OTVORENO PISMO MINISTRU VANJSKIH POSLOVA TURSKE i MINISTRIMA SVIH ZEMALJA VIJEĆA ZA IMPLEMETACIJU MIRA U BIH

KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE 2000-OSNIVAČ KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA

Saopštenje za javnost

Utorak, 09 Mart 2010 14:29 administrator Upućeno: USA, Velikoj Britaniji, Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj, Kanadi, Japanu, Italiji, Predsjedniku Evropske Unije i Komisije i Turskoj Nj.E. Ahmet Davutogluom Ministar vanjskih poslova Ankari, Republika Turska Poštovani gospodine Ministar: Uvažavajući Vašu funkciju člana Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, ( i predstavnika za OIC-a kao i države ), mi: Dr. Muhamed Šaćirbay potpisnik Daytonskog sporazuma i bivši ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i Dr.Prim. Muhamed Saračević Predsjednik KBSA2000- osnivača Kongresa Bošnjaka Svijeta, zahtjevamo da se odluka Vlade Velike Britanije i Sjeverne Irske o hapšenju dr. Ejupa Ganića, na temelju zahtjeva o izručenju od vlade Srbija preispita. Konkretno, ova akcija Velike Britanije na zahtijev vlada u Beogradu je kršenje Daytonskog sporazuma. Vlada u Beogradu je jednostrano izdala "Nalog za hapšenje" BiH građana bez obzira što je to u suprotnosti sa odlukom po istom pitanju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, ICTY, "Daytonskog sporazuma”, kao i bilateralnih sporazuma. (Postoji barem 18 pojedinaca a možda i nešto više od 400 osoba na takvim tajnim spiskovima). Odluka Velike Britanije da postupi po zahtjevu Beograda za hapšenje dr. Ganića je politička odluka britanske vlade, a ne pravosudna odluka ( uvjereni smo da će to potvrditi i pravni savjetnik u Vašem ministarstvu). Zahtijev Beograda trebao je biti odbijen na političkom nivou Britanske vlade. Sada je takvo ponašanje i Britansku vladu i vlast u Beogradu, stavilo u poziciju da protivrječe autoritetu i odluci ICTY-ja. Primat MKSJ je kodiran u Daytonskom sporazumu i ugovoru i povezan je sa "Pravilima puta", postignutiom u Rimu 1996, kojim je zabranjeno jednostrano hapšenje i procesuiranje od strane država i "strana", bez odobrenja ICTY). ICT je prethodno razmatrao pritužbe po istom pitanju i odbacio zahtjev za progon, na temelju relevantnog međunarodnog humanitarnog prava. Prema tome, primat MKSJ-a po tom pitanju, nije bio poštovan, što je zabrinjavajuće, jer Daytonski sporazum je povrijeđen od strane Vlade Velike Britanije, kao i od vlasti u Beogradu. Moguće motive Vlade Velike Britanije vezano za odluku da uhapsi Dr. Ejupa Ganića, kao i kršenje Daytonskog sporazuma , PIC-a ima obavezu da preispita, jer se predmet odnosi na Beograd kao potpisnika.Takođe je potrebno prispitati postupak još jednog člana PIC-a. tj. Vlade Velike Britanije, čija je tvrdnja da to pitanje podliježe sudu UK neiskrena i netačna. Moramo naglasiti da moguće pitanje izručenja Dr. Ejupa Ganića Beogradu od strane Velike Britanije je u prvom redu političke prirode, a ne pravne. (Uvjereni smo da će taj stav potvrditi i Vaši pravni eksperti). Bez obzira na pravni postupak koji se održava pred sudom u Velikoj Britaniji, ne mogu se maskirati političke namjere i prikriti ne argumentovane optužbe i pravno nedostatni postupci koji bi dočekali Dr Ganića u Beogradu, (osobito imajući u vidu dugogodišnju historiju izbjegavanja hapšenja i procesuiranja ratnih zločinaca koje Beograd štiti  i ne obazire se na zahtjeve i odluke Međunarodnog suda pravde ICJ, i ICTY). Nadalje, tretman gospodina Ilije Jurišića, već nepravedno uhapšenog i osuđenog na 12 godina od strane suda u Beogradu pod sličnim okolnostima, samo potvrđuje našu ocjenu političkog karaktera i nedostatak pravde u postupku. Mi zahtjevamo da se Upravni odbor PIC-a, (Turska u svojstvu predstavnika OIC-a, kao i u mogucnostima njenih nacionalnih kapaciteta), razmotri ovo djelovanje od strane vlade Velike Britanije i vlasti u Beogradu, koje se odnose na pitanje Dr. Ejuba Ganića i g. Ilije Jurišića. Kršenje Daytonskog sporazuma od strane potpisnika, koji su ujedno i članovi PIC-a, ne smije biti predmet primjene selektivne političke sile. U suprotnom, Daytonski sporazum i uloga PIC biti će dodatno ugroženi što će se odraziti na njihovu ulogu u primjeni vladavine prava, kao i mira i stabilnosti u regiji. S poštovanjem, Ambasador Muhamed Šaćirbey     Dr. Muhamed Saračević, predsjednik,  Bivši Ministar Vanjskih Poslova            Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 i  predstavnik BiH u UN,                     Osnivač Kongresa Bošnjaka Svijeta _____________________________________________________________  United States, Russian Federation, Canada, France Germany, Italy, Japan, Presidency of the European Union, European Commission as well as United Kingdom and Turkey, (on behalf of  OIC). HE Ahmet Davutoglu Minister of Foreign Affairs Ankara, Republic of Turkey  Dear Mr. Minister:  In your capacity as Steering Board member of Peace Implementation Council for Bosnia & Herzegovina, (and representative for OIC states as well), we, (I as signatory of the Dayton Accords and former Foreign Minister of Bosnia & Herzegovina and the World Congress of Bosniaks), request that you review the decision of the Government of the United Kingdom and Northern Ireland to detain Dr. Ejub Ganic on the basis of an extradition request and at the behest of the authorities of the Government of Serbia. In particular, this action of Serbia and the UK government in acceding to Belgrade’s detention request is a violation of the Dayton Accords. The Belgrade government has been unilaterally pursuing a “wanted list” of Bosnian & Herzegovinian, “BiH,” citizens despite that this contradicts the authority and review of the International Criminal tribunal for the former Yugoslavia, “ICTY,” the Dayton Accords as well as bilateral agreements. (There are at least 18 individuals and possibly as many as 400 on such secret lists). The decision to accede to the Serbian request to detain Dr. Ganic is at the discretion the UK Government and of a political rather than judicial character, as I’m confident legal counsel in your ministry will confirm. The Belgrade Government’s request should have been rejected at this political/government level. To do otherwise places the UK Government now as well as the Belgrade authorities in the position to contradict the authority and review of the ICTY. The primacy of the ICTY is encoded in the Dayton Accords and related agreements, (as the “Rules of the Road” reached in Rome in 1996 which prohibited unilateral detentions by states and “parties” without review and confirmation of the ICTY). The ICT has previously reviewed the actual episode in question behind this detention and extradition request and rejected to pursue prosecution on basis of relevant international humanitarian law. Consequently, the ICTY’s primacy on such matters, authority was not respected, and more troubling, the Dayton Accord was violated now by the UK Government as well as Belgrade authorities. Possible motives aside regarding the decision to detain, the PIC has the obligation to address this violation of the Dayton Agreement, both as it applies to Belgrade as signatory and especially another PIC member. (Any effort by the UK Government to now contend that this matter is subject to UK Court review is disingenuous, as again we must emphasize the matter to pursue extradition by the UK Government is in the first instance at the discretion of such government and not courts, (as I’m also confident your legal experts will confirm). Whatever proceedings are held before a UK court, they cannot mask the political and frankly flawed proceedings that would await Dr. Ganic in Belgrade, (especially keeping in mind Belgrade’s extended and continuing history of shielding indicted war crimes suspects and failing to yet heed rulings of the International Court of Justice, “ICJ” and the ICTY). Further, the treatment of Mr. Ilija Jurisic, already unjustly detained and committed to 12 years by a Belgrade court under similar circumstances only confirms our assessment of the political character and lack of justice in the proceedings. We request that the PIC Steering Board, ( and Turkey in its capacity as OIC representative and its national capacity), review this action by the UK government and the Belgrade authorities as they relate to the matter of Dr. Ejub Ganic and also Mr. Ilija Jurisic. Violations of the Dayton Accords by either signatories or PIC members must not be subjected to selective enforcement. Otherwise, the Dayton Accords and the role of the PIC would be further eroded in promoting the rule of law as well as peace and stability in the region. Respectfully Yours, Ambassador Muhamed Sacirbey      Dr. Muhamed Saracevic, president Former Foreign Minister,                      Congress of North Bosniaks 2000 Permanent Representative to UN,         Founder of World Bosniaks Congress Agent before ICJ, Representative and witness before ICTY and Signatory of Dayton Accords,

