ZAHTJEV ZA POVRATAK IMENA BIH GRADOVA KOJA SU PROMJENJENA PRIJE ILI U TOKU AGRESIJE/RATA 1992-1995

KONGRES BOŠNJAKA
SJEVERNE AMERIKE 2000
KBSA 2000

Osnivač
KONGRESA BOŠNJAKA
SVIJETA

1810 N. Pfingsten Rd, Northbrook, IL 60062, USA
Sponsori:
BOSANSKO-AMERIČKA KULTURNA ZAJEDNICA, ISLAMSKA ZAJEDNICA BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE, ISLAMSKI KULTURNI CENTAR CHICAGO,, SDA USA-CANADA, BOSANSKO-AMERIČKI INFORMATIVNI CENTAR, ZAJEDNICA BOŠNJAKA GACKO-CHICAGO,

ZAHTJEV ZA POVRATAK IMENA BIH GRADOVA KOJA SU PROMJENJENA PRIJE ILI U TOKU AGRESIJE/RATA 1992-1995

Ustavni Sud Bosne i Hercegovine

Reisa Džemaludina Čauševića 6/III (zgrada Predsjedništva)

71000 Sarajevo, BiH

Telefon: +387 33 251 226

Faks: +387 33 561 134

Email:

info@ustavnisud.ba

U prilogu upućeno:
US Embassy in B&H; OHR, Predsjedništvo BiH: Haris Silajdžić, Željko Komšić, Nebojša Radmanović; Vijeće Ministara: Nikola Špirić; Parlamentarna Skupština: Predstavnički dom i Dom naroda; Ured Visokog Predstavnika: Valentin Inzko; SDA,SBiH,SDP,SNSD, Dr. Mustafa ef. Ceric, Reisu-L-ulema i Grand Mufti of BiH

August 9, 2009

Poštovani i časni sude:

U ime više od 350,000 Bošnjaka Sjeverne Amerike, prognanih iz Bosne i Hercegovine i organizacija koje ih predstavljaju , podnosimo Vam zahtjev da na osnovu člana II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, donesete neopozivu odluku o povratku imena svih opština i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini, koji su promjenjeni prije ili u toku agresije/rata 1992-1995 . godine. Tražimo da se ukinu nazivi koji nikada nisu postojali, kao npr.: Kozarska Dubica- prije Bosanska Dubica; Novi Grad- prije Bosanski Novi, Brod-prije Bosanski Brod, Kneževo- prije Skender Vakuf, Kostajnica- prije Bosanska Kostajnica, Gradiška- prije Bosanska Gradiška, Šamac- prije Bosanski Šamac i ostalih…

Pravno uporište našeg zahtjeva leži u: UN povelji o ljudskim pravima i građanskim slobodama, 4. Ženevskoj konvenciji o zaštiti civila u vrijeme rata, Helsinškoj povelji o ljudskim pravima, Ustavu Republike BiH iz 1990. godine i na kraju Dejtonskom Ustavu iz 1995. godine.

Moralna osnova našeg zahtjeva leži u činjenici da se budućnost jednog grada, kao i države ne može zasnivati na genocidnim idejama i posljedicama progona jednog naroda sa njegovog stoljetnog ognjišta. Održavanje ovog stanja je nagrada zločincu i kazna žrtvi, i spriječavanje integracije Bosne i Hercegovine u evropske političke, ekonomske, kulturne, naučne i svake druge institucije

Etnička osnova našeg zahtjeva leži u činjenici da bi prihvatanjem promjena naziva gradova bez saglasnosti svih etničkih skupina koji žive u njima postalo podstrek za buduće nosioce fašisoidnih ideja o instaliranju jednonacionalnih država, gradova i vlasti u njima. To nikako ne može i ne smije biti odrednica naše budućnosti.

Preimenovanjem gradova odlukom tadašnjih vlasti, je narušen legalni ustav Republike BiH. Novo ime grada, kao i izmjena gradskih simbola, naziva ulica i mnogih institucija: pedagoškog, kulturnog, političkog, sportskog i privrednog karaktera su donešena u opštinskim strukturama vlasti, jednonacionalnog (srpskog) sastava poslije odstranjivanja iz politike, privrede, policije i teritorijalne odbrane kadrova bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su legalno izabrani na prvim višestranačkim izborima u BiH 1990. godine.

