26.2.08
A GAZIJA COVJEK BIO
U sjecanje na generala Mehmeda Alagica
( 08.07.1947-07.03.2003)
Kako poceti pisati i opisati nesto i nekog' koga se ne da tako lahko "svrstati" u redove jednog teksta?!
Pisati o generalu Mehmedu Alagicu je utoliko teze jer o tom se covjeku ima toliko toga kazati i napisati,te je zato svaka sitnica mnogo bitna.Ustvari kod gen. Mehmeda Alagica nema sitnica.
Osjecam potrebu da nesto kazem,napisem a vec sad' znam da je to iskusenje u pravom smislu rijeci.Stvar mi olaksava cinjenica da pisem o covjeku koji mi je oslobodio Sanu,moju opstinu.
Bio joj na celu nakon rata,zivio za nju,za nju ginuo i od nje umro.
8. jula 1947 god. rodio se Mehmed Alagic u Fajtovcima od oca Redze i majke Fermane.Tako poce svoj ovodunjalucki put mali Meho i ne sluteci kako ce zivot dalje teci.
Zavrsio osnovnu skolu u Fajtovcima,gimnaziju u S.Mostu.Oktobra 1960 odlazi na vojnu akademiju u Beograd.Nakon dvije godine opste akademije vraca se u Banja Luku na oklopno-mehanizovana orudja.
Vojska mu dakle postade zivotno opredjeljenje a uniforma usud.
Na samom izbijanju BeHa belaja sto rat se zove,92-ge, oformljeni i uspjesni oficir Mehmed Alagic stavlja se na raspolaganje armiji BiH.
Njegov put,put oficira JNA vodio je preko Banja Luke,Sombora pa opet Banja Luke gdje je bio nacelnik ŠRO-a,zatim Rume gdje je bio komandant oklopnog bataljona i komandant kasarne,Subotice,Zrenjanina i na kraju 27-og februara 1991 dolazi u Banja Luku.Tad napustio JNA,za sva vremena.
Na svom daljem putovanju, 13 januara 1993, jednu heftu nakon pogibije rahmetli kapetana Amira Zilica,dolazi u Travnik.Stupio je u redove 17.Kraiske Brigade.
Svojim dolaskom ustrojava vojsku i inicira formiranje 7-og Korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Unaprijedjen u cin generala Armije BiH i sam se nasao na celu korpusa.
Zapocinje Mehmedov trnovit put preko Travnika i Vlasica do Sanskog Mosta.Sa herojskom vojskom,a i moj Stari Majdan ima medju svojim stanovnicima "Mehmedove momke",ostvarivao je general uspjeh za uspjehom.Ne moguca misija bilo je oslobadjanje Vlasica.Tad je General Alagic "skinuo kapu RS-a".Tako je Vlasic nazvao zlocinac Karadzic.Meho je tad skinuo i sutnuo a Radovan je i dan danas trazi.Izgleda da je jos nije nasao cim se ne javlja?!
Oslobodio zatim Kupres.Preko srednje Bosne,u oslobodilackom pohodu pod nazivom "Sana 95"
udruzenjem sa pripadnicima 5-og Korpusa Armije BiH u noci 9 na 10-i oktobar 1995 god dolazi do oslobodjenja Sanskog Mosta-Sane.
7-mi i 5-i Korpus,Mehmedova i Atifova raja,a i medju "Atifovim momcima" bijase i mojih Majdanaca,oslobodise sto oslobodise.Oslobodili bi jos ko zna koliko i ko zna dokle da se ne "isprijeci" medjunarodna politika od koje BiH ni danas nije rahat.Isprijecio se svjetsko rjesenje rata upakovano u"Daytonski mirovni sporazum".Kako bi dalje bilo da ne bi Daytona mozemo samo nagadjati al' obavjestajni podatci u to vrijeme su govorili da su stvorene izvanredne prepostavke za oslobodjenje Bos.Novog,Prijedora,Bos.Kostajnice,Bos.Gradiske i B.Luke.
Oslobodjenom Sanskom Mostu prvi nacelnik bio je Mehmed Alagic.Sana postade utociste Bosnjacima iz 60-ak BiH opstina.U tom vremenu pocinje jos jedan trnovit put Mehmeda Alagica.Naime,kod kuce,u Sani dozivljava ono sto ni sanjati nije mogao.Mozda ne znajuci da se u politici "lakta" i ispod hastala "u cjevanice" udara biva iznenadjen i zatecen postupcima ljudi kojima je bio okruzen,ljudi koji su mu bili preblizu.
Znamo i svjedoci smo sramnog sudjenja u Bihacu i presude po kojoj general Alagic biva optuzen na 4 god. zatvora.
Ne stisa se bura a obrusi se jos jedna lavina na sina Bosanskog,krajiskog. K'o teret za Haag prilijepise mu jos jednu nebulozu.Optuznica veli: "odgovornost za ratne zlocine u srednjoj Bosni".Kako samo "poletise" specijalci da ga hapse,k'o da je,tobe Jarab',ratni zlocinac.
Dolazio Mehmed cesto u Majdan.
Dosta puta sam gledao kako prolazi mahalom dok je dolazio ili se vracao od jarana Fehima.
Zimi bismo ja i moje komsije,Refko-Eta,Meho i Edo,dok bismo cistili snijeg iz avlija i ispred kuca govorili."Generale,kad bude plata u komunalnom u Sani i mi cemo doci da stanemo u red".Mahao iz auta,usporavao,zastajao.pozdravljao.
