RIMSKI MOST - Historijski spomenik

Most u Starom Majdanu
(poznat kao Rimski Most),
historijski spomenik

Za odluku BiH Komisije za Očuvanje Spomenika,da je Staromajdanski Rimski most proglašen historijskim spomenikom BiH,saznadoh prije otprilike godinu i po.

Na otvoru Hašlamske 2008 istu stvar je u svom govoru ponovio i načelnik općine Sanski Most dr. Sanjin Halimović.Sve to mi bijaše toliko drago, da od dragosti ne povjerovah."Daj Bože da je to istina",pomislih i odlučih slijedećih par dana potražiti informaciju više.Nadjoh oficielnu web stranicu BiH Komisije za Očuvanje Nacionalnih Spomenika i saznadoh da je na tada posljednjoj sjednici održanoj krajem marta 2008 razmatran i Rimski most,te da je uvršten na spisak Nacionalnih spomenika al' treba sačekati da se odluka objavi u službenom listu te da se tako stvar ozvaniči.

Dosta često sam pratio i "izvirivao" na ovu stranicu i čekao definitivni "muhur".Danas,srčući vrelu kahvu i buljeći u monitor kompjuterski,ugledah ono što godinu i po očekujem.Obveselih se pa se na momenat isključih.Znam da mi je supruga nešto pričala o odlasku u trgovinu.Kako je dalje tekla njena priča...nemam pojma.Ja se otkačio čitajući odluku o proglašenju Rimskog mosta historijskim spomenikom države nam BiH,a i ona to primjetila pa mi veli :"Gdje si ti?""Ha,šta si rekla,de ponovi ništa te nisam čuo",rekoh joj.Vidjevši da ne skidam oči sa monitora ona ne ponovi ništa,valjda svjesna toga da opet ništa ne bih čuo.

I tako,ne skidajući oči" sa ekrana počeh da čitam tekst i odluku.Šta tamo pročitah,ne bih da vam prepričavam već evo,pročitajte sami i o sveme donesite svoj zaključak.

foto : Hasanić Edin

Most u Starom Majdanu
(poznat kao Rimski most)
historijski spomenik

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 43/08.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. marta do 1. aprila 2008. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijski spomenik – Most u Starom Majdanu, poznat kao Rimski most, općina Sanski Most, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1631 (novi predmjer), broj posjeda 99, k.o. Sanski Most, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02, 6/04 i 51/08).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Na prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine; Vlada Federacije BiH posebno je dužna osigurati izradu projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnog spomenika.
Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:
- arheološko istraživanje mosta;
- statičku analizu terena i konstrukcije mosta i obalnih zidova sa mjerama za sanaciju;
- saniranje oštećenja na svodu mosta sa čišćenjem spojnica i zapunjavanjem krečnim malterom;
- saniranje uzvodnih i nizvodnih bočnih zidova;
- uklanjanje svih struktura koje nisu izvedene u skladu sa principima rekonstrukcije i ponovno izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova;
- čišćenje mosta i odstranjivanje samonikle vegetacije sa konstrukcije mosta;
- uređenje okoline mosta sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- izradu i provođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika;
- izradu alternativnog saobraćajnog rješenja – izgradnja novog mosta.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-159/07-2
29. marta 2008. godine
Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Na osnovi peticije koja je podnesena od strane JU Kantonalni zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-Sanskog kantona, Bihać, u skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- z.k. izvadak i podatke o vlasništvu,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentacijsku građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru
Lokacija
Historijski spomenik se nalazi u centru naselja Stari Majdan, općina Sanski Most, u neposrednoj blizini porušene pravoslavne crkve i mjesne škole.
Most je podignut na potoku Gračanica, koji izvire zapadno od naselja, pod brdom Gračani.
Izgrađen je na k.č. broj 1631 (novi predmjer), k.o. Sanski Most, općina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Povoljan geografski i klimatski položaj uvjetovao je da je područje današnje općine Sanski Most bilo nastanjeno još od prahistorijskog doba. Ispitivanjem ovog terena, utvrđeno je 18 prahistorijskih lokaliteta, 19 lokaliteta iz doba rimske dominacije, a 20 lokaliteta datirano je u srednji vijek.
Brojnost lokaliteta pokazuje da je ovo područje bilo nastanjeno u kontinuitetu skoro 4000 godina. Od prahistorijskih lokaliteta najznačajnije su pećine Hrustovača i Dabarska pećina.
Doba rimske dominacije ostavilo je brojne materijalne tragove, koji svjedoče o veoma intenzivnom životu. Razlozi su, osim bogate i plodne zemlje, prirodna bogatstva, u prvom redu željezna ruda, koje u ovom kraju ima u izobilju.
Važan nalaz iz rimskog perioda pronađen je na lokalitetu Crkvina, u selu Šehovci, gdje je otkriveno rimsko naselje i metalurški pogon.
Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Kao što mu ime govori, naselje je posebno poznato po bogatstvu i preradi željezne rude. Godine 1963, na lokalitetu ”Troska”, prilikom eksploatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz 3. stoljeća nove ere.
Kontinuitet eksploatacije i prerade željezne rude nastavio se i u kasnijim periodima historije. Prema navodima Hamdije Kreševljakovića, u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku proizvodilo oružje i municija, dakle, vađena je i prerađivana željezna ruda.
Za vrijeme osmanskog perioda otpočelo je vađenje i prerada željezne rude u polufabrikate, tzv. ”poluge“, koje su transpotirane rijekama Sanom, Unom i Savom preko pristaništa Gradiška sve do Carigrada(1).
Naselje je ranije nosilo nazive: Madeni Ahen, što u prevodu znači Željezni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i, konačno, Stari Majdan, koje je, prema pisanju Hamdije Kreševljakovića, naselje dobilo u 18. stoljeću.
O vremenu izgradnje starog mosta nema nikakvih podataka. Narod ga datira u rimski period, iz razloga što su u naselju otkriveni određeni objekti iz rimskog perioda. Na više lokaliteta u Bosni i Hercegovini ima mostova koje tradicija naziva grčkim, rimskim i sl. Na današnjem stepenu historijske nauke, posebno arheologije, gotovo je nemoguće upuštati se u analize koliko su pojedini od ovih objekata rimski, na rimskim temeljima, ili su nastali u kasnijem periodu. Ovdje treba imati na umu da se u narodu često pojedine nekropole sa stećcima – srednjovjekovni spomenici, nazivaju grčkim grobljima. (Mujezinović, Čelić, str. 16)
Mujezinović ovaj most, pozivajući se na neimenovane autore, datira u period kasnog srednjeg vijeka, s obzirom na činjenicu da se u blizini naselja nalazi nekoliko starih srednjovjekovnih utvrda.
Najstarije svjedočanstvo o mostu navedeno je u dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika, gdje postoji podatak da je most popravljan u dva navrata, i to krajem 18. stoljeća (oko 1772. godine) i 1928. godine, kada su na njemu vršene neke manje prepravke. (Mujezinović, Čelić, str. 126)
U narodu je ostalo u upotrebi više naziva za ovaj most – već spomenuti naziv Rimski most, Gračani, Ćemer i Ćemerlija (Elaborat JU Zavod za zaštitu spomenika Unsko- Sanskog kantona).
Nakon rata u Bosni i Hercegovini, u nekoliko navrata su vojna vozila UNPROFOR-a i kasnije IFOR-a teškim oklopnim vozilima prelazila preko mosta. Nakon intervencije mještana i tadašnje službe zaštite, ova aktivnost je obustavljena i prelaz je pomaknut nekoliko metara uzvodno. Tom prilikom je došlo do devastacije obala potoka.

