ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


8.3.13

OMER, SEVDAH I JA

OMER, SEVDAH I JA


Piše: Nihad Krupić,autor
Bosanska Dubica, RBiH
Vancouver, Canada
8. Mart 2013
 
Ovih dana sam često razmišljao o mom velikom ahbabu rah.  Omeru hadži Pobriću. O našim čestim susretima širom Sjeverne Amerike, izmjeni email poruka, zadnjem susretu 2007 godine u njegovoj kući u selu Mulići kod Visokog i nikad ne završenom tekstu o tom našem prijateljstvu kojeg sam izgovorio u diktafon u septembru 2007 tokom dugog leta od Franfurta do Vankuvera. Česte se pitam: “Da li će se naći neko ko će sevdah tako voljeti kao Omer i produžiti život Instituta Sevdaha koji je osnovao? Njemu nije bilo lako kada je osnovao ovu instituciju a ni godinama kasnije. Žalio mi se nekoliko puta kako je neshvaćen u domovini, i da mu svaki susret sa našim ljudima izvan Bosne u dijaspori donese novu energiju i snagu da istraje u svojoj zamisli. Nije volio ni nove aranžmane sevdalinke koju radi Mostar Sevdah Renuion ili neki mlađi pjevači. Znao je napomenuti da kada takva interpretacija uđe u uho djeci, ostaje zauvijek i insistiranje na očuvanju orginalnosti pjesme je uzaludno. Omer je na koncertu u Seattlu rekao: “Kada je umro rahmetli Šerbo, moj učitelj i uzor u sviranju sevdaha, ja otišao do njegove hanume po harmoniku  i materijal koji je ostavio iza sebe. Dobih ja jednu omanju kesu, a u njoj sva pisana ostavština rahmetli Šerbe. Tada sam se zarekao da će Omer iza sebe ostaviti instituciju koja će znati kako očuvati pjesmu sevdalinku.
Nema u našoj Bosni u sferi kulture ništa važnije od pjesme sevdalinke. Ova pjesma je jedini orginalni kulturni trend Bosne i Hercegovine i njenih naroda. Drugog nema. Dok sam prije nekoliko mjeseci hodio Bosnom uzduž i poprijeko, doživljavajući je opet na poseban način, nisam se mogao oteti osjećaju da naš narod nikada nije bio u takvom beznađu kao sada. Čak mi se učinilo da je i sevdah utihnuo, što je čudo čuda, jer upravo sevdah nastaje u patnji i čežnji. Sada u Bosni patnje ima ali čežnje nema. Volio bih da se varam i da ne govorim istinu, ali taj osjećaj me proganja od kako sam došao nazad u Kanadu. Strah me za nas, za domovinu, za ostavštinu… jer bez sevdaha i pjesme sevdalinke smo uistinu skupina beskućnika.
Od Omera sam dobio možda i najveći kompliment u mom spisateljskom opusu. Kaže mi on maja 2005 godine u Chicagu: “Ahbabu više volim tvoju rečenicu nego čitavo predavanje onih naših profesora dole u domovini”. Tih dana sam sjedio u društvu Omera i glavnog imama u Americi Senada ef. Agića.
Pita Omer njega: “Senad efendija, je li sevdah haram”?  
Senad ef. mu odgovori:” Na ovo pitanje bi ti odgovorio jednom tezom najvećeg živog muslimanskog mislioca Dr Šefika Kardavija.
On kaže: “Ako se od šljive napravi pekmez, onda je šljiva halal, a ako se od nje napravi rakija onda je šljiva haram. Ako pjesma kao što je sevdalinka pjeva o ljubavi prema svom bližnjem, prema domovini, prema Bogu..onda ta pjesma može biti samo halal.
“A što me to Omere pitaš”; na kraju ga upita Senad ef.
“Znaš, imam u glavi da napravim festival sevdalinki koje će pjevati samo bosanski imami. Moram biti siguran da to nije haram”; odgovori mu Omer, unoseći u svoj digitalni notebook ovo što mu je Senad ef.
 I dok smo danas ja i moja supruga sjedili i uz ručak u jednom trgovačkom centru pričali o svemu, kažem ja njoj da mi Omer često dođe u misli i da moram uputiti preko facebooka poruku Hasibi Agić, koja je uz Nusretu Kobić i Esada Kovačevića bila najbliži saradnik Omera Pobrića. Moram je pitati je li se odlaskom Omera ugasio i Institut Sevdaha i institucialna briga o sevdahu u našoj domovini? Kako naumih tako i učinih. Samo nekoliko sati poslije, uprkos velikoj vremenskoj razlici, Hasiba mi odgovori; “Ima jedan momak, samo 17 godina,a pametan kao da ima 50...iz Omerovog rodnog Tešnja, svira harmoniku i već drugu godinu uređuje i organizuje na kulturnoj manifestaciji “Dani Tešnja”, veče Omera Pobrića. Tako ja, Nusreta i Esad iz stare postave Instituta Sevdaha smo ponovo na okupu. Damir Galijašević, kako mu je ime i prezime je pravo zlato Božije. U tom momku, mi koji smo bili uz Omera u vidimo njegovog nasljednika…”.
Ja odmah po čitanju ove poruke ode na youtube i nađoh ovog dječaka. I zaista, zlato Božije..kada priča, priča sevdah, kada svira -svira sevdah. I opet me radost a i tuga obuze. Kahar , kako naši stari kažu. A to je pravi sevdah. Sretan sam da se opet pokazuje da će se uvijek naći neko ko će pjevati kao Safet, igrati fudbal kao Pape, igrati košarku kao Kinđe, pisati kao Mak i Meša i svirati kao Šerbo i Omer, a tužan što nas je Omer rano napustio, da mu dragi Allah podari lijep dženet
Danas je Osmi Mart, međunarodni Dan Žena. Uz čestitke svim damama širom svijeta šaljem vam ovaj tekst , nekoliko slika i video link da  se sami uvjerite kako je Tešanj lijepa čaršija, kako je omladina iz Tešnja pametna, a i kako svira Damir Galijašević, nasljednik Omera Pobrića. Nikad nisam bio u Tešnju, ali čim dođem u Bosnu..pravo u tu čaršiju  da popijem tu čuvenu tešanjsku kahvu i prohodom šaršijom Muse Ćazima Ćatica i Omera Pobrića… ne bi li mi se Bog smilovao i dopustio da sa njima malo popričam.


