ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


12.12.08

PRIVEDEN OPTUZENI ZA RATNE ZLOCINE U STAROM MAJDANU




Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije zatražilo je od Vijeća za ratne zločine okružnog suda u Beogradu da odredi pritvor Nenadu Maliću, starom 47 godina, sa prebivalištem u Bečeju, za ratni zločin protiv tri muslimanska civila u Starom Majdanu, kod Sanskog Mosta, koji je počinjen 1992. Godine.Tužilaštvo je podnijelo zahtjev za provođenje istrage protiv Malića 22. Jula 2008. Godine, zbog osnovane sumnje da je kao pripadnik Šeste krajiške brigade Vojske Republike Srpske, 21. Decembra 1992. Godine, u večernjim satima u ugostiteljskom objektu „Fortuna“ u Starom Majdanu, lišio života dva civila, a trećeg koji je uspio da pobjegne, ranio. Prema riječima sanskog advokata, Adila Draganovića, koji je u prvim poslijeratnim godinama obavljao funkciju istražnog sudije za počinjene ratne zločine, o ovim djelima postoje čvrsti dokazi i svjedočenja svjedoka ovih događaja. Malić je osumnjičen da je iz lokala, uz prijetnju oružjem izveo H.G., te ga lišio života ubodom nožem u desnu stranu vrata i potom iz pištolja ispalio hitac u njegov grudni koš. Iz istog pištolja Malić je zatim licu R.V. ispalio metak u glavu, ranivši ga u desnu sljepočnicu i mozak. Na isti način, udarcima po glavi i tijelu pokušao je da liši života lice Dž.H. koji je uspio da pobjegne s lica mjesta. Nenad Malić je za ovaj događaj optužen u odsustvu pred Kantonalnim sudom u Bihaću, 2002. Godine, za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Istražni sudija Vijeća za ratne zločine u Beogradu odlučit će o tome da li će Maliću biti određen pritvor.





Preuzeto sa : Radio Sana

4.12.08

HADZIJSKI BAJRAM



BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN




Hadzijski bajram 1429 hidzretske godine.
Odose hadzije.
Nek' im je hairli put,boravak u Islamskim svetim mjestima i povratak,naravno.Posjetiti ova mjesta nije mala stvar.Kako bi i bila kad je to jedna od duznti covjeka muslimana.Odazvati se Allahu i biti Allahov gost ne moze svako.Moze ustvari al' tek onda kad ga Dragi Allah pozove.Nista prije.Veoma mi je drago sto cu nakon ovog Bajrama biti "bogatiji" za nekoliko jarana-hadzija.Odavde,iz Ljubljane put Mekke i Medine odputovalo ih je 50.
Ne bih ovaj put o hadzu,ni o bajramu o tome je mnogo toga receno i govorice se ako Bog da do sudnjeg' dana.Samo bih preporucio da na "Zalihovackom forumu " u rubrici"Islam" procitate "Oprostajni govor" sa "Oprosnog hadza"Bozijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s.Govor odrzan na brdu Arefat.Tog' dana je i zavrsena Objava.


Sto se bajrama tice,planiram za BiH.U nas Stari Majdan.Na bajram namaz u nasu dzamiju.Taj osjecaj mi je nesto "baska" i nebih ga mjenjo ni za kakav drugi osjecaj.To me cini srecnim.Ono sto me tjera u kahar je spoznaja da ovog bajrama u dzamiji nece biti mog amidze Izeta.Prvi bajram bez moja dva strica.Nimalo lijep osjecaj.Tesko mi kad' na to pomislim a kamo li kad treba da o tome pisem.Nakon sabaha i bajram namaza bajramovanje pa onda redom...


Svima bih da pozelim sretne bajramske blagdane,svako dobro u zivotu,puno zdravlja i dusevnog zadovoljstva.


Ukratko,bajram serif mubarek olsun.

25.11.08

DAN DRZAVNOSTI




SREĆAN TI ROĐENDAN BOSNO MOJA DIVNA MILA



Na današnji dan prije 65 god na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a(u Mrkonjić Gradu), preko svojih političkih predstavnika, Bosna i Hercegovina je postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji.


