VRIJEME ZA OSNIVANJE NOVOG PATRIOTSKOG BLOKA BiH I DIJASPORE

Narode moj

Hoćemo li i mi ispijati kahvu, gledajući kako nam četnici iz dana u dan uništavaju državu BiH? Zar su za takvu državu i takve političare dali živote hiljade naših rođaka i boraca? Kakva je to država, koja nema kontrole nad svojim cijelim teritorijem? Kakva je to zemlja u kojoj nema zakona da se čovjeka može kazniti ako negira srebrenički genocid? Kakva je to zemlja, gdje policija RS, koja je aktivno sudjelovala u ubijanju i deportacijama Bošnjaka u periodu 1992-1995, može slobodno postojati i faktički nadgledati zakon na 49%

teritorija BiH.

Autor: Mr. Ahmed Pašić


Pred sami bajram je zapaljena džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka. To selo je jedina bošnjačka enklava između Nevesinja i Trebinja. U njemu živi oko 20 porodica, pretežno starijih osoba, koji su odolijevali svim četničkim nasrtajima od 1999. godine dalje. Ovaj zadnji je samo jedan u nizu. Kakva je bila reakcija BH javnosti? Kao po tekućoj traci su stizale osude od strane raznih političkih stranaka do vjerskih zajednica itd. I na tome se stalo. Čovjek ima osjećaj da bi se isto desilo kada bi četnici uradili nešto gore. Nikakvih demonstracija, nikakvih mjera, nikakvih bakrača. Jednostavno, neko je zapalio džamiju i babo ruc’o.

Svjetski mediji su reagovali isto. Ustvari, nisu reagovali nikako. Nije bilo priče o “pravoslavnom terorizmu”, “pravoslavnim ekstremistima” i “srpskoj Al Kaidi”. Samo onako iz radoznalosti sam okrenuo ploču i razmišljao, šta bi bilo da su negdje u Zenici zapalili pravoslavnu crkvu? Ubijeđen sam da bi se ta vijest pojavila u svim vodećim svjetskim medijima, kako bi se oživjela priča nekakvog srpskog kvazi eksperta Darka o “beloj Al Kaidi” i “islamskim teroristima”.

Ko nije bio u istočnoj Hercegovini, on će teško razumjeti, šta se tamo dešava. Kroz historiju istočne Hercegovine su prolazili crnogorski četnici iz plemena Vasojevići i Crnojevići, pa tzv. Nevesinjska puška, 1. svjetski rat, 2. svjetski rat itd. Svaki od tih ratova je smanjio muslimansku populaciju, pa nije začuđujuće da su Bošnjaci iz Gacka na udaru više od 100 godina. Pogotovo se ta nesigurnost osjetila nakon odlaska osmanskog carstva, kada su mnogi Bošnjaci istočne Hercegovine otišli u Tursku jer nisu htjeli živjeti pod “ćafirskom vlašću”. Kakva su to vremena bila, dokazuju nišani u haremu Čučkove džamije u Nevesinju. Kada smo posjetili tu džamiju prije tri godine, ona je bila zatrpana smećem i izmetom, jer su je Srbi koristili kao WC, dok su nišani u haremu bili zatrpani smećem kojeg su bacali na mezarluke. Nišani pripadaju džematlijama koji su ubijeni u toj džamiji poslije sabah namaza nakon upada pravoslavnih ustanika prije 100 i kusur godina.

Danas je ta džamija, hvala Bogu, obnovljena. U Polju kod Bileće ima stara džamija Hasan-paše Predojevića koja još uvijek stoji. Valjda je zadnji imam bio u njoj 1937. godine i od tada propada. Minaret, četvrtastog oblika koji je tako specifičan za istočnu Hercegovinu, stoji uspravno. Džamija je "kobajage" nacionalni spomenik, ali ništa se ne radi na njezinoj obnovi...žalosno je vidjeti tu sliku, ali ubjeđen sam da će se jednog dana obnoviti.

