ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


13.3.10

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu 
2. dio

Mula Mustafa Bašeski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne.” A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”

 piše: Husein Hadžalić







Dalekovod i rekonstrukcija niskonaponskemreže
1978 godine završena je izgradnja 10KW dalekovoda od Dževara u dužini od 2800 metara. Stari Majdan je prije toga bio povezan na trafostanicu na Kozinou sa dalekovodom od 6 KW i u dužini od 7 km. Taj dalekovod nije zadovoljavao poterbe Majdana sa strujom. Za izgradnju trebamo biti zahvalni Ćordić Salki direktoru Elektroprivrede Sanski Mostu inače rođenom majdancu. Sredstva su obezbjeđena iz fonda za elektrifikaciju BiH, a fizičke poslove razvlačenja žice i postavljanja stubova su odradili mještani Starog Majdana. Moja obaveza je bila da organizujem poslove i vodim evidenciju ko je kolio dana radio. Tada smo uveli samodoprinos za obnovu koji je pored novčanog djela imao i dio gdje je svako domaćinstvo trebalo da da 5 radnih dana na godinu u periodu od 5 godina. U istoj akciji izvršena je i rekonstrukcija nisko naponske mreže i dopuna vanjske rasvjete. Na moj prijedlog nabavljeno je 20 svijetiljki od 450W koje su postavljne od raskrsnice u Žabnjaku do kuće do kuće Ćordić Safeta u Gračanici. Potom od iste raskrsnice do Žutog Puta u Utrišu. Po tri svjetljke na dvije bandere na velikom i malom skveru, te dvije svjetiljke na banderu na raskrsnici Zalihovac.

Most u mahali Utriš
1978 godine izgrađen je most u mahali Utriš na potoku Željeznica. U drugoj etapi asvalziranja, asvaltirane su sve ulice u mjestu. Stari most u Utrišu bio je oštećen i ako takav nije bio tehnički ispravan za asvaltiranje. Sazvao sam proširenu sjednicu na kojoj sam prisutne upoznao o neophodnosti izgradnje novog mosta i predložio da se izgradi novi most. Ja sam napravio plan kako bi most trebao izgledati. Imao bi dva propusta po 4 metra i širinu od 5 metara a armatura bi bila pružne šinje u kombinaciji sa armaturnim željazom. Prijedlog je prihvaćen i predloženo je da ja i Huse Džafić vodimo poslove. Huse se nije prihvatio iz razloga što nema projekta i građevinske dozvole. Ja sam se prihvatio i dobrovoljnim radom mještana most je bio sagrađen za dva i po mjeseca.

TV repetitor
Dugo vremena se vodio spor između TV Sarajevo i mještana Starog Majdana zbog neplaćanja TV pretplate jer je prijem TV signala bio vrlo loš. Zahvaljujući Avdagić Muhamedu i Kurbegović Mustafi Cici pravniku iz Sanskog Mosta, RTV Sarajevo je donijelo odluku da se izgradi TV odašiljač na brdu Karaula-Igralište iznad Majdan na nadmorskoj visini 450m. Dogovoreno je da TV Sarajevo da opremu i montažu, a Mjesna Zajednica da poravna teren, prosječe put, dovede struju i izgradi objekat (kućicu) za elektro opremu. Rudnik Ljubija je dao buldozer za ravnanje terena, a Alagić Hasan je dao šljakinju (trosku) za nasipanje puta. Elektro Sanski Most je dovelo struju, Mjesna Zajednica je nabavila bandere i riješila imovinsko pravne odnose i sagradila pomenutu antensku kućicu koju sam ja lično uradio i vršio održavanje.
21 oktobra 1978 godine svečano je pušten u rad TV repetitor.Na trgu je održana svečanost, ispred govornice bila je postrojena vatrogasna jedinica. Skupu su se obratili Muhamed Avdagić u ime mjesni struktura, a u ime opštinskog SSRN
Lidija Jovović i drugi.Tog dana postavljen je kamen temeljac za izgradnju vatrogasnog doma u Starom Majdanu. Kamen temeljac je postavio Marko Balaban predsjednik izvršnog odbora opštine Sanski Most, njegovi pomoćnici su bili Memić Džemal najstariji vatrogasac i Muhamed H. Hadžalić kao najmalađi vatrogasac. Za sve prisutne goste priređen je zajednički ručak. Mjesna zajednica i Vatrogasno društvo kupili su janjce, a žene su donijele pita i slatka.

Asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan
1979 godine otpočelo je asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4 km. Za asvalt trebamo biti zahvalni Šarić Reufu majdancu, koji je bio glavni inžinjer u SIV-u BiH za modernizaciju putne mreže. Pošto je bilo planirano da put dođe samo do Majdana tražena su dodatna sredstva i dobivena da se asvaltiranje produži za još 500 metara, nešto više iznad kuće Grbić Velida. Glavni investitor bio je SR BiH i SIZ za regionalne puteve. Kada su otpočeli radovi na asvaltiranju čaršije ja sam tada ležao u bolnici u Banjaluci. Dobio sam obavijest da to što se radi u čaršiji nevalja ništa i da bih trebao doći za vikend iz bolnice. Ja sam se obrtio glavnom doktoru i za tržio da me pusti kući jer sam bio previše iscrpljen za operaciju. Ona je na to pristala i isti dan sam bio otpušten iz bolnice. Kad sam došao kući otišao sam u čaršiju i vidio da to što su počeli da rade nije valjalo ništa. Put prema Rimskom mostu bio je širok samo 3 metra kao i put prema Donjem Utrišu. U čaršiji isto put širok samo 5 metara i počeli su bili da postavljaju ivičnjake. Iste noći sam napravio skicu kako treba da se radi, da se napravi autobuska stanica, da se postave ivičnjaci, naprave dvije trake u čaršiji po 6 metara sa dva skvera itd. Sutradan sam sazvao proširenu sjednicu i upoznao prisutne da ovo što se radi u čaršiji nije dobro i da bi se trebali povaditi postavljeni ivičnjaci i sve nanovo raditi. Pokazao sam im skicu koju sam napravio i onda su prihvatili da se radi po mojoj zamisli. Ja sam rekao da bi neko trebao da bude samnom u ponedjeljak kada bude dolazio upravnik radilišta i nadzorni Bedro Niko, međutim navodno niko nije mogao. U ponedeljak su došla pomenuta gospoda, pozdravili smo se i otišli u kafanu gdje sam ih upznao sa našim stavom u pogledu asvaltiranja čaršije. Ja sam rekao da ovo šta se radi nevrijedi ništa i pokazao im skicu kako bi smo mi to željeli da bude. Upravnik je odmah prihvatio, dok je nadzorni rekao “Da to znači da ja neznam da radim svoj posao”. Ja sam mu rekao “Znaš ti raditi ali ti neznaš našu situaciju ovdje. Ponedeljkom je pijačni dan u Sani tu su ti masa kola ispred trgovine, onda dolaze autobusi iz Ljubije i Sanskog Mosta. Radnici čekaju autobus itd.” Tada je Bedro rekao “ Daj mi tu skicu”. Pozvao je geometra Mahmuta i rekao mu da snimi taj prostor. Odnio je skicu i sutradan donio plan izrađen prema skici. Tad uprabnik naređuje rukovaocu gredera da povadi ugrađene ivičnjake i čaršija je urađena prema mojoj ckici, kako smo se dogovorili.
Sekretar SIZ-a Talić Alija rekao je da će dati 300 metara ivičnjaka, i neka geometar snimi stanje da se postave ivičnjaci. Tada sam rekao geometru da snimi teren od kuće Grbić Velida pored raskrsnice Žabnjak do kuće Alagić Bege sa obe strane puta. Dužina je bila 800 metara ivičnjaka i SIZ je platio bez prigovora. Još sam predložio da SIZ nabavi betoske cijevi φ 30cm koje bi se postavile od Dulina sokaka do rijeke Željeznice i da se put od mosta u Žabnjaku do čaršije proširi na 6 metara. Oba prijedloga su prihvaćena i tako je i urađeno.
Trebalo je iznaći nova sredstva i nastaviti dalje asvaltiranje od kuće Grbić Velida. Tada je počela ekonomska kriza u BiH i stopirane su investicije u svrhu štednje. Obratili smo se RŽ Ljubija za pomoć. Nađeno je riješenje da RŽ Ljubija prebaci na račun preduzeča koje izvodi radove 300 000 000 dinara, navodno za opravak svoznice, a da sredstva idu za produžetak puta za Ljubiju. Ja sam u to vrijeme bio član izvršnog odbora centralnog radničkog savjeta RŽ Ljubija. SIZ za komunalne poslove i Opština Sanski Most su predlagali da se asvalt radi do table Stari Mjadan, koja je tada bila postavljena kod kuće Osme Sarhatlića. Određena je komisija koja će izaći na lice mjesta i odrediti dokle će se raditi asvalt. U komisiju su određeni predsjednik savjeta MZ politolog Talundžić Mehmed i ja kao predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj, ispred Opštine je određen Maleš Ilija šef za investicije i Talić Alija sekretar SIZ-a za komunalne poslove. Odlučeno je da komisija odmah sljedeći dan izađe na lice mjesta. Ja sam odmah otišao do Hasanić Ibarahima-Baje upoznao ga sa situacijom i rekao mu da treba da nađe nekog sa konjskim kolima da izvade tablu i postave je kod Grošića groblja do zadnjih kuća Majdana. Ibrahim je poslije došao mojoj kući i rekao mi da je uradio kako sam mu rekao. Sutradan je komisija u pomenutom sastavu kojoj se pridružio i Indžič Petar izišla na lice mjesta. Kad smo stigli do kuće Sarhatlić Osme, Maleš je zastao i upitao “Ovdje je bila tabla, gdje je sad”? Ja sam mu rekao “A da vidiš šta je kuća još gore, toliko ih ima što se nevide odavde.” Došli smo do Vojnikovića kuća i onda je on rekao neka se asvalt radi do iznad kuća. Potom smo se vartili u Mjesni ured, posjedali na stolice i onda sam ja rekao “Ovaj smo problem riješili, ali ostao je još jedan”. Maleš reče “Koji sad?” Ja odgovorih “Put od Zalihovca do raskrsnice u Žabnjaku u dužini od cirka 800 metara planiran je da bude 4 metara širine a ja predlažem da bude 5 metara, tako da to bude zaobilazni put”. To je prihvaćeno i put je sagrađen u širini od 5 metara. SIZ za regionalne puteve Banja Luka je platio ispravke u čaršiji tako da je nama ostalo 50.000.000 dinara koje smo utrošili za nabavku automatske telefonske centrale od 240 brojeva. Put od Milnog Birta do Majdan je završen 1979 godine.
1980 godine asvaltirane su sve ulice u Majdanu. Na jednoj masovnoj konferenciji Muhamed Avdagić dao je prijedlog da se asvaltiraju ulice dok je mehanizacija ovdje, jer poslije kad oni odu, to če biti vrlo teško organizovati . Prijedlog je prihvaćen i donesena je odluka da se zavede mjesni samodoprinos od 10% od ličnog dohotka plus onih 2% opštinskog samodoprinosa koji smo već imali. Mjesna zajednica je uradila sve propuste za vodu. Potoku koji prolazio pored kuće Husnije Hadžalića i pekare Ibre Bešića promjenjen je pravac i sad ide pore kuće Muje Hadžalića ispod puta pravo u rijeku. Još smo izvršili par promjena na odvodima površinskih voda u mjestu a takođe smo izvršili ispravku korita rijeke na Trosci kroz dio Pašalića luke. Te godine održana je svečanost povodom završetka asvaltiranja puta Milin Birt – Stari Majdan. Napravljen je zajednički ručak za izvođače radova i goste. Kasnije je asvaltiran i put Stari Majdan – Stara Rijeka.

Vodovod
1972 godine počele su pripreme za izgradnju vodovada, bio sam u odboru za izgradnju vodovoda. Kad sam se primio izgradnje džamije, isključen sam iz odboraza izgradnju vodovoda. Vodovod je pušten u rad 1976 godine.

