ž.
Uvijek sam cijenio sve vrste muzike i muzičkog' iskaza.Nekako sam svo vrijeme preferirao domaću muziku možda upravo zato što sam vazda pratio tekstove i volio znati o čeme se pjeva.
Jedan od razloga što neizmjerno cijenim ono što je radio i rahmetli Safet Isović je upravo to što je veoma često znao u pjesmi zastati i pričati, objašnjavati tekst sevdalinke koju je pjevao.
Safet je sevdalinka.
Mada sevdalinka, uveliko samu sebe objašnjava kao što je recimo »Balada o braći Morić« i da ne nabrajam, zna dosta često ostati podosta enigmatičnog al' je možda i to razlog više da trudeći se da objasnimo tekst saznamo više o našoj historiji.
Ko bijaše onaj »silni, ekber sultan« što sjeđaše na prijestolu?
Ko je bio Omer – beg što je sjedio na kuli a u krilu mu vjerna ljuba… ko je ona?
Ko je bila lijepa Mara na Bišću što joj Alipaša na Hercegovini sitnu knjigu pis'o?
Kojeg sultana je bila ćerka, ona što se zaljubila u »el-Muhammeda iz plemena starih Azra«?

Dino Merlin i njegova »Mostarska« sa početka ovog' teksta je upravo povod sveme ovom' što vam pišem.
 Njegovo »Kako si Mišo, kako si brate…?« posebno me je oduševilo kad sam jedne prilike slušao Mišu Marića kako objašnjava momenat, sebe, osjećaje, situaciju i svoj doživljaj Dine Merlina odnosno njegovog' teksta prilikom prvog slušanja ovog »otvorenog pisma« upućenog njemu,Miši Mariću.
U toj pjesmi, svi se sjećate veli Dino:

Kako si Mišo, kako si brate,
Da li još sretni do tebe svrate?
…Kako je Vaha (Vahidin Halilhodžić)ima li daha?
…Gdje mi je Emir (Emir Balić) taj stari nemir…

Pomješo mi Mišo osjećaje ko štrene.Smijao sam se i skoro cmizdrio u isti mah.Čudan, poseban osjećaj koji mi se pričesto desi a ja ga volim nazvati »ni tamo ni 'vamo«.
Taman se sve to smirilo i preko svih tih osjećanja i osjećaja se haman mahovina počela hvatati kad naletjeh jedne prilike na »Meraklije« Vehida Gunića a on onako, njemu svojstveno objašnjava Mišu i Merlina.
Iz svog' ugla i iz posebne blizine priča Gunić a ja slušam i u uho se pretvorio:

»Poslije pet ili šest godina snimao sam televizijsku seriju pod patetičnim nazivom »Rodna Bosno daleko odosmo«, Hercegovina se uvijek podrazumjeva.
Jednu sam emisiju snimao u Londonu.Nakon toliko godina, u Londonu, na Temzi susrećem se sa drugom iz rane mladosti, sa Krajiškim Mostarcem, sa dragim Mišom Marićem.
Obojici nam malo fali pa da se otisnemo u plač… i otisnusmo se i oduzeli se.
Tako plačan, nikakav, razoren i cmizdrav pitam Mišu da li je čuo Dinu Merlina i njegovu pjesmu?!
Čuo je kaže i… onesvjestio se.Onda mu se u znak solidarnosti pridružila i njegova kćerka i… i ona se onesvjestila.
Da li je odgovorio pjesmom na upit Dine Merlina, pitam ga.
Kaže mi da je prva Perišićeva granata na Mostar u njemu ubila pjesmu i pjesnika, pa ipak, u bolnici uz infuziju sročio je nešto što bi, kaže Mišo, mogla biti pjesma.
U njoj žive Mišini Sarajevski prijatelji: Moke (Kemal Monteno),Šiba (Hajrudin Krvavac) i Davor pjevač Davorin Popović. Mišo je prijatelju Dini negdja iz izgona odaslao ovakvu epistolu:

Pjevaš mi Mostar, Dino (Dino Merlin) brate
sa mojim srcem u duetu
i Vaha i Emir ponekad svrate
pa zbog vas nisam sam na svijetu.

Kako mi Davor, Moke kako?
Da li ko i ja sjede u duši
zadnje sam suze za Šibom plak'o
kad kod vas rokne i mene sruši.

A o Mostaru šta ti reci?
Zoblje nas sunce, smrt nas zoblje
samo ce Neretva zauvijek teci
i Liska park je zauvijek groblje." 


I ja bih sad na kraju sve ovo prokomentarisao n a isti način na koji je i Vehid prokomentarisao svoje kazivanje …»Odkuda sada u ovako vedroj emisiji ovoliko tuge?Eto otelo mi se nešto!«