Dr PAŠIĆ

Velika mi je čast i zadovoljstvo pisati ovaj post.Ovakve se priče ne pričaju svakog' dana pa je radost utoliko veća.

Danas, 5. marta 2009. na ISH (institutum studiorum humanitatis),na fakultetu za postdiplomski studij-Ljubljana,svoj rad na doktoratu uspješno je okončao mag.Ahmed Pašić.

Odbrana doktorske disertacije na temu

"Pesperktive in dileme muslimanskih skupnosti v kontekstu Evropskih integracijskih procesov"

tj."Pesperktive i dileme muslimanskih zajednica u kontekstu Evropskih inegracijskih procesa"

protekla je u ambijentu za svaku pohvalu.Drago mi što još uz nekolicinu Ahmedovih pijatelja i rodbine prisustvovah ovom' dogadjaju.

Članovi komisije:

dr. Vera Kržišnik-Bukič,

dr. Anja Zlata-Bratuž i

dr.Karmen Medica

najprije nas upoznaše sa temom.Polahko se poče zahuktavati voz koji će nas odvesti do Ahmedovog doktorata.S obzirom na to da je Pašić u svojoj biografiji bilježio i zabilježio sve same pluseve i tokom školovanja najviše ocjene ni doktoricama iz komisije ne bi nikakvih poteškoća u radu sa ovim stručnjakom a i komentari o toku nihove saradnje na putu do Ahmedovog dr-ata bijahu krajnje profesionalni i za uši nas slušalaca takvi da se jednostavno,od miline naježiš.

Nakon kraćeg uvoda i predstavljanja od strane komisije dirigentsku palicu preuze Ahmed i predstavi nam svoju disertaciju.Predavanje bijaše čista desetka.Odslušasmo u tišini,rasterećeno i nemože čovjek a da se ne oduševi lahkoći s kojom nam predavač,uz obilje statističkih podataka,dočara odnos Evropa-Muslimani.

Ne bih duljio sa pisanjem o samom predavanju.Vrijedilo je slušati a drago mi je da Ahmed priprema i knjigu koja će nam omogućiti da upoznamo sami sebe i podneblje u kojem živimo tj. Evropski mašrik i magrib i nas u njemu.

Nakon odgovora na par od strane komisije i prisutnih postavljenih pitanja te po isteku protokolom odredjene pauze sačekasmo na konsultacije i konačnu ocjenu komisije.

Svečano,a kako bi drugačije,saslušasmo komentar i ocjenu komisije.U ime komisije.predsjednica komisije, dr. Vera Kržišnik-Bukič izmedjuostalog' reče:"
Danas,dana 05.03.2009. gospodin Ahmed Pašić je uspješno odbranio svoju doktorsku disertaciju u programu doktorskog studija socijalne antropologije pod nazivom "Perspektive in dileme muslimanskih skupnosti v kontekstu Evropskih integracijskih procesov".Zato jer je kandidat uspješno odbranio svoju doktorsku disertaciju,u skladu sa statutom fakulteta ispunio je sve uslove za sticanje naučnog naziva - doktor nauka i zajedno s tim svih povezanih prava i dužnosti."

Šta još reći poslije ovog' svega.Aplauz.Čestitanja.

Od danas je ummet jači za jednog doktora nauka.Svoje dugogodišnje školovanje Ahmed je danas krunisao doktoratom.

Radost na licima njegovih roditelja i sestre danas bijaše od posebnog' sjaja.Želim da taj sjaj obasja lica svih nas,roditelja.

Dr. Ahmed Pašić dokaza danas da škola nije bauk i da ne jede ljude.

Tebi doktore iskrene čestitke i dova Dragom Allahu da nam podari još puno doktora.Amin.