Društevni dom Stari Majdan
Početkom sedamdesetih, čini mi se negdje 1972 godine pslije Hašlamske nedelje građevinska inspekcija Opštine Sanski Most zabranila je rad društvenog doma koji je bio oštećen u zemljotersu 1969 godine. Iako je komisija zabranila rad doma u upotrebi je ipak bila čitaonica koja je bila na spratu. Čekaonicu kino sale omladina je sebi preuredila u salu za disco i igranke. Nakon par godina otpočeli smo sa rekonstrukcijom drštvenog doma. Dobrovoljnim radnim akcijama i radnom obavezom od 25 radnih dana na 5 godina mještani su izvršili demontažu krovne konstrukcije, izvađena je sva stolarija i očiščen sav prostor tako da su ostali samo kameni zidovi. Poslije toga smo izvršili odlijevanje betonskih ploča. Prekrili som dom, crijep i montu smo nabavili u Hrvatskoj. Odlili smo ploču za čitaonicu, postavili keramičke pločice uveli sve instalacije itd. Od Građevinskog preduza Sanski Most zatražili smo da nam izrade ponudu za odlijevanje betonskih greda , serklaže postavljanje monte, salijevanje ploče i da prekriju dom. Dobili smo ponudu od 180.000 dinara. Otišli smo na pogodbu sa GIP Sanski Most Asmir Talundžić i ja a ispred GIP-a je bio Esad Filipović. Pogodili smo se da GIP izvrši radove za 100.000 dinara s tim da mi podignemo montu i poredamo i dignemo crijep i poredamo. 1980 završena je adaptacija društvenog doma.

Otvaranje pogona gumare u Starom Majdanu.
1985 godine otpočele su pripreme za otvaranje pogona gumare Razvojnog centra vulkanizacije Celje u Starom Majdanu. Ovu akciju su vodili prestavnici bivše zajedničke mjesne zajednice u satavu od 5 samostalnih mjesnih zajednica i to; Brdari, Dževar, Podvidača, Stara Rijeka i Stari Majdan sa osam sela. Razlog zbog kojeg se otpočelo sa ovom akcijom bio je taj što se dosta veliki broj stanovništva iselio sa ovog područja zbog nedostatka zaposlenja. Ideja je bila da se otvori neki pogon u Majdanu i time smanji trend iseljavanja. Tada je područje imalo 1053 domaćinstva sa 4726 stanovnika. Od 1942 godine se iselilo 766 domaćinstava sa 3404 stanovnika od toga 691 domačinstvo sa 1640 članova po raznim mjestima u bivšoj Jugoslaviji i 77 domaćinstava sa oko 340 članova je otišlo na takozvani privremeni rad u inostranstvo. Još se islilo oko 100 radnika i radnica koji tada još nisu bili zasnovali obitelj. Na osnovu ovih prikupljenih podataka određena je komisija da sa pismenom molbom ode u Sarajevo u Izvršno viječe SR BiH kod Dodik Petra, te da sa njim obave razgovor i da nam on pomogne da se otvori pomenuti pogon. Komisiju su sačinjavali Žilić Abdulah predsjednik saveza boraca, Plavšić Dragan sekretar i Hadžalić Husein predsjednik komisije za komunalna pitanja i razvoj. Satstanak sa Dodik Petrom organizovao je Bešić Muhamed tadašnji ministar unutrašnjih poslova u vladi SR BiH inače naš majdanac. Dodik nas je primio i mi smo ga upoznali sa potrebama otvaranja pogona u Starom Majdanu i dali mu pismeni zahtijev. On je obećao da će pomoći i da će nas podržati.
Mjesna zajednica je trebala da obezbjedi prostor za smještaj pogona. Prijedlog je bio da se ustupi društveni dom čije smo adaptiranje završili 1985 godine sredstvima Mjesne Zajednice i dobrovoljnim radom mještana. Skupština Mjesne Zajednice i društveno političkih organizacija prihvatila je dati prijedlog i donijela odluku o ustupanju društvenog doma Razvojnom cetru vulkanizacije Celje.
1986 godine došlo je do konačnog potpisivanja ugovora između Razvojnog centa Celje Mjesne zajednice Stari Majdan i Opštine Sanski Most o otvaranju pogona gumare u Starom Majdanu. Gumara bi zapošljavala oko 40 radnika i proizvodila gumnene zaptivače i gumene trake za potrebe industrije na ovom području.
Vrijednost cijele investicije je iznosila 383.492.000 dinara od toga ;
1.Mjesna zajednica učestvuje sa 60.000.000 dinara u to je uračunata vrijednost doma, parcele oko doma, priključka vode struje i ustupanja telefonskog broja.
2.Vulkanizacija Celje je uložila 178.000.000 dinara.
3. Kredit za zapošljavanje 149.490.000 dinara.
Pogon je radio do agresije 1992 godinea, a imao je 16 zaposlenih. I za vrijeme agresije izbjeglice Srbi su neko kraće vrijeme radili u gumari. Poslije rata gumara ponovo nastavlja sa radom. Pogon je poslije privatiziran ali zbog slabog poslovanja pogon je stavljen pod stečaj od starne banke.
Dom je sagrađen poslije drugog svjetskog rata na vakufskoj zemlji koja je oduzeta bez naknade. Dom je sagrađen u obliku slova T. Prvi dio je bio na sprat 17x10 m u prizemlju je bila čekaonica, a na spratu čitaonica. Drugi dio je bila kino sala dimenzija 32x10 m.

