ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


6.7.09

HUTBA REISU-L-ULEME U KAMENGRADU

HUTBA REISU- L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

Na prvi petak u mjesecu julu
gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fatiha

Kamengrad, redžeb 19, 1430 - juli 3. 2009.

Reisu - l- ulema dr. Mustafa ef. Cerić je imamio džumu namaz i održao hutbu u Kamengradu.

Prenosimo u cijelosti hutbu reisu-l-uleme:

Kadgod Allah Uzvišeni dadne da kiša padne s neba, pa rijeke poteku koritima s mjerom, bujica ponese otpatke koji plivaju po površini. Slični tome su i otpatci od onog što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci nestaju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji, eto, Allah objašnjava primjere (Kur'an, 13:17).

Draga braćo i sestre,

Ako ste ikad posumnjali da će istina izgubiti svoj trag, sjetite se ovog kur'anskog ajeta: „Ova knjiga ništa ne ispušta - sve je u njoj zapisano i malo i veliko djelo“. (Kur'an, 18:49) Zato ne treba nikoga da čudi zašto baš danas i zašto baš na ovome mjestu mi ponavljamo povijesnu istinu, koju bujica povijesti nije odnijela zato što uvijek koristi ljudima, a to je Ahdnama Sultana Mehmeda Fatiha:

Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijeta da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema Bosanskim franjevcima te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim niko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božijim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije iznuđena zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje. Ona je napisana iz uvjerenja da je svako slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjećena zato što uvijek koristi ljudima. Ona je i nama danas i ovdje korisna, jer u njoj možemo prepoznati razliku između istine i neistine - istine koja traje i neistine koja nestaje u bujici koja nosi otpatke što plivaju na površini povijesti. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost bosanskog života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

Eto, zato mi dolazimo ovdje svake godine na prvi petak u mjesecu julu da zajedno klanjamo džumu-namaz. Baš ovdje gdje je Mehmd Fatih klanjao i iza sebe ostavio mihrab, kao znak nama koji nosimo emant islama da uvijek imamo na umu da je na dunjaluku čovjek najviša vrijednost, te da je suživot najdragocjenija bosanska vrlina.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da čuvamo i sačuvamo emanet vjere i domovine!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znademo razlikovati istinu od neistine!

Allahu Milostivi, oprosti grijehe nama i našim precima i podari nadu bolju budućnost nama i našim potomcima! Amin!

2.7.09

LUTVO ŠEKIĆ-prvi fes u austrougarskoj mornarici


Piše.dr Ahmed Pašić


Lutvo Šekić je 1909. godine služio vojni rok na vojnom brodu “Schwartzenberg” u Šibeniku. Bio je prvi Bošnjak, kadet, koji je služio vojsku u ratnoj mornarici austro-ugarske vojske. Kada mu je brat iz Bosne javio da će mu doći u posjetu u Šibenik, Šekić je stupio do svog nadležnog oficira i povjerio mu svoj strah da će se ga otac odreći ako sazna da ne nosi fesa. Pošto je Lutvo Šekić bio prvi muslimanski kadet u mornarici, nije bilo propisa ili pravilnika po tom pitanju, međutim postupak je s namjerom zaštite zabrinutog Šekića, krenuo vrlo brzo. Sa broda su u Pulu poslali telegrafsku poruku, a onda su ga iz Pule poslali direktno u Beč na Vojno ministarstvo, odjeljenje za mornaricu koje ga je poslalo dalje Opštom ministarstvu za finansije. Ovo ministarstvo je izdalo privremeno odobrenje koje je Lutvi Šekiću dozvoljavalo nositi crveni ili bijeli fes za vrijeme služenja vojnog roka u ratnoj mornarici. Tako su ga sačuvali od sramote.

Inače u austro-ugarskoj mornarici nije bilo mnogo Bošnjaka, jer su kao gorštaci služili vojsku večinom u pješadiji, uvježbanoj za brdsko ratovanje.

preuzeto sa http://www.bosnjaci.net/

25.6.09

HAŠLAMSKA NEDJELJA

S obzirom na to da je ovogodišnja "Hašlamska nedjelja" bila i prošla.Prošla ne zapaženo i s pravom da je tako,jer pored niza kaharli i tužnih stvari koje se upravo pred "Hašlamsku" i u kratkom roku desiše nikom' nije do pjesme i radosti.

Na žalost,početak ovog' ljeta u Staromajdanskoj dolini obilježi kahar.Ostadosmo bez nekoliko naših komšija,prijatelja,rodjaka...Ne bih dugo,samo toliko da Dragom Bogu uputim dovu da našim rahmetlijama podari lijepi džennet.

Zahvaljujući "Pozitivnoj Geografiji" i Nisvetu Džanki nastao je TV zapis o Starom Majdanu,njegovoj tradiciji i ljudima.Jedan dio tog zapisa sam evo postavio pa da pogledamo kako to u srcima Majdanskim izgleda "Hašlamska nedjelja".