BOSNO MOJA DIVNA MILA III-dio

TRAVNIK - VEZIRSKA ČARŠIJA


Nakon posjete Visokom i piramidama,uputismo se prema kući s tim da usput navratimo i razgledamo ono sto se razgledati i pregledati može.
Dugi augostovski dan nam je omogućavao da da ne žurimo a autuput,odnosno njegov dio prema Zenici omogućavao nam je da požurimo.
Rasterećeno,pod utiskom onog' što taj dan vidjesmo,zaputi se "Krajiška četvorka" prema Vezirskom Travniku.A Travnik jedno od BiH centralnih gradova pun priče i istorije,one starijeg i ove novijeg' datuma.
Sve do mog' dolaska 1987 god u Travnik na odsluzenje vojnog roka nisam vjerovao da se čovjek može zaljubiti u čaršiju.Ja još tada zaljubih se u Travnik.
Prije Ive Andrića počeo je pričati svoju hroniku i još uvijek je priča.
Na samom ulasku u ovaj grad skrenusmo na "Plave Vode".Rahatluk."Lutvina Kahva" je danas restoran od ugleda i kvaliteta poznat po tome što je tu 1887 god. prilikom jedne inspekcije konjičkih jedinica kahvu popio Rudolf Karl Franc Josef,sin cara Franje Josifa i Elizabete Bavarske.Nakon popijene kahve carević je zbog izvanrednog okusa iste,vlasniku poklonio dukat kojeg je ovaj godinama čuvao zajedno sa džezvom i fildžanom iz kojih je ova kahva popijena.Jedino uz ovu kahvu,na tacni,pored rahatlokuma dobiješ i cigaretu.Na Plavim vodama ne znaš od ljepote u šta da pogledaš.



Odmah pored,pažnju nam privuče turbe u kojem su 1194 hidžretske odnosno 1780 god. sahranjeni Travnički muftija Muhamed i njegova hanuma.Na nadgrobnoj ploči izmeđuostalog' piše "Muftija je bio veoma častan,izvanredno popularan i visoko poštovan čovjek".
Odatle uputismo se put Ilhamijinog turbeta.
Šarena džamija se šepurila svojom raskošnom ljepotom.Ne znam da li igdje u BiH ima džamija čija se munara nalazi lijevo od ulaza,k'o što je slučaj sa "Šarenom"?Nadvisila je objekte u blizini i gleda u svoj komšiluk.Gleda u šehitluke na šehidske mezare najboljih sinova Bosne i Hercegovine.
Pred ulazom u mezarje dvije nene.Objasniše nam gdje je Ilhamijino turbe.U Potur mahali,ne daleko,nekih stotinjak metara odatle.Na putu prema turbetu,svojoj ekipi objasnih ko je ustvari bio Ilhamija.

KO JE ILHAMIJA?

U Žepču je, u drugoj polovini 18. vijeka, živio Abdulvehab Ilhamija. Bio je imam i pjesnik. Živio je u vaktu opadanja moći silne Osmanske imperije. ”Bosna nije više bila avlija i đulistan carevine već njezina otvorena rana koja je krvarila“. U takvim prilikama kad su zulumi svake vrste carovali progovori Ilhamija svojim stihom i svojim i kalemom. Jezikom bosanskim, zapisa:


»Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
šta se hoće, zaboga?


Već takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade,
šta se hoće zaboga?.....


Svojom riječi, svojim kalemom Ilhamija je ustao protiv svih nepravdi koje su osmanske vlasti činile i Bosni i narodu bošnjačkome. Zbog toga ga silnik Dželaludin Ali-paša, u narodu poznat samo kao Dželalija, pozva sebi u Travnik. Bilo je to 1821. godine. A znalo se, koga Dželija sebi pozove taj iz travničke trvrđave više živ ne izlazi.
No, ni pred jasnim saznanjem da će biti ubijen Ilhamija nije ustuknuo. Pješice je otišao iz Žepča u Travnik. Na jednom od usputnih konaka, kod svojeg ahbaba Sinana bio je upitan:
„Ilhami efendijo, pa po čemu je ta tvoja riječ, koja je istinita,tako zorli da te, eto, zbog nje Dželalija sebi zove?“
Nakon malehne stanke Ilhamija je odgovorio:
"Svaka je istina, kazana u nevakat, zorli"

Hoćemo li šutjeti dok nam Bosnu iz srca čupaju?
Stigao je Ilhamija u Travnik i nikad se iz njega više nije vratio. Od tada pa do dan danas u Ilhamijinom turbetu, u travničkoj Potur mahali, gori svijeća. Puno je onih koji, svakodnevno zastanu kod Ilhamijinog turbeta i dovu prouče. Pored turbeta silnika Dželalije, koje se i danas nalazi u centru Travnika, nikad niko ne zastane niti ikad iko nešta prouči.

