PRVOMAJSKI PRAZNICI

Kolo najmladjih ucesnika KUD-a"Bratstvo"mozete pogledati na http://de.youtube.com/majdanka


Ponovo je u Majdanu bilo veselo.
Jos jednom se Majdanska omladina pokazala i dokazala kao vrstan zabavljac.Prvomajske praznike je provodio kako je ko znao i htjeo,u privatnom aranzmanu...Ono sto je bilo u organizaciji KUD-a to su nam nasi odradili za peticu.



















Glumilo se punom parom... Recitovalo o Majdanskim herojima,Majdanu...

Igralo se i pjevalo na zadovoljstvo svih prisutnih.Orkestar bez greske...

...a bez nas najmladjih opet nista.Iako smo najmanji i najmladji probudismo najvise emocija i pobrasmo najvise aplauza...I znas sta vele :"Masa-Allah" ...

"Haos" napravise Kuka i Dzanija.

Njihova pjesma - "Kceri moja Aliji dal' da te dam" napravila je dar mar i tako je zavrsen revijalni dio programa.Nastavak je bio opet za raju i kolo do iznemoglosti...

Na zadovoljstvo svih prisutnih desi se eto jos jedna priredba na kojoj kao ni na dosadasnjim' nije bilo naplate ulaza.

Ne bih o tome koliko je bilo sakupljeno dobrovoljnim prilozima.Znam samo da nije mnogo ni u kom' slucaju (ni dvjesta KM).Ne znam tacno pa o tome i nebih u detalje.Znam da se sve uredno evidentira i da se do informacije moze lahko doci.Nije to bitno.Bitno je to da shvatimo da se treba pomoci.Sve sto vidite na slikama je privatno.Nista u vlasnistvu KUD-a osim dava mikrofona i jednog stalka kojeg je donirao Kemo Arapovic.Hvala mu.

Za pohvaliti je svakako ogromni trud svih ukljucenih u KUD, a cini mi se da svaka kuca u Majdanu ima udjela u radu "Bratstva".Nije bitna razlika u godinama i generacijska sarenolikost.Bitno da svi svoje zadatke odradjuju u rekordnim rokovima.Probe se odrzavaju 3-4 puta sedmicno i to je ono sto nam garantuje da na ljeto,za "Haslamsku" i "Dijasporsku" nedelju nece biti upitno hoce li biti zabave.Hoce.Naravno,ako Bog da.Na nama je svima da prisustvujemo u sto vecem broju i pomognemo onoliko koliko ko moze.

S obzirom da se i sam osjecam djelicem KUD-a "Bratstvo" sve vas toplo selamim u svoje licno ime i u ime nasih vrijednih igraca,glumaca,pjevaca i sviraca.Uskoro pocinje sezona godisnjih odmora pa cete,ako Bog da svi imati sansu uvjeriti se u sve ono o ceme vam pisem.Drago mi je ako sam uspio da vam prenesem djelic atmosfere.Ostajte u zdravlju i nek' vas Dragi Allah cuva.Amin.

PROLJECE U MAJDANU

Prvi Maj


Prvi Maj je osvanuo
Sunce sija u svom sjaju

A u Starom Majdan-gradu

Mjestani se okupljaju

Na uranak da se podje

Do Majdanskog hladnog vrela

Uz teferic i druzenje

Obicaj je grada,sela.

I meraka mnogo bice

Uz muziku i uz pice

Lijepe pjesme

Lijepog sjela,

Takvo nesto nigdje nema.

Obicaj se iz davnina

Cuva kao zjena oka

Ta ljepota naseg kraja

Naseg rodnog zavicaja.

Treba li nam bolja dobrodoslica?

Moze li biti bolja?

Ovakvu stihovanu dobrodoslicu Prvom Maju i Majdancima moze napisati jedino Majdanac sto mu srce puno Majdana i mirisa Majdanskog.

Dragi Majdanci puno je toga za reci i napisati a evo Fadil Zahic "Faćko" nam kroz stihove kazao mnogo.Pokusacu da vam prenesem par utisaka sto ih sa sobom donesoh juce iz Majdana.