Face TV ima jedan divan serijal o sevdalinkama, pratite ovo na linku
http://facetv.ba/face-tv/novosti/%208459-savtajsevdah-.html

Photos: 
 Na mezaru rah. Omera Pobrića, novembra 2012
  
U institutu Sevdaha, Mulići kod Visokog, ljeto 2007

 Susret u Čikagu, 2005 godine
Stoje: Hasiba Agić i Mery Sherhard, sjede Omer Pobrić, Nusreta Kobić i Nihad Krupić
Susret u Čikagu, 2005 godine

Sa lijeva na desno: Esad Kovačević, Nusreta Kobić, Hasiba Agić, Nihad Krupić. Omer Pobrić i Adila Krndžija, urednik Radio Naša Riječ, Čikago

Susret u Čikagu, 2005 godine
Stoji: Esad Kovačević, sjede Omer Pobrić, Nusreta Kobić i Nihad Krupić




EMIR I KENAN KRUPIĆ NA PUTU PREMA NBA
Piše: Nihad Krupić,autor
Bosanska Dubica, RBiH
Vancouver, Canada
Kada se radi o sopstvenoj djeci teško je biti objektivan, nepristrasan i samim tim do kraja realan. Ali, kada u skoro jednoj sedmici jedan sin donese diploma odlikaša i titulu počasnog studenta pa onda na košarkaškoj utakmici svoje škole postigne pola poena svog tima uz sedam trica, a drugi iste sedmice na košarkaškoj utamici svog uzrasta postigne svih 36 poena svog tima, onda to prevazilazi svaku skromnost  da ne hvalimo puno svoju djecu i ne pričamo o njima. Ali ja moram jer moja dva mlađa “kanadska” sina trinaestogodišnji Kenan i desetogodišnji Emir možda nisu ni svjesni da su prošle sedmice postavili nove rekorde u kanadskoj košarci za djecu ispod 15 godina.

U Kanadu sam sa suprugom Melinom nakon što smo protjerani iz našeg doma 1994 godine doveli dva sina Adnana i Sanjina. Prvih nekoliko godina života u novoj zemlji je proteklo tako brzo da nismo ni osjetili kako su nam djeca postali tinejdžeri preko noći. Onda se 1999 godine rodio treći sin Kenan i 2002 najmlađi Emir. Tako smo postali roditelji dva bosanska i dva kanadska sina. 19 godina razlike između najstarijeg Adnan i najmlađeg Emira je još vise učvrstilo odnos među mojom djecom, a sport im je dao sigurnost i samopozdanje  u potrazi za svojim mjestom u novom društvu.  Adnan je bio jedan od najboljih srednjoškolskih košarkaša , i danas ubacuje po 30 koševa bez problema u lokalnoj lizi. Sanjin je proveo nekoliko mjeseci u Francuskoj i Švedskoj kao sedamnestogodišnjak igrajući nogomet i kada smo očekivali nešto ozbiljnije nije mogao izdržati bez familije i vratio se kući u Kanadu.  