2. Opis dobra
Mostovi veće trajnosti podizani su na svim važnijim trgovačkirn putevima. Kamen kao građevinski materijal po svojoj bitnoj karakteristici i oblikovnim mogućnostima predodređen je za stereotomsku formu. Osnovna stereotomska forma, koja je u svim mostogradnjama svijeta postala zajednička karakteristika, jeste svod – jedan svod ili niz svodova, koji u određenom ritmu povezuju obale rijeka(2).
Prilikom izgradnje mostova, konfiguracija terena i širina rijeke u znatnoj mjeri utječu na izbor lokacije gde će se podići most i ima vrlo važnu ulogu za određivanje njegovog oblika.
Most u Starom Majdanu sagrađen je na ravnom terenu. Njegova sadašnja dužina iznosi 8,40 m, dok ukupna širina mosta na sredini konstrukcije iznosi 4,25 m.
Karakteristika ovog mosta je ta da nije izgrađen upravno na tok potoka (najkraća udaljenost), nego je izveden pod uglom od oko 40 stepeni, što je najvjerovatnije uvjetovano ranijom trasom puta. Svi elementi konstrukcije mosta – pravac svoda, pravac središnjeg stupa, prate tok potoka.
Most je izgrađen od blokova lomljenog i priklesanog kamena različitih dimenzija. Most ima dva segmentna polukružna svoda, čija širina iznosi oko 2,60 m, dok je njihova visina na istočnoj (nizvodnoj) strani 97 cm, odnosno 120 cm na zapadnoj (uzvodnoj) strani.
Svod je urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih blokova sedre. Pretpostavlja se da su svodovi bili nešto viši, jer je korito usljed nanosa šljunka kroz dugi vremenski period zatrpavano(3).
Konstrukcija svodova je oslonjena na obale i središnji stup, dužine 4,45 i širine 1,50 m. Sa uzvodne strane, izveden je kameni kljun, visine 85 cm, dok sa nizvodne strane klasičnog kljuna nema(4), nego je izveden kameni kvadar, širine 58, a visine oko 10 cm. Tačna visina ovog dijela konstrukcije nije saglediva zbog nanosa šljunka.
Sa sjeverne strane je most oslonjen na dva kamena zida - uzvodni i nizvodni zid, izgrađen od istovrsnog građevinskog materijala kao i sam most.
Niveleta mosta se blago penje prema sredini i pod tupim uglom se lomi prema suprotnoj strani. Najviša tačka mosta nalazi se na koti 1,78 m (mjereno iznad nivoa potoka).
U svodu mosta primjećuju se tragovi maltera, koji je upotrebljen kao vezivno sredstvo prilikom njegove gradnje, i obilje samonikle vegetacije.
Bočni zidovi mosta izgledaju kao da su kameni blokovi redani na suho, iz razloga dugogodišnjeg neodržavanja mosta i njegove izloženosti nepovoljnim atmosferskim utjecajima.
Most nema dekoracija i natpisa. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika, koja je izražena isticanjem završnog reda kamenih ploča postavljenih 5 cm preko čeonog zida. Širina kamenih ploča iznosi 50 cm na uzvodnoj i 44 cm na nizvodnoj strani mosta, dok je njihova debljina 13 cm.
Na mostu nema korkaluka, niti ima elemenata na osnovi kojih bi se mogli utvrditi elementi na osnovi kojih bi bila moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda mosta. Moguće je da korkaluk nije ni postojao. Most je u novije vrijeme asfaltiran.
Po karakteristikama konstrukcije i vrsti materijala koji je u njega ugrađen, most u Starom Majdanu je vrlo sličan mostovima u Ocrkvalju kod Miljevine (za koga nije utvrđen period nastanka), kamenim mostovima u okolini Trebinja i mostu iz sela Vranci kod Kreševa.
Područje Kreševa, kao i područje oko Starog Majdana, ima sličnu djelatnost – rudarstvo i željezni obrt. Vranjački most, kao i most u Majdanu, ima jednostavnu rustikalnu formu i izgleda kao da je srastao sa ambijentom. Izveden je sa jednim polukružnim lukom i građen je od priklesanih kamenih blokova raznih dimenzija. Na mostu nema nikakve sekundarne plastike, nema vijenaca, niti ograde. Niveleta se blago penje prema sredini i skoro je identična niveleti mosta u Starom Majdanu. Ovaj most je djelo domaćih graditelja i nastao je u srednjem vijeku.