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu

Husein Hadžalić o sebi i Starom Majdanu
 1. dio 

Mula Mustafa Bašeski kaže, “Šta se zapiše ostane, a šta se pamti isčezne”.A Ivo Andrić kaže, “Šta nisi zapisao kao da nije ni postojalo.”

piše: Husein Hadžalić

Rođen sam 01.01.1928 godine u Starom Majdanu, gdje sam i završio sedam razreda osnovne škole.

Radio sam u rudniku željezne rude Ljubija na radnim mjestima rukovaoc dizel lokomotive i bagera. Bio sam i referent za praćenje utroška goriva i maziva i normativnih akata. Tri mandata sam bio član radničkog savjeta, jednom u OOUR-u Centralna Rudišta i dva puta u Centralnom Radničkom Savjetu i to kao član Upravnog Izvršnog Odbora. Kada sam postao invalid rada postavljen sam za predsjednika Udruženja invalida rada OUR-a Centralna Rudišta i bio sam član izvršnog odbora radne organizacije. Na ovim dužnostima sam ostao sve do svog penzionisanja 31- 1- 1986 godine.

Aktivnosti u Starom Majdanu od 1956 do 1990 godine

1956 godine postao sam član Dobrovoljnogvatrogasnog društva Srari Majdan i bio sam član sve do izbijanja rata 1992 godine.

•

U toku izgradnje izgradnje vodova bio sam član odbora za izgradnju vodovoda, ali sam iz odbora isključen kad sam se primio izgradnje džamije. ( U to vrijeme je na vlasti bila komunistička partija, postojala je sloboda vjeroispovjedanja to se mora priznati. Međutim tada nije bilo poželjno da ljudi koji se bave društveno korisnim radom istovremeno budu aktivni i u vjerskim organizacijama.)

