Odbijena žalba ratnog zločinca Nenada Malića

Okolnosti i način izvršenja djela očigledno opravdavaju Malićevo dalje zadržavanje u pritvoru...


24.08.2009. 23:30

Vijeće za ratne zločine Vrhovnog suda Srbije odbilo je kao neosnovanu žalbu Nenada Malića iz Bečeja, osumnjičenog za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u BiH 1992. godine i produžilo mu pritvor za 30 dana, saopšteno je danas iz tog suda.
- Žalba je odbijena, jer postoji osnovana sumnja da je Malić izvršio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina, a okolnosti i način izvršenja djela su očigledno teški i takvi da opravdavaju njegovo dalje zadržavanje u pritvoru - navodi se u saopštenju.
Nenad Malić (47) se sumnjiči da je, kao pripadnik Šeste krajiške brigade Vojske bosanskih Srba, 21. decembra 1992. godine u ugostiteljskom objektu "Fontana" u Starom Majdanu (BiH) ubio dvojicu civila, a trećeg, koji je uspio da pobjegne, ranio.

Izvor :Dnevni avaz

RAMAZANSKA AKCIJA ZA DŽAMIJU U SKOČIGRMU KOD TREBINJA

Velika akcija čitaoca i prijatelja Bošnjaci.Net

Autor: Bosnjaci.Net
Objavljeno: 21. August 2009. 00:08:52

Draga braćo i sestre,

Poštovani prijatelji,

Cijenjeni čitaoci Bošnjaci.Net.

Es-selamu alejkum!

Kao svakog ramazana do sada, i ove godine odlučili smo pokrenuti akciju prikupljanja sredstava za obnovu džamija u istočnoj Hercegovini. Smatramo da je stanje Bošnjaka u BiH daleko najteže u istočnoj Hercegovini, mi smo naše skromne akcije usmjerili upravo na područje pod ingerencijom Medžlisa IZ Trebinje i Medžlisa IZ Mostar. Do sada smo imali akcije za obnovu džamija u Odžaku kod Nevesinja (Ljubovića džamija), Gacku (Zvizdića džamija), Nevesinju (Čučkova džamija), Bileći (Gradska odnosno Obradovića džamija), Gornjem Grančarevu kod Trebinja i Rudom (Gradska džamija).

Uz ovaj mubarek ramazan pokrećemo akciju prikupljanja novca za obnovu džamije u selu Skočigrm kod Trebinja. Džamiju su srušili četnici 1992. godine. Akcija će u saglasnosti sa Medžlisom IZ Trebinje trajati cijeli ramazan a novac će se uplatiti na žiro račun Medžlisa, kao sto je urađeno svaki put poslije završene Ramazanske akcije koju vodimo na Bošnjaci.Net.

Džamiju su srušili četnici 1992. godine, sada je tu na jednom mjestu ruševina i temelj. Upravo sada uz mubarek ramazan otvorimo naša srca i donirajmo za ovaj mesdžid!

Osim što Medžlis IZ Trebine radi džamiju u Pridvorcima kod Trebinja i završava mesdžid u Gornjem Grančarevu, oni su ove godine zapoceli poslove na obnovi džamije u Župi, mesdžida u Lastvi (donator je Ademir Jerković), mesdžida u Zasadu u Trebinju i mesdžida u mjestu SKOČIGRM (Skođegrm).

U djelu "Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini" od Hifzije Hasandedića stoji da je to mjesto:

"Smješteno na brdu Visočnik na krajnjoj periferiji Hercegovine i uz granicu Crne Gore. Od Lastve /BiH/ je udaljeno 6 km a od Grahova /Crna Gora/ 11 km. Ovdje se od islamskih ustanova nalazi džamija tj. mesdžid, mezarluk, uz njeg i ruševine mekteba i triju kula. Džamija je situirana na lokalitetu Blatine a sagrađena je oko 1820. godine. To je bila mala građevina dimenzija /vanjskih/nepunih 8 x 8 metara, bez munare i ikakvih arhitekturnih vrijednosti, zidana od pritesanog kamena. Sa četvorostrešnim krovom sagradile su je džematlije iz jednog berata od 6. septembra 1867. godine, saznajemo da u Skočigrmu koji se nalazi u nahiji Korjenići u trebinjskom kadiluku postoji džamija i mekteb koji nemaju nikakva vakufa. Odmetnici /eškije/ iz Crne Gore popalili su muslimanske kuće pa se je svijet razbježao i osiromašio. Pošto se džamija i mekteb nalaze na granici /serhat/ carske države određeno je da se njenom imamu i hatibu daje iz državne blagajne iz prihoda trebinjskog kadiluka po sto groša mjesečno. Berat je izdan Zulfikaru Halifi, sinu Jahjovu kome je stavljeno u dužnost da radi na obnovi i učvršćivanju islama u Skočigrmu..... Ovu džamiju kao i druge u Korjenićima / Lastvi, Grančarevu, Nudolu, Kolobuku, Ušću i Župi često su rušili uskoci i hajduci pa su je džematlije vlastitim radom obanavljale.”