Danas taj datum BiH slavi kao svoj rodjendan odnosno Dan državnosti.
  Upravo to, državnost,ovoj zemlji je itekako potrebna. Imala je BiH vazda svoje gazije. Za gradjansku se borio još Husein kapetan Gradaščević, da ne idemo još dalje u rikverc.
Imala je ova država vazda svoje "momke".
U BiH, danas, njen rođendan se proslavlja u samo jednom njenom dijelu ali i širom planete zemlje odnosno svugdje gdje ima Bosanaca i Hercegovaca. 
  BiH danas je ukratko: ne -tolerancija, ne-suzivot i podosta toga "ne",al' meni je drago sto je starija od nas, bilo je prije svih nas i bice,ako Bog da i poslije nas.


Puna ratova, belaja,sehitluka (sehidskih mezarja) i bijelih nišana. 
Odolijeva BiH svim nedaćama i nevoljama ovodunjalučkim. Napatila se kroz sve ove godine.
Danas sa ponosom slavi svoj rodjendan?
Ponosna onoliko koliko i mi na nju,u njoj i van nje.
Narodu moje Bosne i Hercegovine, svima onima koji žive u njoj i van nje i osjećaju je svojom, ovim putem želim da čestitam Dan drzavnosti.


Nek ti je sretan rodjendan draga moja BiH.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a završilo je rad u 4 sata izjutra 26. novembra 1943. godine. Odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu od 29. novembra 1943. potvrđene su odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i time je Bosna i Hercegovina postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Tako je na jedini realan i prihvatljiv način bilo riješeno pitanje državno-pravnog položaja Bosne i Hercegovine.

9.11.08

BOSNO MOJA DIVNA MILA ( II-dio)



BOSANSKA DOLINA PIRAMIDA



PIRAMIDA MJESECA

Kao i sto bijase dogovoreno.Svanula subota a mi poranismo i uputismo se prema piramidama.U Travniku svratismo na legendarne cevape.Biti u Travniku a ne jesti cevape,to je nekako keves,falicno i ne dovrseno.Ne svratismo nigdje u putu do Travnika a ni poslije Travnika.To cemo u povratku.
Destak kilometara pred Visokim,negdje na samom ukljucenju na autocestu ugledasmo veliku tablu i na njoj procitasmo »Dobrodosli u Bosansku dolinu piramida«Da se najezis.Sa autoputa sidjosmo u Visoko.Jos je rano pa nema puno raje.Po neki auto,a na jednoj raskrsnici,na crvenom za pjesake,stoji zena sa djetetom u narucju.

Prateci table,dodjosmo u podnozje brda gdje su se vec uzhodali znatizeljni poput nas.
Domacini prodaju suvenire i naplacuju parking«al ako ces kupiti suvenir parking ti je dzabe«
Tu smo pred piramidom mjeseca.A upravo za ovu piramidu,u fondaciji Arheoloski park:BPS i turisticka zajednica ZDK vele da nema uzora medju piramidama u svijetu.Dosadasnja istrazivanja pokazuju da je gradjena kombinacijom poplocanih terasa i glinenih slojeva.Sjeverna,juzna i zapadna trouglasta strana piramide te prilazni kameni plato sa istoka cine konstrukciju ove masivne gradjevine.Otkrivena mozaicna poplocanja upozoravaju na izvanrednu vjestinu drevnih graditelja.Obradjene ploce pjescara sa piramide poslednjih 100 (stotinu) god. koristene su za gradnju objekata u Austo-Ugarskoj,staroj Jugoslaviji i okolini Visokog.
Uputise nas da pogledamo »sonde«.