3. Dosadašnja zakonska zaštita
Most nije bio pravno zaštićen.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nema podataka o istraživačkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su izvedeni na ovom mostu.
Mujezinović i Čelić u svojoj knjizi o kamenim mostovima navode ovaj most, ali ga lociraju u naselje Ljubija.

5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u stanje na terenu, koje je obavljeno 4. marta 2008. godine, utvrđeno je sljedeće:
- obalni zidovi su oštećeni. Došlo je do odvajanja pojedinih elemenata konstrukcije zida i ispiranja vezivne mase iz spojnica;
- nije poznato stanje podloge na koju se oslanja konstrukcija mosta;
- kameni blokovi, koji se nalaze u čeonim zidovima mosta, su na određenim mjestima pomjereni usljed saobraćaja (najvjerovatnije usljed prolaska teških vojnih vozila);
- uočeno je prisustvo samonikle vegetacije na čeonim zidovima i u intradosu mosta.

6. Specifični rizici
- neodržavanje mosta;
- samonikla vegetacija.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
vi. Vrijednost konstrukcije
F. Ambijentalna vrijednost
v. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija – JU Kantonalni zavod za zaštitu spomenika,
- situacija,
- osnove,
- presjeci,
- fasada uzvodna,
- fasada nizvodna,
- fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH - fotografije Mirzaha Foče, urađene 4. marta 2008. godine fotoaparatom SONY digital.

Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Rimskog mosta u Starom Majdanu nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1961. Gojković, Milan, Katanić, Nadežda, Građa za proučavanje starih mostova i akvadukata u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori , Beograd, 1961.

1998. Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u BiH, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.

1989. Gojković, Milan, Stari kameni mostovi, Naučna knjiga, Beograd, 1989.

1997. Hadžialagić, Husref, Gradiška u prošlosti, Geotisak d.d., Rijeka-Delnice, 1997.

Dokumentacija JU Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-Sanskog kantona, Bihać

(1) O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane, a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportirale velike količine željeznih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, radili su i na topljenju, u livnicama i kovačnicama, te odvozili proizvode do rijeke Sane.
(2) Uopćeno gledajući, na kamenim mostovima postoje sljedeći elementi:
- temelj mosta – poreko koga je uspostavljena veza građevine sa terenom. Ovaj element ima izuzetan značaj za stabilnost objekta;
- stupovi mosta – stup je element preko koga se opterećenje konstrukcije prenosi na temelje i koji je pri tome izložen neprekidnom djelovanju vode;
- svod mosta – predstavlja najvažniji dio konstrukcije, funkcije i forme mosta;
- čeoni zidovi – elementi koji definiraju niveletu mosta;
- ispuna mosta – element kojim se popunjavaju šupljine unutar mosta;
- olakšavajući otvori – elementi koji predstavljaju rezultat pokušaja da se opterećenje ispune smanji i na taj način olakša sama konstrukcija;
- vijenci – predstavljaju arhitektonske detalje koji svojom plastikom naglašavaju podjelu mosta na nosivu konstrukciju, noseći dio (svod sa lukom) i stazu sa ogradom;
- ograda – korkaluk – arhitektonski element čija je osnovna funkcija zaštitna;
- dodatni konstruktivni elementi – krilni zidovi, prilazne rampe i sl.;
- dodatni arhitektonski elementi – portali na mostu, sofe za odmaranje...;
- kule stražarnice.
(3) U narodu postoji legenda da je ispod ovog mosta mogao projahati jahač na konju.
(4) Gojković navodi da se kod gradnje mostova, a u cilju smanjenja turbulentnog kretanja vode oko stupa, odnosno efikasnijeg proticanja vode, obavezno izvodi tzv. uzvodni kljun. Nizvodni kljun nije obavezan prilikom izgradnje, pogotovo manjih mostova. (Gojković, str. 22)