Ako želimo sebi dobro i spriječiti takav scenarij u narednih 5-10 godina, mi već sad moramo organizirati sami sebe. Ne smijemo ispijati kahvu i gledati šta Srbi u BiH rade, jer bi nam se moglo desiti da će nas mladi fašisti sa Facebook grupe “Nož, žica, Srebrenica”, koji sada imaju 19-20 godina, klati za nekih 10 godina. Kao što su nam to 1992. radili njihovi očevi i rođaci. Treba organizirati novi patriotski blok u BiH i povezati ga dijasporom, potpuno nezavisan od bilo koje stranke i biti spreman u svakom trenutku odbraniti ono, što je stoljećima bilo naša domovina.

Naši se povratnici u RS suočavaju sa velikim problemima: nesigurnost se oslikava do te mjere da četnik može ubiti Bošnjaka kad god hoće a da za to neće biti kažnjen, ekonomska neodrživost, nepostojanje infrastrukture - nema puteva, struje, vode, itd. Ne smijemo zaboraviti da je recimo rahmetli Meliha, djevojka od 17 godina, ubijena snajperom poslije rata u svojoj Vlasenici. Nikada nisu pronašli ubicu jer policija u genocidnoj tvorevini pririva zločinca. Džamijama po Banja Luci se redovno napadaju, kamenicama razbijaju prozore, kradu oluke sa džamija i ograde sa mezarluka, šaraju vrata...na kraju krajeva, rahmetli Murat iz Cazina je ubijen u Banja Luci kada su položili kamen temeljac za obnovu Ferhadije. I opet su Bošnjaci u Banja Luci ostali. Žive, rade, deveraju i čekaju bolja vremena. Potpouno ista ili slična situacija je u Prijedoru i okolici. To je zaista patriotizam. Kada sam jedne prilike čitao, kako su se ponašali jevrejski doseljenici iz istočne Evrope nakon dolaska u Palestinu, zaista me je to šokiralo, ali ujedno i dalo ideju za naš narod, ako želimo opstati u BiH.

Oni, Jevreji, prilikom dolaska u Palestinu prvo su sagradili ogradu oko svog naselja i imali stražu. Nisu vjerovali Arapima. Unutar naselja (koji se je kasnije modernizirao i postao poznat kibuć), vježbali su jahanje i gađanje puškom, dok je prevladavao mentalitet, da su svi morali zajedno raditi i dijeliti rezultate. Žene su imale mnogo djece, kako bi Jevreji u dogldno vrijeme brojčano nadmašili Arape. Sve to je polahko dovelo do situacije, da se Izrael 1948. godine proglasi državom. Zamisli, šta su radili Arapi za to vrijeme? Ispijali čaj u avliji i gledali šta Jevreji rade...danas Izrael radi šta god hoće od Palestinaca, Libana, Sirije i Egipta. I nakon 60 godina okupacije, Palestinci nisu ni blizu da se vrate na svoja imanja koja danas okupiraju potomci jahača iz Ukrajine, Rusije, Mađarske...oni i dan danas bacaju kamenje na izraelske tenkove, potpuno nemoćni da promjene situaciju...

Da li će se ovo desiti i nama? Hoćemo li i mi ispijati kahvu, gledajući kako nam četnici iz dana u dan uništavaju državu BiH? Zar su za takvu državu i takve političare dali živote hiljade naših rođaka i boraca? Kakva je to država, koja nema kontrole nad svojim cijelim teritorijem? Kakva je to zemlja u kojoj nema zakona da se čovjeka može kazniti ako negira srebrenički genocid? Kakva je to zemlja, gdje policija RS, koja je aktivno sudjelovala u ubijanju i deportacijama Bošnjaka u periodu 1992-1995, može slobodno postojati i faktički nadgledati zakon na 49% teritorija BiH?