Svakom novom odlasku u Majdan jednako se obradujem.Ovaj put je to nekako"baska" jer eno behar se bijeli i kruni se u fildzane i secerlame.Kahvendise se na avlijama i udihuje proljece.

Socijalna slika u Majdanu ista ko i u cijeloj BiH.Kakava je-takva je.Mogla bi biti bolja,morala bi biti al'... Al' ne daju se Majdanci.Vesela raja vazda iznenadi pozitivnoscu.Drago mi kad cujem ista lijepo pa mi je zelja da vam o lijepom pisem i nadam se da ce teme vazda biti vesele i pozitivne.Preko vikenda u par navrata sam se druzio sa omladinom i bilo nas u Gracanici,na carsiji,na Zalihovcu a Boga mi i u dzamiji.Hvala Bogu pa imamo vrijednu omladinu.Za pohvaliti je i rukovodstvo MZ.Okupili "starci" omladinu pa zajedno cine tim za svaku pohvalu.Zeljna omladina "desavanja",puna energije a Faćko,Kelima,Ismet i Nusret valjda potrefili ono sto omladina "gotivi"pa svu tu energiju napravise pozitivnom na svestrano zadovoljstvo.Pric'o sam vam vam o priredbi u februaru.Na zadnjoj nisam bio al' vele bilo odlicno.Ma da mi je bilo vidjeti Kuku i Dzaniju kako su otpjevali "Kceri moja Aliji dal' da te dam"

KUD je najveselije desavanje u Majdanu i sto se toga tice za Majske praznike najavljuju "dernek" i sviju nas pozivaju da dodjemo u sto vecem broju.

Mnogo je toga sto se izdesavalo u zadnje vrijeme.Pomogne opstina a i sami Majdanci se organiziraju pa otuda kao ocuvanje tradicije,starine i obicaja zaklopota mlin na rijeci Gracanici.Na taj nacin Majdanci cuvaju svoju starinu i naslijedje.

U organizaciji rukovodstva MZ uradilo se i jos se radi.

Posadilo se oko 300 sadnica haslama.Ocistile se prostorije vatrogasnog doma i na taj nacin osposobljene su za odrzavanje sastanaka svih institucija u MZ.Uradjena struja,voda,ocisceno,ispolirano,okreceno pa sad moze da sastnci kome volja."Ostrolucka "trgovina ociscena pa su i tu probe

KUD-a.Tu hor pjeva i folklor igra u sesn'est.Ono ceme se opet omladina veseli je to da se iza sportske dvorane,na "Avdince luci" pravi malonogometni teren koji bi,kako kazu uskoro trebao biti asfaltiran.Samom kraju su privedeni radovi oko sanacije kanalizacije i problema oborinskih voda na Domu,tj.oko ambulante i "Wupertalovih" zgrada.Uradjena drenaza i odvodi pa izgleda da na Domu vise nece zakreketati.Sad zaba moze da gleda kud ce i gdje ce sama sa sobom.

Izdogovarano je i izvrsene su pripreme za adaptaciju drugog dijela vatrogasnog doma.U radjen je predracun radova te se ceka na donatora i pocetak radova a i to nije daleko vele u MZ.To je trenutno na cekanju a ono sto je uradjeno desilo se 1. aprila na svijetski dan zastite okolisa.

Nakon zadnje priredbe KUD-a,odmah sutradan, opet se uz pomoc rukovodstva MZ "desila" omladina.Po fotografijama sa priredbe i sa akcije da se vidjeti da radije igramo i plesemo nego sto smo spremni ocistiti smece po parku i po Trgu Amira Zilica naseg Zlatnog Ljiljana.Iako ih je bilo malo uspjeli su od Birta do Majdana i po Majdanu nakupiti kamion smeca.Opet Faćko bio pri ruci sa svojim kamionom.Bilo kako bilo zasluzuju nasi u Majdanu svaku pohvalu.Znaju da im niko nece zasvirati,zapjevati i ocistiti ako nece oni sami a ja bih zelio da i mi van Majdana budemo uspjesniji od njih pa da ih podrzimo i pomognemo u daljem radu i hairli nakanama.Bitno je imati cilj,a cini mi se da Majdanci ka boljem sutra uspjesno koracaju.