Preuzeto sa : Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

U političkoj magli i akademskom zamoru

SABOR BOŠNJAKA

Ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…

Piše: Prim dr. Muhamed Saračević
Predsjednik KBSA2000

Reagovanja na najavljeni Sabor Bošnjaka se kreću od podržavanja i traženja odgovora na najbitnija pitanja koja se tiču Bošnjačkog naroda i njegove zemlje, do tvrdnji da Sabor ništa novo, značajno i historijsko ne može polučiti. U datom političkom, kao i u trenutku duhovnog i sveobuhvatnog stanja u kojem se nalaze Bošnjaci, i jedno i drugo mišljenje ima svoje argumente.
Naime, najvažnije pitanje je da li su zadovoljeni historijski uslovi da se održi jedan ovakav skup, i da li ovog trenutka među Bošnjacima može da se izdvoji karizmatična ličnost ili grupa kao autoritet za kojeg bi se vezale odluke Sabora, i koji bi poveo narod zacrtanim smjernicama. Kada to kažem, moram da odgovorim na neka pitanja koja se tiču gornjih predpostavki.

Političko frakcionaštvo
Na političkoj sceni Bošnjačkog miljea u ovom trenutku nema relevantne političke snage kojoj bi se moglo dati povjerenje. Najizrazitija politička partija Bošnjačke provinijencije SDA, crpi snagu iz proteklih vremena, kada je bila definisana i vođena autoritetom Alije Izetbegovića, bez izrazito suprostavljenih političkih razmimoilaženja. Danas je SDA bez karizmatičnog vođstva, suprotstavljenih frakcijskih pozicija, maglovitih i sumnjivih stavova o budućnosti BiH, kao i načinu kako je ostvariti. I ostale stranke koje djeluju u ime Bošnjačkog nacionalnog tijela su izgubile značaj, i teško da mogu odgovoriti izazovu vremena u kojem se riješava pitanje kvalitetnog opstanka BiH kao i onih koji je priznaju za svoju državu. Teško je shvatiti da svi oni koji imaju i trunku vlasti na dijelu BiH pretenduju da su dobili mandat da obnašaju vlast, a nisu uspjeli riješiti ni osnovne atribute države. Licemjerno je tražiti u Zenici, Tuzli, Sarajevu krivce za neuspjeh, ili u MZ iracionalnog neprijatelja. Zar pitanje sigurnosti gradjana, čistoće gradova, ekologija, regulacionih planova, saobraćajnog reda, kulture ponašanja na radnom mjestu, da ne spominjem proizvodne programe, poljoprivredu, povrat vakufskog i drugog vlasništva, ovisi od nekog drugog izvan trenutnih vladajućih struktura.

Na širem političkom planu odnos prema trenutnim zbivanjima, viznom sistemu, Europskim integracijama, ekonomskim pitanjima, privatizaciji, a iznad svega Butmirskim dogovorima nema adekvatan odgovor, a još manje konsenzus razmišljanja i zajednički usklađen nastup bošnjačkih predstavnika. Ne ulazeći u Prudski proces i slične dogovore koji su otezali rješavanje Bosanskog čvora, pred onim koji pretenduju da su predstavnici Bošnjaka, nalazi se težak zadatak. Prije svega treba biti svjestan da je nastup SAD i EU ozbiljan i ne dvosmislen.
Butmirski dogovor nije epizoda, nego proces sa ciljem. Konačno riješenje ovisit će od odgovornih učesnika, iako se bojim da je već spremno i da će najviše iznenaditi Bošnjake.
Dodik će prihvatiti promjene (sam je predlozio 8 Ustavnih promjena ) koje neće bitno promjeniti trenutnu situaciju, nastojeći po ko zna koji put izigrati međunarodnu zajednicu i pokazati kako je spreman na dogovore. Tihić će po običaju biti kooperativan da bi održao upitnu naklonost MZ. Lagumdžija će ostati po strani, nedorečen, održavajući poziciju i čekajući da se prikloni onoj strani koja će biti slavljena kao pobjednička, a jedino protiv entitetskog glasanje i suprostavljen daljnoj kozmetičkoj ustavnoj performansi će biti Silajdžić. Naravno ni jedna od ovih opcija nije riješenje koje će zadovoljiti budući status BiH, jer Bošnjački lideri ne ulaze u dogovore sa zajedničkim stavom, osobito oni koji su dozvolili sebi da budu izmanipulisani od Dodika.
Na kraju uz razjedinjenost bošnjačkih političara, ne vidim ni da će hrvatski biti u skladu ranijeg jedinstvenog izlazka na referendum za nezavisnu BiH, nego će i oni da se drže Kreševskog dogovora. Na kraju ce birati stranu koja zadovoljava njihove interese, u potaji uvijek čuvajući opciju gdje sebe vide u entitetu sličnom RS. Uzgred Čovićevo pipanje pulsa oko godišnjice Herceg-Bosne i četiri federativne jedinice je s Dodikom dogovoren i osmišljen probni balon.

