DR. SENAD EF. AGIĆ - BOŽIJE CARSTVO NA ZEMLJI, KAKO GA VIDE SRBI I HRVATI

Pismo pišem kao sin, otac, muž, brat, djed, komšija, građanin BiH, građanin SAD, imam, glavni imam, pisac, autor, profesor… kršćanima, sljedbenicima Isaa a.s. tj. Isusa Krista ili Hrista, a posebno našim komšijama i susjedima Srbima i Hrvatima.Pitam se zašto Bošnjake njihovi kršćanski susjedi, gotovo po pravilu, svakih 50 godina proganjaju, ranjavaju i ubijaju, siluju i masakriraju, pljačkaju, protjeruju i u logore zatvaraju.

Piše:  Senad Agić (Novihorizonti.ba)

Pitao sam se, još dok sam dijete bio, zar su kršćanstvo i islam toliko različiti da se pripadnici islama moraju od svojih komšija kršćana, Slavena po porijeklu kao i muslimani, stoljećima braniti od brutalnih napada. Mislio sam da možda u kršćanstvu postoji teološko učenje koje svojim sljedbenicima nalaže izgon i istrebljenje muslimana. Pitao sam se zašto kršćanska Evropa nikada nije odlučno ustala protiv ovakve prakse svojih istovjernika na Balkanu - Srba i Hrvata. Danas, međutim, kada mislim da sam se na adekvatan način i u potrebnom obimu upoznao sa ovom vjerom, mogu reći da je spomenuta praksa kršćana u potpunoj kontradikciji sa duhom učenja Isusa Krista/Hrista. Vi ste se, drage moje komšije i susjedi, toliko ogriješili o svoju religiju općenito, a o nas muslimane posebno, da biste se svakog dana trebali moliti za oprost od smrtnih grijeha koje ste kolektivno činili Vi i Vaši preci.

Za Vaše grijehe Isus (Isa a.s.), naravno, nije odgovoran. On Vam je zorno pokazao način kako se postupa sa drugim i drukčijim svojim vlastitim primjerom tako što je svu svoju misiju usmjerio na podizanje carstva Božijeg na Zemlji na principu zakona ljubavi. On niti je, niti bi ikada učestvovao u bilo kakvom ratu ili sukobu između kršćana, a pogotovo između kršćana i nekršćana. On se vjerovatno i danas u raju, čekajući na svoj drugi dolazak na Zemlju, čudi i pred Bogom crveni zbog križarskih pohoda i inkvizicije, fašizma, nasilne kristijanizacije i drugih zlodjela od kojih su mnoga učinjena u njegovo ime. On nikada ne bi odobrio ni sekularne ratove, zločine i nasilja. Teško je Isusa zamisliti kao generala bilo kakve armije. Njega čak ne bi privlačila ni policijska uniforma, kao ni to da vojnike pred odlazak u borbu blagosilja. On je bio čovjek mira svim svojim bićem. Teško je čitati kršćanske teološke izvore a doći do drukčijih zaključaka. Jer, Isus je čitav svoj boravak na Zemlji proveo da izgradi Božije carstvo mira na zemlji. On je radije pošao u “smrt” nego da se obračunava sa neprijateljem. Zar Vam nije ostavio u emanet da volite komšiju i da mu dobro mislite i činite, pa da čak i svoga neprijatelja bezuvjetno volite i onda kada Vas on voli ili mrzi.