Proljeće 2012 godine, familija Krupić: sa lijeva na desno : otac Nihad, Emir, Adnan, Kenan, majka Melina i Sanjin

Uporedo sa sportom nam je bilo važno da se djeca uključe u bosansku školu i druženje sa ostalom djecom iz domovine. I danas sam pun ponosa kada vidim da moja djeca u tradicionalnoj bosanskoj nošnji igraju naša kola i učestvuju na foklornim festivalima ovdje u Zapadnoj Kanadi. Za razliku od Adnana i Sanjina koji su mirni i povučeni, Kenan i Emir su uvijek spremni za nestašluke. Tako sam sasvim slučajno 2006 tokom održavanje Bajramske svečanosti snimio jedan video na kojem je Kenan izvodio grimase. Pošto je bilo interesantno i zabavno pošaljem taj snimak u Los Anđelos u redakciju veoma popularne tv emsije “ Američki najzabavniji video”. Nakon više od 6 godina pozovu me iz redakcije ove emisije i kažu da će objaviti video. Tako se Kenan našao na američkoj televiziji.
Diploma-Kenan Krupić odličan student
Košarka je u našoj kući uz nogomet uvijek bila najomiljeniji sport. U dvorištu sam uvijek imao koš i Emir i Kenan su tako počeli da se dječački zabavljaju dok nisu pokazali zavidnu vještinu baratanja loptom i počeli da igraju za dječije timove u našem dijelu grada. Nakon samo godinu dana su igrom pokazali da imaju izuzetan talent za ovaj sport. Jednom prilikom sam na njihov turnir zovnuo dugogodišnjeg prijatelja Zdravka Kapelana koji je sa svojim sinom Diegom, današnjim igračem ciparskog Apollona, prošao sve selekcije od dječijih dana do odabira koledža. Zdravko nas je doveo na trening Drive, jedne od elitnih košarkaših škola u Zapadnoj Kanadi. Predstavio treneru i tako je počelo. Kenan i Emir su selektirani u elitnu-najbolju grupu djece. Odmah prvim odlaskom na turnir u Ameriku su pokazali da igrom, snagom i vještinom mogu da se nose sa američkom djecom gdje je košarka više od običnog sporta. Krenule su pobjede, priznanja, diplome. Prošle sedmice je Kenan sa 24 poena, uz sedam trica, postigao pola koševa svog tima u utakmici njegovog školskog tima za osme razrede. Dva dana kasnije Emir postiže svih 36 koševa svog tima. Što je najvažnije u svemu obojica se ne oslanjaju na svoj izuzetan talenat nego na trenizima rade više od drugih. Ukoliko nastave ovim putem možda se i ostvari san da mi djeca zaigraju jednog dana u NBA i tako na najbolji način promoviraju Bosnu i Hercegovinu širom svijeta.
Emirove majstorije (broj 6) 

Sinoć, 14. Februara 2013, je došla još jedna sjajna utakmica Kenana, u finalu školskog prvenstva je tim njegove škole pobjedio rezultatom 60 : 49, a Kenan je postigao 43 koša uz dvije asistencije i 8 skokova u odbrani. Koliko je bio dominantan u igru govori podatak da su dva igrača koji su ga čuvali dobili po 5 prekršaja i morali napustiti igru prije završetka utakmice.

6.12.12

RESPEKT TREBA UZETI A NE ČEKATI DA GA DOBIJEŠ

RESPEKT TREBA UZETI A NE ČEKATI DA GA DOBIJEŠ



Piše: Nihad Krupić,autor
Bosanska Dubica, RBiH
Vancouver, Canada

Ovih dana se uveliko vodi polemika oko etničke, nacionalne i svake druge pripadnosti u Bosni i Hercegovini. I nije prvi put da se oni neupućeni a tvrdoglavi ili upućeni a iz tuđih knjiga učeni, histeričnom drekom oglašavaju i žele nametnuti sumnju u postojanje stoljetnog nacionalnog imena Bošnjaci. Ovo i nije tako teško širiti je je u Bosni na sceni opšte društveno beznađe kao produkt djelovanja ružne političke, akademske i ekonomske bošnjačke elite. Ova elita je u mnogome izgubila svoj kredibilitet. Svoju pamet uglavnom pokazuju citiranjem velikih iz davnih vremena. Poput papagaja. Zaboravljaju da su ti veliki čitali citate iz očiju onih malih iz svog naroda. Ima jedan kvalitet koji ih potpuno odvaja od istočne i zapadne varijante balkanske inteligencije. Oni ne mrze i ne smišljaju platforme i programe kako da istrijebe druge. Štaviše, čak i podilaze autorima programa progona i istrebljenja naroda kome pripadaju. To je ogavno i neoprostivo. A najgore je od svega da njihov intelektualnih opus uvijek počinje i završava sterilnim porivom za kobojagi kulturnom renesansom sopstvenog naroda. Kao da kultura stvara narod, naciju i državu , a ne obrnuto.
Nasuprot ovim prvima , postoje drugi koji su spoznali istinu. Dok je govore ne dižu dreku jer je snaga njihove riječi velika kao planina. Čini se da ovih drugih ima pedeset puta više ali toliko puta nisu uvjerljiviji od onih prvih. Zašto? Zato što je mentalni sklop bošnjačkog čovjeka kodiran da prvo registruje i prihvati podvalu i kada je odkrije treba dosta vremena da je se riješi. Neće brzo priznati kako je u krivu taman gubio i ruke i noge, i bubrege, i pluća sve dok ne dođe do glave.