Temelji mesdžida u Skočigrmu

Srušena je i tokom drugog svjetskog rata pa je koncem 1982 ponovo obnovljena kada je u njoj klanjata prva poslijeratna džuma čiji fotos sa džematlijama prilažemo kao i fotografije stanja poslije rasčišćavanja ruševina iz 1993.godine.

Više se porodice Barakovića, Bećirovića, Glavovića, Hadžimahovića, Kapetanovića, Mujačića i Šehovića ne vratiše u svoj Skočigrm. U njemu je danas sve porušeno. Jedino živo i korisno u mjestu je čatrnja iznad mesdžida sa izvorskom vodom kojih izvora ovdje ima više što je fenomen u Herecegovini a ako kažemo da tu uspijevaju i trešnje pa i šljive, onda je sve kazano, kolika je blagodat ovoga mjesta ove vazdušne banje koju sa Trebinjem povezuje dotrajali uski asfaltni put.

Medžlis Islamske zajednice Trebinje je donio odluku da se ovaj objekat obnovi, ne čekajući džematlije baš kao što je na osnovu carskog berata bila pokrenuta obnova tako i Medžlis IZ Trebinje to danas čini. Podrške nemamo, ali imamo oslonac na Allahovu pomoć što je garancija da ćemo uspjeti sa obnovom jer imamo dobar nijjet. Izvođač radova je firma GD “Arhitekt” iz Mostara i radovi su već počeli jer je sve spremno za početak još jedne bitke na Allahovom putu.
21. novembra 1982. nakon džume namaza u Skočigrmu (Arhiva: Bošnjaci.Net)

Svi oni koji bi željeli donirati za obnovu još jedne džamije u istočnoj Hercegovini, neka se obrate našem koordinatoru, dr. Ahmedu Pašiću na e-mail adresu pasic.ahmed@yahoo.com. Ako se naši čitaoci iz BiH žele uključiti u ovu veliku Ramazansku akciju uplate mogu izvršiti direktno na žiro račun Medzlisa IZ Trebinje:


Muftijstvo IZ u Mostaru
Medzlis IZ Trebinje
Broj žiro računa: 1604605500024926
Račun otvoren kod Vakufske banke d.d.


Zajedničkim snagama brže možemo doći do uspjeha, Zato vas pozivamo da se uključite u ovu kaciju i da zajednički uspijemo.

Želimo vam berićetli ramazanske dane i da vam Allah ukabuli vaš post.


Husein ef. Hodžić
Glavni imam za istočnu Hercegovinu


Donatori:
Bošnjaci.Net -------------------------------------100 USD
Ahmed Pašić, Slovenija ----------------------------50 EUR
Samir Bešić, Slovenija -----------------------------50 KM
anonimna osoba -------------------------------------50 EUR
Suada Pasic, Holandija------------------------------50 KM
Katka Zdelar, Zagreb, Hrvatska -------------------50 EUR
Sanela Keranovic-Gorovic, Toronto,Kanada -----50 CAD
Kahric, Slovenija ----------------------------------100 EUR
fam.Salanovic, Slovenija -------------------------100 EUR
Željko Miličević, Kanada -------------------------100 CAD

