8 februar-Slovenski kulturni dan.Presernov dan.Ne radni dan u R.Sloveniji.
Zahvaljujuci svojim piscima Slovenija dobila praznik.Zahvaljujuci Sloveniji pisci dobili svoj dan.Nazvase ga po Francu Presernu.Raja dobila slobodan dan "placen".Presern i Trubar bub u istoriju,kulturu i na novcanice-eure.
Ne bih o Slovenackoj knjizevnosti.I ne znam mnogo.
Radije bih o nasim kulturnim radnicima.Koliko smo tu na "domacem terenu"?
Iskoristio bih ovaj post da iznesem svoja zapazanja(ukoliko koga interesuju)i da "isprovociram" razmisljanja na tu temu.Mozda bude efekta!?
Dakle gdje smo mi u knjizevnosti?Sta znamo?Koga poznajemo?
Branka Copica,Petra Kocica(tako se,sve do 92-ge, zvala i osn.skola u St.Majdanu),Desanku Maksimovic.Ne bih vise.Dobro je.
U O.Skoli sam mor'o znati Malog Radojicu,a samo par generacija prije mene je u bukvaru ucilo"U Sulje su usi da se iznenadis,mogao bi u njima kupus da posadis"
Jadni Suljo.
Ucili nas svasta nesto a najmanje pozitivnog o Sulji.
Spomenut i Orhan kad se ucilo slovo "O",i Dzafer kako nosi dzak, kad se ucilo slovo"Dz".
Samo ni slova o Mehmedaliji Maku Dizdaru,Musi Cazimu Caticu,Hamzi Humi,Ahmedu Muradbegovicu,Aliji Isakovicu i nek' mi halale svi koje ne spomenuh.
Jedne prilike u Bosanskoj Dubici,u parku ispred suda,paznju mi privuce bista Skendera Kulenovica.Postavili ga medju svoje.Napis'o covjek poemu"Stojanka majka Knezopoljka",nije mala stvar,samo se ne nadje ni jedan "Kocic"da napise npr. "Dervisa,majka Srebrenicanka".
Pridjem Kulenovicu da ga osejrim izblize a na postolju ispod biste,preko njegovog imena i prezimena neki "kulturolog" sprejem napis'o "Vid' makine".E moj Skendere..
Ko zna ima li mu danas i traga u parku.Ako bista bijase od zeljeza garant je kulturolog prodo u staro gvozdje,a ako je od mesinga...Tim bolje.Skuplja za prodat'.
Stvar se,hvala Dragom Bogu mjenja pa danas zive,rade i u skolama se izucavaju i citaju,Sidran,Hajdarevic,Kljucanin,Taljic,Ibrisimovic,Latic...
Posebna mi cast spomenuti,pisca Nihada Krupica i mag.Ahmeda Pasica.
Krupic nam svoja kazivanja o Bosni uokviri u "Ram za sliku moje Bosne" i rece ono sto svi bismo trebali reci ili bar napamet nauciti i o tom razmisljati : "Ne zelim otici sa ovog svijeta zatvorenih usta i nijemog pogleda na djedovinu koja mi je ostavljena u amanet."
Pasic opet,svojim djelima odradi "Islam i moderni zapad",podsjeti nas da smo "Muslimani u Sloveniji",prihvati se istrazivackog rada,vrati se u vrijeme 1.sv.rata,ode do Socce i sire.Stade na temelje dzamije u Logu pod mangartom,prve dzamije u Sloveniji.Pokrenu pitanje zamjene krizeva za nisane bosnjacima poginulim na Soskom frontu a sahranjenih u zajednickom groblju u Logu pod Mangartom.Kao rezultat nasta knjiga "Bosnjaki na Soski fronti".A knjiga "Ko nam je kriv"...to je baska.Prica za sebe.
Ne smijem ni pomisliti a da ne spomenem Safvet-bega Basagica,Saliha Gasevica,Seida Zenunovica.Njih "benli"nismo ucili.Ali ih znamo, jelde?!Od ove grupe sam vec spomenuo Resada Kadica a ne mogu da ne prepisem jedan odlomak njegovog djela koji u covjeku budi razmisljanje,a u meni i suze. Nadam se da ce to razmisljanje pomoci u ocuvanju i jacanju nasih veza bosnjackih,komsijskih i familijarnih...