Prestani lutati, biti tuđi i širiti sumnju
U susretu ovjere stare lične karte Bosne i Hercegovine, jer tako Evropa želi a mi smo dio nje, današnji vikači su do juče bili jugosloveni ili nešto drugo. Oni su danas nacionalno izabrali da budu Bosanci ili Hercegovci..ili skupa Bosanci i Hercegovci. Iza ovog se uglavnom krije kompleks, inferiornost, poltronstvo, fukaraština i hizmećarstvo.Kako spriječiti ovu kugu a ne zaraziti se sa njom?! Mudrošću, osjećajem ili nečim drugim!?
Po znanje se uvijek išlo onima koji znaju više, po čast onima koji nikad nisu klečali i puzali, u pobjede iza onih koji bi i svoj život dali za domovinu. Ako nema u blizini nikoga od ovih...Bošnjače, gledaj i slušaj ono što rade i govore Dodik, Radmanović i drugi iz njihove korpusa i odmah bez razmišljanja budi protiv. I bićeš na pravoj strani. Ako si i dalje još u dilemi šta ti je nacionalno ime i želiš se unatoč svemu izjasniti kao Bosanac prije konačne odluke testiraj kako iz hrvatskog i srpskog bosanskog korpusa vole između ostalog i našu zajedničku domovinu. Ako si u stanju iz ova dva naroda iskupiti barem desetak hiljada imena koja će se na budućem popisu izjasniti kao Bosanci onda imaš pravo da i Bošnjake ubjeđuješ da ponovo odbace svoje staro ime. Do tada nemaš pravo lutati, biti tudji, širiti sumnju i lagati sebe i druge da će Bosna opstati samo zato što si se ti nacionalno izjasnio kao Bosanac.
Nije tako davne 1993 godine Kasimu, unuku zadnjeg dubičkog bega, nije pomoglo što je podijelio svoj begluk onom komunističkom društvu, u stvari srpskim seljacima sa Kozare.Pa što je bio komunista, pa ateista,pa sve drugo samo ne svoj. Na kraju su ga našli deset godina poslije smaknuća u komadima u dubini jednog bunara blizu razdjeljenog begluka koje ga nije spasilo surove smrti od ruku unuka onih koji su besplatno dobili tu zemlju. Je li treba biti puno pametan da se zaključi da je Kasim komadan samo zbog imena i prezimena.Kasima je u Bosni od 1992 -1995 bilo na hiljade i ne smije ih više biti…zbog onih kojima smo dužni da imamo ponos, čast i dostojanstvo. Sve drugo dolazi nakon ovoga.
Na kraju respekt treba uzeti a ne čekati da ga dobiješ. Popis će doći i proći ali prije njega Bošnjaci trebaju otvoreno reći drugima: “Ukoliko želite da zajedno dijelimo našu domovinu i državu onda je ona i Vaša i naša ako je želite cijepati i odvajati, onda je ona samo naša..vi tražite drugu, odavde nećete ništa odnijeti”.

4.10.12

KAMEN TEMELJAC ZA OBNOVU UTRIŠKE DŽAMIJE U STAROM MAJDANU



Dana 22-og. septembra 2012 godine u Starom Majdanu kod Sanskog Mosta započeli su radovi na obnavljanju džamije "ZALIHOVAC" u mahali Gornji Utriš, koja je sa zemljom sravnjena u zadnjem ratu, tačnije 1994 godine.
Ovo je jedina, do sad ne obnovljena, u ratu srušena džamija na području medžlisa Sanski Most.

Staromajdanska čaršijska džamija Palanka obnovljena je odmah nakon rata a ideja za obnovom ove mahalske, Utriške džamije "rodila" se prije desetak godina te kao takva naišla na razumjevanje kako medju raseljenim mještanima Starog Majdana tako i medju samim Staromajdanskim džematlijama.
Zahvaljujući se na prvom mjestu Allahu dž.š. zatim Majdancima van Majdana i Majdnacima u samom Starom Majdanu, realiziralo se je dakle upravo ono o čeme vas evo obavještavam. Obnovili smo temelj jednog od bisera Staromajdanske doline.
Ono, što je sve Stari Majdan imao i što sad nema, navodi se izmedjuostalog i u knjzi Vedada Biščevića, "Naseljena mjesta općine Sanski Most", kojom sam se poslužio da vam prenesem slijedeće:


Citat 1
»Interesantnu statistiku je dao Abdulah Talundžić, koja nije provjerena ali je ipak iznosim.
Statistički podatci o postojanju različitih objekata u Starom Majdanu  1873 godine:

džamije – 19 (devetnaest)
zgrade državne uprave – 1
mektebi (osnovne škole) – 23,učenika 1004 (muških -729,ženskih – 275)
broj hanova – prenoćišta – 1
broj kuća – 1961
broj dućana – 45
broj magaza – 10
broj hrišćanskih škola i crkava – 1,(broj redovnih učenika - 55,učenica – 12)
Godine 1876. dućana je bilo 48 dok je magaza bilo 12.
Na drugom popisu stanovništva 1885. godine Stari Majdan je imao:89 trgovacai obrtnika,14 vlastelina, 8 begova, i aga,2 kmeta,9 sveštenika,2 općinska službenika,1 učitelja,150 pomoćnih radnika,168 težaka.«