•

Bio sam član odbora za asfaltiranje puta Milin Birt Stari Majdan.

•

Bio sam član odbora Islamske vjerske zajednice za Opštinu Sankski Most.

•

Bio sam član SIZ-a za osnovno i predškolsko obrazovanje, i član izvršnog odbora SIZ-a. (SIZ znači Samoupravna interesna zajednica. Država je raspodjeljivala novčana sredstva SIZ-ovima, a SIZ je na lokalnom nivou raspodjeljivao sredstva za školstvo, zdravstvo itd.)

•

Bio sam sekretar Udruženja penzionera i sekretar Udrženja invalida rada za područije MZ Stari Majdan.

•

1973 godine otvorena je novo sagrađena džamija Palnka. Stara džamija Palanka bila je sagrađena 1670 godine. Zemljotres koji je pogodio naše područije 1969 godine oštetio je džamiju i građevinska inspekcija je zabranila daljnu upotrebu objekta. 1970 godine otpočeta je izgradnja nove džamije. Bio sam član odbora za izgradnju džamije, glavni blagajnik, vodio sve poslove oko izgradnje i nabavke materijala. Takođe sam izradio idejni projekt džamije.

•

1978 godine na moju inicijativu izvršena je ispravka puta na pravcu Gračanica-park.

•

1978 godine isto na moju inicijativu sagrađen je most u mahali Gornji Utriš, za koji sam izradio plan i vodio poslove na izgradnji.

•

1978 godine sagrađen je dalekovod od Dževara do Majdana , te izvršena rekonstrukcija niskonaponske mreže i vanjske rasvjete.

•

1978 godine isti dan, svečano je pušten u rad TV odašiljac i postavljen kamen temeljac za novi vatroogasni dom.

•

1979 godine završeno asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4,5 km.

•

1980 godine asvaltirane su sve ulice u St. Majdanu i otpočeli radovi na asvaltiranju puta Stari Majdan – Stara Rijeka.

•

1982 godine Stari Majdan je dobio Urbanistički plan i nove nazive ulica.

•

1982 godine dobio automatsku telefonsku centralu sa 240 brojeva. U prvoj fazi prikopčano je 60 telefoski brojeva, a udrugoj fazi 1984 godine još 60 brojeva.

•

1985 godine dobiveno je riješenje o eksproprijaciji zemljišta na luci za potrebe proširenja osnovne škole, izgradnje sportskih terena i fudbalskog igrališta.

•

1988 godine zavšena dogradnja osnovne škole. Četiri planirane učionice nisu izgrađe. Iste godine obnovljeni su putevi za zaseoke Brdo Mikanovo, Duge Njive, Kutanja, Alagići i Redak.

Čarijska džamija ”Palanka”

1973 godine svečano je otvorena novosagrađena džamija Palanka, a kojoj je kamen temeljac postavljen juna 1971 godine. Džamija je izgrađena na temeljima stare džamije zvane Palanka, a koja je bila oštećena u zemljotresu 1969 godine. Poslije zemljotresa trebalo je obnoviti staru džamiju i osposobiti je za daljni rad. Tada me je rahmetli otac Husnija zamolio da uđem u odbor za adaptaciju džamije. Zakazan je sastanak odbora gdje sam i ja bio pozvan. Na sastanku se dogovaralo kako osposobiti džamiju, a i bilo je prijedloga o izmjeni nekih zidova unutar džamije. Izabran je “Građevinski odbor” za predsjednika je postavljen Paunović Hamdija, a ja za glavnog blagajnika. Meni je takođe dodjeljeno da vodim sve poslove na izgradnji, nabavci materijala pogađanje poslova i slično. Ja sam tada rekao da ću to primiti samo pod uslovom ako ćemo graditi novu džamiju. Svi su se s tim složili, ali mnogi su bili skeptični i rekli su “Dobro bi to bilo, ali mi to nismo kadri uraditi”. Ja sam rekao da možemo ako hoćemo, i na kraju poslije duže diskusije svi smo se složili i donesena je odluka o izgradnji nove džamije, na temeljima stare čaršijske džamije. Napravio sam odejni projekt džamije koja je bila 14 x 10 metara i imala salu za molitvu, mekteb, intikjaf, abdesthanu, gusulhanu, mafil i kancelariju. 