To su ustvari iskopine na kojima se vide djelici piramide tj.tragovi ranijih civilizacija.Brdo ogromno pa se sonde cine malim,kao da je kvocka tu lezala pa malo rasceprkala zemlju oko sebe.Pitamo se sta ima dalje,vrijedili ici,penjati se?Domacini vele »Ako vam se da ici do vrha idite pa da znate da ste bili na piramidi Mjeseca.Ima se sta i vidjeti«Spomenuse nam i nekakav bunar.Uputismo se na vrh,isto k'o da ides u pecurke a teren ti nepoznat.Drzeci se za granje i grmlje i uz nekoliko klizanja i padova uzverasmo se na vrh usput se zaustavljajuci da predahnemo i da razgledamo sonde.A na vrhu…nista!?Sreca pa obiljezili stazu po kojoj se treba kretati.Po tim uputstvima ubrzo stigosmo do mjesta podosta raskopanog.Sve sonda do sonde.Bijase to »prilazni plato«.
Razgledasmo i vidjesmo da je tu ljudska ruka slagala kamen na kamen.Znamo da je Dragi Allah Svemoguc i sve kadar,al' ovdje je stvarno covjek »izvodjac radova«.Paznju nam privuce bunar.Bas bunar.
Lijepo ozidan kamenom samo suh,bez vode a i kako bi je bilo na ovoj visini.Sve otkopano i iskopano sto vidjesmo samo je jedan mali djelic ovog brda,odnosno piramide.U razgovoru sa volonterima koji rade na ovom platou,velim ja jednom starijem covjeku:«Ovo se nece iskopati na za 300 god.«Veli:«Ma bolan,da se otkopa sutra,opet belaj.Opet nista nebi saznali.Eno Keopsove u Egiptu,otkrivena a nista joj ne znaju.«
Popricasmo malo i hajmo sad nazad,dole.U samom povratku sjetih se mog rahmetli jarana Abdulaha Talundzica.
Kad se pocelo pricati o Visokom i »nekakvim« piramidama,ima,nema…upitah Abdulaha:«Sta mislis ima li od toga ista,je li istina to sto se prica?«
Veli on onako otresito:«Ima,kako nema,pa nismi mi maciji kasalj.I sve da nema treba govoriti-ima-,dovuci turiste nek' ostave ovoj zemlji koju paru.Vidjeces da su i Finci porijeklom iz Bosne.A nemoj misliti da je Redzin bajr prirodno onakav.Taman posla,samo treba neko pametan pa da to objasni i pokaze narodu.«
Na piramidi mi vele da je »bruka« kamena odvozena godinama sa ovih brda,tj.piramida a u razmisljanju o Abdulahovim rijecima sjetih se da su nasi stari govorili da je rahmetli hadzija Redzo Sarhatlic sa svoga bajra povadio dosta kamena sa kojim je zidao kuce po Majdanu.
Vracajuci se tko niz piramidu okliznusmo se jos par puta i sretosmo jos par grupa i grupica koje su se penjale ili to bar pokusavale.Interesuje ih koliko je jos do vrha. »Blizu ste,samo furaj« rekosmo iako bi im bilo bolje da se vrate jer ih je pola bilo u papucama.Kada smo bili negdje na pola stadosmo i vidjesmo.Nasuprot piramide Mjeseca smo gledali Visocicu odnosno piramidu Sunca,negdje izmedju i od nas lijevo je piramida bosanskog Zmaja a jos vise lijevo,ne vidimo je,nalazi se piramida Ljubavi.Vele da se na staroj cesti za Sarajevo,na lokalitetu Vratnice,nalazi jos jedno arheolosko nalaziste »Hram Zemlje«.
Hajmo dalje niz piramidu do auta.Il' platili parking il' kupili suvenir,isto nam se pise.Upisasmo se u knjigu gostiju,tu ostavismo svoje utiske i u kasu fondacije ubacismo neku marku u nadi da ce najzad drzava stati na stranu piramida i fondacije te na taj nacin osigurati novcana sredstva za dalje radove na trenutno najvecem erheoloskom nalazistu na svijetu.
Kod samog standa sa suvenirima domacin nas upozori da ne padnemo u saht.«Nema poklopca,skinula raja i prodala u staro zeljezo«rece.Smijeh,a na putu do auta Denis primjeti:«Jesil' vidio dajo da i po gradu fali poklopaca?«Vozajuci se taj dan po Visokom vidjesmo da stvarno fali poklopaca a iz nekih sahtova viri grana i upozorava«pazi da ne upadnes«.Vidjesmo u Visokom i jos nesto sto Sana i Majdan nikad nece imati u originalu.Stare dzamije.Ne srusene u ratu.O tome nikad nisam razmisljao al' pogledi na te dzamije,toga dana,izmamise mi podosta uzdaha.
Po gradu sve u znaku piramida pa cak i auto praone nose njihov naziv a i pice imaju njihov izgled.Samo reci koju piramidu hoces da pojedes.
Par puta tog dana sjetih se rahmetli Abdulaha.Dobro je rekao.Ne potraja dugo do dolaska u Majdan naseg profesora Envera Enke Alagica.Kao da je cuo Abdulaha Enko je zaceprkao upravo po Redzinom bajru i poceo nam pokazivati rukotvorine neke ranije civilizacije odnosno nasih predaka.
Svo vrijeme svog' boravka u Majdanu i van njega slusao sam za Enku Alagica al' tek ove godinesam imao tu priliku i cast upoznati tog covjeka.Na otvoru ovogodisnje »Haslamske nedjelje« pridje mi covjek,pozdravismo se i on me upita:«Jesili ti Besic Samir?« »Jesam«,odgovorih.Popricasmo.Veli bio je na elektronskom Zalihovcu sto mi bijase posebno drago.Najprije mi bilo ne zgodno sto ne poznajem covjeka al' po njegovom prvom osmijehu prepoznah ga.U njegovom osmijehu prepoznadoh osmijeh njegovog brata Smaila,Smaje.
Smaju upoznadoh jos kao dijete,prije osnovne skole.Prve zeljezne kugle za kuglanje po avliji i mahali dnijeo mi je Smajo sa zanata iz Ljubije.
Koliko god mi je bilo drago sto upoznadoh prof.Enku toliko mi je bilo zao sto mi je prosao godisnji odmor a da se sa njim nisam sreo pa bar kahvu da popijemo.Nadam se da ce nas profesor procitati ovaj tekst pa bih ga zamolio da nam se javi i stogod napise.Upravo je i Enko sehara koju koju ovdje cesto spomenemo.
Taj dan vozajuci se po Visokom i vodjeni tablama Arheoloske fondacije uputismo se u tunele.Na tom putu na istoj onoj raskrsnici od jutros opet sretosmo istu onu zenu sa djetetom.