Zelja mi je na kraju da se zahvalim Nusretu Dzaficu za slike i Fadilu za stihove.Bez toga ni tekst nebio bio tekst.Ma brate bilo bi suhoparno,jel de?

Hvala vam dragi moji Majdanci sto mi omogucavate da o vama fine stvari pisem.

Hvala vam dragi moji Majdanci koji ste od Majdana daleko sto citate ovo sto vam pisem.Hvala vam za vase odvojeno vrijeme dok "prelistavate" http://www.zalihovac/...

Zelja mi je da vam prenesem poruke i novosti iz St.Majdana i da na taj nacin ucvrscavamo medjusobne veze i vezu sa nasom starom carsijom bez obzira na to koliko nas granica u tome sprjecavalo.Ja se nadam da ce nam ta bliskost koja nam je toliko potrebna svakim danom biti veca i molim Onog koji sve moze da nas na tom putu pomogne.Amin.

Prvomajska cestitka

Veselo ce sutra biti

U naseme Majdan-gradu

Mnogo toga lijepog bice

Ne gubimo nikad nadu.

Nek sve sija od ljepote

Od radosti i od srece

A carsija nek' mirise

Kao njezno majsko cvijece.

Nek' se pjesma kao rijeka

U srcima nasim lije

I maj ovaj nek' nam bude

Mnogo ljepsi nego prije

Nek' nam setnja na uranak

Do Majdanskog hladnog vrela

Uz prelijepu pjesmu nasu

Budi zelju,ceznju,mastu.

A kad miris cvijetnog maja

Kroz ulice nase prodje

Toj ljepoti kraja nema

I maj nam evo dodje.

Da veselo svima bude
Dodjite nam od svakuda

Sve najljepse za Maj prvi

Cestitka je naseg KUD-a.

LJILJANE ZLATNI

Svoje kazivanje o rahmetli Amiru Zilicu mogao bih da zapocnem od bilo koje godine naseg zivota.Druzili smo se odkad se znamo,a upoznasmo se ni sam ne znam kad.Toliko unazad niti pomocu retrovizora ne mogu vidjeti.
Generacija smo 69,samo sto mi Amir "pobjeze" ranije u osnovnu skolu,sa 6 god. starosti.Nije to bio razlog da se druzenje ne nastavi kroz osnovnu skolu i ucvrsti u srednjoj.Skolu zavrsismo skupa.Ja zanat on tehnicku.Te 87-e na "Maturskoj veceri" u hotelu Sanus opet skupa.Te veceri ja ga pobjedio u igri "ko ce prije".Sa rukama na ledjima,sjedjevsi za stolom morali smo jesti sampitu iz tanjira.Ja se satrah jeduci,gledam ispod oka i ..."utece" mi Amir.Kraj.Nakon toga moji iz razreda me podigose u zrak i vele :"Pobjedio si,Amir se sluzio rukama".Onako brljavi,odosmo do kupatila na umivanje,opet skupa.Sve te srednjoskolske godine prodjose me nekako na brzinu.Sa Amirom i omladinom spremnom na druzenje i pomoc bilo je to jedno lijepo vrijeme.Vrijeme rahatluka.