Kako se odvija situacija u BiH i bošnjačkog političkog uljuljkivanja, samo je pitanje vremena kad će političari RS proglasiti samostalnost. Osvanuće ce barikade na današnjim entitetskim "granicama" kao što su osvanule 1991/1992. godine i zakapijati dobar dio onoga, što je vijekovima bila Bosna i Hercegovina. Srbi tajno naoružavaju policiju preko koje misle postići svoj cilj, jer nemaju povjerenja u OS BiH. Od Srbije više ne mogu očekivati pomoć kao u vremenu agresije (1992-95), zato se oslanjaju na vlastite snage. Šta ćemo mi uraditi, kad oni povuku taj potez? Hoćemo li se ponašati kao 1992. godine uz poruku "Rata neće biti, neka narod mirno spava..." da bi taj isti narod uskoro nakon “pogrešnog savjeta” bio poklan od strane pravoslavnih komšija? Postavimo se u situaciju da RS sutra proglasi nezavisnost i time izgubimo dobar dio BiH. Hoćemo li doživjeti sudbinu Palestine i palestinskog naroda? Hoćemo li nakon proglašenja nezavisnosti RS bacati kamenje 60 godina? Zar zaista neko ovdje misli da će trenutno političko vodstvo Bošnjaka biti sposobno to spriječiti? Ja im ne vjerujem.

Ako želimo sebi dobro i spriječiti takav scenarij u narednih 5-10 godina, mi već sad moramo organizirati sami sebe. Ne smijemo ispijati kahvu i gledati šta Srbi u BiH rade, jer bi nam se moglo desiti da će nas mladi fašisti sa Facebook grupe “Nož, žica, Srebrenica”, koji sada imaju 19-20 godina, klati za nekih 10 godina. Kao što su nam to 1992. radili njihovi očevi i rođaci. Treba organizirati novi patriotski blok u BiH i povezati ga dijasporom, potpuno nezavisan od bilo koje stranke i biti spreman u svakom trenutku odbraniti ono, što je stoljećima bilo naša domovina. Tihić sa zadnjim sporazumom sa Dodikom i Čovićem u Prudu gura sebe i SDA na deponiju historije, dok je Silajdžić “prije njega zabrljao” sa reformom policije. Mi danas nemamo kvalitetnih političara koji bi se znali nositi sa Dodikom i raditi na eliminaciji RS u dogledno vrijeme. Naše političko vodstvo se ponaša, kao da je BiH od Vratnika do Holiday Inna, a u isto vrijeme potpuno ignoriše istočnu Hercegovinu i Podrinje. Isto tako su potpuno nespremni na opciju samostalne RS, jer se nadaju da će stranci to spriječiti. Pri tom zaboravljaju da su ti isti stranci dozvolili postojanje RS (Holbrookovo maslo) i da su ti isti stranci četiri godine bez po brige gledali, kako četnici u BiH ubijaju sve što nije “slavilo pravoslavni krst”. Usput su ubili i nekoliko Srba, lojalnih BiH, pogotovo u Sarajevu i Tuzli. Kao što bi Amerikanci rekli “collateral damage”.

Ovom prilikom apeliram na sve patriote BiH da krenemo sa osnivanjem patriotskog bloka u BiH koji će se povezati sa dijasporom i uraditi krizni plan, kako reagovati ako RS proglasi samostalnost. Budemo li čekali reakciju našeg političkog vodstva, mi ćemo zaista imati BiH od Vratnika do Holiday Inna...

DVA "BISERA"