TUNELI
Za Bosansku piramidu Sunca vrijedi da je to najveca kamena gradjevina u obliku piramide na svijetu.Trouglaste strane piramide u potpunosti se poklapaju sa stranama svijeta.Originalna visina,kako se predpostavlja,je 220 metara a s pravougaonom osnovom440x660 metara.Na osnovu satelitskih,radarskih i georadarskih snimanja na terenu utvrdjeno je postojanje mreze tunela unutar ove gradjevine.Gradjena je od kamenih blokova vezanih cementnim materialom.Vec hiljade godina je prekrivena nanosima zemlje i vegetacijom.
Saznadosmo da taj dan u Visoko treba doci i CNN pa pozurismo da prije njih obidjemo tunele.Pred ulazom jos znatizeljnih a jedan od momaka koji rade na otkopavanju podijeli nam sljemove,upali agregat da osvijetli tunel i ljubazno nas povede u unutrasnjost piramide Sunca.
Kompleks podzemnih tunela citavom duzinom ispod Bosanske doline piramida na prosjecnoj dubini od 20 metara.Mnogobrojni bocni prolazi su misteriozno zatvoreni kamenim zidovima.Ovaj podzemni labirint krije veci broj obradjenih kamenih blokova.Na nekim od njih uklesani su prahistorijski znakovi koji upozoravaju na postojanje jedne od najstarijih pismenosti u Europi.Raskrsnice ovih tunela su uglavnom pod uglovima od 90 stepeni i najcesce u smijeru istok-zapad,a na pravilnim odstojanjima su ventilacioni otvori koji omogucuju normalno snabdijevanje zrakom.Nas vodic nam rece i to da ako bi tunel bio za koji stepen pod drugacijim nagibom da se nebismo mogli kretati tunelima zato sto bi bili poplavljeni vodom.
Zasto su tuneli prokopani pa onda zatrpani?Tu se ne zna odgovor.Najvjerovatnije je je civilizacija koja je gradila piramidu gradila i tunele ali je ko zna koja slijedeca civilizacija te tunele zatrpala.
Lijepo se vidi da su tuneli zatrpavani sljunkom,drugacijim materialom u odnosu na onaj u kojeme su ti tuneli kopani i gradjeni.Svaki zavrsetak tog nasipa zavrsen je suhozidom,odnosno lijepo slozenim vecim kamenjem.Svidjelo mi se i to da je, ko god je to pravio,napravio tunel po mojoj mjeri.Nijednom nisam zapuco glavom od plafon tunela ili od podgradu kuju postavljaju momci sto rade na iskopavanju.Do naseg obilaska bilo je otkopanih nekih 150 metara.