Amir Porić s porodicom, Slovenija ------------- 100 EUR

Midhat Čehajić,Toronto,Kanada ---------50 CAD

Senad Ovnović (Jablanica,BiH) i Samir Kapidžić (Holandija)----140 KM

Muhamed Mahmutović,Švedska --------------- 100 USD

Samra Pašagić,Slovenija ----------------- 50 €

Elvir Bektašević ,New York ---------- $200

Mehdija Demirović,New York -------- $50

Husein ef. Hodžić,Trebinje,BiH ---- 200 KM

Hazhar ibn Hashim, Singapur - 50 KM

*Ruždija Luković, New York - $300

Selma Kaliman sa Muhamedom Meslac, Rosenheim - 10 €

Salkic Senada i sin Malik, Rosenheim - 20 €

Senada Nuhanović, Rosenheim - 50 €

Nermina Mahić, Rosenheim - 10,00 €

Aida & Fikret Mešić, Rosenheim - 10 €

Edin & Alma sa sinom Zijadom Halilović, Rosenheim - 20 €

Braca Turci iz Genka, Belgija / Brothers Turks from Genk, Belgium - 150 €

Anonimna osoba, 100 EUR

Adnan Balo, Svedska - 2000 SEK

*Nedžad ef. Avdović, New York --- $100

*Senad Garić, San Jose ---- $100

Most BRO iz Danske ----------1500 DKK

Porodica Jakić iz Danske -------500 DKK

Hanifa Ni'mah, Indonezija------$1,000

Efraim Baraković. Danska ------500 DKK

AKCIJA ZAKLJUČENA. PRETVARAJUĆI SVE PRISTIGLE DONACIJE U BH. KM, SAKUPLJENO JE UKUPNO: 6,340 KM

DOLAZI NAM MUBAREK RAMAZAN

Piše: Ishak SEDIĆ

O fadiletima Ramazana i posta mnogo je toga kazano i napisano. Međutim, dolazak svakog Ramazana sa svim blagodatima koje donosi, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Doživljaj i ambijent Ramazana ljudima donose bolje zdravlje, raspoloženje, uvećava im se nafaka i dobra djela i olakšavaju brojni životni problemi. Sve je drugačije i bolje u najodabranijem mjesecu, mjesecu Ramazanu

Vjernici ispunjeni radošću i posebnim raspoloženjem dočekuju svaki Ramazan. Zahvaljuju Allahu, dž.š., što su ga doživjeli i uče dove da im Allah, dž.š., ojača zdravlje i kuvvet da ga isposte i u drugim ibadetima provedu. Čak i ljudi koji puno griješe, u Ramazanu popuste, pa se sustežu od određenih grijeha.

Hvala Allahu što smo u prilici da dočekamo i doživimo i ovogodišnji Ramazan 1430.H.g. Kao i svake godine, imamo prijatelje, rodbinu i komšije koji ne dočekaše ove mubarek dane. To je razlog više da Ramazan maksimalno iskoristimo izvršavajući sve ibadete prije svega post, učenje i druženje sa Kur’anom, jer je on mjesec posta i objave Kur’ana. Ne znamo kada nam je zadnji Ramazan, ali zamislimo kao da je zadnji, pa njegove dane i noći provedimo u zikru, učenju, dovama, darežljivosti i drugim dobrim poslovima. Oni koji su uvijek postili Ramazan, postiće, ako Bog da, i ovaj. Pridružiće im se dio naše omladine koji stasavaju u svojoj vjeri i kojima će ovo biti prvi Ramazan da ga poste.

Među nama su i oni koji još nisu došli tevbe, kojima ovaj odabrani mjesec ne donosi ni duhovne ni tjelesne promjene u svakodnevnom životu. Šta više, oni su opterećeni različitim dilemama i pitanjima kada promatraju postače kako strpljivo poste, kako se lijepo ophode sa svima i sa koliko radosti i raspoloženja provode ove mubarek dane.

Pitaju nas šta nama postačima Ramazan znači, zašto ga toliko spominjemo i toliko se za njega pripremamo? Nama je Mubarek Ramazan najodabraniji mjesec, nama je najdraži, Allah nam ga je podario i u njemu objavio Nur – Svjetlost, Uputu ljudima – Uzvišeni Kur’an. Kur’an je svijetu cijelom opomena do Dana sudnjega. Kako bi svijet izgledao i da li bi uopšte opstojao bez Kur’ana i njegovih brojnih sljedbenika – nas muslimana. U Kur’anu se kaže: „U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...“ (El–Bekare, 185.) I ranije objave su bile u mjesecu Ramazanu, samo što nije bio propisan post. Ahmed ibn Hanbel prenosi hadis: „Suhufi Ibrahimovi objavljeni su prve noći mjeseca Ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći Ramazana, Indžil trinaeste noći Ramazana, a Kur’an dvadeset i četvrte noći Ramazana.“

Zato je Ramazan najodabraniji mjesec i zato je nama – ummetu Muhammeda, s.a.v.s., propisan u njemu post. On je mjesec rahmeta – milosti, magfireta – oprosta i oslobađanja od vatre Džehennema, kako je u hadisu naveo Poslanik s.a.v.s.

Nekima nije jasno što Ramazan nije uvijek u istom periodu i što se uvijek „pomjera“. Da su malo više razmišljali i sami bi zaključili da je u tome velika mudrost. Ovdje se ogleda Allahova milost da su post Ramazana, Bajrami, hadždž i drugi ibadeti određeni po kretanju Mjeseca, po Mjesečevoj, odnosno Hidžretskoj godini koja je nešto kraća od Sunčane godine (deset dana). U ciklusu od 33 godine Ramazan bude u svakom godišnjem dobu tako da muslimani na svim prostorima poste i ljeti i zimi. Kako bi bilo da jedni poste stalno ljeti a jedni zimi, kada su dani kraći i kada je znatno lakše postiti. Evo, Ramazan je opet u ljetnom periodu kod nas, kada su dani dugi i kada su vrućine, pa sve to neće omesti brojne postače da ga ustrajno poste.