U svome Mevludu,u dijelu "Smrt" Resad nam pise o zadnjim trenutcima zivota Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s
.....
...Subota je bila kada je ustao,
osjec'o se bolje pa abdest uzeo
i vodjen za ruke dzamiji krenuo,
gdje je mnostvo vjernih sa zebnjom cekalo.
Mimberu je pris'o, jecajima pracen.
Okako je bio bolescu ispacen!
a onda je ime Boga spomenuo,
i vaz dirljiv vjernim o smrti drzao.
Okren'o se zatim pa vjerne pitao
je l' ikome ista krivo ucinio,
il' je mozda nekom sta duzan ostao?
Nek mu sada kazu dok nije krenuo
pred Tvorca svjetova,zivota i ljudi,
pred kojeg se nosi tek srce iz grudi.
Tad se Ukas dize pa ovako zbori:
"Poslanice Boziji tvoj bic jos me boli.
Kod Tafe si mene s deve udario,
nehotice bjese al' me zaboljelo!
Pravedno bi bilo kad bih ti vratio,
udarac udarcem kad bih naplatio!"
Dzamija zabruja,gnjevan zagor cu se
"Sram te bilo,Ukas,vjecno stidio se!
Zar ne vidis da je Pejgamber nam bolan,
zar ces ga bicevat',zar si i to voljan?!"
Pejgamber ih smiri i sa tugom rece:
"Culi ste Ukasa,udarac ga pece.
Bic mu donesite,jer onaj ko zgr'jesi,
udarac ce primit' grijeha da se rjesi.
Kad bic donesose,Ukas opet zbori:
"Poslanice Boz'ji ti si u kosulji,
a t'jelo je moje onda golo bilo,
zato me je dvaput vise zabolilo!"
Uzdah se otrze,digose se ljudi,
kad Pejgamber smace kosulju sa grudi,
pa Ukasu rece,bolno k'o da moli:
"Bicuj,bicuj Ukas nek' i mene boli!"
U trenu se onda ovo dogodilo:
Ukas zajecao,Vjernog zagrlio,
pa ozaren srecom kroz suze grcao:
"Poslanice Boziji,uv'jek sam zudio
da naslonim glavu na mubarec grudi,
da osluhnem srce koje tol'ko ljubi!"...
Zahvaljujuci svojim piscima Slovenija dobila praznik.Zahvaljujuci Sloveniji pisci dobili svoj dan.Nazvase ga po Francu Presernu.Raja dobila slobodan dan "placen".Presern i Trubar bub u istoriju,kulturu i na novcanice-eure.
Ne bih o Slovenackoj knjizevnosti.I ne znam mnogo.
Radije bih o nasim kulturnim radnicima.Koliko smo tu na "domacem terenu"?
Iskoristio bih ovaj post da iznesem svoja zapazanja(ukoliko koga interesuju)i da "isprovociram" razmisljanja na tu temu.Mozda bude efekta!?
Dakle gdje smo mi u knjizevnosti?Sta znamo?Koga poznajemo?
Branka Copica,Petra Kocica(tako se,sve do 92-ge, zvala i osn.skola u St.Majdanu),Desanku Maksimovic.Ne bih vise.Dobro je.
U O.Skoli sam mor'o znati Malog Radojicu,a samo par generacija prije mene je u bukvaru ucilo"U Sulje su usi da se iznenadis,mogao bi u njima kupus da posadis"
Jadni Suljo.
Ucili nas svasta nesto a najmanje pozitivnog o Sulji.
Spomenut i Orhan kad se ucilo slovo "O",i Dzafer kako nosi dzak, kad se ucilo slovo"Dz".
Samo ni slova o Mehmedaliji Maku Dizdaru,Musi Cazimu Caticu,Hamzi Humi,Ahmedu Muradbegovicu,Aliji Isakovicu i nek' mi halale svi koje ne spomenuh.
Jedne prilike u Bosanskoj Dubici,u parku ispred suda,paznju mi privuce bista Skendera Kulenovica.Postavili ga medju svoje.Napis'o covjek poemu"Stojanka majka Knezopoljka",nije mala stvar,samo se ne nadje ni jedan "Kocic"da napise npr. "Dervisa,majka Srebrenicanka".
Pridjem Kulenovicu da ga osejrim izblize a na postolju ispod biste,preko njegovog imena i prezimena neki "kulturolog" sprejem napis'o "Vid' makine".E moj Skendere..