24.6.09


Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000
KBSA 2000
OsnivaČ Svjetskog KONGRESA BOŠNJAKA
1810 N. Pfingsten rd, Northbrook,IL 60062
SREBRENICA- 14 godina poslije

Na redovnoj sjednici održanoj 9 juna 2009 Upravni Odbor KBSA 2000-OSKB je povodom obilježavanja genocida u Srebrenici
donio sljedeće saopštenje za javnost :

Prije četrnaest godina pred očima čitave međunarodne zajednice je učinjen najveći zločin nad Bošjacima i uopšte najmasovniji zločin poslije Drugog Svijetskog Rata.Hiljade nedužnih stanovnika Srebrenice ovedeno je u nepovrat i ubijeno na najsvirepiji mogući način.

KBSA 2000-OSKB istinski suosjeća sa porodicama žrtava srebreničkog genocida skupa sa svim demokratskim i patriotskim organizacijama.

KBSA 2000-OSKB podsjeća da su : Senat i Zastupnički Dom Kongresa Sjedinjenih Američkih Država usvojili Rezolucije: 199 i 679, u kojima se nedvojbeno ističe da su genocid u Srebrenici učinile snage bosanskih Srba na čelu sa predsjednikom RS Radovanom Karadžicem i Ratkom Mladićem komadantom oružanih snaga vojske RS.U rezolucijama se dalje navodi da su u genocidu takodjer aktivno učestvovale i regularne snage Vojske Republike Srbije kao i paravojne snage pomenute države.U rezoluciji broj 199 se decidno navodi da agresija i etničko čišćenje koje su provele srpske snage u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992 do 1995 godine,u potpunosti podrazumjeva definiciju genocida iz: Artikla 2 Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide,koji su usvojeni u Parizu 1948 a dopunjeni januara 1951.godine.

U današnjem vremenu genocid ne smije i ne može da bude pojam s kojim se barata na dugoročnom planu što nažalost vidimo u slučaju sa našom “Srebreničkom Tragedijom”i načinom kako se sadašnja svjetska javnost ophodi prema ovom problemu . Mi Bošnjaci se ne možemo pomiriti sa dugoročnom strategijom traženja pravde za Bošnjacku žrtvu i imajući u vidu neophodnost izgradnje sretnije budućnosti za generacije koje dolaze i koje će, nadamo se, preuzeti breme odgovornosti, odanosti, i privrženosti cilju koji nam ne predstavlja opciju nego obavezu u procesu emancipacije “Bošnjačkog Nacionalnog Pitanja” u budućnosti.

Nažalost, čak ni nakon 14 godina, svi oni koji su planirali, organizovali i rukovodili ovim zločinima nisu još dovedeni pred lice pravde. Pogotov je porazno što se prvootuženi general Ratko Mladić još uvijek nalazi na slobodi, zaštićen od vlasti Republike Srbije. Veoma je zabrinjavajuće da i pored mnogih presuda pred medjunarodnim sudovima, zatim zastrašujućem broju od preko 8000 ubijenih nedužnih Bošnjaka, kao i pored činjenice da je porušeno na hiljade džamija, kulturno –historijskih objekti a sve u namjeri nestanka Bošnjaka sa ovog područja je teško nekima da prihvate činjenicu. Srebrenica 2009 godine i dalje nastavlja da bude “otvorena živa rana” Bošnjačkog umeta nastanjenog u matici Bosni i Hercegovini kao i Bošnjaka rasprostranjenih po cijelom svijetu. U kontekstu današnjih svjetskih zbivanja Srebrenica bih trebala da prestavlja ne samo “otvorenu živu ranu” za nas Bošnjake, nego i za sve ostale narode koji mogu da raspoznaju pojam rijeci “GENOCID”.

KBSA 2000-OSKB zbog sveg navedenog u potpunoti podržava pomenute rezolucije .KBSA 2000-OSKB takodjer podržava rezoluciju Evropskog Parlamenta od 15-og janura 2009, kojom se se dan 11-ti juli proglašava danom Sjećanja na Srebrenicu i sjećanja na žrtve genocida na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i cijeloj Europskoj Uniji.

KBSA 2000-OSKBovim putem poziva sve patriotske i demokratske snage da svojim prisustvom 11 jula ove godine uveličaju memorijalni skup u Srebrenici i podrže osudu genocida na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i bilo gdje u svijetu.

Upravni odbor

KBSA 2000-Osnivač Svjetskog Kongresa Bošnjaka OSKB

22.6.09

DA SE MUJO NE DOSJETI

Svi smo mi Muje...