Hrvatska i Srbija preko BiH ulaze u EU
Nije nepoznato da i susjedne zemlje nastoje da imaju učešće u cijelom procesu. To je djelom posljedica historijskih okolnosti, a dijelom vlastitih interesa. Hrvatska politika će ostati na stanovištu jedinstvene BiH i upućivat će Bosanske Hrvate da svoje interese štite aktivnim učešćem u ovdašnjim političkim tijelima. Razloge tome treba tražiti u prijemu Hrvatske u EU, gdje je jedan od uslova ne miješanje i komplikovanje situacije u BiH. Drugi uslov je što se prihvatanjem opredjeljenosti i učešćem Bosanskih Hrvata u Hrvatskoj politici daje ton radikalizaciji tamošnje političke scene što je korak unazad. To ne znaći da Hrvatska politika tajno ne podržava Čovićev ( HDZ ) stav.
Srbija već dugo drži BiH kao taoca svojih političkih ciljeva i odnosom prema BiH na izvjestan način ucjenjuje MZ i otvara sebi ulaz u EU.
S obzirom da ima značajnu stratešku poziciju na Balkanu, može to sebi i dozvoliti. Posljedica toga je i ne utemeljena tvrdnja da je Srbija garant Dajtonskog sporazuma. Ova tvrdnja ne zaostaje za već dobro znanim obmanama Milosevica tokom agresije na BiH, da se ni jedan srbijanski vojnik ne nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Bojim se da se u cijelom ovom spletu okolnosti, može desiti da razjedinjenim i ne kordiniranim učešćem Bošnjackih predstavnika u Butmirskim dogovorima, Bosna može ostati po strani Europskih integracija i bezviznog režima, izolovana i prepuštena sama sebi. Ne treba da sumnjamo, da u politici ne vrijede moralna načela, u što smo se do sada uvjerili bezbroj puta kada je BiH i bošnjacki narod u pitanju. Uzgred, nije baš slučajno odgađanje suđenja Karadžiću, istovremeno dešavanje Butmirskih dogovora i šema analitičkog tima OHR-a. Onaj ko bi riješio u sljedećoj godini-dvije Bosansku enigmu, ujedinio Bošnjački korpus i točak historije prebacio preko “vrha brda”, zauzeo bi mjesto u historiji rame uz rame sa Gradaščevićem, Spahom i Izetbegovićem. A ko je to, ili koji su ti !? Da li imamo još povjerenja i nade u trenutnu bošnjačku političku garnituru ili mora doći neko ko je oslobođen svake hipoteke, internacionalnog iskustva i ponuditi novu političku platformu kao i nove koncepte.

Saborska platforma budućnosti Bošnjaka
Da bi Sabor imao svrhu morao bi dati smjernice za nastup Bošnjačkih političara, kojih bi se svi morali pridržavati. Morao bi odrediti nacionalne ciljeve i cijenu koja bi bila vrijedna da se isti zadovolje. Trebao bi uspostaviti kodeks moralnog ponašanja u politici, društvu, ekonomiji, kulturi… Sabor bi trebao da naznači društvene i moralne mjere u zadanim okvirima ponašanja, unutar Bošnjačkog korpusa. U opusu djelovanja trebao bi da predloži definisanje historijskih činjenica i događaja bitnih za Bošnjake, kao i odnos unutar samih sebe, kao i prema susjedima.
Dakle, ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…
Ako se nije u stanju objediniti gore napomenuto i ako se sama organizacija pretvara u kulturni festival lijepe riječi , dobrih nakana, ali slabog uticaja na političku strategiju bošnjačkih političara i drugih relevantnih činilaca, onda je bolje da se sve ostavi za neka druga vremena kada će aktivnu ulogu u organizaciji Sabora preuzeti neko novi kome će historijske okolnosti namjeniti taj zadatak.

Svim patriotima Bosne i Hercegovine u domovini i dijaspori

25 NOVEMBAR
DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 ( KBSA 2000), Vam čestitamo 25 novembar Dan Državnosti Bosne i Hercegovine. KBSA 2000 stoji na stanovištvu cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine, države građana a ne naroda ili entiteta sa NOVIM ustavom koji će omogućiti progres u budućnosti i za sva vremena poništiti podjelu zemlje koja je nastala genocidom i etničkim čišćenjem. Dan Državnosti pripada onima koji Bosnu i Hercegovinu vide kao državu nasljednicu antifašističkih tekovina utemeljenih 25 novembra 1943. godine na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a, čiji principi i odrednice nikad nisu bili više aktuelniji nego danas. U platformi djelovanja KBSA 2000 se zalaže za nezavisnu, suverenu, multikulturalnu, građansku i evropski orijentisanu Bosnu i Hercegovinu, u njenim međunarodnim priznatim granicama. KBSA 2000 će podržavati sve političke subjekte koji stoje na ovim pozicijama.Mi smo dužni zajedno stvoriti državu po mjeri svakog građanina. Zbog budućih generacija i mnogih rodoljuba koji su pali na braniku domovine u zadnjoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu kao i u Drugom Svjetskom Ratu..