I mi proučismo dovu ovoj insanskoj veličini.U grad i ne odosmo.Nemadosmo vremena a do Dželaludin-Ali paše nije nam vala ni stalo.
Vazda je ova zemlja imala svoje Dželaludine i Ilhamije.Sve BiH izdržala a ono što me tješi je istina da je BiH bilo prije nas i biće je inša'Allah i poslije nas.
Nije slučajno Bosna danas to što jeste.Vazda su je folirali oni koji su joj,šatro,htjeli dobro.Taj nečasni sloj su munafici,i uistinu nema ljepšeg i lagahnijeg objašnjenja za takve osobe medju kojima je od davnina poznat Omer - paša Latas.Da je Bogdo pa da se sa Latasom završilo,al munfikluka i danas kol'ko hoćeš.Da ne remetim Ilhamiju nebi više o Latasu.O njemu ćemo neki drugi put,kad budemo pisali o BiH izdajnicima i prevarantima koji se i danas prodaju da podržavaju BiH kao državu a prodali bi je za dim duhana.


ŠEHIDSKO MEZARJE





Obnovljena ograda,prelijepa ulazna kapija i natpis unutar mezarja na kojem je ispisan jedan od ajeta Kur'ana Časnog "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli.Ne,oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga".
U centralnom dijelu mezarja mramorna pozornica.Sve ovo se nalazi među bijelim nišanima.Šehidskim.Među nišanima koji svojom bjelinom u sred Travničke doline pričaju priču o zadnjem ratu.Svjedoče ovi nišani i brežuljci među njima o pokušaju BiH hasuma da naudi ovoj državi.Nije hasum znao da ova država rađa šehide.

Polahko,da ne remetimo tišinu obiđosmo ovo mezarje.Dođosmo i do mezara rahm.Ameri Žilića-Zlatnog' Ljiljana.Jednog od onih koji je pred dušmana postavio najvrijednije što je imao,svoj život koji se sastojao od 23 godine.Fatiha...ta beskrajna inspiracija za koju sufije izmedjuostalog' vele da je ona sve ono što je čovjek okom vidio i uhom čuo i ono što će tek okom vidjeti i uhom čuti i još više od toga bijaše ujedno i naša dova Allahu dž.š. Dova koju su šeputale usne onih dviju nena koje smo zatekli na ulazu u uvaj harem.Zamolivši Dragog Allaha da nam čuva najbolje sinove Bosne i da im podari vječiti Džennet uputismo se izlazu i na tom putu zastdosmo pored grobana čijoj ploči se nalazi ime Drmić Mišo.Rekao je Mišo svojim ahbabima da ga,ako pogine sahrane medju njegove jarane u šehidskom mezarju.Kismet.


KUD' SAD?


Denis upita:"Kud' sad?"S obzirom da nemadosmo mnogo vremena na raspolaganju,uputismo se kroz Travnik,pored kasarne koja se u vrijeme kad sam ja bio u JNA zvala "Petar Mećava",prema Jajcu.Na samom izlazu iz grada stadosmo da Denis,na brzinu,kupi kilogram Travničke autentičnosti koja se usirena od ovčijeg i kravijeg mlijeka sa Vlašićkih pašnjaka probrazila u dobropoznati Vlašićki sir koji je postao sinonim za sve što je bijelo da bjelje ne može bit'.Upravo se zato kaze "bijel k'o Travnički sir".

Nizajući okuku za okukom,mic po mic,dođosmo u Jajce,rodno mjesti SFRJ.

Kamen temeljac nove države postavljen je upravo ovdje 29-og decembra 1943-će.Nova vojska i nova vlast imale su aktivnu podršku ogromne većine naroda.Bratstvo ravnopravnih Jugoslovenskih naroda iskovano u zajedničkoj borbi bilo je zajedno sa vlašću radnog naroda kamen temeljac nove države.Odbranio se narod od Hitlera.Vrijeme poslije,zaklinj'o se narod u Titu,partiju,bratstvo i jedinstvo.Da nije žalosno ono što je nakon toga uslijedilo čovjek bi se "odvalio" od smijeha.Šta je smiješno???Smiješno je to,što kad je umro,maršal se nije ni ohladio a već postao centralna psovka.K'o da se čekalo da ode u zemlju pa da se snjim pokopaju i partija i bratstvo i jedinstvo i sve ono što je narod do tad' stek'o.Tito u zemlju a iz nje kamen temeljac SFRJ.Zatrovana poganlukom uokvirenim u ideju o velikoj Srbiji,poče pucati Juga po Avnojevskim šavovima.Preko noći porastoše nacionalizam i brade.Iščupaše se kamen temeljac do tada zajedničke nam drzave a snjim i temelji BiH džamija.Među tim temeljima je i temelj Utriške džamije koja se nalazila na mom' Zalhovcu i to upravo onim eksplozivom što ga je svojom grbačom plać'o Titin narod.