Sve hocu da vam kazem al' nikako da dodjem do slobodnog vremena.
Ima vise od mjesec dana kako je najavljen dolazak KUD-a »Biser« iz Sanskog Mosta u goste Ljubljani i Jesenicama.Dodje i taj vikend odnosno petak vece,12.dec 2008 i stvarno »Drustvo Slovensko-Bosanskog prijateljstva Ljiljan«,u Ljubljani,ugosti zemljake a medju njima rodbinu,komsije i poznanike iz S.Mosta.
Tu se ova prica zavrsava.
Planirajuci da prisustvujem dogadjaju sve pade u vodu zbog obaveza na poslu.Tu noc nisam bio prisutan al' sam cuo da je bilo odlicno te da je dvorana u Črnuču bila premalehna da primi sve radoznale duse,oci i usi.
Dobra stvar je to sto se prica ovog kulturnog gostovanja nastavi sutradan na Jesenicama.
»Biser« iz Sane ugostise clanovi KUD-a »Biser« sa Jesenica,a na Jesenicama,sva nasa raja je,cini mi se u »Biseru«.Ja mislim da nigdje u Sloveniji nas narod ne dise kompaktnije.Dobro su organizovani,ne cini mi se.
U subotu 13-og decembra odoh sa familiom kod zeta i sestre.«Hajmo da vidimo Adu«, rekoh.Adnan Sefic mi je poodavno javio,jos prije bajrama da »prihaja u dezelu«.
Udjosmo u stan kod Huse i Aide.Ugledasmo momka,ne znamo ga.Zove se Elvedin.Gost iz Sane.Upoznasmo se,promuhabetismo.Odgledasmo tekmu Bayern : Schalke 04.Zavrsi se bas onako kako smo i prizeljkivali."Samo da ne pobjedi Bayern!"
Taman tako da Hoffenheim osvoji titulu Njemackog prvaka za ovu polusezonu.Porazom Bayerna pobjedise nasi Vedad Ibisevic i Sejad Salihovic.To su momenti sto te razvesele pa ti drago da si to sto si.Da si Bosanac.Da si covjek iz cijeg su naroda i drzave dvije Hoffenheimske i buduce svijetske fudbalske legende.Nakon tekme odosmo do Jesenicke kino dvorane,mjesta u kojem ce se odrzati priredba.Pred vratima ugledah Adnana Sefica.Ado vazda isti.Skroman momak,obican,jednostavan.Kroz jaknu ga malo trese zima a iz ociju iskri se bistri pogled s kojim »ganja« rodju Kicija.Veli:«Rek'o Kici da ce doci pa evo izvirujem«.Brzo nas zima »utjera« u prostorije.Sretoh i Hakiju,Jesenickog' sevdaliju.Prvak medju sevdalijama u Sloveniji.Pjevac koji svojom pjesmom pokazuje i prica sve ono sto je sevdalinkom receno i sto se hoce kazati.Umjetnik medju amaterima,Bosnjo koji osjeca sevdalinku i pjeva je vrhunski,profesionalno.Drago mi je da poznam ovog covjeka.
Raja poce »navirati«.Adnan ode za svojim orkestrom,Hakija ostade na ulazu a ja sa svojom porodicom udjoh u kino salu.Kad sam usao i vidio koliko je klupa upitah se :«Ko ce ovo napuniti?«Sjedosmo a raja poce popunjati stolice.Ne potraja dugo i sve se popuni.Dobro da je bilo prostora sa strane pa ih je podosta moglo stojati i gledati.Pored mene sjede komsija iz Majdana,Hasan Grbic.Ispricasmo se.
Saznadoh detalje oko organizacije ovog kulturnog dogadjaja.S tim nas je sviju upoznao Nihad Balagic,predsjednik Jesenickog Bisera.Ovaj covjek je Jesenicka legenda.Za njega njegovi Jesenicani bez imalo skoromnosti vele."Da nije Nihada nista ovo nebi bilo",misli se na kulturni zivot naseg naroda.
Prihod od prodanih ulaznica i sve novcane donacije sa te veceri bice namjenjen za kupovinu zemljista za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Ljubljani.
Medju zvanicama vidjeh gosp.Tom Menzingera nacelnika opstine Jesenice,dr Sanjin Halimovic nacelnik opstine S.Most,muftija Ljubljanski dr.Nedzad ef. Grabus,bivsi ambasador BiH u Sloveniji Izmir Talic,ovaj put dosao u svojstvu koreografa Sanskog Bisera,Amir Talic- knjizevnik…
Uz pozdravne govore Jesenickog nacelnika i nasih dvaju doktora otpoce svirka,igra i pjesma.
A tu noc…
Bol bolovala Celebica Biba,setao se dilber,zapjevala sojka ptica,stiglo je proljece…
Pjevali,svirali i igrali domacini.Odnedavno je u tom Biseru i jedno Majdansko,u Majdanu rodjeno,celjade,Ajla Paunovic.Nije joj se bilo tesko »uklopiti«.Naucila korake u Majdanskom«Bratastvu« pa nam i ovdje u tudjini svjetla obraz.
Svirao i pjevao ansambl«Devet Rijeka«Ja bih rekao »Stare kajle Sanskog Mosta«.Iskusni muzicari Sanskog Mosta predvodjeni Fikretom Kurtovicem odradise svoj dio posla.Vidio se i tu majstorluk,nema sta.
Medju Sanskim Biserima nas Ado.Nekako podaleko,u cosku iza govornice.Ne vidjeh i ne uslikah ga kako treba.Bitno je i veoma mi drago,da je ovaj momak svoj zadatak odradio odlicno.Nije ni cudo sto ga ne daju iz Bisera.Odigrao Biser splet Bosanskih igara,sotu,cocek…Sve bijase originalno i bez greske.Ne znam sta je bilo ljepse:mladost,koreografija ili nosnja.Na samom kraju Hakija otpjeva dvije od Safeta.Da se najezis.Nista ga ne iznenadi,ni to sto par puta »izdade«mikrofon.Ama mogao bi ovaj ljudina pjevati i bez mikrofona.
Ove lijepe noci toliko lijepih stvari.Jos Samo da spomenem svoje sestrice,Dijana radi sa folklorom a Dejan se odlicno snasao za bubnjevima pa mu drago sto drugi igraju onako kako on svira.
Izmjenjase se pokloni gostiju i domacina.
Zavrsi se vece igre i pjesme.U holu raja uplacuje svoj prilog za IKC.Ponovo se nadjoh sa Adnanom.Uslikase nas.
Ja sa svojom familijom kod zeta i sestre,omladina ode u prostorije Bisera.Jos malo druzenja pa put pod noge.Valja Sanjanima tu noc nazad za BiH.
Sta reci na kraju?
Bijase lijepo tu noc biti Bosanskohercegovacka faca .Bijase lijepo uzivati u igri i pjesmi.
Oba Bisera,hvala vam.
Adnane,dodjite nam opet.