Za svo to vrijeme od Amira nisam cuo da je i o kome govorio ista negativno.Volio se saliti i najcesce na svoj racun.Tih tinejdzerskih godina nauci Amir svirati gitaru.Tamburali smo po malo.Svirali u parku najcesce sa Kemom,Arminom i Hamedom.I upravo po ugledu na nesto stariju generaciju:Fehim Besic,Zlatan Kadic,Muhamed Hadzalic,Kemo Arapovic i Armin Avdagic "prikopcasmo se i mi na struju".Tako ja ,Amir i bubnjar Adnan Cordic zapocesmo na Domu u drustvenim prostorijama,neku svoju svirku.Ne znam ni kako ni zasto,al' Ado veli."Nek' se band zove >Ratna Sirocad<".Odsvirasmo mi svoje na brzaka. 87-e nas dvojica dobismo poziv iz Sanskog Mosta iz vojnog odsjeka.Odemo,javimo se,opet skupa.Ne sjecam se ko nas je tad primio al' radilo se o tome da smo nas dvjica od strane toga i toga,zbog toga i toga te tih i tih razloga,tralala...predlozeni da na odsluzenje vojnog roka idemu u SRO tj.skolu rezervnih oficira u Bilecu.Nakon poduzeg razgovora i generalija,podataka i o pradidu,vele ."Imate par dana da razmislite o sveme pa kad skontate dodjite da potpisete".Po izlasku iz kancelarije ja sam reko:"Amire ja ne idem", a on veli:"Ja cu ici".Nakon par dana potpisemo izjave i marta '88-e pravac u JNA.On u SRO Bilecua a ja u Travnik-tehnicka sluzba. Dopisavali smo se i tako bili u vezi.Kroz to vojevanje meni je bilo lakse.Poslije mi Amir pricao o disciplini i napornim vjezbama i kapetanu Kovacevicu koji je potomak Save Kovacevica i fizickim pripremama koje su bile itekako naporne. Znam da je to Amir lahkocom podnosio jer volio je uniformu,volio je vojsku. Nakon vojske nadjosmo se u Sloveniji.U ljubljani.Opet skupa.Malo zatim ja produzih za Austriju.Tad nam se putevi razidjose i vise nikada nismo bili skupa. Kao jedno fino odgojeno djete i clan ugledne familije Amir je tokom cijelog svog zivota bio na raspolaganju drugima.Bijase predodredjen da bude od pomoci svima oko sebe. Pred samu hucku i gangulu,pred Bajram 92-ge ja iz Austrije u Majdan a Amir ostade u Sloveniji. Zarati se. Ne mogavsi sjedjeti skrstenih ruku juna '92-ge vrati se Amir svojoj BiH.Zbg nemogucnosti vratiti se i u Sanski Most nasao se u starom Vezirskom gradu Travniku. Zamjenio je tada kompletan nacin zivota.Sredinu,drustvo... Zamjenio je slobodu za rat,bezbriznost i roditelje za armiju,brata za jarana iz rata izvjesnost za neizvjesnost... U zelji da jos jednom pomogne svima oko sebe,obuce uniformu,podje u rat i stade na suprot Bosanskom hasumu.Radio za BiH ono sto je odlicno znao.O ratnom putu Amira Zilica puno sam cuo i procitao.Sad bi bilo najbolje da pricu o Amirovom ratnom putu nastavi neko od jarana koji su sa Amirom bili u rovu i svjedoci zbivanja.Svjedoci rata sa prve borbene. Na svom ratnom putu Amir se,dakle juna '92-ge vratio u Travnik. 