U tom vremenu su najviši opštinski službenici na posao dolazili u uniformama Vojske RS davajući otvoreno do znanja svim građanima da je vlast u gradu preuzela srpska vojna i policijska hunta. Odbornici skupštine u pomenutim gradovima, 100 procentno srpskog sastava, sa svih gradskih institucija skidaju prefiks Bosanski, preimenuju sve i jednu ustanovu koja je u sebi ima naziv nesrpskog porijekla, sve u funkciji velikosrpskog scenarija stvaranja etničko čisto srpskih gradova, ostvarajući tako plan o zaokruživanju Velike Srbije u jedan teritorij.

Srpski inžinjering prekrajanja historije i demografije se najbolje vidi na postojećim zvaničnim web prezentacijam opština kojima su promjenjena imena gdje se nigdje ne spominje da su ovi gradovi u svom imenu prije nosili drugo ime, kao i kakva je struktura stanovništva bila u njima prije agresije-rata 1992-1995.

Ostanak sadašnjih naziva gradova kojima su izbačena Bosanski-a bi bilo i pomirenje sa velikom nepravdom učinjene nad nama i legalizovanje odluka vlasti gradova od 1992 do 1995 godine, gdje smo bili ubijani, zatvarani, mučeni, pljačkani i na kraju masovno protjerani samo zato što smo drugačije nacije i vjere. Dugoročno ovo vodi nestanku države BiH, što je već i naglašeno jednostranim otvaranjem predstavništva RS u centrima EU, kao što je Brisel.

Mi, Bošnjaci, Hrvati i ostali građani ovih gradova, privrženi državi Bosni i Hercegovini se ne možemo odreći rodnih gradova bilo gdje da se nalazimo i samo ispunjavanje našeg zahtjeva bi nagovjestilo potpuno novu budućnost Bosne i Hercegovine, postojanje državnosti na svakom pedlju ove zemlje i zakonsko spriječavanje političke, rasne, vjerske, ekonomske i svake druge dominacije jedne etničke zajednice nad drugom.

U ime KBSA 2000 i gore navednih institucija
Prim. Dr. Muhamed Saračević
Predsjednik UO KBSA 2000

Kontakt osoba:
Nihad Krupić
Podpredsjednik UO KBSA 2000
i povjerenik za Kanadu
Email :

nkrupic@shaw.ca

DIJASPORA : DOMAĆI

Ono sto vec prelazi u tradiciju Staromajdansku je nogometna utakmica koja se odigrava svake godine u vrijeme godišnjih odmora.

Sa jedne od ranije odigranih utakmica

Tada se naime kod svoje kuće sastane raja što se razidje od mašrika do magriba.Upravo ta razdvojenost,rastavljenost prouzrokovana rastjerivanjem ratnih devedesetih je ono što izaziva buru emocija.Plače se i smije čovjek istovremeno.Nek' to naziva kako ko hoce al' meni se čini da bi se taj osjećaj mogao i sevdahom nazvati.

Pomješanost je to emocija u kojima po pravilu one lijepe nadvladavaju ružne tj.ružna sjećanja i osjećanja insanska.
Željan druženja,muhabeta,divana i derneka sastane nas čovjek...onaj što iz Majdana ode i onaj što ga iz Majdana ispraća i u Majdanu dočekuje, te se na svaki način druži i na taj način učvršćuje vezu na neki način sa samim sobom.
Jedan od načina tog druženja i učvršćivanja je utakmica koja se svake godine organizuje kako već rekoh u vrijeme godišnjih odmora.Baš tu tekmu nazvasmo "DOMAĆI protiv DIJASPORE",nešto pouput Bentonovog "Kramer protiv Kramera" sa Dustinom Hoffmanom u glavnoj ulozi.
U "Domaći protiv Dijaspre" nema glavnih uloga.Svi su glavni likovi.I organizatori i učesnici tekme i ...svi od-do.Nema glume,svi zajedno a kad se završi utakmica onda se ustvari počinje.
Druženje,dernek..drž'-ne daj.