VRATNICE

Iz tunela uputismo se autom na lokalitet Vratnice.Haj' da vidimo »Hram Zemlje«. Prodjosmo jos jednom preko one iste raskrsnice od jutros i opet vidjesmo,na istom mjestu, istu onu zenu sa djetetom u narucju.
Tu je podosta raskopanog i odkopanog.Kamena gradjevina na kojoj vidjesmo svasta nesto.Maja prva dodirnu jednu kamenu plocu a ona glatka.
Vidi se da nije stemano,ne vidi se trag od ikagve stemalice,al glatko k'o staklo stim sto nije bas tako ravno i zategnuto.I tu razgledasmo nekoliko sondi a medju otkopanim kamenim blokovima prepoznadoh i jednu kamenu gromadu koju je jedanput objasnjavao Semir Osmanagic na TV-eu.Sjedeci na tom kamenu veli on da je specificna tezina tog kamena jednaka specificnoj tezini zeljeza.Interensantno je to kako je tu,nekoliko tona tesku gromadu, podiglo i postavilo na dva kamena.Koji je to delija uradio i je li imao kakav kran?Interensantnije je mozda to sto takvog kamena nema u blizini pa ni u cijeloj BiH ne zna se da postoji kamen ni planina takve strukture.
Na samom vrhu nadjosmo jednog didu kako cuva svojih dvoje unucadi.Veli iziso malo s djecom a da i malo razgleda.Ni njemu mnogo toga nije jasno.Isto k'o i mi gleda i postavlja sebi stotinu pitanja.Primjetismo nesto ogradjeno daskama koje su vec dobrano dotrajale.Dido nam objasni da je to sehidski mezar.Priblizismo se i
vidjecmo da se u toj drvenoj ogradi,kao nisani, nalaze na dva kamena pustavljeni na kracim stranama mezara.Nema nikakvog natpisa.Mozda je nekad i bio samo je izblijedio.«Oprao«ga zub vremena.Rece nam nas domacin da niko niti u siroj regiji nema pojma od kad je i ciji je to mezar.Zna se samo da je nekog sehida.

PIRAMIDA MJESECA

Odatle se uputismo nazad za Visoko.Podosta umorni od silnog pjesacenja taj dan, odustadosmo od penjanja na piramidu Sunca iako smo bili i na nju zakoracili nekih 200 metara.U zelji da iskoristimo jos malo,od ionako dugackog ljetnog dana, i da navratimo u Vezirski Travnik i Jajce-rodno mjesto SFRJ i na Plivin vodopad,sjedosmo u auto i na samom izlasku iz grada na istoj onoj raskrsnici od jutros cetvrti ili peti put toga dana vidjesmo istu onu zenu sa istim onim djetetom u narucju.Shvatismo,najzad,da zena tu stoji i ceka nebili joj ko sta dao kad se zaustavi na crvenom za auta.Otvorih prozor,sakupismo i dadosmo joj,rekosmo halalsum ona veli kabulsum ispruzi ruku uze novac i ostade da stoji i ceka a mi nakon stotinjak metara ponovo na autoput pa iz Bosanske doline piramida pravac Travnik.
Ono sto vidjeh taj dan bijase mi dovoljno da sam sebi razbijem i trun sumnje u to dali piramide uopste postoje u Visokom.Mi smo bili,vidjeli i svima kazemo imaju piramide.Vidi se jasno samo mi nije jasno kako to ne vide u Sarajevu.Znam da je najveci problem novac i finansiranje tog projekta.Sta znas mozda se nekad neko pojavi pa uz Semira Osmanagica napravi senzaciju i turisticku atrakciju koja bi sama po sebi donijela novac privlaceci turiste u Bosansku dolinu piramida.
Par dana nakon povratka sa piramida,u Sanskom Mostu,gradu koji sve vise postaje ono sto je nekad bio,»grad cvijeca«,dok se uzivo,u parku preko puta Lovca snimala emisija »Svako dobro BiH«,paznju mi privuce tekst pjesme Sanske zabavnjacke grupe »Ime«,a u tom tekstu,u pjesmi»Pismo«, u zadnjoj strofi momci vele:

