DIJASPORA : DOMAĆI

Ono sto vec prelazi u tradiciju Staromajdansku je nogometna utakmica koja se odigrava svake godine u vrijeme godišnjih odmora.

Sa jedne od ranije odigranih utakmica

Tada se naime kod svoje kuće sastane raja što se razidje od mašrika do magriba.Upravo ta razdvojenost,rastavljenost prouzrokovana rastjerivanjem ratnih devedesetih je ono što izaziva buru emocija.Plače se i smije čovjek istovremeno.Nek' to naziva kako ko hoce al' meni se čini da bi se taj osjećaj mogao i sevdahom nazvati.

Pomješanost je to emocija u kojima po pravilu one lijepe nadvladavaju ružne tj.ružna sjećanja i osjećanja insanska.
Željan druženja,muhabeta,divana i derneka sastane nas čovjek...onaj što iz Majdana ode i onaj što ga iz Majdana ispraća i u Majdanu dočekuje, te se na svaki način druži i na taj način učvršćuje vezu na neki način sa samim sobom.
Jedan od načina tog druženja i učvršćivanja je utakmica koja se svake godine organizuje kako već rekoh u vrijeme godišnjih odmora.Baš tu tekmu nazvasmo "DOMAĆI protiv DIJASPORE",nešto pouput Bentonovog "Kramer protiv Kramera" sa Dustinom Hoffmanom u glavnoj ulozi.
U "Domaći protiv Dijaspre" nema glavnih uloga.Svi su glavni likovi.I organizatori i učesnici tekme i ...svi od-do.Nema glume,svi zajedno a kad se završi utakmica onda se ustvari počinje.
Druženje,dernek..drž'-ne daj.

Ne prisustvovah utakmici lično al' evo prije par trenutaka mi javiše da se završila još jedna utakmica i da se druženje nastavlja u klubu.
Javiše mi (Domaći) otprilike slijedeće:
"Evo nas u klubu.Dernek.Bila utakmica,opet nas dijaspora smlatila!"Vele jedan od ljepših poteza bijaše prodor Kuke (nije Pavel) po lijevoj strani...aplauz k'o bura."
Rezultat nije bitan.Bitno je da se zna ko je pobjednik...a pobjednici su svi.
Golove dadoše Ako,Ćara,Eldin-Akin,Nisvetov mali a i Meko je igr'o.
Sve mi ovo plaho draga vijest a najviše me veseli što dolazi nova generacija,sin od onog',mali od onog'.Uspješna je to generacija što škole uče po univerzitetima i školama od mašrika do magriba ovodunjalučkog i na toj širini "igraju glavom" a kad dodje vrijeme da se za vrijeme godisnjih odmora u Majdanskoj kotlini igra revialna utakmica onda opet ista ta omladina "igra glavom" uspješno zamjenjujući svoje očeve na "Avdince luci" i u dresovima kluba što još uvijek nosi svoje staro ime.I jedna veoma lijepa stvar,uvijek pobijede domaći jer gostiju ustvari nema.
Meni se čini da je sve ovo što vam rekoh sve u jednu moglo stati...sevdah!

SREBRENICA

Dio hutbe reisu-l-uleme dr.Mustafe ef.Cerića održane u Srebrenici jula 2005 god.

Pripremajući se za današnju hutbu, tražio sam poglavlje u Kur'anu Časnome u kojem se može prepoznati priča o Srebrenici. I našao sam.

U devedesetom poglavlju el-Beled (Grad) Allah Uzvišeni govori nam:

(Ne) kunem se gradom ovim u kojem su dopustili da te protjeraju ili ubiju.(I [ne] kunem se) roditeljem i onim koji ga je rodio! Čovjek je stvoren da se trudi u svom životu!Misli li on da mu niko ništa ne može?!On govori: "Potrošio sam ogromno blago"!Zar misli da ga niko vidio nije?! Zar nije dobio oka dva?!Zar nema jezik i usne dvije?!I zar mu nisu pokazana puta dva – put dobra i put zla?!

Srebrenica je grad u kojem se čovjek rodio i u kojem je živio od pamtivjeka. Srebrenica je grad u kojem se čovjek trudio u životu svom.Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nije došao onaj koji je mislio da mu niko ništa ne može. Koji je rekao: "Ovo je osveta", jer je mislio da ga niko vidio nije. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman. Zaboravilo se, međutim, da čovjek ima oka dva kojim može da vidi. Čovjek ima jezik i usne dvije da može da govori. I čovjek dva puta ima. Slobodan je da izabere jedan od njih – put dobra ili put zla.

Allahu Uzvišeni!

Neka tuga bude nada!

Neka osveta bude pravda!

Neka majčina suza bude dova

Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!

Sanski Most: OPOMENA ZA BUDUĆE NARAŠTAJE

U prisustvu velikog broja građana općine Sanski Most na Trgu ljiljana otkrivena je statua logoraša, visoka 2,35 metara.