Munara je bila zidana od posebno izgrađenih betonskih blokova. Blokovi su bili sa fasadom od bijelog cementa i bijelog terasnog pijeska. Munara je bila visoka 35 metara i bila je odmaknuta od zida džamije sa terasom. Kad bi se ukazala potreba za većim prostorom za molitvu, mogao se koristiti mekteb, tako što bi se otvorila dvoja dupla vrata koja su ga razdvajala od mafila (tavana). Pošto je Odbor jednoglasno prihvatio moj idejni projekt, upoznao sam odbor IVZ-a (Islamska vjerska zajednica) Sanski Most, sa našom odlukom o izgradnji nove džamije.Oni su to prihvatili i dali dozvolu za rad. Odlučio sam da lično upoznamo o ovome i reisa Slejmana ef. Kemuru. U Sarajevo smo otišli ja i Hazim Talundžić. Reis nas je lijepo primio i ja sam ga upoznao o izgradnji nove džamije na temeljima sadašnje, te o idejnom projektu sa svim pratećim objektima. On je to prihvatio i rekao da je to dobro i da je to jedinstveni slučaj. Upoznao sam ga da smo donijeli 23 000 000 dinara obveznica od zajma za izgradnju puteva. Mi smo ga zamolili da nam se to zamjeni za gotovinu, kako bi smo mogli otpočeti sa radovima. On je na to pristao i pozvao financijskog službenika kome sam predao obveznice. Službenik je potom otišao u banku i prebacio pomenuti iznos na naš račun. Kada smo završili taj posao dao nam je tipski plan koji smo platili samo 5 000 dinara. Kad smo se vratili kući otpočela je hajka na mene da sam zamjeni 9 500 000 dinra obveznica namjenjenih za put Milin Birt – St. Majdan. U Majdanu je održan partijski sastanak na kome se raspravljalo o ovom slučaju. Sastanku je bio prisutan i sekretar Opštinskog CK Zvonko Merža. Odmah po završetku sastanka saznao sam da se tu rasravljlo o meni i zamjeni obveznica. Sljedeći dan sam sjeo u kola i otišao u CK i zatražio priem kod Zvonke. On me je primio a ja sam ga pitao da li mogu na nešto da se požalim iako nisam član SK (saveza komunista), a on se začudi “ Zar nisi”. Ja sam mu petim izvadkom od banke dokazao da smo mi zamjenili 23 000 000 obveznica dobrovoljnih priloga građana, a ne 9 500 000 od puta, te da je taj iznos prebačen na naš račun.

Imao sam još jednu nepriliku kad se pravila džamija, a to je bilo zbog toga što sam koristio vatrogasnu pisaću mašinu za potrebe oko izgradnje džamije. Ja sam u to vrijeme bio i sekretar vatrogasnog društva. Bile su velike kritike od Opštinskog vatrogasnog saveza i sekretara Hamdije Hadžiahmetovića. Ja sam sa ovim upoznao Ćerima Bešića i Adema Talundžića i onda je donešena odluka da se kupi pisaća mašina.

Na moj prijedlog otšampane su zahvalnice od 100, 200 i 500 dinara koje su poslije poslate po džematima širom BiH. Na taj način smo prikupili značajna novčana sredstva.

Za izradu projekta traženo nam je 2 000 000 dinara s tim što sam ja imao idejni projekt koji sam ja izradio. Sa Ramom Nalićem smo dogovorili da izradi aneks plana na osnovu tipskog plana i idejnog projekta. Pogodili smo se da on napravi aneks za 300 000 dinara Odmah po izradi aneksa poslali smo zahtjev Zavodu za urbanizam za izdavanje urbanističke saglasnosti. Komisija je izašla na lice mjesta i odobrila izgradnju džamije na temeljima stare džamije Palanka. Po dobivanju urbanističke saglasnosti prikupili smo potrbnu dokumentaciju i poslali zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Potom smo počeli sa radovima na rušenju stare džamije. Prilikom rušenja stare džamije izvršena je demontaža mihraba. Mihrab je bio izgrađen od bijelog kamena i jedino je takav mihrab imala još džamija Ferhadija u Banjaluci.

Mihrab je bio ponovo ugrađen u novu džamiju kao i veliki kameni blok iznad ulaznih vrata. Kad je džamija završena prozvana je Majdanskom ljepoticom. Vrijeme je prolazilo, a mi nikako da dobijem tu grđevinsku dozvolu. Zakazali smo sastanak Odbora za izgradnju džamije i upoznali prisutne sa problemom oko grđevinske dozvole. Određena je delegacija u sastavu Hamdija Paunović, Mujo Pašalić i Muhamed ef. Bešić imam, koja je otišla u opštinu. Primio ih Bajro Topalović rođeni Majdanac. Upoznali su ga sa nastalom situacijom. Rekao je “Dobit ćete dozvolu, al napravite nešto lijepo i dobro jer Majdan je stara čaršija.” Dozvola je dobivena dva do tri dana poslije posjete. Dozvola je dobivena zahvaljujući posjeti, a i mom prijedlogu, akonemože u čaršiji onda može na prostoru oduzete vakufske zemlje. Kada je dozvola stigla primio ju je imam Muhamed Bešič i dao meni. Kad sam je pogledao imala je datum od prije 20 dana i bila je malo pogužvana.

Kamen temeljac novoj džamiji postavio je Redžo Sarhatlić, prvi poslije radtni hadžija. Bilo je planirano da svako domaćinstvo da po 150 000 dinara. Na primjer Pašalić Okanović Iza prodala je komad zemlje i dala svoj dio, isto tako je uradila i Paša Hadžalić (moja mati). Dr. profesor Smajo Pašalić je dao svoj dio ali je htio ostati anoniman pa sam ga zaveo pod inicijalima “tz SP”, isto kao i Fadil Bešić. Bilo je dosta članova partije koji su dali prilog a htjeli ostati anonimni. Ismet Bešić koji je radio u Njemačkoj u to vrijeme, prikupio je dosta sredstava i dao mi svesku darovaoca pomoći. Radovi su dobro napredovali, kada su bile veće akcije pripremani su zajednički ručkovi koje organizovali mještani. U toku izgrednje promjenila su se tri predsjednika Odbora za izgradnja džamije. Najduže je bio a ujedno i najbolji Mehmed Murat Hadžimuratović. On je uspio da oko izgradnje aganžuje pored onih koji su išli redovno u džamiju i one koji su išli manje redovno, pa i one koji su volili malo da popiju. Ja sam kao glavni blagajnik i rukovodilac poslova cijelo vrijeme bio prisutan od početka dok su vršile pripreme za izgradnju a i sama izgradnja. Istovremeno dok se gradila džamija , izvršena je adaptacija imamske kuće, uvedena voda i sagrađen sanitarni čvor.