10.3.10




KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE                             
KBSA 2000
Osnivač
KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA

                         
1810 N. Pfingsten Rd, Northbrook, IL 60062, USA
Mart 2010
NEWS LETTER NO 2

1. OSNIVANJE KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA,
     PISMO NAMJERE
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, organizacija najbrojnije grupe Bošnjaka u iseljeništvu, preuzima inicijativu za osnivanje Kongresa Bošnjaka Svijeta a sa svrhom da:
-      Jedinstveni i konstruktivni Bošnjaci u prognanstvu imaju dovoljno snage i potencijala da zajedno sa maticom zaštite višestoljetni integritet teritorije BiH, kao i historijski definisane i međunarodno priznate odluke i ugovora koji su ugrađeni u Ustav države BiH, kao i ulogu potpore reintegraciji i reafirmaciji bošnjačke nacije i države BiH kao prostora suživota svih onih koji istu uvažavaju kao svoju...više na

2SAOPŠTENJE ZA JAVNOST: THE LONG TRADITION OF UK JURISPRUDENCE SCHOULD BE NOT ALLOWED TO LEGITIMIZE SUCH A SHAM
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 (Kongres Bošnjaka Svijeta u osnivanju) koji čine američki državljeni u suradnji sa Dr. pravnih nauka Muhamedom Šaćirbeyem  svjedokom i učesnikom svih političkih i drugih zbivanja u ratnom periodu kao ambasador BiH pri UN, Ministar vanjskih poslova BiH, i učesnik Dajtonskih pregovora izrazažavaju oštar protest povodom hapšenja Gospodina Ejupa Ganića koje budi sumnju u objektivnost i pristrasnost, a u krajnjoj konsekvenci i sumnjive namjere državne administracije Velike Britanije pristankom na zahtijev Srbije, koja je 1992-1995  bila agresor na Republiku Bosnu i Hercegvoinu i koja ni danas ne priznaje genocid u Srebrenici koji je deklarisan odlukama u Hagu, Strazburu i nizu zemalja svjeta osobito ovdje u SAD... više na

4NIJE OVO PITANJE PRAVDE ILI DOKAZA OVO JE PITANJE POLITIKE, Ambasador Muhamed Šaćirbey, ekskluzivan interviju
„Beograd nije poštovao zahtjev haškog tribunala ali je London poštovao zahtjev Beograda, I tu nema ravnopravnosti, a ako Beograd hoće da tuži Ganića za pobunu, onda to i jeste politički slučaj. Ako hoće da kaže da je učinjen ratni zločin onda to nije pitanje Beograda nego Haga i Sarajeva, i čak na to pitanje je bio i sklopljen ugovor između Beograda i Sarajeva. Zašto London poštuje zahtev Beograda a ne poštuje odluku Haga ili Sarajeva je poptuno politički odnos prema onom što je tipično pravno pitanje... više nahttp://www.kbsa2000kbs.org/index.php?option=com_content&view=article&id=231:nije-ovo-pitanje-pravde-ili-dokaza-ovo-je-pitanje-politike-&catid=55:dr-muhamed-airbegovi&Itemid=125

5. DA LI JE BOSANSKA VLAST SPOSOBNA ZAŠTITITI EJUBA GANIĆA, SEBE, NAROD I SAMU BIH,SLUČAJ  EJUB  GANIĆ!
Piše:  Prim. Dr. MUHAMED SARAČEVIĆ,
„Da li saopštenja članova predsjedništva BiH gosp. Silajdžića i gosp. Komšića koja su blagovremena, ali bez pravnih posljedica, političke moći i diplomatske snage, najočiglednije govore o situaciji u kojoj se nalazi zemlja. Zar parlamentarne rasprave bez rezultata, zar igranje po notama Monetarnog Fonda, zar demobilisanje i penzionisanje vojnika Federacije, a prije svega bošnjaka (uglavnom mlađih) ne govori o diktatu i stavljanju buđetske i odbrambene omče oko vrata... više na

6. VANCOUVER 2010, KANADSKA ZIMSKA OLIMPIJADA          
Piše, Nihad Krupić, predsjednik BHCC, Vancouver Canada
Niko nije skrivao emocije, pa se onda orilo od smijeha, pjesme... do riječi tople. Prof Izet Rađo je nakon emotivnog govora u znak zahvalnosti poklonio svoju olimpijsku jaknu Lorisu Gračiću domaćinu susreta. Said Fazlagić je odpjevao dragu sevdalinku NEKO TIHO ULICOM PJEVUŠI,  uz ovacije svih prisutnih. Naša delegacija je bila veoma dirnuta kompletnim gostoprimstvom i sigurno će im ostati nezaobaravan susret sa Bosancima i Hercegovcima Vancouvera. Više od deset hiljada kilometara od rodnog praga su se mogli uvjeriti koliko nam svima srce kuca za domovinom, i kako nam mnogo znači susret sa onima koji ponosno u svijetu predstavljaju našu zemlju...više na

7. PREDLOŽIO SAM FINSKU KAO SPONZORA RBIH ZA PRIJEM U UN (II dio), Excluzivan interviju: Dr. Nedžib Šaćirbey
Predsjedavajući Savjeta Bezbjednosti bio je ambasador Austrije, a predsjednik Generalne Skupštine ambasador Saudijske Arabije. Takođe je trebalo da se odlučimo koja će država biti naš sponzor. Radilo se o prijemu u UN pored BiH, još Hrvatske i Slovenije. Dr. Haris Silajdžić je bio da naš sponzor bude USA, Muhamed je spomenuo Tursku koja je bila vrlo aktivna u odbrani interesa Bosne i Hercegovine. Ja sam predložio Finsku uz obrazloženje da je to zemlja gdje je potpisan Helsinški Ugovor, i naša zemlja je po veličina bliža Finskoj nego USA i Turskoj... više na

8. REISULEMA DR. MUSTAFA EF. CERIĆ PODNIO OSTAVKU NA ČLANSTVO U BLAIROVOJ FONDACIJI
Reisu-l-ulema Cerić ističe da nakon slučaja Ejupa Ganića nije sigurno putovati u Ujedinjeno Kraljevstvo za sve one Bosance koji su branili svoj dom i svoju domovinu BiH i koji su preživjeli genocid.
- Žao mi je, ali ne mogu podnijeti tu vrstu licemjerja Vrhovnog suda u Londonu.  Zbog toga tražim da se moje ime izbriše sa spiska Međunarodnog religijskog savjetodavnog vijeća vaše fondacije, kaže se u pismu reisu-l-uleme Cerića upućenom Blairovoj fondaciji...više na

9. 2010 IZBORI U BiH
 „Počtovani gradjani Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Americkim Drzavama,U jesen 2010 godine u Bosni i Hercegovini biti ce odrzani Opsti izbori. Drzavljani Bosne i Hercegovine koji zive u inostranstvu duzni su se prijaviti za glasanje izvan BiH...više na