Frajer sa pocetka ovog teksta,Adolf Hitler,za svog' mandata nije rušio džamije.Drugi sv.rat mi je poznat samo sa filmova i iz knjiga i nigdje ne pročitah i ne vidjeh da su fašisti rušili džamije.Rušili su sve ostalo i zato okarakterisani kao agresori,fašisti...Kako bi se trebali zvati oni sto to isto uradise i "usput" srušiše džamije u tri frtalja BiH.


Ni u Jajcu se ne zadržasmo dugo.Tek toliko da svratimo na Plivin vodopad čiji je prilaz tih dana bio opasan bauštelskim trkovima.Uređivana okolina i prilaz vodopadu.Nadam se da je sad' sve sređeno i da će,ako Bog da,naš slijedeći susret s ovim prirodnim draguljem biti u punom sjaju.
Kad' smo došli nazad u Majdan bijaše pokasno,proš'o akšam.Pregledavajući slike i video zapise načinjene tog' dana i uz prepričavanje viđenog,sve nekako,zbog ne složenih emocija bijaše s brda-s dola.Jedino što je bilo polahko i onako kako mora biti je uživanje u one dvije kile Travničko-Vlašičke autentičnosti narezane onako - potanko.Bjelina Travničkog sira na nivou al' nam još uvjek nije jasna samo jedna stvar što se desila tog' dana a to je "dali je bolji kravlji ili ovčiji sir".
Tome još uvjek ne znam odgovor.

PORODIČNO STABLO

Postovani...
Ovaj put vam se obracam sa jednom molbom,zeljom.
Nazovite to kako hocete al' stvar je u slijedecem.
Vec dugo vremena po glavi mi se "mota" misao da napravim svoje porodicno stablo,odnosno porodicno stablo moje sire porodice.
Molim Dragog Boga da me u tome pomogne,da mi dadne snage i volje te da ne posustanem.
Zelja mi je da se vratim unazad i do sad mi je uspjelo doci (po ocevoj strani)do cukundjeda koji se zvao Besic Bego,i do Čordić Bećira zvani Bećar koji je ustvari moj pradjed po majcinoj tj.Čordića strani.
Lahko je bilo doci do njega,ustvari sve je lahko kad imas podatak,naravno.Problem je kad dodjes pred zid.
Tu ti se stvari zakompliciraju.Tako si blizu a tako daleko.
Dok god se mozemo sastajati,kontaktirati putem telefona,e-maila itd nije problem.
Problem je npr.kako doci do podataka o pradjedovim savremenicima i rodbini sa kojom je on zivio.Tu nema zapisa.Sto je bilo popaljeno je tokom ratova.Na taj nacin zub vremena nagriza i jednostavno brise i izjeda nase korijene.
Zelja mi je da napravimo porodicno stablo,zelja mi je da nasoj djeci i svim slijedecim pokoljenjima ostavimo nesto sto ce moci da gledaju,pregledaju i imaju jedan svoj-privatni dokument.
Evo neki dan sam zapoceo.
Upisujuci svoju familiju,njih "nekoliko",nabrzinu upisah preko 180(stotinu osamdeset) osoba a radi se,(i mene je iznenadilo) o preko 50 (pedeset) familija odnosno prezimena.
Na koji nacin da mi pomognete,da pomognete meni i sebi?
Dodjem recimo do familije Deronja i tu zablokiram.Ljudi se razisli,pozenili,poudavali,svako na svoju stranu.Ponesto sam nacuo.Ima ih u Sarajevu,Austriji.
Nura Deronja je sestra od mog pradjeda Bajre.Ima sinove:Husein,Hasan i Hakija.
Husein ima :Becu,Sabana i Zumru. Hakija nema nikog' a Husein ima Jasminku Timku i Zinajdu.
E,kako dalje.Koga oni imaju?To su ljudi koji su danas zivi.Zive svoje zivote,rade,imaju svoju djecu koja su rod svoj nasoj djeci i nama a o tome ja ne znam ni slova.
Ovo je samo jedan djelic porodicnog stabla i sve vam ovo "pricam" da me sto bolje shvatite,odnosno da me razumijete i podrzite.Nadam se da razumijete zasto mi je potrebna vasa pomoc.
Ili evo jos jedne varijante.Djecu svojih daidza i amidza znam i poznajem veoma dobro.Poznajem i njihovu unucad.
Sta ne znam?
Nikom ne znam datum rodjenja,ustvari malo kome.
Pomozite i posaljite mi vase datume rodjenja.
"Zaduzio" ili bolje receno,opteretio sam svog' dajdzica da mi prikupi podatke svoje brace,sestara,snaha i zetova.
Ovih dana se sjetih da bi mi Zlatan Agicic mogao podosta pomoci oko svojih.Zlaja,halali sto 'vako javno nastupam al' bih te molio da mi posaljes podatke svojih roditelja,svoje i svoje brace i vase djece naravno.
Svi oni sa kojima sam u srodstvu kao npr. sa Zlatanom-Zlajom Agicicem hajde bolan javite se.
Pisite!!!
Saljite podatke a podatci su sve ono sto posjedujete a mislite da je interesantno za ovu akciju i ovaj posao - npr. imena ,prezimena,djevojacka prezimena,datumi rodjenja,slike.Sve sto mislite da moze da bude interesantno.
Nebih sad pisao imena ljudi od koje trebam pomoc.Taj spisak bi predug.Pomoc mi treba od svih onih koji me poznaju.Od rodbine i onih koji mi nisu rod a o mom' rodu znaju i imaju bilo kakve podatke.Zato bih jos jednom zamolio sviju da mi se jave i tako ucestvuju u izradi ovog' projekta.
Javiti se mozete u :