25.11.'92-ge na dan osnivanja 17 Krajiske brigade nasao se na celu Drugog bataljona 17. Krajiske brigade.6-og januara 1993 zavrsava se Amirovo ratovanje.Ostade jedan ne dosanjan san.Na Visockom ratistu,prilikom izvidjanja biva pogodjen od strane neprijateljske prage.Bio je to pucanj smrti,kobni pucanj za kapetana Zilica. O Amirovom djelu i vrijednosti onoga sto je za BiH ucinio najvise govori Zlatni Ljiljan,orden za hrabrost koji mu je posthumno dodjeljen. Te ratne '92-ge dok sam bio u Majdanu nisam niti slutio da je Amir u Travniku.Decembra 92-ge iz Majdana izidjoh u Sloveniju,Ljubljanu,i tad saznadoh da je Amir u Bosni.Upravo tih dana trebao je doci u Sloveniju.Da ga vidim nakon skoro dvuje godine. Odjedanput,kao grom iz vedra neba:"Poginuo Amir Zilic."Kako povjerovati?Da li povjerovati?Ama dal' ima neko ko bi se na taj nacin smio saliti?Ubrzo od Indira saznadoh da je istina.Tada u mislima pocese da mi se vrte slike naseg djetinjstva i sve ono vrijeme provedeno skupa.Tesko mi pade spoznaja da vise necemo biti skupa. Ne dugo nakon toga,s pocetka mog muhadzerskog zivota u Njemackoj,nastadose i stihovi o mom rahmetli jaranu.Procitah clanak iz Ljiljana o pogibiji rahmetli Amira pod nazivom "Kapetanu sa osmjehom" sto ga je,cini mi se napisao Pepi. Tako sam i ja naslovio ono sto mi je tih dana iz srca poteklo i slilo se u stihove posvecene mom nikad prezaljenom jaranu. Ovih dana,na moju veliku radost upravo te stihove je odsvirao i otpjevao Sead Mesic te ih na taj nacin priblizio siroj javnosti.Dragi Sejo,hvala ti.
Dragi moj Amire.
S istom tugom i bolom ja i dalje zivim.Sve one godine zajednicki prozivljene ne daju mi da se smirim.Hocu da znas da imaju jedni ljudi koji te nikad nece i ne mogu prezaliti i zaboraviti.Medju te ljude ja ubrajam i sebe,nek' mi je Allah Svjedok. Dragi moj Amire ja sam ti danas ozenjen.Imam troje djece.Kad je upoznao tvoje roditelje,moj starji sin,Elmedin ih je poceo zvati dido i majka.Upravo tako ih zove i moja cerka Azra.Ahmed je danas star dvije hefte al' insa'Allah,cim bude saznavao imat' ce i on tu cast da upozna majku Tesmu i didu Abdulaha-Dulu.Vremena se izmjenila,u zivotu se dosta toga promjenilo al' ono s cim ja zivim i moje misljenje o tebi nece moci niko na dunjaluku da mi izbije iz ove moje glave.Ti si dragi moj Amko otisao u istoriju a moja je zelja da mi djeca tebe i u skoli uce.Ovdje to ne mogu,tudjina-rekao bi covjek,al' se iskreno nadam da u S.Mostu u skoli koju smo pohadjali,skoli koja tvojom zaslugom nosi tvoje ime,djeca uce i veoma dobro znaju ko je heroj Amir Zilic.Volio bih cuti da se u skolama u BiH izgovara tvoje ime.Sad su nam u Bosni stranci sto nas uce nekoj "savremenoj" istoriji i "istini" koja se njima dopada.Nije to ono zasto si dao svoj zivot.Znam da nisi poginuo za ono sto nam sad utrpavaju.Ja znam da si poginuo za slobodnu BiH od agresora,cetnika i to je istorija koju Bosnjo treba da zna i da nikad ne zaboravi. Kao sto nikad necu zaboraviti sva ona istrcavanja na gasenje pozara oko Majdana,svirku u parku,sveono zajednicko i lijepo sto nam se izdesavalo - isto tako necu zaboraviti sjecati se tebe.Necu zaboraviti pricati svojoj djeci o tebi i istini za koju si dao svoj mladi zivot.Volio bih da i moja djeca imaju tako dobre jarane ko sto sam imao ja.Necu zaboraviti otici kod Dule i Tesme kad god to budem u mogucnosti.Necu zaboraviti zamoliti Dragog Allaha da ti se smiluje,da te nagradi za tvoja velika djela.Necu zaboraviti zamoliti Ga da ukabuli tvojoj majci sve ono sto ti u Kur'anu prouci. Ja molim Dragog Allaha da se smiluje Bosanskim gazijama,najboljim sinovima,sehidima i da vas sviju nagradi lijepim Dzennetom,amin.