10. FORUM
Otvoren je novi forum, KBSA2000KBS, Učlanite se i diskutujte na razne teme u duhu međusobnog uvažavanje, kulture dijaloga i razmjene osobnih pogleda i iskustava...više na http://www.kbsa2000kbs.org/forum/

9.3.10

OTVORENO PISMO MINISTRU VANJSKIH POSLOVA TURSKE i MINISTRIMA SVIH ZEMALJA VIJEĆA ZA IMPLEMETACIJU MIRA U BIH


KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE 2000-OSNIVAČ KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA

Saopštenje za javnost



E-mailIspisPDF

front_davutoglu20turski20ministar20pres20oktobar200920nb18Upućeno: USA, Velikoj Britaniji, Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj, Kanadi, Japanu, Italiji, Predsjedniku Evropske Unije i Komisije i Turskoj
Nj.E. Ahmet Davutogluom
Ministar vanjskih poslova
Ankari, Republika Turska

Poštovani gospodine Ministar:

Uvažavajući Vašu funkciju člana Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, ( i predstavnika za OIC-a kao i države ), mi: Dr. Muhamed Šaćirbay potpisnik Daytonskog sporazuma i bivši ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i Dr.Prim. Muhamed Saračević Predsjednik KBSA2000- osnivača Kongresa Bošnjaka Svijeta, zahtjevamo da se odluka Vlade Velike Britanije i Sjeverne Irske o hapšenju dr. Ejupa Ganića, na temelju zahtjeva o izručenju od vlade Srbija preispita. Konkretno, ova akcija Velike Britanije na zahtijev vlada u Beogradu je kršenje Daytonskog sporazuma. Vlada u Beogradu je jednostrano izdala "Nalog za hapšenje" BiH građana bez obzira što je to u suprotnosti sa odlukom po istom pitanju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, ICTY, "Daytonskog sporazuma”, kao i bilateralnih sporazuma. (Postoji barem 18 pojedinaca a možda i nešto više od 400 osoba na takvim tajnim spiskovima).

Odluka Velike Britanije da postupi po zahtjevu Beograda za hapšenje dr. Ganića je politička odluka britanske vlade, a ne pravosudna odluka ( uvjereni smo da će to potvrditi i pravni savjetnik u Vašem ministarstvu). Zahtijev Beograda trebao je biti odbijen na političkom nivou Britanske vlade. Sada je takvo ponašanje i Britansku vladu i vlast u Beogradu, stavilo u poziciju da protivrječe autoritetu i odluci ICTY-ja. Primat MKSJ je kodiran u Daytonskom sporazumu i ugovoru i povezan je sa "Pravilima puta", postignutiom u Rimu 1996, kojim je zabranjeno jednostrano hapšenje i procesuiranje od strane država i "strana", bez odobrenja ICTY). ICT je prethodno razmatrao pritužbe po istom pitanju i odbacio zahtjev za progon, na temelju relevantnog međunarodnog humanitarnog prava. Prema tome, primat MKSJ-a po tom pitanju, nije bio poštovan, što je zabrinjavajuće, jer Daytonski sporazum je povrijeđen od strane Vlade Velike Britanije, kao i od vlasti u Beogradu.

Moguće motive Vlade Velike Britanije vezano za odluku da uhapsi Dr. Ejupa Ganića, kao i kršenje Daytonskog sporazuma , PIC-a ima obavezu da preispita, jer se predmet odnosi na Beograd kao potpisnika.Takođe je potrebno prispitati postupak još jednog člana PIC-a. tj. Vlade Velike Britanije, čija je tvrdnja da to pitanje podliježe sudu UK neiskrena i netačna. Moramo naglasiti da moguće pitanje izručenja Dr. Ejupa Ganića Beogradu od strane Velike Britanije je u prvom redu političke prirode, a ne pravne. (Uvjereni smo da će taj stav potvrditi i Vaši pravni eksperti).

Bez obzira na pravni postupak koji se održava pred sudom u Velikoj Britaniji, ne mogu se maskirati političke namjere i prikriti ne argumentovane optužbe i pravno nedostatni postupci koji bi dočekali Dr Ganića u Beogradu, (osobito imajući u vidu dugogodišnju historiju izbjegavanja hapšenja i procesuiranja ratnih zločinaca koje Beograd štiti  i ne obazire se na zahtjeve i odluke Međunarodnog suda pravde ICJ, i ICTY). Nadalje, tretman gospodina Ilije Jurišića, već nepravedno uhapšenog i osuđenog na 12 godina od strane suda u Beogradu pod sličnim okolnostima, samo potvrđuje našu ocjenu političkog karaktera i nedostatak pravde u postupku.

Mi zahtjevamo da se Upravni odbor PIC-a, (Turska u svojstvu predstavnika OIC-a, kao i u mogucnostima njenih nacionalnih kapaciteta), razmotri ovo djelovanje od strane vlade Velike Britanije i vlasti u Beogradu, koje se odnose na pitanje Dr. Ejuba Ganića i g. Ilije Jurišića. Kršenje Daytonskog sporazuma od strane potpisnika, koji su ujedno i članovi PIC-a, ne smije biti predmet primjene selektivne političke sile. U suprotnom, Daytonski sporazum i uloga PIC biti će dodatno ugroženi što će se odraziti na njihovu ulogu u primjeni vladavine prava, kao i mira i stabilnosti u regiji.

S poštovanjem,
Ambasador Muhamed Šaćirbey     Dr. Muhamed Saračević, predsjednik,
 Bivši Ministar Vanjskih Poslova            Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000
i  predstavnik BiH u UN,                     Osnivač Kongresa Bošnjaka Svijeta

_____________________________________________________________
 United States, Russian Federation, Canada, France Germany, Italy, Japan, Presidency of the European Union, European Commission as well as United Kingdom and Turkey, (on behalf of  OIC).