Ne prisustvovah utakmici lično al' evo prije par trenutaka mi javiše da se završila još jedna utakmica i da se druženje nastavlja u klubu.
Javiše mi (Domaći) otprilike slijedeće:
"Evo nas u klubu.Dernek.Bila utakmica,opet nas dijaspora smlatila!"Vele jedan od ljepših poteza bijaše prodor Kuke (nije Pavel) po lijevoj strani...aplauz k'o bura."
Rezultat nije bitan.Bitno je da se zna ko je pobjednik...a pobjednici su svi.
Golove dadoše Ako,Ćara,Eldin-Akin,Nisvetov mali a i Meko je igr'o.
Sve mi ovo plaho draga vijest a najviše me veseli što dolazi nova generacija,sin od onog',mali od onog'.Uspješna je to generacija što škole uče po univerzitetima i školama od mašrika do magriba ovodunjalučkog i na toj širini "igraju glavom" a kad dodje vrijeme da se za vrijeme godisnjih odmora u Majdanskoj kotlini igra revialna utakmica onda opet ista ta omladina "igra glavom" uspješno zamjenjujući svoje očeve na "Avdince luci" i u dresovima kluba što još uvijek nosi svoje staro ime.I jedna veoma lijepa stvar,uvijek pobijede domaći jer gostiju ustvari nema.
Meni se čini da je sve ovo što vam rekoh sve u jednu moglo stati...sevdah!

SREBRENICA

Dio hutbe reisu-l-uleme dr.Mustafe ef.Cerića održane u Srebrenici jula 2005 god.

Pripremajući se za današnju hutbu, tražio sam poglavlje u Kur'anu Časnome u kojem se može prepoznati priča o Srebrenici. I našao sam.

U devedesetom poglavlju el-Beled (Grad) Allah Uzvišeni govori nam:

(Ne) kunem se gradom ovim u kojem su dopustili da te protjeraju ili ubiju.(I [ne] kunem se) roditeljem i onim koji ga je rodio! Čovjek je stvoren da se trudi u svom životu!Misli li on da mu niko ništa ne može?!On govori: "Potrošio sam ogromno blago"!Zar misli da ga niko vidio nije?! Zar nije dobio oka dva?!Zar nema jezik i usne dvije?!I zar mu nisu pokazana puta dva – put dobra i put zla?!

Srebrenica je grad u kojem se čovjek rodio i u kojem je živio od pamtivjeka. Srebrenica je grad u kojem se čovjek trudio u životu svom.Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nije došao onaj koji je mislio da mu niko ništa ne može. Koji je rekao: "Ovo je osveta", jer je mislio da ga niko vidio nije. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman. Zaboravilo se, međutim, da čovjek ima oka dva kojim može da vidi. Čovjek ima jezik i usne dvije da može da govori. I čovjek dva puta ima. Slobodan je da izabere jedan od njih – put dobra ili put zla.

Allahu Uzvišeni!

Neka tuga bude nada!

Neka osveta bude pravda!

Neka majčina suza bude dova

Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!

Sanski Most: OPOMENA ZA BUDUĆE NARAŠTAJE

U prisustvu velikog broja građana općine Sanski Most na Trgu ljiljana otkrivena je statua logoraša, visoka 2,35 metara.