Citat 2

»Legenda kaže da je Stari Mjadan imao 17 džamija.Ibrahim ef.Pašalić-Mulić muderis je pričao da je sa Perinca brda silazilo 40 – 50 fenjera na teraviju u džamiju na Zukića luci više Gornjeg Utriša.«

Citat 3 

»Po trećem Austrougarskom popisu iz 1895 godine u Starom Majdanu su bile:6 džamija i 4 mekteba
Džamije:


-Džamija PALANKA


-Džamija Gornji Utriš–Pored džamije Palanka, u Starom Majdanu je bila i »Džamija Gornji Utriš« koja je isto srušena u ratu i još nije obnovljena. Po Austrougarskom popisu bila je vakuf džamija i pripadala je mahali Gornji Utriš sa 11,49 dunuma zemlje.


-Džamija Donji Utriš (srušena 1952)


-Dugandži džamija (Džamija u Dogandži mahali u narodu prozvana Drobadžija mahala pa samim tim i džamija »Dobadžije«),srušena 1952


-Džamija donja Gračanica ili Mujića džamija, srušena 1925 godine


Džamija Gornja Gračanica ili »Šehanova džamija«, kao i Mujića džamija i ova je džamija bila vakuf nekog Šehe po čemu je prozvana »Šehanova džamija«, srušena 1925 godine.«


Od 22. do 29. septembra 2012 god. izvršeni su radovi na iskopu temelja te priprema za betoniranje. U subotu, 29. sept. je uz prisustvo većeg broja džematlija i gostiju iz okolnih mjesta te predstavnika javnog kulturnog i vjerskog života općine položen kamen temeljac. Odmah nakon polaganja kamena temeljca, kojeg je položio vakif Kadić Hamdija pristupilo se i konačnom betoniranju temelja.

Gradjevinski odbor za obnovu džamije ovim putem se zahvaljuje svima onima koji pomogoše da se uradi do sad učinjeno i ujedno poziva sve one koji su u mogućnosti da pomognu daljnju obnovu ove džamije.

Obnavljanjem ove džamije, prije svega, želi se zaslužiti milost Boga Dragoga, ojačati i učvrstiti medjuljudski odnosi u samom džemaatu. 

 Džamiju obnavljamo u obliku i gaberitima u kojim je bila sve do njenog rušenja s tim da će njezin minaret biti onakav kakav je bio sve do rekonstrukcije 1958. godine.
Klasična krajiška mahalska džamija sa četverovodnim krovom i drvenim minaretom vratila bi ne samo sjaj i dukat na silu otet Starom Majdanu, nego bi kao takva bila i jednom vrstom spomenika kulture Bosanske Krajine i Bošnjaštava u Bosni i Hercegovini uopšte. 


Ovim putem obavještavamo sve one koji imaju  želju da pomognu da ova džamija što prije ugleda svijetlo dana da se za informacije mogu obratiti putem e-maila :

zalihovac@gmail.com 
samir.besic@t-2.net    ili na 

facebook grupi:
Utriška džamija /Zalihovac

Za prikupljanje novčanih sredstava ovlašten je i zadužen Bešić Ismet, 
mobitel: 00387 (0)62 192 579 

Novčana sredstva možete uplatiti na slijedeći žiroračun:

  • INSTRUCTIONS FOR PAYMENT:
  • Beneficiary´s Bank:     Reiffeisen bank dd BIH Sarajevo
  • Swift code:                 RZBABA2S
  • Address:                     Danijela Ozme 4, Sarajevo, BIH
    .......................................................................................
  • Details of Beneficiary:
  • Name of Beneficiary:  MEDZLIS IZ S MOST
  • Address:                    UL VAHIDBEGOVA
  • Account no of Bbeneficiary: BA391610635000378740
  • ______________________________________
  • SVRHA UPLATE: DONACIJA ZA IZGRADNJU DZAMIJE ZALIHOVAC STARI MAJDAN

    Mahsuz selam uz dovu Allahu dž.š da nas sviju čuva i pomogne na putu istine. Amin.
  •                                                      
                                                               Gradjevinski odbor za obnovu Utriške džamije "Zalihovac"


 

12.9.12

GENOCID U SANSKOM MOSTU

GENOCID U SANSKOM MOSTU
Autor: Emir Ramić

Emir RAMIĆ: Krajem maja i početkom juna 1992. započeo je široki napad srpskih snaga na Stari Majdan, kao i susjedna sela, Staru Rijeku, Briševo i Bartikovce. Tom prilikom najveći broj mještana protjeran je iz svojih kuća, veliki broj civilnih objekata je uništen ili spaljen. Najveći zločin počinjen je u selu Briševo, gdje je samo u jednom danu ubijeno oko osamdeset civila. Muškarci, žene i djeca iz Starog Majdana zatočeni su u halu Krings, koncentracioni logor, pri čemu je ubijeno 36 civila (Starog Majdana). Zatvaranje i teško premlaćivanje vršeno je na nekoliko mjesta koji su pretvoreni u logore.
Ovaj serijal je zasnovan na naučno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naučnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživača genocida i drugih oblika zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava u Evropi i svijetu.