»Imamo i piramide,
Vec se dobro vide
Preko satelita,
A ko nam ne vjeruje
Nemoj da nas pljuje.
Eno ga nek' Semira pita!«



...to be continued

30.10.08

BOSNO MOJA DIVNA MILA


VODOPAD NA RIJECI BLIHI

Krajem 90-ih,prvi put sam otisao na vodopad rijeke Blihe.Za vodopad sam saznao jos kao dijete al' valjda zbog neposredne blizine u kojoj se vodopad nalazi i onog naseg »ima vremena« nikako da odem na lice mjesta.
Pade mnogo vode sa tog' vodopada a ja tek onda shvatih da je krajnje vrijeme za posjetu ovom ljepotanu.
Prvi susret i prvi pogled u zivo na ovaj vodopad necu zaboraviti nikad,isto tako ni rijeci moje majke,koja mi,vidjevsi vodopad i mahovinu po stijeni iza n jega,rece:«Vidi,ona mahovina iza njega,isto k'o mihrab !«
Jos par puta sam obilazio i slikao ovu prirodnu ljepotu.Ima ih jos na podrucju Sanske opstine,al' valjda nam blizo pa nam nisu interesantne.Treba da nam neko iz daljine upre prstom pa da mozda shvatimo.I ja sam jedan od tih pa sam zato ljut na sebe,zbog nebrige o samom sebi i svom sirem zavicaju.Zastidili me »ljudi sa strane« dok sam gledao njihove video zapise i citao njiove tekstove o,na neki nacin,sebi samome.Svaka njima cast,nema zamjerke,al' zbog ljutnje na sebe samoga odlucih da malo razgledam prirodu i njene ljepote koje me okruzuju upravo na podrucju u kojem sam rodjen.
Jednom je jedan Bosnjo u Americi,kad su ga pitali zasto je dao tako puno novca za izgradnju vjerskog objekta ,rekao:«Dosadilo mi vise da klanjam u coskove«.Tako i ja da ne slusam druge i njihove utiske,odlucih da »izidjem malo iz avlije«.

HRUSTOVACKA PECINA



U avgustu ove godine odem sa drustvom do Hrustovacke pecine.Nadjosmo je.Pristupacno.Zapusteno.Napusteno.
Ono sto je priroda dala vec stoljecima i vjekovima odoljeva.Covjek dobronamjernik na samom ulazu napravio zaljeznu ogradu da se ne skrnavi unutrasnjost dok se,valjda,jos kakav pametan ne pojavi pa to uredi,osvjetli i pokaze dobronamjernim posjetiocima.
Na toj ogradi neko odvalio vrata.Ulaze dobronamjerni i oni drugi.
Dabismo prisli vratima morali smo otjerati jednog bika a iz pecine istjerati jos dva.Augustovska ih vrucina natjerala u pecinu da se rashlade.Svuda okolo hajvanska balega pa nas Denis vazda upozoravao:«Pazi da neko ne stane u minu !«Udjosmo u pecinu a na samom ulazu tragovi od polomljenih stalaktita.Pravi ih priroda decenijama i stoljecima a neko ih »ubere« za sekundu.Sta ce mu?Ko je?Ma ne znam ko je al' znam samo da nisu hajvani.Njima treba samo pecinski hlad,kakvi stalaktiti,kakvi stalagmiti…

Iznenadi me sirina na samom ulazu.Znas kolika je?Mog'o bi covjek kucu napraviti.Nakon jos par metara i dubljeg zalaska u mrak jedni odustadose a ja,Sakib i Denis uz oskudnu rasvjetu uputismo se jednim od hodnika, jos stotinjak metara dublje.Slikali smo i snimali koliko se dalo al' velika vlaga ne dade ni slikama da budu kvalitetne.Znali smo bar da nema »mina« pa necemo uprljati noge.Nema mina al' nesto zacica i zaskica???Blicevima uznemirismo prirodne stanare,sismise.Sjetih se one o slijepim misevima.«Vele da je najgora stvar za slijepog misa kad se drzi za plafon a ima proljev.