"Musafirski tefter",odnosno knjigu gostiju na ovom blogu

na mail

zalihovac@gmail.com
samir.besic@t-2.net

tel ++386(0)51 823 143

Ono sto sam dosada uradio je spisak kojeg namjeravam,jos jednom vam kazem s vasom pomoci,prosiriti i postaviti na internet tako da se moze pregledati i razgledati sa razlicitih aspekata i u razlicitim oblicima i prikazima.Svako ce imati mogucnost naci sebe u tom "stablu" i tacno moci vidjeti s kim je i kako u srodstvu.

Sa velikom zeljom i dubokim uvjerenjem da cete me razumjeti i pomoci,sve vas pozdravlja i selami Samir.

PISMO ZA JAVNOST

GLAS BOŠNJAČKE ULEME I INTELEKTUALACA IZ SJEVERNA AMERIKA

IZ BiH, RIJASET I REIS-UL- ULEMA DR. MUSTAFA EF. CERIĆ ČVRSTO STOJE NA POZICIJI OČUVANJA OPSTANKA BOŠNJAKA, ISLAMA I KONTINUITETA DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
New York, Chicago, Seattle, Vancouver18. januar 2009


Nema povoda i razloga koji bi mogao opravdati tzv. nezavisna glasila “Slobodnu Bosnu”, “Dane” i “Oslobođenje” neprekidnim bavljenjem Islamskom Zajednicom BiH, Rijasetom i likom Reis Uleme Dr. Mustafe ef. Cerića. Ne bira se riječnik, izvrću se činjenice, lažima i poluistinama se plasiraju senzacionalne kolumne koje na najgori način raspamećuju sve pore domaćeg društva. Što je najžalosnije, takvi novinari se žele prikazati kao poznavaoci moralnog i etičkog koda svjetskog novinarstva dopuštajući sebi korištenje ružnog jezika, photomontaži, bombastičnih naslova, vrijeđajući na najgori način osjećaje vjernika, članova Islamske zajednice Bosne i Hercegovine u domovini i dijaspori. Ne postoji moralna odgovornost prema svom narodu, naciji i vjeri novinara koji vode ovakve kampanje. Oni se pozivaju na slobodu riječi, sve-amerikanizaciju bosanskog medijskog prostora koristeći u svojim tekstovima primitivne balkanske metode koje nemaju veze sa ozbiljnim novinarstvom. I sve ovo traje više od deset godina.