ĐE JE TVOJA KONDURA, BOŠNJO?

Autor: Ferid Ferko Šantić

Ferid Ferko ŠANTIĆ:

Sve ovo pišem s jednim jedinim ciljem a to je da sebe i vas upitam: Pa ima li među Bošnjacima ikakav insan koji se sa dušmanima i Bosne i Bošnjaka susreće svakodnevno pa da jal’ kondurom, jal’ mokrom čarapom, jal’ mendiljom, tj. maramicom i to onom od ćaheta, papirnom, cijelom dunjaluku pokaže šta nam rade i kakvom nas sve poniženju izlažu.

Da je nekakav, makar i zehricu normalan vakat pa da u dokonluku dnevnik pišem onda bih u tom dnevniku za današnji dan imao poseban zapis. Poseban zbog toga što u ovom okeanu kaharli habera koji nas svakodnevno zasipaju jutros čuh nešto i tv-sliku u vezi sa tim vidjeh a sve me to plaho obveseli, tj. razgali, razvedri, obradova.... Gledam i svojim očima ne vjerujem. Silnik, imenom G. Bush negdje, iza one, da ’prostite laprdajuće tahte što je govornicom zovu, saginje se, bašunu, tj. glavuru zaklanja a pored njega prolijeće nešto crno. Allahu Dragi! Gledam jal’ je bomba, jal je....., tek čujem da vele da je to najobičnija kondura, tj. cipela.

