ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


30.11.09

U političkoj magli i akademskom zamoru


SABOR BOŠNJAKA

Ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…


Piše: Prim dr. Muhamed Saračević
Predsjednik KBSA2000


Reagovanja na najavljeni Sabor Bošnjaka se kreću od podržavanja i traženja odgovora na najbitnija pitanja koja se tiču Bošnjačkog naroda i njegove zemlje, do tvrdnji da Sabor ništa novo, značajno i historijsko ne može polučiti. U datom političkom, kao i u trenutku duhovnog i sveobuhvatnog stanja u kojem se nalaze Bošnjaci, i jedno i drugo mišljenje ima svoje argumente.
Naime, najvažnije pitanje je da li su zadovoljeni historijski uslovi da se održi jedan ovakav skup, i da li ovog trenutka među Bošnjacima može da se izdvoji karizmatična ličnost ili grupa kao autoritet za kojeg bi se vezale odluke Sabora, i koji bi poveo narod zacrtanim smjernicama. Kada to kažem, moram da odgovorim na neka pitanja koja se tiču gornjih predpostavki.

Političko frakcionaštvo
Na političkoj sceni Bošnjačkog miljea u ovom trenutku nema relevantne političke snage kojoj bi se moglo dati povjerenje. Najizrazitija politička partija Bošnjačke provinijencije SDA, crpi snagu iz proteklih vremena, kada je bila definisana i vođena autoritetom Alije Izetbegovića, bez izrazito suprostavljenih političkih razmimoilaženja. Danas je SDA bez karizmatičnog vođstva, suprotstavljenih frakcijskih pozicija, maglovitih i sumnjivih stavova o budućnosti BiH, kao i načinu kako je ostvariti. I ostale stranke koje djeluju u ime Bošnjačkog nacionalnog tijela su izgubile značaj, i teško da mogu odgovoriti izazovu vremena u kojem se riješava pitanje kvalitetnog opstanka BiH kao i onih koji je priznaju za svoju državu. Teško je shvatiti da svi oni koji imaju i trunku vlasti na dijelu BiH pretenduju da su dobili mandat da obnašaju vlast, a nisu uspjeli riješiti ni osnovne atribute države. Licemjerno je tražiti u Zenici, Tuzli, Sarajevu krivce za neuspjeh, ili u MZ iracionalnog neprijatelja. Zar pitanje sigurnosti gradjana, čistoće gradova, ekologija, regulacionih planova, saobraćajnog reda, kulture ponašanja na radnom mjestu, da ne spominjem proizvodne programe, poljoprivredu, povrat vakufskog i drugog vlasništva, ovisi od nekog drugog izvan trenutnih vladajućih struktura.

Na širem političkom planu odnos prema trenutnim zbivanjima, viznom sistemu, Europskim integracijama, ekonomskim pitanjima, privatizaciji, a iznad svega Butmirskim dogovorima nema adekvatan odgovor, a još manje konsenzus razmišljanja i zajednički usklađen nastup bošnjačkih predstavnika. Ne ulazeći u Prudski proces i slične dogovore koji su otezali rješavanje Bosanskog čvora, pred onim koji pretenduju da su predstavnici Bošnjaka, nalazi se težak zadatak. Prije svega treba biti svjestan da je nastup SAD i EU ozbiljan i ne dvosmislen.
Butmirski dogovor nije epizoda, nego proces sa ciljem. Konačno riješenje ovisit će od odgovornih učesnika, iako se bojim da je već spremno i da će najviše iznenaditi Bošnjake.
Dodik će prihvatiti promjene (sam je predlozio 8 Ustavnih promjena ) koje neće bitno promjeniti trenutnu situaciju, nastojeći po ko zna koji put izigrati međunarodnu zajednicu i pokazati kako je spreman na dogovore. Tihić će po običaju biti kooperativan da bi održao upitnu naklonost MZ. Lagumdžija će ostati po strani, nedorečen, održavajući poziciju i čekajući da se prikloni onoj strani koja će biti slavljena kao pobjednička, a jedino protiv entitetskog glasanje i suprostavljen daljnoj kozmetičkoj ustavnoj performansi će biti Silajdžić. Naravno ni jedna od ovih opcija nije riješenje koje će zadovoljiti budući status BiH, jer Bošnjački lideri ne ulaze u dogovore sa zajedničkim stavom, osobito oni koji su dozvolili sebi da budu izmanipulisani od Dodika.
Na kraju uz razjedinjenost bošnjačkih političara, ne vidim ni da će hrvatski biti u skladu ranijeg jedinstvenog izlazka na referendum za nezavisnu BiH, nego će i oni da se drže Kreševskog dogovora. Na kraju ce birati stranu koja zadovoljava njihove interese, u potaji uvijek čuvajući opciju gdje sebe vide u entitetu sličnom RS. Uzgred Čovićevo pipanje pulsa oko godišnjice Herceg-Bosne i četiri federativne jedinice je s Dodikom dogovoren i osmišljen probni balon.