HE Ahmet Davutoglu
Minister of Foreign Affairs
Ankara, Republic of Turkey
 Dear Mr. Minister:
 In your capacity as Steering Board member of Peace Implementation Council for Bosnia & Herzegovina, (and representative for OIC states as well), we, (I as signatory of the Dayton Accords and former Foreign Minister of Bosnia & Herzegovina and the World Congress of Bosniaks), request that you review the decision of the Government of the United Kingdom and Northern Ireland to detain Dr. Ejub Ganic on the basis of an extradition request and at the behest of the authorities of the Government of Serbia. In particular, this action of Serbia and the UK government in acceding to Belgrade’s detention request is a violation of the Dayton Accords.

The Belgrade government has been unilaterally pursuing a “wanted list” of Bosnian & Herzegovinian, “BiH,” citizens despite that this contradicts the authority and review of the International Criminal tribunal for the former Yugoslavia, “ICTY,” the Dayton Accords as well as bilateral agreements. (There are at least 18 individuals and possibly as many as 400 on such secret lists). The decision to accede to the Serbian request to detain Dr. Ganic is at the discretion the UK Government and of a political rather than judicial character, as I’m confident legal counsel in your ministry will confirm. The Belgrade Government’s request should have been rejected at this political/government level. To do otherwise places the UK Government now as well as the Belgrade authorities in the position to contradict the authority and review of the ICTY. The primacy of the ICTY is encoded in the Dayton Accords and related agreements, (as the “Rules of the Road” reached in Rome in 1996 which prohibited unilateral detentions by states and “parties” without review and confirmation of the ICTY). The ICT has previously reviewed the actual episode in question behind this detention and extradition request and rejected to pursue prosecution on basis of relevant international humanitarian law. Consequently, the ICTY’s primacy on such matters, authority was not respected, and more troubling, the Dayton Accord was violated now by the UK Government as well as Belgrade authorities.

Possible motives aside regarding the decision to detain, the PIC has the obligation to address this violation of the Dayton Agreement, both as it applies to Belgrade as signatory and especially another PIC member. (Any effort by the UK Government to now contend that this matter is subject to UK Court review is disingenuous, as again we must emphasize the matter to pursue extradition by the UK Government is in the first instance at the discretion of such government and not courts, (as I’m also confident your legal experts will confirm).

Whatever proceedings are held before a UK court, they cannot mask the political and frankly flawed proceedings that would await Dr. Ganic in Belgrade, (especially keeping in mind Belgrade’s extended and continuing history of shielding indicted war crimes suspects and failing to yet heed rulings of the International Court of Justice, “ICJ” and the ICTY). Further, the treatment of Mr. Ilija Jurisic, already unjustly detained and committed to 12 years by a Belgrade court under similar circumstances only confirms our assessment of the political character and lack of justice in the proceedings.

We request that the PIC Steering Board, ( and Turkey in its capacity as OIC representative and its national capacity), review this action by the UK government and the Belgrade authorities as they relate to the matter of Dr. Ejub Ganic and also Mr. Ilija Jurisic. Violations of the Dayton Accords by either signatories or PIC members must not be subjected to selective enforcement. Otherwise, the Dayton Accords and the role of the PIC would be further eroded in promoting the rule of law as well as peace and stability in the region.

Respectfully Yours,

Ambassador Muhamed Sacirbey      Dr. Muhamed Saracevic, president
Former Foreign Minister,                      Congress of North Bosniaks 2000
Permanent Representative to UN,         Founder of World Bosniaks Congress
Agent before ICJ,
Representative and witness before ICTY
and Signatory of Dayton Accords,


7.3.10

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu




Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu
 1. dio 


Mula Mustafa Bašeski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne”.A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”

piše: Husein Hadžalić

Rođen sam 01.01.1928 godine u Starom Majdanu, gdje sam i završio sedam razreda osnovne škole.
Radio sam u rudniku željezne rude Ljubija na radnim mjestima rukovaoc dizel lokomotive i bagera. Bio sam i referent za praćenje utroška goriva i maziva i normativnih akata. Tri mandata sam bio član radničkog savjeta, jednom u OOUR-u Centralna Rudišta i dva puta u Centralnom Radničkom Savjetu i to kao član Upravnog Izvršnog Odbora. Kada sam postao invalid rada postavljen sam za predsjednika Udruženja invalida rada OUR-a Centralna Rudišta i bio sam član izvršnog odbora radne organizacije. Na ovim dužnostima sam ostao sve do svog penzionisanja 31- 1- 1986 godine.


Aktivnosti u Starom Majdanu od 1956 do 1990 godine

1956 godine postao sam član Dobrovoljnogvatrogasnog društva Srari Majdan i bio sam član sve do izbijanja rata 1992 godine.
U toku izgradnje izgradnje vodova bio sam član odbora za izgradnju vodovoda, ali sam iz odbora isključen kad sam se primio izgradnje džamije. ( U to vrijeme je na vlasti bila komunistička partija, postojala je sloboda vjeroispovjedanja to se mora priznati. Međutim tada nije bilo poželjno da ljudi koji se bave društveno korisnim radom istovremeno budu aktivni i u vjerskim organizacijama.)
Bio sam član odbora za asfaltiranje puta Milin Birt Stari Majdan.
Bio sam član odbora Islamske vjerske zajednice za Opštinu Sankski Most.
Bio sam član SIZ-a za osnovno i predškolsko obrazovanje, i član izvršnog odbora SIZ-a. (SIZ znači Samoupravna interesna zajednica. Država je raspodjeljivala novčana sredstva SIZ-ovima, a SIZ je na lokalnom nivou raspodjeljivao sredstva za školstvo, zdravstvo itd.)
Bio sam sekretar Udruženja penzionera i sekretar Udrženja invalida rada za područije MZ Stari Majdan.
1973 godine otvorena je novo sagrađena džamija Palnka. Stara džamija Palanka bila je sagrađena 1670 godine. Zemljotres koji je pogodio naše područije 1969 godine oštetio je džamiju i građevinska inspekcija je zabranila daljnu upotrebu objekta. 1970 godine otpočeta je izgradnja nove džamije. Bio sam član odbora za izgradnju džamije, glavni blagajnik, vodio sve poslove oko izgradnje i nabavke materijala. Takođe sam izradio idejni projekt džamije.
1978 godine na moju inicijativu izvršena je ispravka puta na pravcu Gračanica-park.
1978 godine isto na moju inicijativu sagrađen je most u mahali Gornji Utriš, za koji sam izradio plan i vodio poslove na izgradnji.
1978 godine sagrađen je dalekovod od Dževara do Majdana , te izvršena rekonstrukcija niskonaponske mreže i vanjske rasvjete.
1978 godine isti dan, svečano je pušten u rad TV odašiljac i postavljen kamen temeljac za novi vatroogasni dom.
1979 godine završeno asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4,5 km.
1980 godine asvaltirane su sve ulice u St. Majdanu i otpočeli radovi na asvaltiranju puta Stari Majdan – Stara Rijeka.
1982 godine Stari Majdan je dobio Urbanistički plan i nove nazive ulica.
1982 godine dobio automatsku telefonsku centralu sa 240 brojeva. U prvoj fazi prikopčano je 60 telefoski brojeva, a udrugoj fazi 1984 godine još 60 brojeva.
1985 godine dobiveno je riješenje o eksproprijaciji zemljišta na luci za potrebe proširenja osnovne škole, izgradnje sportskih terena i fudbalskog igrališta.
1988 godine zavšena dogradnja osnovne škole. Četiri planirane učionice nisu izgrađe. Iste godine obnovljeni su putevi za zaseoke Brdo Mikanovo, Duge Njive, Kutanja, Alagići i Redak.