Helem, došao Bush jučer, tajno k’o i svaka uhaladža što dolazi, u Bagdad da Iračanima kaže kako im je on pomog’o ali, eto oni to k’o ne anlaišu, tj. ne razumuju i ne vide. Biva, svi Iračani slijepi i mahniti pa ne vide kol’ko im je on pomog’o.
Taman kad je to zborio, prema njemu i njegovoj, da ’prostite laprdajućoj tahti, poletjele su ništa drugo do kondure, cipele nečije. Jedan od prisutnih iračkih novinara, svi ste to već vidjeli i čuli, gađao je Busha svojim sopstvenim kondurama uz riječi: „Ovo ti je oproštajni poljubac pahče jedno.“ Znači i pored strahotnih kontrola koje je morao proći da bi prisustvovao toj press konferenciji tog iračkog novinara, gaziju nad gazijama, nikakva sila nije mogla spriječiti da silniku Bushu bar na taj način ne stavi do znanjašta o njemu misli irački narod. Uz to, u arapskom jeziku nekome kazati „pahče jedno“ i gađati ga kondurama predstavlja najveće insansko poniženje i uvredu. Ni sam ne zman koliko sam puta danas pomislio na ovog iračkog gaziju i u sebi izgovorio: „Gazijo, svako ti dobro na oba svit’ta“ kako bi to kazao jedan iz Bošnjaci.Net ekipe. Znam da mu nije bilo nimalo lahko, znam da su mu dušmani možda i bubrege odbili ali bar je njegovim gestom, koji je cijeli dunjaluk vidio, spašen obraz iračkog, arapskog i cijelog normalnog svijeta.

Sve ovo pišem s jednim jedinim ciljem a to je da sebe i vas upitam: Pa ima li među Bošnjacima ikakav insan koji se sa dušmanima i Bosne i Bošnjaka susreće svakodnevno pa da jal’ kondurom, jal’ mokrom čarapom, jal’ mendiljom, tj. maramicom i to onom od ćaheta, papirnom, cijelom dunjaluku pokaže šta nam rade i kakvom nas sve poniženju izlažu.Eto, uoči Kurban bajrama srpski fašisti spalilše džamiju u Fazlagića Kuli. Zar nije bilo normalno da se prekinu svi TV, radijski.... svečani bajramski programi, da se otakžu svi ostali oblici bajramskih svečanosti i da bar nekoliko stotina hiljada
Bošnjaka i Bošnjakinja izađe na ulice Sarajeva, Zenice, Bihaća, Tuzle, Mostara, Prijedora, Banja Luke.... Da blokira zgradu bosanskog Predsjedništva, Vijeća ministara.....srbijanske i crnogorske ambasade koje su pokrovitelji svih srpsko fašističkih zala u Bosni i tako izdejstvuje ostavke svih političkih podrepaša i pudlica. Zar tako ne bi bila svakome pokazana bošnjačka sila i moć. Ističem riječ sila zbog toga što nekakva stara mudrost uči:
Nad silom sila je pravda!A veliko-srpski i veliko-hrvatski fašizam u Bosni nastupa najgrubljom silom i oni se samo silom mogu zaustaviti. Ako, Dobri moj Bošnjo, nisi u prilici da svoju silu pokažeš puškom, tenkom, avionom..... pa, majka mu stara, valjda si u prilici da svoju silu iskažeš demonstracijama, protestnim skupovima. Ako ništa možeš li makar svoju silu iskazati protestnim bacanjem kondure prema onome ko ruši i Bosnu i Bošnjake u njoj, tj. prema onome ko je saradnik u pomagač tih zločinačkih radnji. Bar bi tako i tvoj bošnjački obraz i dostojanstvo bili spašeni a, svega mi i dušman bi se podobro curiknuo. Ovako ispada mogu nam raditi šta god hoće. I na najsvetiji dan paliti naše duhovne repere, naše džamije, a mi kraju lađu, što bi se kazalo. Sveg mi svijeta, Dobri moj Bošnjo, nastavimo li ovako neće čamati vrijeme kad će veliko-serBski, kao i Bobanovi i Šuškovi fašisti zajedno poklopiti i ovaj ostatak Bosne koji je odbranjen uz preskupu cijenu.