Velika je uvreda za naš moral, čast, svijest, islamski odgoj i patriotizam da nam se u kontestu slobodnih i proizvoljnih informacija degradira najviša vjerska institucija i vrijeđa lik Reis Uleme. Mi trebamo da budemo ponosni da je Dr. Mustafa ef. Cerić izvukao instituciju IZ BiH iz lokalnih dometa i doveo do najprestižnijih rezidencija u svijetu, gdje se odlučuje sudbina čitavog čovječanstva. Svojom elokvencijom, obrazovanjem, poznavanjem stanja u kojem se nalazi svjetska zajednica. Dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost koju rado žele vidjeti na svim važnijim svjetskim skupovima. On se ne nameće, njega pozivaju da ga slušaju ili traže susret sa njim. Postao je najveći ambasador naše zemlje i čitavog islamskog svijeta. Dostojanstveno dočekan u Saudiji i u Bijeloj Kući. Naša je velika sreća da se službeno poziva čak i na inaguraciju novog predsjednika USA Baraka Obame. Nismo sigurni da drugi balkanski vjerski autoriteti imaju ovu čast. Nije lako pratiti takvog lidera. Treba mnogo više vizije da bi se shvatile dalekosežne pozitivne posljedice misije Dr. Mustafe ef. Cerića po našu državu, narod i pogotovo dostojanstven život muslimana na prostorima gdje nemaju prijateljsko okruženje.

Bošnjaci privrednici imaju pravo da sagrade rezidenciju Rijaseta.Trebamo im biti zahvalni a ne zlobni. Radi se o ljudima koji su poznati kao veliki donatori. Ne postoji ni jedan razlog protivljenje i osuđivanje ovog projekta. Nova zgrada Rijaseta na Kovačima će služiti budućim službenicima Rijaseta. Treba da bude reprezentativna i lijepo uređena. Kao što su naše kuće i avlije. Mi smo uredan narod koji teži ljepoti u sebi i oko sebe. I to je važan dio naše tradicije, kulture i običaja.

Bošnjačka ulema i intelektualci iz Sjeverne Amerike osuđuju neprimjerne napade na IZ BiH i lik i djelo Reis Uleme Dr. Mustafe ef. Cerića. Ne smatramo to nikakvom slobodom javne riječi nego izrazom nemoći, moralnog pada i frustracijom sveopštih kritičara. Pogrešna je adresa njihovog obraćanja. IZ BiH nije državni parlament i politička stranka i ne snosi odgovornost za odluke političara.

Kroz period teške historije IZ BiH je znala šta je najbolje za bošnjački narod i Islam. Uvijek je išla putem opstanka svoje zajednice. Danas promovira iste vrijednosti sa još snažnijim kvalitetom. U momentu političke nezrelosti bošnjačkih političara to je najveći garant opstanka i BiH države. Čestitamo privrednicima na solidarnosti i spremnosti da izgrade novu zgradu Rijaseta i bez rezerve podržavamo ovaj projekat.


U ime Savjeta Imama i intelektualaca Sjeverne Amerike
------------------------------------------------------------------
Dr. Senad ef. Agić, glavni imam USA

Dr. Bajram ef. Mulić, predsjednik IABNA

Prim Dr. Muhamed Saračević, predsjednik IZBW

Nihad Krupić, pisac i publicista

NET BOŠNJACI

Autor: Ferid Ferko Šantić

na bosnjaci.Net objavljeno:

11. January 2009. 17:01:41

Ferid Ferko ŠANTIĆ:Prof. dr. Sedić kaže kako se on godinama pitao: ”Bože Dragi, da li iko ima hajra od ovoga što ja pišem, da li sve ovo ičemu vrijedi…” Onda mu je u jednoj prilici, negdje na nekom skupu prišao jedan Bošnjo i onako od srca izustio: ”Profesore, ja tako slatko pročitam ono što vi pišete i toliko sam toga odande naučio…”Čuvši ovo prof. dr. Sedić se zajeminio, jemin, tj. čvrsto obećanje je sam sebi dao u smislu: Vallah ću pisati i raditi dok živ budem ako ništa i ni zbog čega drugog a ono zbog ovog insana koji se evo okoristio tim mojim zapisima…”

