HUTBA REISU- L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA
Na prvi petak u mjesecu julu
gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fatiha
Kamengrad, redžeb 19, 1430 - juli 3. 2009.
Reisu - l- ulema dr. Mustafa ef. Cerić je imamio džumu namaz i održao hutbu u Kamengradu.
Prenosimo u cijelosti hutbu reisu-l-uleme:Kadgod Allah Uzvišeni dadne da kiša padne s neba, pa rijeke poteku koritima s mjerom, bujica ponese otpatke koji plivaju po površini. Slični tome su i otpatci od onog što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci nestaju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji, eto, Allah objašnjava primjere (Kur'an, 13:17).
Draga braćo i sestre,
Ako ste ikad posumnjali da će istina izgubiti svoj trag, sjetite se ovog kur'anskog ajeta: „Ova knjiga ništa ne ispušta - sve je u njoj zapisano i malo i veliko djelo“. (Kur'an, 18:49) Zato ne treba nikoga da čudi zašto baš danas i zašto baš na ovome mjestu mi ponavljamo povijesnu istinu, koju bujica povijesti nije odnijela zato što uvijek koristi ljudima, a to je Ahdnama Sultana Mehmeda Fatiha:
Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijeta da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema Bosanskim franjevcima te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim niko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.
Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božijim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni (Milodraž, 28. maj 1463).
U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije iznuđena zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje. Ona je napisana iz uvjerenja da je svako slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjećena zato što uvijek koristi ljudima. Ona je i nama danas i ovdje korisna, jer u njoj možemo prepoznati razliku između istine i neistine - istine koja traje i neistine koja nestaje u bujici koja nosi otpatke što plivaju na površini povijesti. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost bosanskog života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.
Eto, zato mi dolazimo ovdje svake godine na prvi petak u mjesecu julu da zajedno klanjamo džumu-namaz. Baš ovdje gdje je Mehmd Fatih klanjao i iza sebe ostavio mihrab, kao znak nama koji nosimo emant islama da uvijek imamo na umu da je na dunjaluku čovjek najviša vrijednost, te da je suživot najdragocjenija bosanska vrlina.
Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da čuvamo i sačuvamo emanet vjere i domovine!
Allahu Sveznajući, pouči nas da znademo razlikovati istinu od neistine!
Allahu Milostivi, oprosti grijehe nama i našim precima i podari nadu bolju budućnost nama i našim potomcima! Amin!