 Zašto svi sljedbenici Isusovi nisu pacifisti?                 Na ovo pitanje se može odgovoriti samo tako što će se pozvati na odgovornost Vaše neadekvatno slijeđenje vjere i njenih moralnih učenja. Vi ste, vjerovatno, ocijenili da se Isusa i njegovu bezuvjetnu miroljubivost ne može slijediti bezuvjetno pa ste onda sebi, pod izgovorom da bi takav pristup savremenom životu bio nepraktičan i naivan, dopustili teorije o pravednom ratu i ratu u odbrani. Čovjek bi mogao i prihvatiti takav pristup i kompromitaciju kršćanskih izvora, ali kako prihvatiti nacistički holokaust nad Jevrejima, inkviziciju, križarske pohode, genocide, izvoz oružja, militarizaciju svijeta radi ostvarivanja materijalne dobiti, huškanje na lokalne ratove, robovlasništvo, rasizam, Prvi i Drugi svjetski rat, atomske bombe?
Vratimo se izvoru na koji se pozivate i iz kojeg bi trebali crpiti inspiraciju za svoj način života u kojem se (Matija: 5:9) veli: “Mirotvorci su blagoslovljeni.” Kako se kršćani svijeta mogu osjećati lagodno i kako mogu imati mirnu savjest sa njihovom trenutnom pozicijom u svijetu i kako to pomiriti sa Isusovim učenjem o miru i opraštanju. Za kršćane bi, više nego za bilo koga drugog u svijetu, rat eventualno mogao biti opcija tek onda kada se iscrpe svi napori i pokušaji da se konflikt riješi mirnim putem, pa i tada bi mu morali pristupiti sa krajnjom rezervom i na granici odbijanja.
U svijetu kako ga je vidio Isus, nema mjesta armiji, a policijska bi se dužnost mogla svoditi tek na reguliranje saobraćaja.

Evidentno je da su realnosti danas drukčije, da je policija postala nužnost da zaštiti sigurnost, slobodu i živote nevinih i da se sila može upotrijebiti samo kada to situacija zahtijeva, ali ono što pomaže uspostavljanju mira – a to je borba za pravdu – nije odlika koja krasi karakter kršćanstva koje vi prakticirate, nažalost. I zato, postaje degutantno i licemjerno kada se pozivate na Isusa i Božije carstvo na Zemlji, jer ste poodavno iskompromitirali svoj kršćanski odnos prema nasilju i upotrebi oružja. Neugodno mi je, ali Vam moram reći istinu u oči: Niste se pridržavali temeljnog učenja svoga Učitelja o tome da na nasilje ne uzvraćate nasiljem, već ste bezbroj puta, čak na mirotvorstvo, uzvraćali nasiljem. Koliko ste samo nevinih ljudi poubijali samo zato što nisu pripadali Vašoj religiji, koliko ste nevinih žena silovali, džamija i mezarluka porušili? Jeste li se ikada pokajali i za svoje grijehe oprost zatražili?
Vi kao da još uvijek ustrajavate u svom grešnom izgovoru da “cilj opravdava sredstvo.” Zapamtite, nikada poslanici a ni učenja ijedne objavljene vjere nisu dozvoljavali da se čak ni do moralnih ciljeva dolazi nemoralnim sredstvima (makijavelizam), a Vi ste sebi dozvolili sva nemoralna sredstva da dođete do krajnje nemoralnog cilja, da uspostavite bezočnu dominaciju i eksploataciju drugog. Gdje su danas ti pravi kršćani od kojih Isus traži da razvijaju instikt za popuštanjem, da okrenu drugi obraz, da oproste i zaborave, da žive i da druge puste da u miru žive. U Božijem carstvu na Zemlji, za kakvo se Isa a.s. zalagao, ovce su u suživotu sa lavovima.