Pojedincima nije jasno što vjernici cijeli dan poste, muče se i gladuju. Prije svega to nije mučenje i puko gladovanje. Post ima svoju višestruku korist i sa duhovnog i sa tjelesno–zdravstvenog aspekta. Kako bi drugačije odmorili organe za probavu da nije posta. I ljekari preporučuju gladovanje u određenim periodima radi liječenja određenih bolesti. Ne znam zašto se ustručavaju reći: „Postite!“, kao što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Postite, bit ćete zdravi!“. (Taberani) Potrajalo bi kada bi navodili sve koristi posta za zdravlje, tijelo i dušu postača. Dovoljno je naglasiti da su postači u danima Ramazana zdraviji, raspoloženiji, ljepši, strpljiviji i zadovoljniji od drugih. I još nešto, nama ne smetaju oni što još ne klanjaju i ne poste, već ih sažalijevamo i učimo dove da ih dragi Bog uputi pa da i oni osjete sve ljepote vjere i vjerskih obreda.

Ljudi u svakodnevnom životu imaju brojne porodične probleme, probleme na poslu, u komšiluku i sa ljudima općenito. Među njima vlada nepovjerenje, zavist i zloba. Za te i slične bolesti, lijek se postiže redovnim izvršavanjem ibadeta, obreda i propisa vjere. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Iskušenje (smutnja) čovjeku može biti u porodici, u imovini i u susjedu. Pokriva ih (neutrališe) njegov namaz, post i davanje zekata.“ (Buharija) Postač koji se susteže od jela i pića čuva se i od svakog drugog grijeha. Čak, i kada ga neko uznemirava, on mu ne uzvraća, jer se u hadisu kaže: „Nije post samo sustezanje od jela i pića, pravi post je sustezanje od svađe i sramotnih riječi. Pa ako te neko napadne psovkom ili grubošću, ti reci Ja postim, ja postim.“ (Hakim i Bejheki) Muhammed, s.a.v.s., je također govorio: „Kada postiš, neka poste i uši tvoje, i oči tvoje, i jezik tvoj, neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I učini da ti dan posta ne bude kao dan kada ne postiš!“

Neki su primijetili da među postačima i klanjačima ima pojedinaca koji ogovaraju, kleveću i uznemiravaju druge. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Koliko je onih koji poste, a od svog posta imaju samo glad i žeđ.“ (Ibnu Madže)

Blagodat sehura, ranog ustajanja prije zore i ljepotu iščekivanja iftara mogu doživjeti samo iskreni postači. Za sehure i iftare Poslanik, s.a.v.s., je rekao:„Ustajte na sehur (na ručak kada postite) jer je u sehuru veliki bereket.“ (Buharija i Muslim) „Ljudima će biti dobro dok budu požurivali sa iftarom.“ (Buharija i Muslim) Dvije su velike radosti koje imaju samo postači: jedna je na dunjaluku, a druga je za Ahiret. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Postač ima dvije radosti: kada iftari raduje se svom iftaru, i kada stane pred svog Gospodara radovat će se zbog svoga posta.“ (Buharija i Muslim)

Od brojnih blagodati u Ramazanu je najodabranija noć, noć Lejletul–kadr, u kojoj je počela objava Kur’ana i za koju je Uzvišeni Allah rekao: „Noć Lejletul–kadr je bolja od hiljadu mjeseci.“ (El-Kadr, 3.) Hiljadu mjeseci je period od 83 godine, dakle, cijeli ljudski život. Provesti tu noć u ibadetu, zikru, učenju Kur’ana i dova, klanjanju noćnih namaza vrijedi kao ibadet cijelog života.

U našoj muslimanskoj – hidžretskoj godini, imamo najodabraniji dan – Dan Arefata, najodabraniji mjesec – mubarek Ramazan, najodabraniji dan u sedmici – petak, pa tako i najodabraniju noć – Lejletul–kadr.

Ljepote Ramazana, posta, sehura, iftara, mukabela, teravija, darežljivosti, sloge, mira i solidarnosti među muslimanima samo se praktično mogu doživjeti, a teško ih je opisati. Nedavno sam slušao kako su jednog teškog bolesnika na samrti pitali šta mu je najžalije od dunjaluka? Najžalije mi je što nikad nisam ni jedan namaz klanjao i ni jedan dan postio. I ovo je dobar išaret mnogima da požure sa tevbom i uđu u okrilje lijepe i čiste naše vjere – vjere islama.