Svečano otvaranje bilo je 29 juna 1973 godine. Džamiju je otvorio reis Sulejman ef. Kemura, na otvoru džamije prema našim procjenama bilo je oko 25 000 ljudi. Na otvoru su bili prisutni predstavnici katoličke i pravoslavne crkve, dok od predsavnika vlasti nije bioniko iako smo ih pozvali. Za vrijeme otvaranja džamije imali smo prihod od 13 000 000 dinara i 6000 njemačkih maraka, koje smo poslije prebacili na račun u banci.

Put za Gračanicu
1978 godine došao sa na ideju da se ispravi dionica puta u čaršiji koji dolazi iz Gračanice i pored parka produžava za Sanski Most. Sazvao sam proširenu sjednicu Savjeta Mjesne zajednice i predložio da se izvrši pomjeranje puta na pomenutoj dionici. Za to smo trebli uzeti ćošak od parka i srušiti ti stare lipe, da bi put bio pravac i da bi se dobio veći prostor za autobusku stanicu. Prijedlog je prihvaćen i tako je i urađeno.

Dalekovod i rekonstrukcija niskonaponske mreže

1978 godine završena je izgradnja 10KW dalekovoda od Dževara u dužini od 2800 metara. Stari Majdan je prije toga bio povezan na trafostanicu na Kozinou sa dalekovodom od 6 KW i u dužini od 7 km. Taj dalekovod nije zadovoljavao poterbe Majdana sa strujom. Za izgradnju trebamo biti zahvalni Ćordić Salki direktoru Elektroprivrede Sanski Mostu inače rođenom majdancu. Sredstva su obezbjeđena iz fonda za elektrifikaciju BiH, a fizičke poslove razvlačenja žice i postavljanja stubova su odradili mještani Starog Majdana. Moja obaveza je bila da organizujem poslove i vodim evidenciju ko je kolio dana radio. Tada smo uveli samodoprinos za obnovu koji je pored novčanog djela imao i dio gdje je svako domaćinstvo trebalo da da 5 radnih dana na godinu u periodu od 5 godina. U istoj akciji izvršena je i rekonstrukcija nisko naponske mreže i dopuna vanjske rasvjete. Na moj prijedlog nabavljeno je 20 svijetiljki od 450W koje su postavljne od raskrsnice u Žabnjaku do kuće do kuće Ćordić Safeta u Gračanici. Potom od iste raskrsnice do Žutog Puta u Utrišu. Po tri svjetljke na dvije bandere na velikom i malom skveru, te dvije svjetiljke na banderu na raskrsnici Zalihovac.

...nastaviće se, inša'Allah

Vancouver 2010

Vancouver 2010

KANADSKA ZIMSKA OLIMPIJADA

 Od svih olimpijada mi smo imali jednu, ZOI Sarajevo, 1984 godine. U svakodnevnim razgovorima sa onima koji prate 21. ZOI u Vancouveru sa ponosom ističemo taj podatak. I skoro da je sve stalo na tome, jer naša zemlja je izgubila na popularnosti otkako su BBC, CNN i drugi prestali da prikazuju ratne reportaže iz opkoljenog Sarajeva, Bihaća i drugih gradova, a poslije toga nemamo se na žalost ničim isuviše dobrim pohvaliti, a na sreću ni mučno lošim razlozima masovnih ubistava, prirodnih katastrofa ...itd, praviti udarne novinske i TV vijesti.

 Piše: Nihad Krupić

Predsjednik BiH Kulturnog Centra Vancouver, Canada

Živjeti u gradu domaćinu za vrijeme Olimpijade je baš zanimljivo. Ljudi radosni, ulice pune, državne zastave na vozilima, veliki ekrani na trgovima i ukratko sve je drugačije. Olimpijada u Vancouveru nije baš na najbolji način počela. Dan prije svečanog otvaranja je poginuo gruzijski sanjkaš. Ledena staza je bila isuviše brza za mladog i neiskusnog gruzijca. Zimski sportovi su opasni po život, a takmičari se sada već masovno tokom natjecatelja dovode do rizičnih situacija želeći postići što bolji rezultat. Onda se na otvaranju nije otvorila peta baklja, a drugi dan je u Njemačkom visokotiražnom Bildu osvanula prilično oštra kritika organizacije smještaja. Od nedovoljnog broja sobnih grijalica do tankih zidova. Posebno ogorčenje vođstva njemačkog tima je kako sportisti jedu iz papirnih tanjira sa plastičnim kašikama. Malo me je ovo nasmijalo jer znam da sam se isto osjećao kada sam naručio svoju prvu kafu u Kanadi a oni mi donesoše vruću tekućinu u papirnoj instant čaši, pokrivenu plastičnim poklopcem sa rupom na rubu iz koje sam trebao piti kafu.