Ko zna ima li mu danas i traga u parku.Ako bista bijase od zeljeza garant je kulturolog prodo u staro gvozdje,a ako je od mesinga...Tim bolje.Skuplja za prodat'.
Stvar se,hvala Dragom Bogu mjenja pa danas zive,rade i u skolama se izucavaju i citaju,Sidran,Hajdarevic,Kljucanin,Taljic,Ibrisimovic,Latic...
Posebna mi cast spomenuti,pisca Nihada Krupica i mag.Ahmeda Pasica.
Krupic nam svoja kazivanja o Bosni uokviri u "Ram za sliku moje Bosne" i rece ono sto svi bismo trebali reci ili bar napamet nauciti i o tom razmisljati : "Ne zelim otici sa ovog svijeta zatvorenih usta i nijemog pogleda na djedovinu koja mi je ostavljena u amanet."
Pasic opet,svojim djelima odradi "Islam i moderni zapad",podsjeti nas da smo "Muslimani u Sloveniji",prihvati se istrazivackog rada,vrati se u vrijeme 1.sv.rata,ode do Socce i sire.Stade na temelje dzamije u Logu pod mangartom,prve dzamije u Sloveniji.Pokrenu pitanje zamjene krizeva za nisane bosnjacima poginulim na Soskom frontu a sahranjenih u zajednickom groblju u Logu pod Mangartom.Kao rezultat nasta knjiga "Bosnjaki na Soski fronti".A knjiga "Ko nam je kriv"...to je baska.Prica za sebe.
Ne smijem ni pomisliti a da ne spomenem Safvet-bega Basagica,Saliha Gasevica,Seida Zenunovica.Njih "benli"nismo ucili.Ali ih znamo, jelde?!Od ove grupe sam vec spomenuo Resada Kadica a ne mogu da ne prepisem jedan odlomak njegovog djela koji u covjeku budi razmisljanje,a u meni i suze. Nadam se da ce to razmisljanje pomoci u ocuvanju i jacanju nasih veza bosnjackih,komsijskih i familijarnih...
U svome Mevludu,u dijelu "Smrt" Resad nam pise o zadnjim trenutcima zivota Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s
.....
...Subota je bila kada je ustao,
osjec'o se bolje pa abdest uzeo
i vodjen za ruke dzamiji krenuo,
gdje je mnostvo vjernih sa zebnjom cekalo.
Mimberu je pris'o, jecajima pracen.
Okako je bio bolescu ispacen!
a onda je ime Boga spomenuo,
i vaz dirljiv vjernim o smrti drzao.
Okren'o se zatim pa vjerne pitao
je l' ikome ista krivo ucinio,
il' je mozda nekom sta duzan ostao?
Nek mu sada kazu dok nije krenuo
pred Tvorca svjetova,zivota i ljudi,
pred kojeg se nosi tek srce iz grudi.
Tad se Ukas dize pa ovako zbori:
"Poslanice Boziji tvoj bic jos me boli.
Kod Tafe si mene s deve udario,
nehotice bjese al' me zaboljelo!
Pravedno bi bilo kad bih ti vratio,
udarac udarcem kad bih naplatio!"
Dzamija zabruja,gnjevan zagor cu se
"Sram te bilo,Ukas,vjecno stidio se!
Zar ne vidis da je Pejgamber nam bolan,
zar ces ga bicevat',zar si i to voljan?!"
Pejgamber ih smiri i sa tugom rece:
"Culi ste Ukasa,udarac ga pece.
Bic mu donesite,jer onaj ko zgr'jesi,
udarac ce primit' grijeha da se rjesi.
Kad bic donesose,Ukas opet zbori:
"Poslanice Boz'ji ti si u kosulji,
a t'jelo je moje onda golo bilo,
zato me je dvaput vise zabolilo!"
Uzdah se otrze,digose se ljudi,
kad Pejgamber smace kosulju sa grudi,
pa Ukasu rece,bolno k'o da moli:
"Bicuj,bicuj Ukas nek' i mene boli!"
U trenu se onda ovo dogodilo:
Ukas zajecao,Vjernog zagrlio,
pa ozaren srecom kroz suze grcao:
"Poslanice Boziji,uv'jek sam zudio
da naslonim glavu na mubarec grudi,
da osluhnem srce koje tol'ko ljubi!"...