Od brojnih hadisa koji govore o fadiletima Ramazana i posta u njemu, naveo bih i ovaj hadis: „Ko isposti Ramazan; znajući njegove granice, bude se sačuvao od onoga od čega se treba sačuvati, oprostiće mu se grijesi koje je počinio prije Ramazana.“ (Ahmed i Bejheki)

Molimo Allaha, dž.š., da i ovogodišnji Ramazan u zdravlju i rahatluku ispostimo i dočekamo naš veliki praznik, Ramazanski bajram oproštenih grijeha.Amin!

Teks preuzet sa: www.novihorizonti.ba

Bošnjaci na putu opstanka

KALEMI ŠTO STABLA SUŠE






“ U prvim danima života kalem se steže povojima natopljenom kravljom ili konjskom balegom da opstane i zaživi. Za ovaj posao moraju biti hairli ljudske ruke. Kažu.Ni daleko od vrha a ni visoko od korijena. Baš u sredini, gdje je sve na dohvatu. Kod nas Bošnjaka kalema nikad više nego danas. Pedeset godina ih kalemili. Onako baš da stabla liče na sebe, a grane na nešto drugo. Skoro bez boje listova i behara. Ko’ kameleoni nevidljivi i providni. A danas se trebamo više nego ikada prepoznati. Biti prirodni, dugovječni, zaboravljati kalemnjenje jer vrijeme je opasno. Kalemi su odavno kod nas počeli stablo da suše. Strane ruke ih donosili, sjekli bošnjačku koru, utiskivali joj dio tuđeg drveta, zalivalu fuškijom da nam i dan danas smrdi i bašča, i mahala, i dolina, i planina…"

Piše: Nihad Krupić

Drveća oko nas

Drveća su poput ljudi. Istina, više traju i dugovječniji su u ovisnosti kojoj vrsti pripadaju, gdje rastu i šta imaju u okružju.Koliko god pokušavali da odgonetnemo simboliku krošnje drveća dolazimo do momenta kada ostajemo zbunjeni. Nije nam baš sve jasno. Zašto, odkud i zbog čega je drvo usamljeno ili u grupi, redu, bez reda , slobodnih grana… u lugu, prašumi, na proplanku, pustinju, pravo, krivo…nagnuto prema potoku ili rijeci. Drvo se klanja samo vodi, a uvijek odupire vjetru i naglom čovjeku. Nikom više. Što je bliže vodi nekako je nježnije, a pustinji grublje. Oko rijeka imamo mnogo žalosnih vrba. Dugih tankih grana, do dodira vode. Svako drvo blizu vode je mekano, lako lomljivo, više listopadno nego zimzeleno. Drvo je poput čovjeka, što je više u izobilju, sitije i nije žedno, lakše ga poviti i slomiti, poput vrba, breze i lipe, a što dalje od vode tvrdo je, prkosno i dugovječno kao hrastovi, bukve, kesteni…

Bukava ima dosta u našim šumama. Imaju tanku kožu, visoko, čisto i široko stablo i bjelu mekanu sredinu.U našem narodu se kaže za nekoga ko ne pamti ili nije stalan da ima bukovu glavu. Možda, što se bukova stable lome po jednoj liniji. Udariš u vrh cjepanice a ona pukne do kraja. Bukovo drvo se lako zapali i brzo izgori.Od njega ne ostane ni puno pepela. Hrast je nesto posebno. Tvrd, dugotrajan. Finih boja listova u jesen. Od hrasta sve možeš napraviti. Od lule do čamca…Dugovječnost civilizacije se poistovjećuje sa hrastom. Mnogi narodi i zemlje imaju hrastov list kao svoj simbol. Oni tako kažu svijetu da će nadživjeti svoje stare hrastove šume.


Hrvati i Slovenci vole lipe.Lako se cijepaju i tešu, pa se od njih prave fine ograde oko imanja. Crnorgorci vole jablane. Visoki ko’ jablani, baš kako im Njegoš poruči : “Ko na višijem stoji, dalje vidi”. Srbi vole vite jele i borove, jer su blizu neba i mogu rasti na liticama stijena gdje bijeli orlovi donose svoj plijen i nesmetano ga čereče i jedu. Slavonci vole hrast jer se od njega pravi dobro bure za vino. Dalmatinci vole smokvu jer može izdržati veliku toplotu a Bošnjaci vole orah jer im pravi hlad dok piju kahvu, šerbe i dočekivaju goste u svojim avlijama. Skoro svako od nas je odrastao ispod velike krošnje najmanje jednog oraha.