Općina Sanski Most po Popisu stanovništva iz 1991. imala je ukupno 60.307 stanovnika, od čega 28.136 ili (46,65%) Muslimana (Bošnjaka); 25.363 ili (42,05%) Srba; 4.322 ili (7,16%) Hrvata; 1.247, odnosno (2,06%) Jugoslavena i 1.239 (2,08%) Ostali. U Sanskom Mostu zločini nad Bošnjacima počinju sa nasilnim preuzimanjem vlasti od strane srpskih snaga. Ovome je prethodio povratak 6. lake partizanske brigade Jugoslovenske narodne armije koja je od 1991. bila angažirana u agresiji na Republiku Hrvatsku. Komanda te brigade zajedno sa prištapskim jedinicama bila je stacionirana u Lušci Palanci. Po povratku ove jedinice počelo je i njeno raspoređivanje za napad na Bošnjake i Hrvate općine Sanski Most.

Navedena jedinica je 20. aprila 1992. na silu preuzela kontrolu nad svim važnijim objektima u gradu. Istovremeno je uspostavljena puna kontrola putnih komunikacija. Napadima na naselja Muhići, Mahala, Otoka, Hrustovo, Vrhpolje, Kljevce izvršena su masovna ubijanja Bošnjaka. Uz pomoć pripadnika srpske policije istovremeno su izvršena hapšenja čelnih ljudi SDA.

Početkom juna 1992. srpske snage su u potpunosti okupirale općinu Sanski Most.

Pripadnici srpskih snaga vršili su granatiranja civilnih objekata, od čega su ubijeni i ranjeni brojni civili. Vršene su pljačke i uništavanje imovine, razdvajani su muškarci od žena i odvođeni u već unaprijed pripremljena mjesta zatočenja. Zatočenici su izloženi ubijanju i fizičkom i psihičkom maltretiranju. Prva masovna ubijanja izvršena su 31. maja kada su u selu Kljevci, zaseoku Begići srpski vojnici ubili sve muškarce. Na putu prema Sanskom Mostu vršena su ubijanja, pri čemu su na mostu u Vrhpolju počinjena masovna ubijanja. Bošnjaci su natjerani da skoče sa mosta u Sanu i onda su ubijani u vodi. Oni koji nisu bili pogođeni morali su ponovo skakati sa mosta (neki su tako skakali po šest puta). Pored ubijanja i premlaćivanja Bošnjaka, vršena su i silovanja Bošnjakinja.



Krajem maja i početkom juna 1992. započeo je široki napad srpskih snaga na Stari Majdan, kao i susjedna sela, Staru Rijeku, Briševo i Bartikovce. Tom prilikom najveći broj mještana protjeran je iz svojih kuća, veliki broj civilnih objekata je uništen ili spaljen. Najveći zločin počinjen je u selu Briševo, gdje je samo u jednom danu ubijeno oko osamdeset civila. Muškarci, žene i djeca iz Starog Majdana zatočeni su u halu Krings, koncentracioni logor, pri čemu je ubijeno 36 civila (Starog Majdana). Zatvaranje i teško premlaćivanje vršeno je na nekoliko mjesta koji su pretvoreni u logore.

Zločini nad Bošnjacima su posebno vršeni u logorima i drugim mjestima zatočenja. Na prostoru općine Sanski Most bilo je više od 20 logora i drugih mjesta zatočenja. Zatočeni su bili izloženi fizičkim i psihičkim torturama, ubijani su, protjerivani, vršena su silovanja. Kao i u svim ostalim dijelovima Bosanske krajine isti scenario je bio i u Sanskom Mostu: ubijanje, zatočenje u koncentracione logore bilo je prvo određeno za političku i intelektualnu elitu, odnosno za nosioce političkih funkcija. Posebno su funkcioneri i članovi Stranke demokratske akcije bili na spiskovima za likvidaciju i zatvaranje. Nehumana i nečovječna postupanja prema civilima posebno su bila izražena u logorima: “Betonirka“, “Sanakerm“, Sportska dvorana, zgrada MUP-a, fabrika “Krings“ i dr. Fizičko i psihičko zlostavljanje praćeno je uskraćivanjem vode, hrane, spavanja. Veliki broj logoraša iz Sanskog Mosta je odveden u logor Manjača, pri čemu je usput umrlo više njih. U tom logoru je vojna policija zatočenike tukla motkama, kablovima, palicama i sličnim predmetima.

Masovna ubijanja su vršena i u Lušci Palanci, gdje su ubijeni mnogi Bošnjaci. Većina muškaraca je završila u logoru Manjača. Veliki broj stanovnika je protjeran sa svojih ognjišta. U Sanskom Mostu su tokom agresije porušene sve džamije i katoličke crkve. Srušeno je 27 džamija i 4 katoličke crkve.