Hrvatska i Srbija preko BiH ulaze u EU
Nije nepoznato da i susjedne zemlje nastoje da imaju učešće u cijelom procesu. To je djelom posljedica historijskih okolnosti, a dijelom vlastitih interesa. Hrvatska politika će ostati na stanovištu jedinstvene BiH i upućivat će Bosanske Hrvate da svoje interese štite aktivnim učešćem u ovdašnjim političkim tijelima. Razloge tome treba tražiti u prijemu Hrvatske u EU, gdje je jedan od uslova ne miješanje i komplikovanje situacije u BiH. Drugi uslov je što se prihvatanjem opredjeljenosti i učešćem Bosanskih Hrvata u Hrvatskoj politici daje ton radikalizaciji tamošnje političke scene što je korak unazad. To ne znaći da Hrvatska politika tajno ne podržava Čovićev ( HDZ ) stav.
Srbija već dugo drži BiH kao taoca svojih političkih ciljeva i odnosom prema BiH na izvjestan način ucjenjuje MZ i otvara sebi ulaz u EU.
S obzirom da ima značajnu stratešku poziciju na Balkanu, može to sebi i dozvoliti. Posljedica toga je i ne utemeljena tvrdnja da je Srbija garant Dajtonskog sporazuma. Ova tvrdnja ne zaostaje za već dobro znanim obmanama Milosevica tokom agresije na BiH, da se ni jedan srbijanski vojnik ne nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Bojim se da se u cijelom ovom spletu okolnosti, može desiti da razjedinjenim i ne kordiniranim učešćem Bošnjackih predstavnika u Butmirskim dogovorima, Bosna može ostati po strani Europskih integracija i bezviznog režima, izolovana i prepuštena sama sebi. Ne treba da sumnjamo, da u politici ne vrijede moralna načela, u što smo se do sada uvjerili bezbroj puta kada je BiH i bošnjacki narod u pitanju. Uzgred, nije baš slučajno odgađanje suđenja Karadžiću, istovremeno dešavanje Butmirskih dogovora i šema analitičkog tima OHR-a. Onaj ko bi riješio u sljedećoj godini-dvije Bosansku enigmu, ujedinio Bošnjački korpus i točak historije prebacio preko “vrha brda”, zauzeo bi mjesto u historiji rame uz rame sa Gradaščevićem, Spahom i Izetbegovićem. A ko je to, ili koji su ti !? Da li imamo još povjerenja i nade u trenutnu bošnjačku političku garnituru ili mora doći neko ko je oslobođen svake hipoteke, internacionalnog iskustva i ponuditi novu političku platformu kao i nove koncepte.

Saborska platforma budućnosti Bošnjaka
Da bi Sabor imao svrhu morao bi dati smjernice za nastup Bošnjačkih političara, kojih bi se svi morali pridržavati. Morao bi odrediti nacionalne ciljeve i cijenu koja bi bila vrijedna da se isti zadovolje. Trebao bi uspostaviti kodeks moralnog ponašanja u politici, društvu, ekonomiji, kulturi… Sabor bi trebao da naznači društvene i moralne mjere u zadanim okvirima ponašanja, unutar Bošnjačkog korpusa. U opusu djelovanja trebao bi da predloži definisanje historijskih činjenica i događaja bitnih za Bošnjake, kao i odnos unutar samih sebe, kao i prema susjedima.
Dakle, ukoliko oni koji stoje iza pripreme Sabora Bošnjaka predpostavljaju da će se naći odgovor na mnoga pitanja, i u koliko ima intelektualne snage i hrabrosti da se zauzmu obavezujući i historijski stavovi, pitanje je da li je moguće da se izgradi karizmatična i autoritativna ličnost ili grupa, na osnovu njenih izuzetnih sposobnosti, uz ciljanu podršku većine Bošnjaka. Odgovor na ova pitanja jos zahtijeva umijece da se objedine mase, resursi i ideje da bi se postigli zadati ciljevi u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugom pogledu od nacionalnog interesa. Tada ima smisla da se desi Sabor Bošnjaka…
Ako se nije u stanju objediniti gore napomenuto i ako se sama organizacija pretvara u kulturni festival lijepe riječi , dobrih nakana, ali slabog uticaja na političku strategiju bošnjačkih političara i drugih relevantnih činilaca, onda je bolje da se sve ostavi za neka druga vremena kada će aktivnu ulogu u organizaciji Sabora preuzeti neko novi kome će historijske okolnosti namjeniti taj zadatak.

Nema komentara:

Objavi komentar

Ovdje mozete upisati svoj komentar.
Hvala.