 Božije carstvo na zemlji nije samo za kršćane                  Božije carstvo na Zemlji ne samo da ne odgovara Isusovom opisu i viziji, nego se, zahvaljujući baš Vama, koji sebe smatrate njegovim najgorljivijim sljedbenicima, ispoljava u svoj svojoj suprotnosti. Sve se na glavu prevrnulo. Ništa više nije na svom mjestu. I što se više pozivate na našeg i Vašeg poslanika, sve više mu svojim nedjelima prkosite. Ovdje nećemo spominjati teološke nedosljednosti, nego ćemo se zadržati samo na analizi vaše kršćanske prakse. Vi ste prestali graditi Božije carstvo na Zemlji i za sebe i za druge, jer ste sebi dopustili nedopustivu koliziju između moralnih pravila i religijske prakse, i tako već poodavno postali osnovni faktor prijetnje svjetskom miru i stabilnosti i lokalno i globalno. Zar vi, zaista, mislite da se Bog može prevariti i da će Vam naklonost darovati samo zato što možete reći kako ste članovi Crkve. U Bibliji ćete naći kazivanje o tome kako će doći vrijeme da se kukolj odvoji od pšenice, pa će kukolj završiti u vatri. Tada će neki biti ugošćeni na gozbi kod Kralja, dok će oni drugi biti bačeni tamo gdje će biti jecanja i škripanja zubima. (Matija 22:13) Ja sam prestao vjerovati da vi možete izgraditi Božije carstvo na Zemlji, pa sam ovu metaforu shvatio kao poziv na diskurs o svijetu kakav bi trebao izgledati i kakav bi trebalo graditi sa vama ili bez vas, za sve nas uključujući i vas. Zašto ovo ističem? Zato što ste vi, sada to vidim, ovaj imperativ shvatili da samo vi zaslužujete da živite u tom Božijem carstvu na Zemlji i tu upravo leži vaš secesionistički atak na BiH i vjerovanje da je suživot sa drugima nemoguć, jer vi polažete pravo na to da nam oči iskopate kako biste dokazali da ste duhovno i moralno superiorniji i kako zbog toga za nas muslimane nema mjesta u vašem ekskluzivnom kršćanskom klubu.

 Ili Vi mislite da je moralno i opravdano vršiti svakojake pritiske i ucjene na druge da prigrle vaš religijski vokabular, jezik, vizije, ciljeve? Sjetite se Isusovih riječi kojima se u Jevanđelju po Marku, obratio nekom ko je činio dobro a nije bio njegov sljedbenik: “Ko god nije protiv nas, on je za nas.” (Marko 9:40; Luka 9:50) Kakav divan primjer recepta kako kršćani trebaju uključiti i druge da pomognu graditi univerzalno Božije carstvo na Zemlji. Međutim, neki elementi Vašeg poimanja svijeta su u tolikoj mjeri radikalni da ne dopuštaju da djelujete inkluzivno i da prigrlite čitav svijet. Počesto se pitam ko vam je dao pravo na eksluzivnost u kreiranju “svjetskog poretka”, ako već tvrdite da ste za suživot, slobodu za sve, mir i jednakost u svijetu? Hocete li već jednom shvatiti da bilo koji scenario po kojem će samo kršćani ubirati plodove, dok će drugi tek brojati ubrano, neće uspostaviti carstvo na Zemlji za koje se zalagao Isus/Isa a.s. iz Nazareta. Upravo nas vi uvjeravate da Isus, iako je bio Židov, nije došao sa vizijom da uspostavlja Božije carstvo na Zemlji tek za Židove već za sve ljude. Ako ćete pravo, danas je ipak dosta kršćana, ali više nekšrćana, koji marljivo rade na uspostavljanju univrerzalnog Božijeg carstva na Zemlji. Mnogi u tom procesu ne sudjeluju, od kojih je i povelik broj kršćana, dok jedan dobar broj njih umjesto red, nastavlja sijati nered na Zemlji.

