BOSNO MOJA DIVNA MILA III-dio

TRAVNIK - VEZIRSKA ČARŠIJA


Nakon posjete Visokom i piramidama,uputismo se prema kući s tim da usput navratimo i razgledamo ono sto se razgledati i pregledati može.
Dugi augostovski dan nam je omogućavao da da ne žurimo a autuput,odnosno njegov dio prema Zenici omogućavao nam je da požurimo.
Rasterećeno,pod utiskom onog' što taj dan vidjesmo,zaputi se "Krajiška četvorka" prema Vezirskom Travniku.A Travnik jedno od BiH centralnih gradova pun priče i istorije,one starijeg i ove novijeg' datuma.
Sve do mog' dolaska 1987 god u Travnik na odsluzenje vojnog roka nisam vjerovao da se čovjek može zaljubiti u čaršiju.Ja još tada zaljubih se u Travnik.
Prije Ive Andrića počeo je pričati svoju hroniku i još uvijek je priča.
Na samom ulasku u ovaj grad skrenusmo na "Plave Vode".Rahatluk."Lutvina Kahva" je danas restoran od ugleda i kvaliteta poznat po tome što je tu 1887 god. prilikom jedne inspekcije konjičkih jedinica kahvu popio Rudolf Karl Franc Josef,sin cara Franje Josifa i Elizabete Bavarske.Nakon popijene kahve carević je zbog izvanrednog okusa iste,vlasniku poklonio dukat kojeg je ovaj godinama čuvao zajedno sa džezvom i fildžanom iz kojih je ova kahva popijena.Jedino uz ovu kahvu,na tacni,pored rahatlokuma dobiješ i cigaretu.Na Plavim vodama ne znaš od ljepote u šta da pogledaš.



Odmah pored,pažnju nam privuče turbe u kojem su 1194 hidžretske odnosno 1780 god. sahranjeni Travnički muftija Muhamed i njegova hanuma.Na nadgrobnoj ploči izmeđuostalog' piše "Muftija je bio veoma častan,izvanredno popularan i visoko poštovan čovjek".
Odatle uputismo se put Ilhamijinog turbeta.
Šarena džamija se šepurila svojom raskošnom ljepotom.Ne znam da li igdje u BiH ima džamija čija se munara nalazi lijevo od ulaza,k'o što je slučaj sa "Šarenom"?Nadvisila je objekte u blizini i gleda u svoj komšiluk.Gleda u šehitluke na šehidske mezare najboljih sinova Bosne i Hercegovine.
Pred ulazom u mezarje dvije nene.Objasniše nam gdje je Ilhamijino turbe.U Potur mahali,ne daleko,nekih stotinjak metara odatle.Na putu prema turbetu,svojoj ekipi objasnih ko je ustvari bio Ilhamija.

KO JE ILHAMIJA?

U Žepču je, u drugoj polovini 18. vijeka, živio Abdulvehab Ilhamija. Bio je imam i pjesnik. Živio je u vaktu opadanja moći silne Osmanske imperije. ”Bosna nije više bila avlija i đulistan carevine već njezina otvorena rana koja je krvarila“. U takvim prilikama kad su zulumi svake vrste carovali progovori Ilhamija svojim stihom i svojim i kalemom. Jezikom bosanskim, zapisa:


»Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
šta se hoće, zaboga?


Već takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade,
šta se hoće zaboga?.....


Svojom riječi, svojim kalemom Ilhamija je ustao protiv svih nepravdi koje su osmanske vlasti činile i Bosni i narodu bošnjačkome. Zbog toga ga silnik Dželaludin Ali-paša, u narodu poznat samo kao Dželalija, pozva sebi u Travnik. Bilo je to 1821. godine. A znalo se, koga Dželija sebi pozove taj iz travničke trvrđave više živ ne izlazi.
No, ni pred jasnim saznanjem da će biti ubijen Ilhamija nije ustuknuo. Pješice je otišao iz Žepča u Travnik. Na jednom od usputnih konaka, kod svojeg ahbaba Sinana bio je upitan:
„Ilhami efendijo, pa po čemu je ta tvoja riječ, koja je istinita,tako zorli da te, eto, zbog nje Dželalija sebi zove?“
Nakon malehne stanke Ilhamija je odgovorio:
"Svaka je istina, kazana u nevakat, zorli"

Hoćemo li šutjeti dok nam Bosnu iz srca čupaju?
Stigao je Ilhamija u Travnik i nikad se iz njega više nije vratio. Od tada pa do dan danas u Ilhamijinom turbetu, u travničkoj Potur mahali, gori svijeća. Puno je onih koji, svakodnevno zastanu kod Ilhamijinog turbeta i dovu prouče. Pored turbeta silnika Dželalije, koje se i danas nalazi u centru Travnika, nikad niko ne zastane niti ikad iko nešta prouči.

I mi proučismo dovu ovoj insanskoj veličini.U grad i ne odosmo.Nemadosmo vremena a do Dželaludin-Ali paše nije nam vala ni stalo.
Vazda je ova zemlja imala svoje Dželaludine i Ilhamije.Sve BiH izdržala a ono što me tješi je istina da je BiH bilo prije nas i biće je inša'Allah i poslije nas.
Nije slučajno Bosna danas to što jeste.Vazda su je folirali oni koji su joj,šatro,htjeli dobro.Taj nečasni sloj su munafici,i uistinu nema ljepšeg i lagahnijeg objašnjenja za takve osobe medju kojima je od davnina poznat Omer - paša Latas.Da je Bogdo pa da se sa Latasom završilo,al munfikluka i danas kol'ko hoćeš.Da ne remetim Ilhamiju nebi više o Latasu.O njemu ćemo neki drugi put,kad budemo pisali o BiH izdajnicima i prevarantima koji se i danas prodaju da podržavaju BiH kao državu a prodali bi je za dim duhana.