Da, ovdje ne žele trošiti vrijeme i novac na pranje tanjira i kašika,nego se kompletni escajg baca u kantu za smeće. Hrana je ionako za mnoge usput, poput svraćanja na benzinske pumpe i sipanja goriva u automobile. A što se tiče zidova, kompletno Olimpijsko selo, tri zgrade u prelijepom dijelu downtawn na samoj obali mora, se odmah po završavanju Olimpijade iznutra renovira. Ruše se spomenuti tanki zidovi, mjenjaju rasporedi i prave se stanovi koji će se prodavati po visokim cijenama. Dakle, male sobice su urađene za nekoliko sedmica upotrebe. I naši ljudi su radili na tim projektima i nisu mogli vjerovati kada su im rekli da stavljaju pločice, kupatila, kuhinje, pregradne zidove itd... za manje od mjesec dana stanovanja.

Biti Olimpijski grad je san svake metropole

U ovoj zimskoj priči za Vancouver je najvažnije sticanje imena olimpijskog grada koje mu je veoma nedostajalo, pored laskavih titula multietničkog, predivnog, i grada sa jednom od najboljih infrastruktura u svijetu. Druga strana Olimpijade, ekonomska dobit ili propast, se još uvijek pažljivo prikriva. Zna se jedino da je utrošeno preko 1, 5 milijardi dolara za gradnju objekata,  medijsku kampanju da se Vancouver prvo u Kanadi izbori kao kandidat za Olimpijadu pa tek onda nametne i svjetskoj olimpijskoj organizaciji. Grad i ljudi su onako, na prvi pogled u jednom skladu. Tako se barem stiče dojam. Ali to genetika građana baš i ne govori, jer je Vancouver najveća destinacija novih imigranata na svijetu. Ponajviše azijskog porijekla. Od prije petnaestak godina su mješavilo rasa i nacija pojačali BiH prognanici i iseljenici. Baš da dobro začine Melting Pot ili na Bosanskom;Topljivi lonac, kako kanađani imaju izraz za svoju zajednicu. 

Sreća i radost na Olimpijadi se mogla vidjeti na mnogim licima sretnih takmičara, gledaoca i djece koja u školama imaju izlete i časove posvećene Olimpijadi. I pošto je Vancouver pun predivnih parkova, uvala, mostova, igrališta...ljudi ukrašeni kanadskim i zastavama drugih zemalja se iskupljaju i uživaju zajedno. Lokalne etničke zajednice navijaju za svoje takmičare, ugošćuju ih i raduju se dobrim rezultatima. Naročito je veliko rivalstvo između kanađana i amerikanaca u hokeju. To je sigurno najgledaniji događaj na čitavoj olimpijadi. Iz razloga što su kanađani veoma ponosni na svoj hokey tim, a i ujedno se smatraju osnivačima ovog sporta. I nije im to pomoglo, izgubili su u grupi utakmicu od amerikanaca, ali to nije smetalo da se opet vesele i pozdravljaju srdačno one koji su nosili američke zastave. Skoro da je nezapamćen masovni nered ili tuča po nekoj etničkoj osnovi u Kanadi i Americi. Navijači protivničkih timova sjede jedni uz druge na tribinama i svi uživaju na veoma lijep i kulturan način. Evropljani bi dosta toga mogli da nauče odavde.

        U nedelju popodne 21. februara 2010 po lijepom i sunčanom vremenu je protekla moja šetnja gradom skupa sa ženom, djecom i prijateljima. Imali smo BiH navijačke rekvizite; zastave, šalove i kape, i ponosno bili dio masovnog šarenila nacionalnih simbola ispod olimpijskog plamena koji je izvijao iz pet uspravnih aluminijskih cijevi na platou Water Fronta u Vancouveru. Takvi smo privukli i interesovanje kanadske nacionalne TV. Pitali su me za našu zemlju i sarajevsku Olimpijadu. Oko nas se hiljade ljudi  tiskalo ispod plamena i pored oznake Vancouver 2010,  želeći napraviti historijski photo. Satima se stajalo u redu ispred galerije zlatnih olimpijskih značaka ili da djeca besplatno lete na visoko uzdignutoj žici na Robson Street, najpopularnijoj ulici u Vancouveru. Kanađani su inače najstrpljiviji stajači u redu, na svijetu. Točila se besplatna vruća čokolada, prodavale se suveniri, značke... i tako sve u duhu sreće što je Olimpijada ovdje i što smo građani jednog takvog grada.Naravno, o svemu bi se moglo pisati danima, jer se događaji mjenjaju kao na traci. Uglavnom užitak je u samom momentu, praćenje takmičenja dođe poslije toga , osim kada se radi o hokej utakmicama. E tek onda sve poludi, ulice opuste i utihnu kao da je smak svijeta. Kanađani su slavili sve svoje medalje na najljepši način i obavezno nakon toga posvećivali čitave emisije zlatnim momcima i djevojkama, prikazujući njihov život i rad do ostvarenja sna zvano:“Biti na vrhu svijeta i slušati kanadsku himnu po mogućnosti da je viša na jarbolu od bilo koje druge, pogotovo američke.“