 Da li se iko na svijetu poziva na “ljubav” više od Vas?                  Ako bi se vama prepustilo da na teorijskoj ravni u jednoj rečenici opišete svijet kakav bi trebao izgledati, onda bi ta deskripcija vjerovatno izgledala ovako: Svijet će najbolje izgledati onda kada bude uspostavljen na zakonu ljubavi.Ali, kao da niko na svijetu nije u stanju ovu divnu postavku ismijati kao vi. U praksi se to pokazalo bezbroj puta. Upravo ste vi oni koji su tu ljubav zamijenili najotrovnijom, i tome još, fatalnom mržnjom, koja je ogromna polja širom BiH, pa i šire, pretvorila u groblja i masovne grobnice, u kojima leže kosti stotina hiljada nevinih koje ste vi iz “ljubavi” pobili. Ništa bolji u ovoj ljubavi nisu ni evropski narodi, kao ni američki narod, koji je sebi izabrao predsjednika (Truman), koji se drznuo da u ime kršćankse svete ljubavi za vrijeme Drugog svjetskog rata upotrijebi nuklearno oružje u Japanu. Danas, ovi isti kršćanski narodi i dalje vode beskrajne ratove daleko od svoje kuće, dok istovremeno kod kuće, više od svih drugih stanovnika na Zemlji zajedno, uništavaju zajedničku nam prirodnu okolinu.

Isus, naravno, ne bi činio ništa od spomenutog. Njegov koncept ljubavi bio je dokraja jasan: Bog je ljubav, mi njegovi predstavnici na zemlji pozvani smo da širimo ljubav, da radimo, djelujemo iz ljubavi i u ime te univerzalne ljubavi. (Ivan 4:17-18)Drage naše komšije, vaša bi glavna vjerska preokupacija trebala biti kako implementirati ljubav, tj. kako ljubav pretočiti u akciju. I trebalo bi da znate da je prema zakonima vaše vjere svako iznevjeravanje ljubavi veliki grijeh. Da li mi, vaše komšije i susjedi, možemo biti sigurni da nam se i sutra neće dogoditi još jedan genocid koji će počiniti vaša djeca ili unučad nad našom nevinom djecom ili unučadima i to u ime one iste “ljubavi”?
Šta je to što je kontraverzno u vašem konceptu ljubavi? U Vašem poimanju Božijeg carstva na Zemlji? Ono što vi, izgleda, ili ne možete ili ne želite shvatiti jeste da je ljubav djelovanje, rad, akcija, i da ljubav ima cijenu, da ljubav košta, da ljubav zahtijeva odricanje od prestiža, pozicije, da je ljubav žrtvovanje za drugog i drukčijeg, da je ljubav negiranje negativnih silnica vlastitoga ega. Da se poslužim riječima iz vašeg izvora: Ljubav je da odložiš kaput i da opereš noge kako svome prijatelju tako i neprijatelju. Ljubav znači poštovati drugog i drukčijeg i sa njim zajedno graditi Božije carstvo na Zemlji po mjeri i potrebama svih stanovnika ove zajedničke nam planete. Ono što je kod vas počelo sa rimskim imperatorom Konstantinom, pa se nastavilo tokom Srednjeg vijeka, nažalost, i danas djelimično egzistira. Svaka vrsta nametanja poretka na Zemlji onako kako ga neki kršćani po uzoru na Konstantina vide, zaslužuje da bude zaustavljeno i pobijeđeno od vas samih. Svijet treba plan spašavanja ukoliko želi da opstane i da se od samoga sebe sačuva. Grdno se svi varamo ako mislimo da su nam jedine i najveće prijetnje globalno zagrijavanje, uništavanje okoline i zarazne bolesti, a pritom ne vidimo prijetnju koja dolazi od neimaštine, etničke mržnje i vjerske netolerancije.I na kraju ovog iskrenog obraćanja, ne mogu a da se ne pozovem na Jevanđelje po Ivanu (Ivan 16:7), u kojem Isus/Isa a.s. na kraju svoje misije najavljuje svog brata po misiji, posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., riječima koje se tamo navode: “…reći ću Vam istinu, za Vas je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj Vam neće doći; ali ako odem, ja ću ga Vama poslati.”Mi Vaše komšije i susjedi ponosno već više od 500 godina slijedimo ovog Branitelja - u Starom zavjetu i Vašem jevanđelju najavljenog, a u Kur’anu potvrđenog.