Halalite mi što ću ovom prilikom napraviti jedan pomalo ličan i pomalo neobičan zapis. Sebet tome je ovo zadnje jurtisanje, tj. ovaj juriš velikoserBskih mitomana na ovu bošnjačku internet 'aždahu' što se Bošnjaci.Net zove. Hoću zbog toga da nešto ukajtim, tj. napišem o tim «NET» Bošnjacima. Svi vi znate da ovo englesko „net“ znači „mreža, veza.....“ Helem, Bošnjaci.Net su, ustvari, nekakva komunikacijska mreža, nekakvi „umreženi“, nitima nevidljive mreže uvezani Bošnjaci. Amaaaaa, u eglenu bošnjačkome ima jedna riječ kojom se isto to označava. Ta riječ je «bir, birluk» a njome se označava jedinstvo, zajedništvo... U jednoj prilici, tamo negdje '93. jedan naš gazija mi je na moje pitanje: „Ja Rabi, da li će mo opstati...“, odgovorio sa: „Opstat ćemo onoliko koliko budemo bir.....“. Sad bi se ovo moglo kazati i kao opstat ćemo onoliko kol'ko budemo «NET».
Zbog toga su ove dvije hefte tokom kojih je ovaj naš birluk, ova naša mreža, pesinom, zločinačkom velikoserBskom rukom bila blokirana, pokazale puno toga. Nisu to bile dvije „gluhe“ hefte jer NET Bošnjaci se nisu dali tako lahko ušutkati. Kamara je mail poruka svakodnevno stizala a u njima je toliko toga rečeno da bi se, hasli cijeli jedan kitab od toga mogao sačinjeti.Od svih tih poruka hoću da izdvojim ono što je napisao jedan NET Bošnjak.

Više je ovakvih poruka ali mi se čini da ovo što ćete ovdje pročitati na najbolji način pokazuje šta znači naš NET, naš birluk. Helem, jedan od tih net Bošnjaka napisa:

„...25-og prošlog mjeseca odoh sa svojom familijom za moju dragu BiH (iz Ljubljane). Kod kuće u Bosni nemam interneta pa tek sad, kad se vratih kao prvo... Bošnjaci.NET, naravno i pročitah da hackeri ne miruju. Pocrkali, da Bog da. Na vašu inicijativu, napisah mail (prošlog mjeseca) ne bih li bar sekund' zamislio naše "pametne" poltičke glave. Tvrde im glave a debele kože. Uvalili sebe u fotelje a raju u belaj. Sam sebi se čudim kako imam takve živce pa ih toliko vremena duram...il' nisam normalan pa mi svejedno, šta li? Kad kažem "čudim se sebi" mislim na sve Bošnjake od...do... Boraveći u Bosni nagledah se Tihića i naslušah "Pruda", pa to nije normalno. Poželio sam onih starih vremena kad je bio samo prvi program a drugi samo popodne. Gdje god prešaltaš "gremlin" (Tihić) nešto kreči, Bože sačuvaj. Mog'o bih pisati satima al' vam sve jedno ništa novo ne bih rek'o. Nadam se da ćemo uskoro čuti nešto pametno, tj. da smo otjerali Tihića na politički otpad zajedno sa njegovim "Prudom". To ustvari trebamo svi zajedno uraditi a ne čekati da to čujemo. Što se hackera tiče nadam se da nisu naškodili redakciji u smislu uništenja baze podataka i sl. Trebamo biti svjesni da su hackeri Bosni i Hercegovini vazda htjeli i evo još uvijek hoće da dohakaju. Bilo je BiH prije svih hackera i Tihića i bit će Insa'Allah i ubuduće. Ovaj e-mail vam pišem u smislu podrške redakciji Bošnjaci.Net. Želim vam svako dobro, što skoriji oporavak, puno uspjeha u daljem radu. Najiskrenije se nadam da ćemo se što prije "čitati" i odhakati sve BiH dušmane. Od onog zadnjeg napada iz vremena darka trifunovica (namjerno ne pišem velika slova, on to ne zaslužuje) u mailu kojeg sam vam tad' pisao, u potpisu sam napisao da vas selame vaši Bošnjaci.Net - Bešić Samir i Fiketa i Bošnjačići.NET - Elmedin i Azra. I sad je stvar ista samo s tom razlikom što se ovim Bošnjačićima pridružio i Ahmed. Ja dobio eto sina a Bošnjaci.Net još jednog člana. Eto, što nas više napadaju mi se više rađamo.