U ime KBSA 2000
Prim. Dr. Muhamed Saračević
Predsjednik

Nihad Krupić
Podpredsjednik- Kanada

Abid Talić
Podpredsjednik – USA

NEVJEROVATNA PRIČA

Šejh Ahmed pripovjeda:
George je Amerikanac visokog rasta i širokih ramena.Iako već preko pedeset još uvijek je vitalan i pun života.Živi u malom mjestu sjeverno od Washingtona.Po zanimanju trgovac.preko dana obavlja svoja trgovačka posla a u veče se vraća u svoj topli dom gdje ga čekaju supruga,dvije kćerke i sin koji je upravo završio srednju školu te se priprema za upis na univerzitet.
Kako se je približavao mjesec zul-hidždže,George i njegova porodica usredotočili su se na praćenje vijesti na islamskim radio i tv stanicama kao i na internetnim stranicama,da bi pravovremeno saznali kad je početak ovog mjeseca.Dok je George,prateći jednu islamsku radio stanicu,saznao za početak zul-hidždžeta,poskočio je od radosti.

George proslavlja Bajram

I zatim,preračunavši koji je dan Kurban-bajram,pripremio je pare,koje je brižno štedio tokom cijele godine da bi mogao kupiti kurban.Dan prije bajrama je otišao sa sinom na stočni pijac s namjerom da kupi odgovarajućeg ovna.Pogled mu se zaustavi na jednom rogatom ovnu,koji je bio izrazito velik i debeo.Bez mnogo razmišljanja otišao je do vlasnika ovna i kupio ga,iako je bio puno skuplji od ostalih ovnova na pijaci. Niti njegovi ukućani nisu skrivali radost kad su ugledali ovna.Naročito sretna je bila njegova petogodišnja kćerka,koja je radosno uzviknula;«Babo,ništa ljepše od Kurban-bajrama!Jedva čekam kad ću se igrati s prijateljicama i pjevati illahije!«Kad je nastupio deseti dan zul-hidždžeta,nakon obavljenog Bajram namaza,George je skupa sa svojim sinom doveo ovna do mjesta na kojem ga je planirao žrtvovati.Položio ga je na tlo,okrenuo prema Kibli i žrtvovao ga.Tad mu je žena rekla:«George,kurban ćemo razdijeliti na tri djela.Jednu trećinu podijelićemo siromašnima,jednu trećinu našim susjedima Raimondu,Stevenu in Moniki,a jednu trećinu ćemo ostaviti za sebe da i mi osjetimo slast kurbanskog mesa.«
I dok je rasporedjivala komade mesa začula je muža koji je ljutito dozivao:«Požuri s tim kurbanom!Znaš da je danas nedjelja i da moramo požuriti u crkvu!«
Kad je Ahmed završio svoje prpovjedanje,prisutni su se pitali:«Ko je taj Georg,Kršćanin ili musliman?«
»On je ortodoksni kršćanin,koji vjeruje u trojstvo i negira Muhammeda s.a.v.s«: odgoorio je Ahmed prisutnima.
Začuše se zatim glasovi:«To nije moguće«;«To je laž«;«Kako to da kršćanin proslavlja muslimanske praznike.«.
Mislite li da je to istina?
Ahmed je prisutne pokušavao ubijediti u istinitost te priče:«Zašto mi ne vjerujete,zašto se čudite?Zar nije tačno da danas mnogi Ahmedi,Mustafe,Ismeti,Abdurahmani,Fatime i Amele proslavljaju nevjerničke praznike kao što su:Dan zaljubljenih,Valentinovo,kršćanska Nova Godina itd ?Zašto je onda nemoguće da George proslavlja islamske praznike.«
Kad su prisutni potvrdili da je istina to da mnogi muslimani proslavljaju nemuslimanske praznike Ahmed je uzviknuo :«subhanAllah!«
Čudite se i negirate mogućnost da kršćanin proslavlja muslimanske praznika,a sasvim normalno prihvatate činjenicu da muslimani i muslimanke proslavljaju njihove praznike.
Nećete ni pokušati oporeći i opovrgnuti niti posumnjati u istinitost priče o grupi mladića i djevojaka,koji su rodjeni u muslimanskim porodicama i koji su za proslavu kršćanske Nove Godine potrošili na hilajde eura,da bi se u toj noći odali alkoholu i razvratu do iznemoglosti i tako izazvali Allahovu srdžbu. S tim potpuno ignorišu riječi Allahovog poslanika s.a.v.s. :«Onaj koji oponaša neki narod, njemu pripada«
Uopšte ih ne brine što je to kršćanski praznik i da tu noć zovu najludja noć.
Zato,sasvim iskreno,želim odgovor na pitanje, da li je stvarno moguće da je George žrtvovao kurban i razdijelio ga onako kako to nalažu islamski propisi ili je ovo priča koja nema veze sa realnošću?.