Kontinuirano u periodu 1992-1995. vršena su ubijanja, mučenja, pljačke i devastacija imovine Bošnjaka i Hrvata. Najteži period pored onog iz 1992. zbio se neposredno pred oslobođenje Sanskog Mosta. U septembru 1995 je na nekoliko lokacija ubijen znatan broj Bošnjaka civila. Samo u selu Sasina ubijeno je 60-70 lica. Ubijanja su vršena u Sanakeramu, Kruharima, Tomini, Trnovi, Vršu, Okreču i Došćima.

Od 18. do 21. septembra 1995. Željko Ražnjatović Arkan i njegova jedinica držali su tridesetak muškaraca i jednu ženu zatočene u kotlovnici hotela “Sanus“, gdje nije bilo dovoljno vazduha, vode ni hrane i gdje su bili izloženi maltretiranju i premlaćivanjima. 20. septembra 1995. godine Arkanovi Tigrovi odveli su 12 (dvanaest) Bošnjaka u selo Trnova. Na toj lokaciji ubili su 11 ljudi. Dvanaesti je teško ranjen. Tijela jedanestorice ubijenih nađena su na ovom mjestu 12. oktobra 1995.

Ubijanje i bacanje u masovne grobnice vršeno je bez obzira na godine. Tako su ubijani Bošnjaci od jedne do devedeset godina starosti. U 7 masovnih grobnica prosjek ubijenih je od 20-30 godina, u 10 masovnih grobnica prosjek je od 30-40 godina starosti, ubijeni u prosjeku od 40-50 godina pronađeni su u 8 masovnih grobnica i preko pedeset godina starosti u samo jednoj masovnoj grobnici. Ovi podaci govore da je glavni cilj zločinaca bio ubijanje ljudi i žena u najproduktivnijim godinama u fizičkom, psihičkom i reproduktivnom periodu života.

Ubijeni Bošnjaci općine Sanski Most (oko 800 žrtava genocida) pronađeni su u 30 masovnih grobnica. Najveća masovna grobnica je Hrastova glavica i Sasina. Velik broj Bošnjaka općine Sanski Most trajno se iselio i živi u mnogim zemljama širom svijeta.

4.9.12

ZAPOČELA OBNOVA STAROMAJDANSKE DŽAMIJE "ZALIHOVAC"

ZAPOČELA OBNOVA STAROMAJDANSKE DŽAMIJE  "ZALIHOVAC"  U  MAHALI GORNJI UTRIŠ

                                     – Test za džennet -

Ono o čeme bih da pišem i govorim, pisao sam na istom ovom blogu mnogo puta. I ovaj put, nezaobilazna tema i ono što mi u duši posebnim drhatom treperi – džamija na Zalihovcu tj. Utriška džamija.

»Naseljena mjesta općine Sanski Most« naziv je knjige
dvojice autora,Vedada i Edina Biščevića, koja jednostavno »puca« od dokumenata i statistike.
I o našoj, Staromajdanskoj čaršiji ima čovjek šta pročitati.
Prahistorija, geografske i katastarske karte, slike starijeg i novijeg' datuma…

slika Staromajdanskog bega Rahmetli Bege Mujića…
Malo bih se poslužio statistikom iz ove knjige, nadam se da se autori neće naljutiti.

  Upravo zbog toga što se često znamo pohvaliti historijom našeg Starog Majdana u prilog tome prenosim evo dio teksta.
Dakle u knjizi »Naseljena mjesta općine Sanski Most« izmedjuostalog se kaže :

Citat 1
»Interesantnu statistiku je dao Abdulah Talundžić, koja nije provjerena ali je ipak iznosim.
Statistički podatci o postojanju različitih objekata u Starom Majdanu u 1873 godine:

džamije – 19 (devetnaest)
zgrade državne uprave – 1
mektebi (osnovne škole) – 23,učenika 1004 (muških -729,ženskih – 275)
broj hanova – prenoćišta – 1
broj kuća – 1961
broj dućana – 45
broj magaza – 10
broj hrišćanskih škola i crkava – 1,(broj redovnih učenika - 55,učenica – 12)
Godine 1876. dućana je bilo 48 dok je magaza bilo 12.
Na drugom popisu stanovništva 1885. godine Stari Majdan je imao:89 trgovacai obrtnika,14 vlastelina, 8 begova, i aga,2 kmeta,9 sveštenika,2 općinska službenika,1 učitelja,150 pomoćnih radnika,168 težaka.«
Citat 2

»Legenda kaže da je Stari Mjadan imao 17 džamija.Ibrahim ef.Pašalić-Mulić muderis je pričao da je sa Perinca brda silazilo 40 – 50 fenjera na teraviju u džamiju na Zukića luci više Gornjeg Utriša.«