Još jednom svako dobro, brz oporavak i mahsuz selam iz Ljubljane od familije Bešić.”
Pošto smo mu se zahvalili na javljanju ovaj naš net Bošnjak ponovo nam je otpisao ovako:”Bošnjaci.Net su u mom životu jedna svijetla tačka. Svaki napad na taj web magazin smatram kao napad na mene i moje najbliže…..”I sad kad ovaj naš NET, ovaj naš birluk ponovo zahuča internet okeanom od ovog našeg NET Bošnjaka stiže poruka:Najprije ti moram reći da sam sretan što su Bošnjaci.Net ponovo počeli sa radom. Lakše se diše. U daljem radu želim svako dobro tebi i svima u uredništvu, kolegiju ovog web magazina odnosno sehare bosanske. Ne mogu ti reći koliko sam radostan. Fale mi riječi da to opišem. Meni su Bošnjaci.Net sigurnost i stub garancije našeg opstanka, opstanka bošnjaštva i BiH. Bošnjaci.Net su mi omogućili da upoznam, doduše preko maila: Esada, Afana, tebe. Ahmeda Pašića poznam lično i ponosan sam što imam vas…

Nastavio sam dopisivanje sa ovim našim NET Bošnjakom jer sad on i ja jedan drugome pomažemo. Ja od njega saznajem da među Bošnjacima, u Krajini ljutoj, u Starome Majdanu postoji i nešto tako što se zove ”Hašlamska nedjelja”. Radi se o tradicionalnoj manifestaciji kojoj niko starosti ne zna a koja se održava u vrijeme kad hašlame dospiju za branje. Saznajem i to da se njegovo mjesto zove Zalihovac ali da ga muči to što ne zna šta taj naziv znači. Kad sam mu pomogao da taj naziv rastabiri, tj. objasni njegovo značenje on je odgovorio:”Plaho si me obveselio. Onaj tekst o Zalihovcu ću staviti na moj blog. Ama znam ja da je moj narod sehara mudrosti i pameti, samo treba zakucati na prava vrata…..”

Allahu dragi. Bošnjaci su odista sehara mudrosti. Pa zar nije mudrost to što je ovaj naš NET Bošnjak iskoristio ovaj saltanet, što ga internetom zovemo, pa oformio svoj blog na kojem, čim ga otvorite pročitate da tu ima ”Forum – divanhana za kuđenje i hairli muhabet ne bi li od toga kakva hajra bilo”

Jedan od nas iz ove Bošnjaci.Net redakcije, iz ove Bošnjaci.Net divizije, armije….. u vrijeme ovih decembarskih blagdana otišao je u šeher Bosnu da malo dušu svoju okuveti. Otišao je na bosanski magrib, tj. bosanski zapad, u svoj Cazin a obreo se prvo u Saraj’vu pa potom na najistočnijoj strani one historijske, etničke Bosne – u gazijskome Sandžaku. Tamo je prisustvovao promociji jednog plahog kitaba zvanog “Ogranci Islama” kojeg je pripremio i objavio prof. dr. Fuad Sedić. Ovaj naš NET Bošnjak nam je sa te promocije donio i film na kojem su zabilježena izlaganja onih koji su dio bošnjačke sehare mudrosti. Tu sam od prof. Sedića čuo nešto što meni daje kuvet za svo ovo piskaranje. Naime, prof. Sedić kaže kako se on godinama pitao: ”Bože Dragi, da li iko ima hajra od ovoga što ja pišem, da li sve ovo ičemu vrijedi….” Onda mu je u jednoj prilici, negdje na nekom skupu prišao jedan Bošnjo i onako od srca izustio: ”Profesore, ja tako slatko pročitam ono što vi pišete i toliko sam toga odande naučio…..”

Čuvši ovo prof. Sedić se zajeminio, jemin, tj. čvrsto obećanje je sam sebi dao u smislu: Vallah ću pisati i raditi dok živ budem ako ništa i ni zbog čega drugog a ono zbog ovog insana koji se evo okoristio tim mojim zapisima…”

Ehhhhh, i mene su ”povukle” ove riječi prof. Sedića pa ću kazati to da ako smo se ikad zapitali da li sve ovo što mi NET Bošnjaci radimo ima ikakva hajra odgovor je jasan i glasi: Ima itekako. Ako ništa i ako ni zbog koga drugog a ono zbog one Bošnjaci.Net familije Bešić.

Opet, halalite mi ako vam ovaj zapis po nečemu ”tukne” na one komunističke traktate u kojima su "drugovi" sami sebi ode i hvalospjeve pisali. Ja sam ovo morao ukajtiti, zapisati sa nijetom da vam sve ovo donese zehricu mirisa iz sehare bošnjačke mudrosti.