Hadži Bećir Tanović 1928-2009

MLADI MUSLIMAN I ANTIFAŠISTA

“ U svojim lobističkim aktivnostima Bećir Tanović nije štedio novca i vremena. Bio je prvi i jedini šef Konzularnog punkta BiH u Chicagu za vrijeme agresije. Izdržavao ga najviše prihodima sa svojih predavanja po univerzitetima, crkvama i Islamskim centrima boreći se protiv agresije na BiH i uvedenog embarga na uvoz oružja. U najtežim momentima agresije, u decembru 1992, se probija preko Mostara u Zenicu da bi uručio financijsku pomoć djeci naših šehida. U 1994. godini u Istanbulu organizuje i održava međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini…

Piše: Nihad Krupić

16 novembra 2009, naveče u 11 sati po čikaškom vremenu na ahiret je u 82. godini života preselio hadži Bećir Beća Tanović. Više od pet decenija je bio poznat u bošnjačkoj zajednici Sjeverne Amerike kao jedan od rijetkih obrazovanih i uspješnih Bošnjaka kojeg je Amerika ugledala još pedesetih godine, nakon političkog egzila iz rodne mu domovine Bosne i Hercegovine

Potomak hercegovačkih kapetana
Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna. Bogata. Puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka. I to ga je nosilo sve ove godine. Rođen je 1928 godine u Gacku kao potomak Ključkih kapetana, stoljetnih čuvara tromeđe između Bosne Mlečana i Crnogoraca. Nižu osnovnu školu je završio u rodnom mjestu. Od 1938 godine se Bećir nalazi u Sarajevu na školovanju. 1943 godina postaje član Mladih Muslimana, a u ljeto 1944 godine, sa nepunih 16 godina, odlazi u partizane. Iste godine ga Njemci zarobljavaju. Nalazi se na putu za koncentracioni logor, ali uspjeva da pobjegne iz konvoja i prebacuje se na slobodnu teritoriju gdje se ponovo pridružuje partizanima i ostaje u njima do kraja rata. Poslije oslobođenja nastavlja djelovanje u Mladim Muslimanima i krajem 1945 osniva prvu organizaciju M.M. Gacko, koja se ubrzo širi po cijeloj Istočnoj Hercegovini. Vlast FNRJ počinje progon pripadnika ove grupe. Rušid Prguda, član njegove ćelije biva uhapšen i kasnije osuđen na 20 godina teškog zatvora. Bećir bježi do Valjeva i krije se kod generala Šukrije Bijedića, svog daidže. Policija ga otkriva, hapsi i dovodi u Mostar, gdje je na prijekom sudu osuđen na 4 godine zatvora. Izdržava sve i jedan dan, bez pomilovanja, jer je uspio jednom da pobjegne iz zatvora. Po izlasku na slobodu je često hapšen i zatvaran, naročito kada bi u Jugoslaviju dolazio neki strani državnik. Njegova majka piše Maršalatu. U pismu moli da prestane teror na njenim sinom. Beograd šalje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku RBiH. Pucar poziva Bećira u svoj kabinet i kratko mu se obraća riječima; „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?. Najbolje bi bilo da se gubiš odavde“. Tanović dolazi 1956 u Rijeku,zapošljava se i već sljedeće godine bježi preko Italije u Ameriku. Dolazi u grad Čikago kod svog tetka Mustafe Sarića, dugogodišnjeg sekretara Džemijetul Hajrije, emigranta iz Bosne još 1906 godine. U Americi upisuje političke nauke i historiju, i polaže kurseve prava. Nakon dobivanja diplome nalazi posao u državnoj službi kao socijalni radnik i supervisor, a poslije je promoviran na mjesto sudije administrativnog prava. Na ovoj poziciji ostaje više od 20 godina. Bećir Tanović 1959 godine je postao član odbora Muslim Religius and Cultural Home, koji je kasnije promijenio ime u Bosnian American Cultural Association (BACA), a njenom izdanku Islamic Cultural Center, je darovao Statut-Bylaws 1977 godine, koji se još uvijek zvanični.

Domovina u srcu

Hadži Bećir Tanović nikad nije prekidao vezu sa domovinom. Uz Adila Zulfikarpašića , Teufika Velagića, Dr. Nedžiba Šaćirbegovića i Dr. Smaila Balića, jedan je od najaktivnijih bošnjačkih emigranata. Naročito na propagiranju ideje bošnjačke nacionalnosti. Prije prvih višestranačkih izbora u Jugoslaviji,1990 godine, ga poziva stari prijatelj Omer Behmen i odlazi za Sarajevo kao delegat Bošnjaka Amerike. Na osnivačkoj skupštini SDA 26. maja 1990. godine u hotelu Hollyday Inn drži veoma emotivan govor. U njemu govori o bošnjačkoj nacionalnosti, jedinoj pravilnoj orijentaciji BiH muslimana, napominjajući kako je musliman samo vjerska kategorija a ne nacionalna. Završava svoj govor sjećanjem na zatvorske patnje Mladih Muslimana u Udbaškim kazamatima i poziva sve prisutne da prouče Fatihu četvorici strijeljanih Mladih Muslimana kao i rahmetli Rušidu Prgudi koji je podlegao pod Udbinim torturama za vrijeme suđenja u čuvenom Sarajevskom Procesu 1983 godine. Nakon govora dvorana se prolama od aplauza. Dr. Mustafa Cerić, kasnije postao naš Reis Ulema, sa ponosom mu čestita i grli ga, a rahmetli Alija Izetbegović je govor Tanovića istakao kao najsnažniji na osnivačkoj skupstini SDA. To je i jedina dova koja je proučena na Osnivačkoj Skupštini a ujedno i govor o bošnjaštvu i Udbinim torturama. Istu noć se priprema i njegovo hapšenje u Sarajevu, ali Nijaz Duraković to spriječava. Postaje član Glavnog Odbora SDA u kome je ostao 8 godina. Po povratku u Chicago organizira i SDA Chicago i nakon toga dolazak rah. predsjednika Alije Izetbegovića i dr. Džemaludina Latića u SAD i priprema im susrete sa uglednim politički ličnostima u Americi.29. februara 1992, dan prije sudbonosnog referenduma za nezavisnost BiH, Tanović preko Turske dolazi u Sarajevo. Daje svoj glas ZA samostalnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, i preko već postavljenih četničkih barikada oko Sarajeva, sa zelenom beretkom na glavi, vraća se u USA.