Kada bi određivao drvo svog naroda, bio bi to kesten. Volim drvo kestena. Ima divan cvijet i nevidljiv plod. Što je god teže do kestena doći više te privlači.Moraš se dobro namučiti da ga ubereš. Otrgnuti žilav i bodljikav grozd sa grane.Ako je zelen razbiti ga kamenom, ako je zreo, raspučiti rukom, dok ne ispadne kafena kugla. I nju moraš guliti, pa onda kuhati ili pržiti do prvog zalogaja. Ni isuviše sladak da bi ga u ustima zadržavao, a ni gorak da bi se mrštio dok ga gutaš. Kesten nema isti miris kada je kuhan i pržen. Sva mahala može da zamiriši od prženog kestena. Kesten je inače pravo čudo, kada i stojiš ispod njega ne možeš odmah spoznati je li divlji ili pitomi. Kada je u divljem okružju izgleda pitomo, a u najpitomijem dovoljno divlje da si uvijek u dilemi gdje i kome kesten pripada. A prava istina je kesten pripada samo sebi i prostoru gdje raste. Gdje kesten pusti korijene ne iščupa ih ni oluja, ni vjetar, ni granata. A njegovi korijeni se šire i umnožavaju kao kod nijednog drugog drveta. Ja bih svu Bosnu i Hercegovinu kestenom zasadio. U lijepim redovima, pokraj puta i svake kuće. Na visovima, dolinama, pored rijeka i jezera. U sred grada i sela. Da nam čuva imanje svojim žilama i kuće svojim krošnjama. A kestenov list bi stavio na našu zastavu u sredini između tri ljiljana, neka su skupa zanavijek.


Kalemi među nama

Kod Bošnjaka je bio običaj da imaju barem jedno zakalemljeno stablo u avliji ili bašti. Birali su drvo čije grane su bile skoro suhe a stablo još uvijek dovoljno živo. Stablo poravnaju na nekoliko metara od zemlje, ili mu do kraja grane skrešu i zakaleme ih nekom drugom voćkom.

A baš je taj kalem čudan! Obična zelena grančica drugog drveta odrezana u koso da se pod određenim uglom spoji sa sočnim i zdravim dijelom stable ili veće grane, nekog drugog drveta i pokuša mimo prirode i njenih pravila da opstane, ozeleni, procvjeta i donese plod jednog dana.U prvim danima života kalem se steže povojima natopljenom kravljom ili konjskom balegom da opstane i zaživi. Za ovaj posao moraju biti hairli ljudske ruke. Kažu.Ni daleko od vrha a ni visoko od korijena. Baš u sredini, gdje je sve na dohvatu. Kod nas Bošnjaka kalema nikad više nego danas. Pedeset godina ih kalemili. Onako baš da stabla liče na sebe, a grane na nešto drugo. Skoro bez boje listova i behara. Ko’ kameleoni nevidljivi i providni. A danas se trebamo više nego ikada prepoznati. Biti prirodni, dugovječni, zaboravljati kalemnjenje jer vrijeme je opasno. Kalemi su odavno kod nas počeli stablo da suše. Strane ruke ih donosili, sjekli bošnjačku koru, utiskivali joj dio tuđeg drveta, zalivalu fuškijom da nam i dan danas smrdi i bašča, i mahala, i dolina, i planina.


Ako ništa drugo u životu naučio sam prepoznavati kalamljene pripadnike mog naroda. U zadnje vrijeme se masovno odaju. U domovini , a i dijaspori radeći i dalje nikad napornije za tuđi interes. Ili popunjavaju avlije u Bosni skupocjenim automobilima ili svoj rezime u dijaspori titulama predsjednika pojedinih organizacija. Boli njih briga za Bošnjake i Bosnu. Njima je domovina gdje im je dobro. Nije baš prijatno biti u društvu takvih, ali zbog onih drugih stalnih, dugovječnih, stabilnih širokih, dubokih korijena, baš poput kestena naših, i dalje svojom voljom učestvujem u procesu konačnog spasa najzdravijeg dijela svoje nacije. Da bi nam opstala Bosna i Hercegovina. Bez nas nema ni nje a ni Islama i pogotovo muslimana na Balkanu.Bošnjaci su odlučujući faktor u opstanku svoje jedine domovine.