Da ih dalje ne uznemiravamo ostavismo u mraku njih i ljepote pecinske.Nek' budu daleko od ociju i nek' upravo sismisi i mrak cuvaju ljepotu dok se jednom ne uozbiljimo pa ne uredimo pecinu za turisticke potrebe i korist opstu.
Kud' sad?

Neko rece,cini mi se Fajko,:«Hajmo na izvor Sanice,nije daleko,20-ak kilometara odavde.«Svi se slozismo.Hajmo u auta.Ostade iza nas Hrustovacka pecina,a ja na samom rastanku ugazih u »minu« sto je »posija« jedan od one trojice bikova.Uz komentare o upravo prezivljenom i dozivljenom vratismo se do auta.Jedino sam ja cijelo to vrijeme trazio travu i vodu da operem papucu.

Svi znamo da osim ove pecine,postoji i Dabarska pecina i Suvaja.Nedugo nakon ovog obilaska saznadoh da se u pecini Suvaja nalazi do sad najveci primjerak zive covjecije ribice.
Jedanput,ko dozivi pricace o nasim pecinama k'o sto Slovenci hvale i pokazuju svoju Postojnsku Jamu.Samo,taj put mi cemo biti jaci,ako ni zasto drugo,ono bar za tu ribicu.



VRELO RIJEKE SANICE


Pred samim skretanjem sa glavne ceste,pred samim mostom na rijeci Sanici,pod cestom na lijevoj strani pogled nam privuce prelijepa livada.Na njoj brvnara a ispred stolovi i klupe.Podosta parkiranih auta.Fajko veli:«To je rostiljnica«Neko uradio dobar posao.Pece i prodaje ribu.Dobro njemu i onima oko njega.Na putu do vrela sretosmo jos par znatizeljnka poput nas a medju njima i Alu Botonjica,dugogodisnjeg predsjednika Bosnjackog udruzenja »Ljiljan« u Ljubljani i njegovu hanumu.
Dodjosmo do samog vrela.Kanjon,hlad.Suma se zatvorila liscem sa svojih grana a ispod tog pokrivaca sum,huka i bjelina izvorske vode sto eto,Bozijom voljom izvire iz samog' kamena.Priblizih se samom vrelu da blize nisam mogao,nebili vidio odakle izvire ta milost Bozija.
Iz kamena.
Nema sta zavirivati i zagledati kad se sve lijepo vidi k'o na dlanu.Ne znas sta je ljepse,vrelo ili bjelina huktave vode.Bjelina k'o da si u vodu usuo sampon.Sva ta ljepota sakrivena sumom,kroz cije granje i lisce je sunce proguravalo svoje zrake i na taj nacin ovoj ljepoti davalo jos ljepsi,blazi i meksi izgled.Snimali smo i slikali.Shvatismo da niko ljepse ne pozira od prirode.Kako god uslikas slika k'o razglednica.

Vratismo se nazad do auta.Fajko i Jasminka nas pozvase kod njih u Krasulje .Sakib,Mirveta Dino in Azra odose s njima.Rastasmo se a na povratku nazad u St.Majdan,u autu,upitah:«Denise,kad cemo u Visoko na piramide?«Denis,ko iz topa:«Hajmo sutra.«
Sve bi dogovoreno,a Maju i Elmedina na zadnjem sjedistu ne treba ni pitati za misljenje,oni su vazda za akciju.Tako se nas cetvoro uputismo kuci usput dogovarajuci detalje vezane za odlazak u Visoko.Sutra je dzuma pa cemo kod nas u dzamiju a subotu cemo preda se pa ako Bog da u Bosnsku dolinu piramida.

...to be continued