Čarijska džamija ”Palanka”
1973 godine svečano je otvorena novosagrađena džamija Palanka, a kojoj je kamen temeljac postavljen juna 1971 godine. Džamija je izgrađena na temeljima stare džamije zvane Palanka, a koja je bila oštećena u zemljotresu 1969 godine. Poslije zemljotresa trebalo je obnoviti staru džamiju i osposobiti je za daljni rad. Tada me je rahmetli otac Husnija zamolio da uđem u odbor za adaptaciju džamije. Zakazan je sastanak odbora gdje sam i ja bio pozvan. Na sastanku se dogovaralo kako osposobiti džamiju, a i bilo je prijedloga o izmjeni nekih zidova unutar džamije. Izabran je “Građevinski odbor” za predsjednika je postavljen Paunović Hamdija, a ja za glavnog blagajnika. Meni je takođe dodjeljeno da vodim sve poslove na izgradnji, nabavci materijala pogađanje poslova i slično. Ja sam tada rekao da ću to primiti samo pod uslovom ako ćemo graditi novu džamiju. Svi su se s tim složili, ali mnogi su bili skeptični i rekli su “Dobro bi to bilo, ali mi to nismo kadri uraditi”. Ja sam rekao da možemo ako hoćemo, i na kraju poslije duže diskusije svi smo se složili i donesena je odluka o izgradnji nove džamije, na temeljima stare čaršijske džamije. Napravio sam odejni projekt džamije koja je bila 14 x 10 metara i imala salu za molitvu, mekteb, intikjaf, abdesthanu, gusulhanu, mafil i kancelariju. 
Munara je bila zidana od posebno izgrađenih betonskih blokova. Blokovi su bili sa fasadom od bijelog cementa i bijelog terasnog pijeska. Munara je bila visoka 35 metara i bila je odmaknuta od zida džamije sa terasom. Kad bi se ukazala potreba za većim prostorom za molitvu, mogao se koristiti mekteb, tako što bi se otvorila dvoja dupla vrata koja su ga razdvajala od mafila (tavana). Pošto je Odbor jednoglasno prihvatio moj idejni projekt, upoznao sam odbor IVZ-a (Islamska vjerska zajednica) Sanski Most, sa našom odlukom o izgradnji nove džamije.Oni su to prihvatili i dali dozvolu za rad. Odlučio sam da lično upoznamo o ovome i reisa Slejmana ef. Kemuru. U Sarajevo smo otišli ja i Hazim Talundžić. Reis nas je lijepo primio i ja sam ga upoznao o izgradnji nove džamije na temeljima sadašnje, te o idejnom projektu sa svim pratećim objektima. On je to prihvatio i rekao da je to dobro i da je to jedinstveni slučaj. Upoznao sam ga da smo donijeli 23 000 000 dinara obveznica od zajma za izgradnju puteva. Mi smo ga zamolili da nam se to zamjeni za gotovinu, kako bi smo mogli otpočeti sa radovima. On je na to pristao i pozvao financijskog službenika kome sam predao obveznice. Službenik je potom otišao u banku i prebacio pomenuti iznos na naš račun. Kada smo završili taj posao dao nam je tipski plan koji smo platili samo 5 000 dinara. Kad smo se vratili kući otpočela je hajka na mene da sam zamjeni 9 500 000 dinra obveznica namjenjenih za put Milin Birt – St. Majdan. U Majdanu je održan partijski sastanak na kome se raspravljalo o ovom slučaju. Sastanku je bio prisutan i sekretar Opštinskog CK Zvonko Merža. Odmah po završetku sastanka saznao sam da se tu rasravljlo o meni i zamjeni obveznica. Sljedeći dan sam sjeo u kola i otišao u CK i zatražio priem kod Zvonke. On me je primio a ja sam ga pitao da li mogu na nešto da se požalim iako nisam član SK (saveza komunista), a on se začudi “ Zar nisi”. Ja sam mu petim izvadkom od banke dokazao da smo mi zamjenili 23 000 000 obveznica dobrovoljnih priloga građana, a ne 9 500 000 od puta, te da je taj iznos prebačen na naš račun.
Imao sam još jednu nepriliku kad se pravila džamija, a to je bilo zbog toga što sam koristio vatrogasnu pisaću mašinu za potrebe oko izgradnje džamije. Ja sam u to vrijeme bio i sekretar vatrogasnog društva. Bile su velike kritike od Opštinskog vatrogasnog saveza i sekretara Hamdije Hadžiahmetovića. Ja sam sa ovim upoznao Ćerima Bešića i Adema Talundžića i onda je donešena odluka da se kupi pisaća mašina.
Na moj prijedlog otšampane su zahvalnice od 100, 200 i 500 dinara koje su poslije poslate po džematima širom BiH. Na taj način smo prikupili značajna novčana sredstva.
Za izradu projekta traženo nam je 2 000 000 dinara s tim što sam ja imao idejni projekt koji sam ja izradio. Sa Ramom Nalićem smo dogovorili da izradi aneks plana na osnovu tipskog plana i idejnog projekta. Pogodili smo se da on napravi aneks za 300 000 dinara Odmah po izradi aneksa poslali smo zahtjev Zavodu za urbanizam za izdavanje urbanističke saglasnosti. Komisija je izašla na lice mjesta i odobrila izgradnju džamije na temeljima stare džamije Palanka. Po dobivanju urbanističke saglasnosti prikupili smo potrbnu dokumentaciju i poslali zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Potom smo počeli sa radovima na rušenju stare džamije. Prilikom rušenja stare džamije izvršena je demontaža mihraba. Mihrab je bio izgrađen od bijelog kamena i jedino je takav mihrab imala još džamija Ferhadija u Banjaluci.
Mihrab je bio ponovo ugrađen u novu džamiju kao i veliki kameni blok iznad ulaznih vrata. Kad je džamija završena prozvana je Majdanskom ljepoticom. Vrijeme je prolazilo, a mi nikako da dobijem tu grđevinsku dozvolu. Zakazali smo sastanak Odbora za izgradnju džamije i upoznali prisutne sa problemom oko grđevinske dozvole. Određena je delegacija u sastavu Hamdija Paunović, Mujo Pašalić i Muhamed ef. Bešić imam, koja je otišla u opštinu. Primio ih Bajro Topalović rođeni Majdanac. Upoznali su ga sa nastalom situacijom. Rekao je “Dobit ćete dozvolu, al napravite nešto lijepo i dobro jer Majdan je stara čaršija.” Dozvola je dobivena dva do tri dana poslije posjete. Dozvola je dobivena zahvaljujući posjeti, a i mom prijedlogu, akonemože u čaršiji onda može na prostoru oduzete vakufske zemlje. Kada je dozvola stigla primio ju je imam Muhamed Bešič i dao meni. Kad sam je pogledao imala je datum od prije 20 dana i bila je malo pogužvana.
Kamen temeljac novoj džamiji postavio je Redžo Sarhatlić, prvi poslije radtni hadžija. Bilo je planirano da svako domaćinstvo da po 150 000 dinara. Na primjer Pašalić Okanović Iza prodala je komad zemlje i dala svoj dio, isto tako je uradila i Paša Hadžalić (moja mati). Dr. profesor Smajo Pašalić je dao svoj dio ali je htio ostati anoniman pa sam ga zaveo pod inicijalima “tz SP”, isto kao i Fadil Bešić. Bilo je dosta članova partije koji su dali prilog a htjeli ostati anonimni. Ismet Bešić koji je radio u Njemačkoj u to vrijeme, prikupio je dosta sredstava i dao mi svesku darovaoca pomoći. Radovi su dobro napredovali, kada su bile veće akcije pripremani su zajednički ručkovi koje organizovali mještani. U toku izgrednje promjenila su se tri predsjednika Odbora za izgradnja džamije. Najduže je bio a ujedno i najbolji Mehmed Murat Hadžimuratović. On je uspio da oko izgradnje aganžuje pored onih koji su išli redovno u džamiju i one koji su išli manje redovno, pa i one koji su volili malo da popiju. Ja sam kao glavni blagajnik i rukovodilac poslova cijelo vrijeme bio prisutan od početka dok su vršile pripreme za izgradnju a i sama izgradnja. Istovremeno dok se gradila džamija , izvršena je adaptacija imamske kuće, uvedena voda i sagrađen sanitarni čvor.
Svečano otvaranje bilo je 29 juna 1973 godine. Džamiju je otvorio reis Sulejman ef. Kemura, na otvoru džamije prema našim procjenama bilo je oko 25 000 ljudi. Na otvoru su bili prisutni predstavnici katoličke i pravoslavne crkve, dok od predsavnika vlasti nije bioniko iako smo ih pozvali. Za vrijeme otvaranja džamije imali smo prihod od 13 000 000 dinara i 6000 njemačkih maraka, koje smo poslije prebacili na račun u banci.





