Ovaj univerzalni spomenik posvećen svim logorašima, biće trajno svjedočanstvo o zbivanjima na ovim prostorima u ne tako davnoj prošlosti. Svečano su ga otkrili, u ime načelnika općine Sanski Most, njegov savjetnik Izmir Talić, te zamjenik predsjedavajućeg općinskog vijeća i bivši logoraš, Redžo Kurbegović, inače autor projekta. Istovremeno, u neposrednoj blizini otkrivena je i tabla na kojoj se nalaze imena 771 građanina Sanskog Mosta bošnjačke i hrvatske nacionalnosti i radi se o civilnim žrtvama koje su ubijene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Statua predstavlja logoraša u njegovom karakterističnom položaju, s rukama na leđima i pognutom glavom. Za vrijeme boravka u logoru na Manjači, brojni logoraši su izrađivali ovakve minijaturne figure. Jednu takvu figuru izradio je i sanski pouzetnik i bivši logoraš, Hase Osmančević. Prilikom izlaska iz logora, igrom slučaja, Osmančević je tu figuru u izbjegličkom kampu u Karlovcu poklonio američkom političaru Ričardu Holbruku, kao dokaz o postojanju logora. Zanimljivo je da je ovakav motiv prikaza logoraša, zahvaljujući Holbruku , postao svjetski simbol logoraša, te da se takva jedna statua nalazi ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Na ideju da se ovakva skulptura postavi i u Sanskom Mostu, gdje je preko pet hiljada građana iskusilo logorašku sudbinu, došao je Redžo Kurbegović, u čijoj radionici je izrađen spomenik.« Želio sam na ovaj način da od zaborava otrgnem jedan dio historije za koji se nadam da se nikada neće ponoviti. Sem toga, zapazio sam da jedino za logoraše nema nikakvog spomen obilježja iz proteklog rata.», rekao je Kurbegović. On je istakao kako je statua izrađena od konstrukcije koju čine metalne cijevi, te je potom oblijepljena sa 844 pločice koje su zavarene na konstrukciju i potom zaštićene od korozije. „U logorima sam proveo ukupno 422 dana, a broj pločica simbolizuje broj dana i noći. Najzaslužniji za izradu ove statute su radnici u mojoj firmi, Mirsad Saleš i Džemal Krkić, koji su uradili ogroman posao. “, dodaje Kurbegović.

Preko pet hiljada građana općine Sanski Most, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, bili su tokom 1992. godine zatočenici brojnih logora i zatvora. Prema podacima općinskog Udruženja logoraša, evidentirana su 24 mjesta, koja su služila kao logori i zatvori za nevine civile.

izvor: http://radiosana.ba/

HUTBA REISU-L-ULEME U KAMENGRADU

HUTBA REISU- L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

Na prvi petak u mjesecu julu
gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fatiha

Kamengrad, redžeb 19, 1430 - juli 3. 2009.

Reisu - l- ulema dr. Mustafa ef. Cerić je imamio džumu namaz i održao hutbu u Kamengradu.

Prenosimo u cijelosti hutbu reisu-l-uleme:

Kadgod Allah Uzvišeni dadne da kiša padne s neba, pa rijeke poteku koritima s mjerom, bujica ponese otpatke koji plivaju po površini. Slični tome su i otpatci od onog što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci nestaju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji, eto, Allah objašnjava primjere (Kur'an, 13:17).

Draga braćo i sestre,

Ako ste ikad posumnjali da će istina izgubiti svoj trag, sjetite se ovog kur'anskog ajeta: „Ova knjiga ništa ne ispušta - sve je u njoj zapisano i malo i veliko djelo“. (Kur'an, 18:49) Zato ne treba nikoga da čudi zašto baš danas i zašto baš na ovome mjestu mi ponavljamo povijesnu istinu, koju bujica povijesti nije odnijela zato što uvijek koristi ljudima, a to je Ahdnama Sultana Mehmeda Fatiha:

Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijeta da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema Bosanskim franjevcima te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim niko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božijim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije iznuđena zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje. Ona je napisana iz uvjerenja da je svako slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjećena zato što uvijek koristi ljudima. Ona je i nama danas i ovdje korisna, jer u njoj možemo prepoznati razliku između istine i neistine - istine koja traje i neistine koja nestaje u bujici koja nosi otpatke što plivaju na površini povijesti. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost bosanskog života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

Eto, zato mi dolazimo ovdje svake godine na prvi petak u mjesecu julu da zajedno klanjamo džumu-namaz. Baš ovdje gdje je Mehmd Fatih klanjao i iza sebe ostavio mihrab, kao znak nama koji nosimo emant islama da uvijek imamo na umu da je na dunjaluku čovjek najviša vrijednost, te da je suživot najdragocjenija bosanska vrlina.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da čuvamo i sačuvamo emanet vjere i domovine!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znademo razlikovati istinu od neistine!

Allahu Milostivi, oprosti grijehe nama i našim precima i podari nadu bolju budućnost nama i našim potomcima! Amin!

LUTVO ŠEKIĆ-prvi fes u austrougarskoj mornarici

Piše.dr Ahmed Pašić


Lutvo Šekić je 1909. godine služio vojni rok na vojnom brodu “Schwartzenberg” u Šibeniku. Bio je prvi Bošnjak, kadet, koji je služio vojsku u ratnoj mornarici austro-ugarske vojske. Kada mu je brat iz Bosne javio da će mu doći u posjetu u Šibenik, Šekić je stupio do svog nadležnog oficira i povjerio mu svoj strah da će se ga otac odreći ako sazna da ne nosi fesa. Pošto je Lutvo Šekić bio prvi muslimanski kadet u mornarici, nije bilo propisa ili pravilnika po tom pitanju, međutim postupak je s namjerom zaštite zabrinutog Šekića, krenuo vrlo brzo. Sa broda su u Pulu poslali telegrafsku poruku, a onda su ga iz Pule poslali direktno u Beč na Vojno ministarstvo, odjeljenje za mornaricu koje ga je poslalo dalje Opštom ministarstvu za finansije. Ovo ministarstvo je izdalo privremeno odobrenje koje je Lutvi Šekiću dozvoljavalo nositi crveni ili bijeli fes za vrijeme služenja vojnog roka u ratnoj mornarici. Tako su ga sačuvali od sramote.

Inače u austro-ugarskoj mornarici nije bilo mnogo Bošnjaka, jer su kao gorštaci služili vojsku večinom u pješadiji, uvježbanoj za brdsko ratovanje.

preuzeto sa http://www.bosnjaci.net/