Susret sa našim olimpijcima

U Vancouveru su doputovali BiH takmičari; Karišik Tanja, Klepić Maja, Novaković Žana, Plakalović Mladen i Rudić Marko, šef ekspedicija Said Fazlagić , članovi Olimpijskog Komiteta  Prof dr. Izet Rađo, Siniša Kisić i Marijan Kvesić, treneri Rejmond Horo, Joza Malus, Šljuka... U subotu 27 februara, dan prije zatvaranja olimpijade, kada su naši takmičari završili učešće, od kojeg je svakako za pohvalu zapaženo 36. mjesto alpinca Marka Rudića, vlasnici Mostar Caffe restorana Elma i Loris Gačić su organizovali susret sa našom delegacijom. Večeru su pripremile vrijedne članice BiH Kulturno- Umjetničkog Društva Zambak, koje su kasnije i premijerno izvele patriotsku pjesmu BOSNA MOJA ZEMLJA napisanu u trenucima inspiracije autora Meline Krupić, nakon čega je atmosfera postala još emotivnija mameći suze i domaćina i gostiju, uz mirisnu bosansku kuhinju, što je i te kako obradovalo počasne goste iz BiH koji su se prilično zasitili sendvića, riže i špageta, brze hrane olimpijske kuhinje.

Malo je riječi koji mogu opisati to veče u Mostar restoranu. Niko nije skrivao emocije, pa se onda orilo od smijeha, pjesme... do riječi tople. Prof Izet Rađo je nakon emotivnog govora u znak zahvalnosti poklonio svoju olimpijsku jaknu Lorisu Gračiću domaćinu susreta. Said Fazlagić je odpjevao dragu sevdalinku NEKO TIHO ULICOM PJEVUŠI,  uz ovacije svih prisutnih. Naša delegacija je bila veoma dirnuta kompletnim gostoprimstvom i sigurno će im ostati nezaobaravan susret sa Bosancima i Hercegovcima Vancouvera. Više od deset hiljada kilometara od rodnog praga su se mogli uvjeriti koliko nam svima srce kuca za domovinom, i kako nam mnogo znači susret sa onima koji ponosno u svijetu predstavljaju našu zemlju. Za onu staru BiH, zemlju Patarena, Bogumila, dobrih Bošnjana se je potrebno žrtvovati. Niko ne donosi drugom sreću na dlanu. Za sreću se treba sam izboriti.Prvo u svom srcu, pa onda i u odsjaju divnih domovinskih predjela i poštovanju drugih zemalja. Još samo kada bi nam visoki državni zvaničnici znali organizovati svoje obaveze i dužnosti i na vrijeme povezati sa našim organizacijama vani kako bi na što dostojniji način dočekali delegacije poput ove olimpijske, nebi nam nigdje bilo kraja.

Dan poslije susreta u Mostar Caffe, na svečanoj ceremoniji zatvaranja smo još jednom mogli vidjeti naše sportiste u zlatnom kanadskom momentu, nakon osvajanja rekordnog broja zlatnih medalja, samo nekoliko sati poslije najvećeg uspjeha u hokeju, dugo očekivane finalne pobjede nad reprezentacijom USA.

Olimpijada je već dan iza nas.  Ostaće lijepe uspomene,  vankuverčani su učinili sve da dostojanstveno prime goste iz čitavog svijeta. Još dugo će sjaj olimpijskog plamena bditi nad ovim gradom, sve dok se njegovi građani probude jednog jutra uz friški tekst iz Vancouver Sun illi Province, dvije najveće dnevne novine, gdje će stajati konačan financijski izvještaja koji će donijeti dugoročni ekonomski oporavak, što je bio slučaj i sa gradom Montrealom nakon davne Ljetne Olimpijade. Ali šta je i ta činjenica u odnosu na ogroman patriotski naboj koji je danima nosio kanađane. Ruku na srce i imali su razloga da se tako osjećaju, jer je ipak Zimska Olimpijada u Vancouveru donijela mnogima veliku radost i nadu da svijet u budućnosti , zahvaljujući upravo olimpijskom duhu ima na koga da se ugleda i očekuje dovoljno progresa i blagostanja da se, ako ništa drugo, opet imamo čemu nadati.

TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE,ALI I SRBIJE, TRAŽE IZRUČENJE DR. EJUPA GANIĆA

Srpsko-britanske i sudske zavrzlame: BiH umjesto da traži oslobađanje oni traže izručenje

Autor: Bnet Press

Od branioca do optuženika: Dr. Ejup Ganić

Tužiteljstvo BiH će, u najkraćem roku, uputiti pravosudnim organima Velike Britanije zahtjev za izručenje Ejupa Ganića i sve potrebne prateće dokumentacije o istrazi koja se vodi u Tužiteljstvu BiH, saopćeno je iz ove institucije.

Tužiteljstvo BiH ističe da je isključivo ono nadležno za procesuiranje kaznenih djela ratnih zločine počinjenih u BiH, a za koje su osumnjičeni državljani BiH.

Posebni odjel za ratne zločine radi na predmetu koji je u javnosti poznat kao "Dobrovoljačka ulica", u kojem je donesena naredba o provođenju istrage, a u okviru koje je jedan od osumnjičenih i Ejup Ganić.

- Iz ovih razloga, pravosudnim vlastima Velike Britanije, kao i diplomatskom predstavništvu ove zemlje u BiH, bit će upućen zahtjev za izručenje Ejupa Ganića BiH na dalje procesuiranje - navedeno je u saopćenju.