preuzeto sa : bosnjaci.net

PRIVEDEN OPTUZENI ZA RATNE ZLOCINE U STAROM MAJDANU

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije zatražilo je od Vijeća za ratne zločine okružnog suda u Beogradu da odredi pritvor Nenadu Maliću, starom 47 godina, sa prebivalištem u Bečeju, za ratni zločin protiv tri muslimanska civila u Starom Majdanu, kod Sanskog Mosta, koji je počinjen 1992. Godine.Tužilaštvo je podnijelo zahtjev za provođenje istrage protiv Malića 22. Jula 2008. Godine, zbog osnovane sumnje da je kao pripadnik Šeste krajiške brigade Vojske Republike Srpske, 21. Decembra 1992. Godine, u večernjim satima u ugostiteljskom objektu „Fortuna“ u Starom Majdanu, lišio života dva civila, a trećeg koji je uspio da pobjegne, ranio. Prema riječima sanskog advokata, Adila Draganovića, koji je u prvim poslijeratnim godinama obavljao funkciju istražnog sudije za počinjene ratne zločine, o ovim djelima postoje čvrsti dokazi i svjedočenja svjedoka ovih događaja. Malić je osumnjičen da je iz lokala, uz prijetnju oružjem izveo H.G., te ga lišio života ubodom nožem u desnu stranu vrata i potom iz pištolja ispalio hitac u njegov grudni koš. Iz istog pištolja Malić je zatim licu R.V. ispalio metak u glavu, ranivši ga u desnu sljepočnicu i mozak. Na isti način, udarcima po glavi i tijelu pokušao je da liši života lice Dž.H. koji je uspio da pobjegne s lica mjesta. Nenad Malić je za ovaj događaj optužen u odsustvu pred Kantonalnim sudom u Bihaću, 2002. Godine, za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Istražni sudija Vijeća za ratne zločine u Beogradu odlučit će o tome da li će Maliću biti određen pritvor.




Preuzeto sa : Radio Sana

HADZIJSKI BAJRAM

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN




Hadzijski bajram 1429 hidzretske godine.
Odose hadzije.
Nek' im je hairli put,boravak u Islamskim svetim mjestima i povratak,naravno.Posjetiti ova mjesta nije mala stvar.Kako bi i bila kad je to jedna od duznti covjeka muslimana.Odazvati se Allahu i biti Allahov gost ne moze svako.Moze ustvari al' tek onda kad ga Dragi Allah pozove.Nista prije.Veoma mi je drago sto cu nakon ovog Bajrama biti "bogatiji" za nekoliko jarana-hadzija.Odavde,iz Ljubljane put Mekke i Medine odputovalo ih je 50.
Ne bih ovaj put o hadzu,ni o bajramu o tome je mnogo toga receno i govorice se ako Bog da do sudnjeg' dana.Samo bih preporucio da na "Zalihovackom forumu " u rubrici"Islam" procitate "Oprostajni govor" sa "Oprosnog hadza"Bozijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s.Govor odrzan na brdu Arefat.Tog' dana je i zavrsena Objava.


Sto se bajrama tice,planiram za BiH.U nas Stari Majdan.Na bajram namaz u nasu dzamiju.Taj osjecaj mi je nesto "baska" i nebih ga mjenjo ni za kakav drugi osjecaj.To me cini srecnim.Ono sto me tjera u kahar je spoznaja da ovog bajrama u dzamiji nece biti mog amidze Izeta.Prvi bajram bez moja dva strica.Nimalo lijep osjecaj.Tesko mi kad' na to pomislim a kamo li kad treba da o tome pisem.Nakon sabaha i bajram namaza bajramovanje pa onda redom...


Svima bih da pozelim sretne bajramske blagdane,svako dobro u zivotu,puno zdravlja i dusevnog zadovoljstva.


Ukratko,bajram serif mubarek olsun.