Put za Gračanicu
1978 godine došao sa na ideju da se ispravi dionica puta u čaršiji koji dolazi iz Gračanice i pored parka produžava za Sanski Most. Sazvao sam proširenu sjednicu Savjeta Mjesne zajednice i predložio da se izvrši pomjeranje puta na pomenutoj dionici. Za to smo trebli uzeti ćošak od parka i srušiti ti stare lipe, da bi put bio pravac i da bi se dobio veći prostor za autobusku stanicu. Prijedlog je prihvaćen i tako je i urađeno.


Dalekovod i rekonstrukcija niskonaponske mreže
1978 godine završena je izgradnja 10KW dalekovoda od Dževara u dužini od 2800 metara. Stari Majdan je prije toga bio povezan na trafostanicu na Kozinou sa dalekovodom od 6 KW i u dužini od 7 km. Taj dalekovod nije zadovoljavao poterbe Majdana sa strujom. Za izgradnju trebamo biti zahvalni Ćordić Salki direktoru Elektroprivrede Sanski Mostu inače rođenom majdancu. Sredstva su obezbjeđena iz fonda za elektrifikaciju BiH, a fizičke poslove razvlačenja žice i postavljanja stubova su odradili mještani Starog Majdana. Moja obaveza je bila da organizujem poslove i vodim evidenciju ko je kolio dana radio. Tada smo uveli samodoprinos za obnovu koji je pored novčanog djela imao i dio gdje je svako domaćinstvo trebalo da da 5 radnih dana na godinu u periodu od 5 godina. U istoj akciji izvršena je i rekonstrukcija nisko naponske mreže i dopuna vanjske rasvjete. Na moj prijedlog nabavljeno je 20 svijetiljki od 450W koje su postavljne od raskrsnice u Žabnjaku do kuće do kuće Ćordić Safeta u Gračanici. Potom od iste raskrsnice do Žutog Puta u Utrišu. Po tri svjetljke na dvije bandere na velikom i malom skveru, te dvije svjetiljke na banderu na raskrsnici Zalihovac.

...nastaviće se, inša'Allah