ŠEHIDSKO MEZARJE





Obnovljena ograda,prelijepa ulazna kapija i natpis unutar mezarja na kojem je ispisan jedan od ajeta Kur'ana Časnog "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli.Ne,oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga".
U centralnom dijelu mezarja mramorna pozornica.Sve ovo se nalazi među bijelim nišanima.Šehidskim.Među nišanima koji svojom bjelinom u sred Travničke doline pričaju priču o zadnjem ratu.Svjedoče ovi nišani i brežuljci među njima o pokušaju BiH hasuma da naudi ovoj državi.Nije hasum znao da ova država rađa šehide.

Polahko,da ne remetimo tišinu obiđosmo ovo mezarje.Dođosmo i do mezara rahm.Ameri Žilića-Zlatnog' Ljiljana.Jednog od onih koji je pred dušmana postavio najvrijednije što je imao,svoj život koji se sastojao od 23 godine.Fatiha...ta beskrajna inspiracija za koju sufije izmedjuostalog' vele da je ona sve ono što je čovjek okom vidio i uhom čuo i ono što će tek okom vidjeti i uhom čuti i još više od toga bijaše ujedno i naša dova Allahu dž.š. Dova koju su šeputale usne onih dviju nena koje smo zatekli na ulazu u uvaj harem.Zamolivši Dragog Allaha da nam čuva najbolje sinove Bosne i da im podari vječiti Džennet uputismo se izlazu i na tom putu zastdosmo pored grobana čijoj ploči se nalazi ime Drmić Mišo.Rekao je Mišo svojim ahbabima da ga,ako pogine sahrane medju njegove jarane u šehidskom mezarju.Kismet.


KUD' SAD?


Denis upita:"Kud' sad?"S obzirom da nemadosmo mnogo vremena na raspolaganju,uputismo se kroz Travnik,pored kasarne koja se u vrijeme kad sam ja bio u JNA zvala "Petar Mećava",prema Jajcu.Na samom izlazu iz grada stadosmo da Denis,na brzinu,kupi kilogram Travničke autentičnosti koja se usirena od ovčijeg i kravijeg mlijeka sa Vlašićkih pašnjaka probrazila u dobropoznati Vlašićki sir koji je postao sinonim za sve što je bijelo da bjelje ne može bit'.Upravo se zato kaze "bijel k'o Travnički sir".

Nizajući okuku za okukom,mic po mic,dođosmo u Jajce,rodno mjesti SFRJ.

Kamen temeljac nove države postavljen je upravo ovdje 29-og decembra 1943-će.Nova vojska i nova vlast imale su aktivnu podršku ogromne većine naroda.Bratstvo ravnopravnih Jugoslovenskih naroda iskovano u zajedničkoj borbi bilo je zajedno sa vlašću radnog naroda kamen temeljac nove države.Odbranio se narod od Hitlera.Vrijeme poslije,zaklinj'o se narod u Titu,partiju,bratstvo i jedinstvo.Da nije žalosno ono što je nakon toga uslijedilo čovjek bi se "odvalio" od smijeha.Šta je smiješno???Smiješno je to,što kad je umro,maršal se nije ni ohladio a već postao centralna psovka.K'o da se čekalo da ode u zemlju pa da se snjim pokopaju i partija i bratstvo i jedinstvo i sve ono što je narod do tad' stek'o.Tito u zemlju a iz nje kamen temeljac SFRJ.Zatrovana poganlukom uokvirenim u ideju o velikoj Srbiji,poče pucati Juga po Avnojevskim šavovima.Preko noći porastoše nacionalizam i brade.Iščupaše se kamen temeljac do tada zajedničke nam drzave a snjim i temelji BiH džamija.Među tim temeljima je i temelj Utriške džamije koja se nalazila na mom' Zalhovcu i to upravo onim eksplozivom što ga je svojom grbačom plać'o Titin narod.

Frajer sa pocetka ovog teksta,Adolf Hitler,za svog' mandata nije rušio džamije.Drugi sv.rat mi je poznat samo sa filmova i iz knjiga i nigdje ne pročitah i ne vidjeh da su fašisti rušili džamije.Rušili su sve ostalo i zato okarakterisani kao agresori,fašisti...Kako bi se trebali zvati oni sto to isto uradise i "usput" srušiše džamije u tri frtalja BiH.


Ni u Jajcu se ne zadržasmo dugo.Tek toliko da svratimo na Plivin vodopad čiji je prilaz tih dana bio opasan bauštelskim trkovima.Uređivana okolina i prilaz vodopadu.Nadam se da je sad' sve sređeno i da će,ako Bog da,naš slijedeći susret s ovim prirodnim draguljem biti u punom sjaju.
Kad' smo došli nazad u Majdan bijaše pokasno,proš'o akšam.Pregledavajući slike i video zapise načinjene tog' dana i uz prepričavanje viđenog,sve nekako,zbog ne složenih emocija bijaše s brda-s dola.Jedino što je bilo polahko i onako kako mora biti je uživanje u one dvije kile Travničko-Vlašičke autentičnosti narezane onako - potanko.Bjelina Travničkog sira na nivou al' nam još uvjek nije jasna samo jedna stvar što se desila tog' dana a to je "dali je bolji kravlji ili ovčiji sir".
Tome još uvjek ne znam odgovor.