Zbog hitnosti situacije, Tužiteljstvo BiH zatražit će i uključivanje drugih nadležnih pravosudnih institucija i institucija izvršene vlasti u BiH, prvenstveno Ministarstva pravde BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, Interpola kao i Ministarstva vanjskih poslova BiH u ovaj slučaj

- Postupke u kojima pravosudni organi Republike Srbije raspisuju tjeralice za državljanima BiH, smatramo kontraproduktivnim i takvi gestovi samo štete istragama koje vodi Tužiteljstvo BiH - zaključeno je u saopćenju.


I Srbija traži izručenje Ganića
Kako jaljaju srbijanske agencije dr. Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH, uhapšen je u Londonu po zahtjevu Srbije i u pritvoru ostaje do 29. marta. Izručenje traži i Srbija.

Agencije naglašavaju da je Ganić tokom večeri izveden pred sud, koji mu je odredio pritvor do sljedećeg ročišta, 29. marta. Ministarstvo pravde Srbije najavilo je da će ujutru uputiti molbu za njegovu ekstradicju, a Srbija ima 45 dana da pošalje kompletnu dokumentaciju na osnovu koje će sud odlučivati o zahtjevu za izručenje.

MUP Srbije raspisao je početkom 2009. godine potjernice za 19 osoba iz BiH, među kojima i za Ganićem, zbog navodnog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine.

Ejup Ganić uhapšen je na osnovu zahtjeva srpskih vlasti na aerodromu Hitrou kada je pokušao da napusti Veliku Britaniju, saopštila je policija te zemlje.

Kako prenosi Reuters, policija je navela da je on zadržan na osnovu zahtjeva za izručenje zbog navodne zavjere za ubistvo sa drugim navedenim licima i kršenja Ženevske konvencije, prevashodno zbog ubistva ranjenih vojnika.

O SPOMEN OBILJEŽJU IZ PRVE RUKE

Najbolja, najljepša i najkonkretnija stvar koja se trenutno mogla dogoditi vezana za izgradnju spomen obilježja jeste javljanje sa lica mjesta.Veoma mi je drago što smo u mogućnosti da čujemo iz prve ruke riječ-dvije o projektu i toku

same aktivnosti.

Iz Starog Majdana nam se javlja predsjednik MZ Mirsad Avdagić.Nadam se da će njegovo javljanje pomoći svima nama da što bolje razumijemo i što konkretnije pomognemo izgradnju samog spomen obilježja.

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dragi moji Majdanci.
Kao sto sam i obecao evo javljam se mojim Majdancima da kazem nesto u povodu izgradnje spomen obiljezja u Starom Majdanu.Naime radi se o sljedecem.

autor:Edin Hasanić

Kao sto se vidi na slici, spomen obiljezje Amiru Zilicu, poginulim borcima ABiH i civilnim zrtvama rata koji se planira graditi na trgu Amira Zilica opcinski nacelnik,putem sluzbe za prostorno uredenje,gradenje i stambene poslove,rjesavajuci po zahtjevu MZ Stari Majdan za izdavanje urbanisticke saglasnosti za izgradnju obiljezja,a na osnovu odredaba clana 52,53,54,59 66 zakona o prostornom uredenju USK sluzbeni glasnik USK br.9/98 i 4/04 clana 200 stav 1 zakona o upravnom postupku (sluzbene novine Federacije broj 2/98 i zakljucaka komisije za lokacije od 29.9.2009. god.donosi rjesenje da se dodjeli urbanisticka saglasnost investitoru MZ Stari Majdan za uredenje prostora valicine 22,5 x 11,80 m. na trgu Amira Zilica za izgradnju spomen obiljezja Amiru Zilicu,poginulim borcima ABiH,i civilnim zrtvama rata.Pomenuta parcela se nalazi u zoni gradevinskog zemljista,obuhvaceno prostornim planom opcine Sanski Most (sluzbeni glasnik opcine broj

1/98). Ovo je samo jedan dio rjesenja o urbanistickoj saglasnosti.

autor:Edin Hasanić

Poslije dobijanja rjesenja za urbanisticku saglasnost pristupilo se izradi projekta koji se radio na osnovu idejnog rjesenja Edina Hasanica, a koji se izabrao na demokratski nacin od strane incijativnog odbora koji broji 10 ljudi sa podrucja MZ St. Majdan.
Projekat je zavrsen krajem godine i predat sa zahtjevom 1.2.2010.
za izdavanje gradevinske dozvole.Cijena kostanja izgradnje po projektu iznosi 55.850 bez rasvjete.

Financiranje projekta je planirano na sljedeci nacin:
MZ St. Majdan,opcina Sanski Most,Federalno ministarstvo i Kantonalno ministarstvo po pitanju boraca.Koliko ce ko dati od ovi institucija to mi neznamo,ali smo im aplicirali zahtjevom i projektima.Nasi mjestani koji su u inostranstvu,a zele da ucestvuju u financiranju spomen obiljzja moci ce da uplate novac na ziro racun koji cemo objaviti kad dobijemo upustvo od banke.
Mi se duboko nadamo da nasi mjestani shvataju znacaj ovog projekta i da ce se odazvati u velikom broju,da ovo spomen obiljzje zavrsimo u sto kracem roku,jer na kraju to nam je duznost da se oduzimo nasim komsijama koji su izgubili svoj zivot za BiH, i ubijeni samo zato sto su se zvali drugacije.
To bi bilo za sada toliko puno Selama svim Majdancima ma gdje bili. Svi koji zele da pitaju o spomen obiljezju mogu da se obrate na adresu od Hansa ili moju e-mail.

Avdagic Mirsad