Citat 3

»Po trećem Austrougarskom popisu iz 1895 godine u Starom Majdanu su bile:6 džamija i 4 mekteba
Džamije:
-Džamija PALANKA-Džamija Gornji Utriš–Pored džamije palanka u Starom Majdanu je bila i »Džamija Gornji Utriš« koja je isto srušena 1992 i još nije obnovljena.Po Austrougarskom popisu bila je vakuf džamija i pripadala je mahali Gornji Utriš sa 11,49 dunuma zemlje.
-Džamija Donji Utriš (srušena 1952)
-Dugandži džamija (Džamija u Dogandži mahale u narodu prozvana Drobadžija mahala pa samim tim i džamij »Dobadžije«),srušena 1952
-Džamija dolnja Gračanica ili Mujića džamija,srušena 1925 godine
Džamija Gornja Gračanica ili »Šehanova džamija«,kao i Mujića džamija i ova je džamija bila vakuf nekog Šehe po čemu je prozvana »Šehanova džamija«,srušena 1925 godine.«






                                      ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸  ¸

                                 "TEST ZA DŽENNET"  -
    poziv za pomoć u obnovi Utriške džamije

 »Test za Džennet?« je tekst kojeg na svom blogu napisah prije ravno četiri godine. Od objave tog teksta javilo mi se podosta Majdanaca i onih koji to nisu, ljudi koji vele da su »ZA« i da podržavaju ideju oko izgradnje tj-obnove ove džamije koja je, uzgred budi rečeno, jedina nakon rata neobnovljena džamija na Medžlisu Sanski Most.
Ne bih htjeo da nam je stalno prošlost važnija od sadašnjosti. Ne bih da se udavimo danas gledajući u juče a sposobni smo da sebi izgradimo i ljepše sutra. Jedan od tih koraka je nesumnjivo izgradnja džamije na Zal'hovcu. Biće to povratak u budućnost sa lijepim osvrtom na prošlost.
Biće pitanja treba li – ne reba li…?Treba kako da ne treba.Treba nama i Majdanskoj i cijeloj nam našoj Bosanskohercegovačkoj budućnosti iša'Allah. Lijepo je čitati kako nekad imadosmo toliko džamija. Gdje su one danas? Gdje smo to danas mi? Gdje je i kakav je naš odnos do nas samih?
Nemojmo se učahuriti i od sebe stvoriti kritičare koji će negodovati i osporavati svaki prijedlog i ideju. Sve je lakše samo ako se ne mora ustajati, a za nafakom ustati se treba.


Sada bih da vam saopštim najnovije vijesti o Utriškoj džamiji o kojoj sam, kako rekoh, toliko govorio i pisao sve ove godine.

Ovaj put to činim sa posebno velikim zadovoljstavom jer, da vam se pohvalim, započela je obnova ove džamije.
Poslovi oko prikupljanja papirologije se privode kraju. 
Započeli smo sa prikupljanjem novčanih sredstava te ovim putem pozivam sve one koji hoće, mogu, žele da daju svoj prilog u ovaj hair da to urade putem žiroračuna
  • Raiffeisen BANK dd
  • Bosna i Hercegovina
  • INSTRUCTIONS FOR PAYMENT
  • Beneficijary´s Bank: Reiffeisen bank dd BIH Sarajevo
  • Swift code: RZBABA2S
  • Address: Danijela Ozme 4, Sarajevo, BIH
  • Details of Beneficiary:
  • Name of Beneficiary: MEDZLIS IZ S MOST
  • Address: UL VAHIDBEGOVA
  • Account no of Bbeneficiary: BA391610635000378740
  • ______________________________________
  • SVRHA UPLATE: DONACIJA ZA IZGRADNJU DZAMIJE ZALIHOVAC STARI MAJDAN
      
    ...ili da se obrate Ismetu Bešiću u Starom Majdanu koji je blagajnik po pitanju prikupljanja novčanih sredstava za ovu džamiju.

     Svi mi znamo kakva je i kolika džamija je bila i valjda smo svjesni da ponovna izgradnja tolikog objekta nije milionska investicija.
    Iskreno se nadam da će ovaj moj prijedlog naići na odobravanje i pozitivnu reakciju u našem narodu. Volio bih da mi se što prije i u što većem broju javite pa da se sa realizacijom krene što prije. Za sva pitanja, informacije, sugestije, prijedloge,

    ideje pišite ili javite mi se putem komentara ispod ovog posta ili putem maila           zalihovac@gmail.com
    Možete nas naći i na facebook grupi "UTRIŠKA DŽAMIJA / ZALIHOVAC" 
    a na istom ovom blogu se nalazi i spisak dosadašnjih donatora.
     
    Za sve daljnje pojedinosti tu smo da se dogovaramo jer opšte poznata je stvar da »Složna braća dvije kuće grade!«


u zadnjem ratu srušena džamija "Zalihovac" u mahali Gornji Utriš u Starom Majdanu
 
Dragi moji.
Ovaj poziv bih završio sa dovom Allahu Uzvišenom da nam pomogne, da nam da snage, volje i strpljivosti da istrajemo u nakani da izgradimo Utrišku džamiju, kuću u kojoj će se Njegovo ime veličati i da na Danu Suda budemo od onih koji će po ovom pitanju svijetla obraza pogledati u oči svome Gospodaru.
Amin