Autor: Željko Milićević
Objavljeno: 22. June 2009.
Željko MILIĆEVIĆ:
Nakon progona iz Bosne 1956. godine, naši roditelji i nas troje djece smo preselili
u Rijeku gdje je otac dobio službu. Međutim, Justina i Tihomil Milićević nisu doveli sobom samo svoje troje djece, nego i cijelu Bosnu i Hercegovinu. U nas se je govorio jezik kojeg se danas zove bosanskim. To je bio naš kućni jezik. Ja ga pamtim iz mladosti i kad ga danas čujem, razgali mi dušu.Tim se je istim jezikom govorilo i u kući mojeg djeda Ivana i njegove supruge Ane r. Smoljan, ljute Hercegovke, u Skenderiji u Sarajevu. Tu je bilo i bismila, i mašala, i ejvala, i šućura, i tepsija, i ćilima, i ponjava, a i serdžada na kojima su klanjali
ahbabi kad je došao vakat. Salatu se je začinjavalo zejtinom.
Ovim je riječima moja majka Justina često završavala ondašnjeg komunističkog sistema Jugoslavije koji je, kao i sve diktature, potčinjavao cijelo stanovništvo za boljitak nekolicine na vrhu, skupa s njihovim pijunima. Nakon progona iz Bosne 1956. godine, naši roditelji i nas troje djece smo preselili u Rijeku gdje je otac dobio službu. Međutim, Justina i Tihomil Milićević nisu doveli sobom samo svoje troje djece, nego i cijelu Bosnu i Hercegovinu. U nas se je govorio jezik kojeg se danas zove bosanskim. To je bio naš kućni jezik. Ja ga pamtim iz mladosti i kad ga danas čujem, razgali mi dušu.
Tim se je istim jezikom govorilo i u kući mojeg djeda Ivana i njegove supruge Ane r. Smoljan, ljute Hercegovke, u Skenderiji u Sarajevu. Tu je bilo i bismila, i mašala, i ejvala, i šućura, i tepsija, i ćilima, i ponjava, a i serdžada na kojima su klanjali ahbabi kad je došao vakat. Salatu se je začinjavalo zejtinom. Penjalo se je i silazilo, basamakama. Kahvu se je peklo u džezvi a pilo iz fildžana. Dok su se djeca igrala a daidže kahvenisale, daidžinice su pripremale baklave, hurmašice, burek i pite - da se razumijemo, postoji samo jedan burek, jer je od mesa, a sve su ostalo pite. Baka Ana me je zvala hrsuzom, a kad sam bio posebno dobar, onda sam bio njen „Pejgamber“.
Justina i Tihomil Milićević

U Rijeci bi nam svake sedmice netko navratio iz Bosne u posjetu, ili samo da se pozdravi, ili prenoći. To su uglavnom bili Bošnjaci, ahbabi ili pak bivši đaci mog oca koji je u Sarajevu bio profesor u Tehničkoj školi dok ga Cvijetin Mijatović nije prognao iz Bosne. Dobro se sjećam kad bi došli, bilo je grljenja, tapšanja i ejvala, i onda bi otišli u veliku sobu. Kad su se iza njih zatvorila vrata svi su postali Bošnjaci, muškarci efendije a ženske hanume. To je bilo domaće, lijepo. Kako su često roditelji govorili: “Eh, pusto tursko...“ Ovo će razumjeti ne samo Bošnjaci, nego i svi Bosanci koji su se generacijama rađali u Bosni i Hercegovini.
Ne radi se tu o Turskoj, nego o Muji koji je preživio mnoge nepravde i u kome je ostalo ljudsko srce i duša unatoč svega. To je definicija Muje.
Taj ubogi Mujo, kojeg se je ili klalo, ili blatilo u nazovi - humoru, nije samo Bošnjak. Muje su bili svi oni i sve one koji su branili i održavali Bosnu i Hercegovinu stoljećima. Muje su bili većinski glas izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine, kad su pred svjedocima Europske unije i promatrača mnogih zemalja glasali za nezavisnost u referendumu. Muje su bili većinski glas Parlamentarne skupštine Republike Bosne i Hercegovine, kojim se je glasom ozvaničio referendum.U tom povijesnom glasu nezavisnosti, Muje su bili i Bošnjaci,i većina bosanskih Hrvata, a i
dobar dio bosanskih Srba. Mujo je Bosanac. Svoj na svome. Muje su, izvana, zavadili e „da se Mujo ne dosjeti“ da je upravo pobjedio većinskim glasom za jedinu domovinu.
Dosjeti se, Mujo, svog većinskog glasa. Tim si glasom pokazao svijetu da razne vjere mogu zajedno i živjeti i raditi, a i graditi i održavati djedovinu i prenijeti ju na nove generacije. Dosjeti se, Mujo, onih zajedničkih neprijatelja koji te još uvijek hoće uvjeriti da treba mrziti druge. Ne treba, i ti drugi su Muje. Ovaj se je Mujo već odavno dosjetio.