Dolazio cesto u Majdan u dzamiju na Bajram.Dolazio u "generalovu dzamiju" a mi mjestani bivali pocasceni njegovim dolascima.Nakon klanjanja Bajram-namaza,cestitanje.Rukovanje sa generalom bijase bajramluk.Njegova krupna ruka i cvrsti stisak vazda mi bili nekako k'o hedija.Na otvoru dzamije u Starom Majdanu 1998 god. skupila se masa.Puna carsija,ocekuju se zvanice.Dolaze general Atif Dudakovic,general Sakib Mahmuljin,general Fikret Cuskic i general Mehmed Alagic.Tada u svom govoru reis Mustfa ef.Ceric veli:"Kad sam cuo da se dzamija u St.Majdanu zove 'Generalova','Generalska' bilo mi malo cudno.Al' sad kad' vidim vasa cetiri generala sve mi je postalo jasno."
Uradili su generali za nas puno.Sta smo mi uradili za njih?Sjetimo li se Mehmeda fatihom?
Ucinio general mnogo u svom' zivotu.Bio je to veliki vizionar.Planirao mnogo i gledao dalje nego sto obicni covjek moze "dobaciti".Realizirao mnogo projekata a ovaj put bih pomenuo knjigu "Zlocin je zaboraviti zlocin".Vele."Sto nije zapisano kao da se nije ni dogodilo".
Utoj knjizi je opisana opstina S.Most i njena stradanja od 1992-ge do 1995-e.Zapisalo se,desilo se.
Izbacise nam "medjunarodnjaci" iz udzbenika:agresora,agresiju,ustasu,cetnika,genocid...Uce djeca neku modernu istoriju i povijest,al' zahvaljujuci generalu Alagicu ostade,u knjigu,upisana cista istina.Da je Bog dao pa da nam svaka BiH opstina ima takvav zapis.
Nakon hapsenja i odlaska u Haag general Mehmed Alagic biva pusten da se brani sa "slobode".
I opet,nakon jos jednog dana provedenog u Majdanu i povratka u S.Most u vecernjim satima 07.marta 2003 god. prestaje da kuca njegovo veliko srce.Srce gazije,heroja,slobodara i oslobodioca.Moglo je to srce podnijeti mnogo al' nepravdu i ravnodusnost Sansku nije moglo.Kad kazem "Sansku" ne mislimna raju.Raja je znala i zna ko je Mehmed Alagic.Voljela ga je i voli ga.
I dobro rece pjesnik "Sta to Mehi uradise,a gazija covjek bio..."
Sad kad te nema dragi generale,ostaje sjecanje na tebe,uspomena u srcu i dova iz duse,na usnama sa kojom molim Allaha Milostivog,Samilosnog da te nagradi za tvoja velika djela i da ti podari lijepi Dzennet.Amin
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sve si napisao, ali nisi ono glavno !
OdgovoriIzbrišiMehmeda je ubila jaka riječ, planirana izvan Sanskog Mosta, a izgovorena na usta Asima Kambera. Mehmed je vojnik, častan čovjek. Koji se iz zatvora u Tunjicama, preko Karlovca, vratio u Travnik. Vratio se jer je častan čovjek. Nije mogao drugačije. To je bilo jače od njega. Oslobodio je Sanski Most i u njega vratio 100 hiljada ljudi. Da je izišao na ulicu i rekao da mu treba cikular, stotine bi ljudi došlo i donjelo mu cikular. Međutim, Asim kamber je u novinama izjavio da je uhvatio Mehmeda kad mu krade cikular. Još je neke BLJUVOTINE o Mehmedu Alagiću, najvećem sinu ovih prostora, izgovorio. Mehmeda su ubile te riječi i ubilo ga je to što su se Sanjani, koje je on oslobodio, priklonili njegovom neprijatelju i izdali ga. Još uvjek su Sanjani izdajice i glasaju za Asima Kambera i stranku koja ga štiti. To je ljudski reći ! Najvećeg sina ovih prostora, u zadnjih hiljadu godina, izdali su oni koje je on spasio. Tako je general Mehmed Alagić UBIJEN, jer častan čovjek to ne može podnijeti ! Jasmin Mayor
Samire, ne znam, drugačije, pa sam se morao kao anoniman, mada možeš kod mene provjeriti potpisao sam se svojim Facebook imenom, kojega svi u Sanskom Mostu znaju. Hvala ! Izvini, jedino mi je prihvatilo anonimnog.Jasmin Mayor
IzbrišiJasmine, nije nikakav problem. Čak i da se i nisi potpisao nisi rekao ništa što nije tačno. Svidja mi se tvoja konstatacija da je rahm. Mehmed Alagić najveći sin ovih prostora u zadnjih hiljadu godina. Hrabrost je velika vrlina čovjekova i obaveza je ljudska da u lice kaže lošem vladaru sve što treba da mu se kaže (mislim na Kambera). Alagić je dao sebe za državu nam BiH a mi (kad kažem MI mislim na raju uopšte), naučili da dajemo glas Kamberu za dvije zakrpljene predizborne rupe u asfaltu. Navikli tako pa mu sad dajemo glas iako ni jedne rupe pred izbore ne zakrpi. A meni da je da se jednom razbije tmina nad Mostom Sanskim pa da rahat progledamo onako na oba oka i napokon razlučimo dobro od lošeg i rahat se nagledamo rahatluka i prvog do sebe k'o brata rodjenoga.
OdgovoriIzbriši