Korijeni što avliju ljube

Sve naše zajednice su teretne, uz mnogo ambicioznih, dobro nakalamljenih pojedinaca. Neki su se otkrili do kraja , neki još nisu.Zadnji susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike u Jaksonville, maja ove godine, su bili po mnogo čemu najvažniji do sada. Zbog same budućnost naše zajednice ovdje. Na jednoj strani su bili vrijedni dobri domaćini i gosti koji su došli da učestvuju u festivalu bošnjaštva, Islama i historijskom momentu otvaranja Bošnjačkog Islamskog Kulturnog Centra. Svjesni svakog damara svojih korijena i starosnog koda stabla koje opstanak znači. Na drugoj strani je bila grupica nakalamljenih ili hibridnih, agronomski rečeno, koja možda i nesvjesno, daj Bože da je tako, već godinu dana suše bošnjačko stablo u Sjevernoj Americi. A to stablo američkog bošnjaštva staro više od 100 godina. Odgojilo nekoliko generacija što nije zaboravilo svoje porijeklo.Pustilo korijenje odavde do Bosne. Džemijetul Hajrije prije se zvalo, a danas Bosansko Američka Kulturna Asocijacija- BACA. Mesud Kulauzović, Šaban Torlo, Salih Zukić… iz ove organizacije su stalno sa nama. Oni su bili domaćini svih važnijih manifestacija bošnjaštva u Americi. Dočekali i ugostili na hiljade. Ništa im nije teško, samo neka ne presušujemo.


Ove godine je posebno zadovoljstvo na Susretima Bošnjaka bilo vidjeti i slušati Dr. Nedžiba Šaćirbegovića i Hadži Bećira Beću Tanovića. Prešli osamedesetu, i opet sa nama , rame uz rame.Koliko bošnjaštva i Islama u njima ima pomalo me i strah reći. Bojim se da nisam kadar opisati te ljudska stamene žive legende našeg ponosa, dostojanstva i identiteta. Grlio sam i jednog i drugog, u želji da mi uvijek u rukama ostane taj dodir. A oni i dalje poput kestena. Jaki u podnožju, široki u krošnji i beskompromisni u spoznaji da samo najpošteniji i najistrajniji Bošnjaci mogu biti od koristi svojoj zajednici. Pored njih se čovjek osjeća sigurno i ponosno uz nevjerovatnu snagu da pokaže sebi, svom narodu i svijetu da su Bošnjaci drevni narod reda, dugovječnosti, rađanja, umiranja ali ne i izumiranja.


A odavde iz Amerike se nekako sve bolje vidi i više voli. I ono nebo, i zemlja, i voda, i sve drugo što nam je nekad bilo usput, na dohvat ruke, kraj kuće u mahali, u selu, gradu…Srećom, Bošnjaci su davno određeni da budu narod čvrste vjere, dubokih korijena i širokih pogleda, a došlo je i vrijeme da nikad ne dopusti više da i dalje bude poligon za neka nova kalemljenja.

ZAHTJEV ZA POVRATAK IMENA BIH GRADOVA KOJA SU PROMJENJENA PRIJE ILI U TOKU AGRESIJE/RATA 1992-1995

KONGRES BOŠNJAKA
SJEVERNE AMERIKE 2000
KBSA 2000

Osnivač
KONGRESA BOŠNJAKA
SVIJETA

1810 N. Pfingsten Rd, Northbrook, IL 60062, USA
Sponsori:
BOSANSKO-AMERIČKA KULTURNA ZAJEDNICA, ISLAMSKA ZAJEDNICA BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE, ISLAMSKI KULTURNI CENTAR CHICAGO,, SDA USA-CANADA, BOSANSKO-AMERIČKI INFORMATIVNI CENTAR, ZAJEDNICA BOŠNJAKA GACKO-CHICAGO,

ZAHTJEV ZA POVRATAK IMENA BIH GRADOVA KOJA SU PROMJENJENA PRIJE ILI U TOKU AGRESIJE/RATA 1992-1995

Ustavni Sud Bosne i Hercegovine

Reisa Džemaludina Čauševića 6/III (zgrada Predsjedništva)

71000 Sarajevo, BiH

Telefon: +387 33 251 226

Faks: +387 33 561 134

Email:

info@ustavnisud.ba

U prilogu upućeno:
US Embassy in B&H; OHR, Predsjedništvo BiH: Haris Silajdžić, Željko Komšić, Nebojša Radmanović; Vijeće Ministara: Nikola Špirić; Parlamentarna Skupština: Predstavnički dom i Dom naroda; Ured Visokog Predstavnika: Valentin Inzko; SDA,SBiH,SDP,SNSD, Dr. Mustafa ef. Ceric, Reisu-L-ulema i Grand Mufti of BiH

August 9, 2009

Poštovani i časni sude:

U ime više od 350,000 Bošnjaka Sjeverne Amerike, prognanih iz Bosne i Hercegovine i organizacija koje ih predstavljaju , podnosimo Vam zahtjev da na osnovu člana II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, donesete neopozivu odluku o povratku imena svih opština i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini, koji su promjenjeni prije ili u toku agresije/rata 1992-1995 . godine. Tražimo da se ukinu nazivi koji nikada nisu postojali, kao npr.: Kozarska Dubica- prije Bosanska Dubica; Novi Grad- prije Bosanski Novi, Brod-prije Bosanski Brod, Kneževo- prije Skender Vakuf, Kostajnica- prije Bosanska Kostajnica, Gradiška- prije Bosanska Gradiška, Šamac- prije Bosanski Šamac i ostalih…

Pravno uporište našeg zahtjeva leži u: UN povelji o ljudskim pravima i građanskim slobodama, 4. Ženevskoj konvenciji o zaštiti civila u vrijeme rata, Helsinškoj povelji o ljudskim pravima, Ustavu Republike BiH iz 1990. godine i na kraju Dejtonskom Ustavu iz 1995. godine.

Moralna osnova našeg zahtjeva leži u činjenici da se budućnost jednog grada, kao i države ne može zasnivati na genocidnim idejama i posljedicama progona jednog naroda sa njegovog stoljetnog ognjišta. Održavanje ovog stanja je nagrada zločincu i kazna žrtvi, i spriječavanje integracije Bosne i Hercegovine u evropske političke, ekonomske, kulturne, naučne i svake druge institucije

Etnička osnova našeg zahtjeva leži u činjenici da bi prihvatanjem promjena naziva gradova bez saglasnosti svih etničkih skupina koji žive u njima postalo podstrek za buduće nosioce fašisoidnih ideja o instaliranju jednonacionalnih država, gradova i vlasti u njima. To nikako ne može i ne smije biti odrednica naše budućnosti.

Preimenovanjem gradova odlukom tadašnjih vlasti, je narušen legalni ustav Republike BiH. Novo ime grada, kao i izmjena gradskih simbola, naziva ulica i mnogih institucija: pedagoškog, kulturnog, političkog, sportskog i privrednog karaktera su donešena u opštinskim strukturama vlasti, jednonacionalnog (srpskog) sastava poslije odstranjivanja iz politike, privrede, policije i teritorijalne odbrane kadrova bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su legalno izabrani na prvim višestranačkim izborima u BiH 1990. godine.

U tom vremenu su najviši opštinski službenici na posao dolazili u uniformama Vojske RS davajući otvoreno do znanja svim građanima da je vlast u gradu preuzela srpska vojna i policijska hunta. Odbornici skupštine u pomenutim gradovima, 100 procentno srpskog sastava, sa svih gradskih institucija skidaju prefiks Bosanski, preimenuju sve i jednu ustanovu koja je u sebi ima naziv nesrpskog porijekla, sve u funkciji velikosrpskog scenarija stvaranja etničko čisto srpskih gradova, ostvarajući tako plan o zaokruživanju Velike Srbije u jedan teritorij.

Srpski inžinjering prekrajanja historije i demografije se najbolje vidi na postojećim zvaničnim web prezentacijam opština kojima su promjenjena imena gdje se nigdje ne spominje da su ovi gradovi u svom imenu prije nosili drugo ime, kao i kakva je struktura stanovništva bila u njima prije agresije-rata 1992-1995.

Ostanak sadašnjih naziva gradova kojima su izbačena Bosanski-a bi bilo i pomirenje sa velikom nepravdom učinjene nad nama i legalizovanje odluka vlasti gradova od 1992 do 1995 godine, gdje smo bili ubijani, zatvarani, mučeni, pljačkani i na kraju masovno protjerani samo zato što smo drugačije nacije i vjere. Dugoročno ovo vodi nestanku države BiH, što je već i naglašeno jednostranim otvaranjem predstavništva RS u centrima EU, kao što je Brisel.

Mi, Bošnjaci, Hrvati i ostali građani ovih gradova, privrženi državi Bosni i Hercegovini se ne možemo odreći rodnih gradova bilo gdje da se nalazimo i samo ispunjavanje našeg zahtjeva bi nagovjestilo potpuno novu budućnost Bosne i Hercegovine, postojanje državnosti na svakom pedlju ove zemlje i zakonsko spriječavanje političke, rasne, vjerske, ekonomske i svake druge dominacije jedne etničke zajednice nad drugom.

U ime KBSA 2000 i gore navednih institucija
Prim. Dr. Muhamed Saračević
Predsjednik UO KBSA 2000

Kontakt osoba:
Nihad Krupić
Podpredsjednik UO KBSA 2000
i povjerenik za Kanadu
Email :

nkrupic@shaw.ca