Organizator Bošnjaka u Americi
Od početka agresije na BiH, u poodmakloj životnoj dobi, Bećir Tanović se aktivno uključio u pomoć kako domovini, tako i novim bošnjačkim muhadžerima koji su počeli pristizati u Sjevernu Ameriku, Svo to vrijeme je skupa sa Dr. Nedžibom Šaćirbegovićom u direktnom kontaktu iz Amerike sa Alijom Izetbegovićem kao ljudi od predsjednikovog neizmjernog povjerenja, najbliži saradnici i prijatelji još iz doba mladomuslimanskog pokreta. U svojim lobističkim aktivnostima Tanović nije štedio novca i vremena. Bio je prvi i jedini šef Konzularnog punkta BiH u Chicagu za vrijeme agresije. Izdržavao ga najviše prihodima sa svojih predavanja po univerzitetima, crkvama i Islamskim centrima boreći se protiv agresije na BiH i uvedenog embarga na uvoz oružja. U najtežim momentima agresije, u decembru 1992, Bećir se probija preko Mostara u Zenicu da bi uručio financijsku pomoć djeci naših šehida. U 1994. godini u Istanbulu organizuje i održava međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini. Uključio je u bošnjački lobi klub svoje američke prijatelje i čuvene pravnike, kao profesora Francis Boyla, kongresmana Frank McCloskey-a, senatora Joe Bidena, čuvene istoričare, kao Noel Malcolm-a, a i razne novinare. Na toj liniji je ostao i ostaće do zadnjeg momenta svog života.Prije dvije godine Bećir je organizovao konferenciju na koju je pozvao sjevernoameričke hrvatske i bošnjačke lidere koja je rezultirala čuvenom Deklaracijom protiv Aprilskog paketa i imala veliki uticaj u Parlamentu BiH.

Bosna i Hercegovina, Islam,Bošnjaci i Bošnjakinje su bili njegova životna misija. Bio je ispred vremena svjestan da samo najhrabriji i najsnažniji opstaju. Iz tog razloga je i želio da bude okružen sa onima koji sa ponosom održavaju svoj identitet do kraja života. Slabe i prevrtljive nije volio. I nije se ni trudio da to sakrije, sviđalo se to nekom ili ne. Hadži Bećir nije ustuknuo ni pred zloglasnim Udbinim istražiteljima, zatvorskim mučenjima i komunističkim prvacima. Sve je nadživio i ispratio, dočekao nezavisnu BiH, povratak bošnjačkog imena, organizovanje Bošnjaka u Sjevernoj Americi, jedan od osnivača Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, stranke SDA za USA i mnogih humanitarnih organizacija koje i danas aktivno djeluju. Čitav život nosio nepokolebljivi ideal slobodnog i ponosnog Bošnjaka muslimana. Selama se nije stidio ni kada je bio sa američkim senatorima. Kao tvorac mnogih statuta i drugih pravnih akata bošnjačkih organizacija uvijek je u vrhu njegovog dokumenta stajalo

Bissmillahi Rahmani Rahim,
U ime Boga,Sveopćeg, Dobročinitelja,Milostivog.

Više od deset godina sam poznavao i mogu reći bio prijatelj hadži Bećira. Često mi je znao reći : “Dobro iskoristi svoj talenat za pisanje, ne daj da se zaboravi i da nam agresori pišu historiju. Onaj ko zaboravi zločin i progon , njegovi unuci ako ne i djeca će isto doživjeti”. Hadži Bećir Tanović je uvijek težio savršenstvu. Nerijetko težak, ters i neshvaćen i lokalnom skupu je davao globalni značaj. Za njega nije bilo kompromisa na putu Islama i Bošnjaštva i kao takav može da bude uzor budućim bošnjačkim generacijama. Kada sagledam vremensku distancu ovog prekaljenog revolucionara, ustajem na noge, i odam priznanje čovjeku koji ni u najtežim periodima svog života nije hodao pognute glave. Nepokolebljiv i dosljedan do zadnjeg dana svog života.

Dženaza rah. hadži Bećira Tanovića je obavljena 17. novembra 2009. godine u Chicagu.Predvodio je dr. Senad ef. Agić, glavni imam Islamske Zajednice Bošnjaka za Sjevernu Ameriku.
Bošnjaci i Bošnjakinje, proučimo El Fatihu i zamolimo dragog Allaha da podari lijepi dženet hadži Bećiru Beći Tanoviću.