Ovaj univerzalni spomenik posvećen svim logorašima, biće trajno svjedočanstvo o zbivanjima na ovim prostorima u ne tako davnoj prošlosti. Svečano su ga otkrili, u ime načelnika općine Sanski Most, njegov savjetnik Izmir Talić, te zamjenik predsjedavajućeg općinskog vijeća i bivši logoraš, Redžo Kurbegović, inače autor projekta. Istovremeno, u neposrednoj blizini otkrivena je i tabla na kojoj se nalaze imena 771 građanina Sanskog Mosta bošnjačke i hrvatske nacionalnosti i radi se o civilnim žrtvama koje su ubijene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Statua predstavlja logoraša u njegovom karakterističnom položaju, s rukama na leđima i pognutom glavom. Za vrijeme boravka u logoru na Manjači, brojni logoraši su izrađivali ovakve minijaturne figure. Jednu takvu figuru izradio je i sanski pouzetnik i bivši logoraš, Hase Osmančević. Prilikom izlaska iz logora, igrom slučaja, Osmančević je tu figuru u izbjegličkom kampu u Karlovcu poklonio američkom političaru Ričardu Holbruku, kao dokaz o postojanju logora. Zanimljivo je da je ovakav motiv prikaza logoraša, zahvaljujući Holbruku , postao svjetski simbol logoraša, te da se takva jedna statua nalazi ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Na ideju da se ovakva skulptura postavi i u Sanskom Mostu, gdje je preko pet hiljada građana iskusilo logorašku sudbinu, došao je Redžo Kurbegović, u čijoj radionici je izrađen spomenik.« Želio sam na ovaj način da od zaborava otrgnem jedan dio historije za koji se nadam da se nikada neće ponoviti. Sem toga, zapazio sam da jedino za logoraše nema nikakvog spomen obilježja iz proteklog rata.», rekao je Kurbegović. On je istakao kako je statua izrađena od konstrukcije koju čine metalne cijevi, te je potom oblijepljena sa 844 pločice koje su zavarene na konstrukciju i potom zaštićene od korozije. „U logorima sam proveo ukupno 422 dana, a broj pločica simbolizuje broj dana i noći. Najzaslužniji za izradu ove statute su radnici u mojoj firmi, Mirsad Saleš i Džemal Krkić, koji su uradili ogroman posao. “, dodaje Kurbegović.

Preko pet hiljada građana općine Sanski Most, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, bili su tokom 1992. godine zatočenici brojnih logora i zatvora. Prema podacima općinskog Udruženja logoraša, evidentirana su 24 mjesta, koja su služila kao logori i zatvori za nevine civile.

izvor: http://radiosana.ba/

HUTBA REISU-L-ULEME U KAMENGRADU

HUTBA REISU- L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

Na prvi petak u mjesecu julu
gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fatiha

Kamengrad, redžeb 19, 1430 - juli 3. 2009.

Reisu - l- ulema dr. Mustafa ef. Cerić je imamio džumu namaz i održao hutbu u Kamengradu.

Prenosimo u cijelosti hutbu reisu-l-uleme:

Kadgod Allah Uzvišeni dadne da kiša padne s neba, pa rijeke poteku koritima s mjerom, bujica ponese otpatke koji plivaju po površini. Slični tome su i otpatci od onog što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci nestaju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji, eto, Allah objašnjava primjere (Kur'an, 13:17).

Draga braćo i sestre,

Ako ste ikad posumnjali da će istina izgubiti svoj trag, sjetite se ovog kur'anskog ajeta: „Ova knjiga ništa ne ispušta - sve je u njoj zapisano i malo i veliko djelo“. (Kur'an, 18:49) Zato ne treba nikoga da čudi zašto baš danas i zašto baš na ovome mjestu mi ponavljamo povijesnu istinu, koju bujica povijesti nije odnijela zato što uvijek koristi ljudima, a to je Ahdnama Sultana Mehmeda Fatiha:

Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijeta da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema Bosanskim franjevcima te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim niko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božijim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije iznuđena zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje. Ona je napisana iz uvjerenja da je svako slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjećena zato što uvijek koristi ljudima. Ona je i nama danas i ovdje korisna, jer u njoj možemo prepoznati razliku između istine i neistine - istine koja traje i neistine koja nestaje u bujici koja nosi otpatke što plivaju na površini povijesti. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost bosanskog života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

Eto, zato mi dolazimo ovdje svake godine na prvi petak u mjesecu julu da zajedno klanjamo džumu-namaz. Baš ovdje gdje je Mehmd Fatih klanjao i iza sebe ostavio mihrab, kao znak nama koji nosimo emant islama da uvijek imamo na umu da je na dunjaluku čovjek najviša vrijednost, te da je suživot najdragocjenija bosanska vrlina.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da čuvamo i sačuvamo emanet vjere i domovine!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znademo razlikovati istinu od neistine!

Allahu Milostivi, oprosti grijehe nama i našim precima i podari nadu bolju budućnost nama i našim potomcima! Amin!