"KAPETANU SA OSMJEHOM"

Ne vidjeh ga zadnje dvije (godine)

I nikad' ga vidjet' necu

Dusmanin mu zivot uze,

Zivio je 23-cu.

I nemogu jos da shvatim da ga vidjet' necu vise,

Grijalo nas isto sunce

I kvasile iste kise.

Rodismo se 69-te

I vazda smo bili skupa,

Pjevali smo i svirali to zna i u parku klupa

Citao mi misli vjesto

K'o sto niko znao nije,

Vec unaprijed on je znao

Sta se smije sta ne smije.

Zahvati nas gadno vrijeme

Nas dvojicu-nase dane,

Ja se nadjoh u Majdanu a on ode u Ljiljane...

U Ljiljane da se bori

Sa ostalim ljiljanima

I u Majdan da donese

Pticu mira jaranima.

Ne dade mu dusman kleti

Da ostvari snove svoje,

Pogin'o je boreci se

Al' ljiljani njegovi stoje.

S dusom kao od olova

Ja sad svoje dane zivim

Kad jarana moga nema

Zar zivotu da se divim?

Teske dane prozivljavam

Dok me biju hladne kise,

Kapetana sa osm'jehom

Zar vidjeti necu vise???

Dok stihove ove pisem

Moje srce bodu macem,

Njegov mezar ne znam gdje je

Al' u dusi gorko placem.

Uspomena ostade mi

Na njega i nase dane,

Mnogo toga druze ima

Al' u srce sve to stane.

Dani nasi u mom srcu

U albumu stoji slika

Od Amira mog jarana -njegovog' dragog lika.

Njega eto vise nema

To je garant ruzan san

Sve se nadam vratice se

Sa osm'jehom kapetan...

muhadzerluk - 1993-Saarbruecken

Pjesme Seada Mesica - ovdje -

Abdulah Talundzic

Covjek kojeg sam upoznao ne tako davno.Poslije rata,kad se iz
Beograda vratio svojoj kuci,u Majdan,u zasluzenu penziju.Penziju zaradjenu van Bosne i Majdana.
Velika mi je cast i zadovoljstvo sto sam imao priliku upoznati ovog covjeka,covjeka kod kojeg' nije bilo "suplje price".Svaka rijec mu je imala svoje mjesto.Sa njim nisam pricao npr.o fudbalu-Ligi Sampiona,al'svakako mislim da bi me i tu "matirao".U relativno kratkom vremenskom roku imao sam cast dio svog zivota prozivjeti i proboraviti uz Abdulaha.Druzenja,muhabet a narocito sretanja u dzamiji ostace mi u pamcenju do kraja zivota.Dzume namazi i Ramazanske teravije uz Abdulaha bijahu mi posebnost. i upravo ta posebnost mi je priblizila Abdulaha toliko da mi je veoma drago kazati da je Abdulah Talundzic bio moj jaran.Dragi Boze hvala Ti.
Sve sto mogu da kazem o tom covjeku je samo najljepse i cini mi se da je sto posto uredu konstatacija da taj covjek nije uzalud zivio.Za svog' zivota Abdulah je ostavio dosta iza sebe.Pisao i ostavio nam mnogo a ja bih se za sad zaustavio na poeziji.
Nije mi cilj da pisem samo o licnim emocijama prema tom covjeku,iako bih o tome mogao pisati do sutra.
Ne mogu se niti "gurati" da pisem o njegovom privatnom zivotu,a sto se tice poezije,umjetnosti i pisanja i za to imaju kompetentni ljudi koji su odavno dosta rekli i napisali.Moja zelja je da sakupim tekstove o Abdulahu i tekstove sto ih je on napisao da bismo bili svjesni velicine sto je hodala Majdanskom carsijom.
Dragi moj jarane.Iako te nema sa nama-u carsiju i u dzamiju k'o da vazda dolazis.Nekako,k'o da nigdje nisi otis'o.Il' na kratko,pa ces brzo doci.Ne da se ne mogu pomiriti stim da si preselio,na ahiret insa'Allah,nego jednostavno svakim mojim dolaskom u Majdan sve iscekujem "Sad ce Abdulah kraj Cemerlije niz Gracan'cu."Zelja mi je da nam se nasi dragi Majdanci i svi oni koji su te poznavali osjecaju ovako poput mene i da te se svi sjecaju ovako kao ja tj.onako kako ti to i zasluzujes.Zato mi je zelja da na neki nacin ovim svojim udjelom ocuvam sjecanje na tebe i tvoj rad na kojeg smo svi ponosni.Molim Dragog Allaha da mi u tome pomogne a da tebi podari lijepi Dzennet i u njemu deredzu,onu visoku,koja ti i pripada.Amin.

Procitaj vise

DRAGI BOZE HVALA TI

Danas stvarno ne znam odkud' da pocnem,kako da opisem stanje u kojem se nalazim.
Sve do danas,do pola sedam,supruga mi bila u drugom stanju.Od tog momenta sam ja preuzeo tu vrstu osjecaja.Osjećam se pomalo smušen,k'o poslije šišanja.
Zato ako sta "lupim" il' preskocim nemojte mi zahatoriti.
Danas sam po treci put,hvala dragom Allahu,postao babo.To je ono sto zelim da vam kazem pa sve ne znam odakle da krenem.
Elmedin se rodio u muhadzerluku,u Njemackoj.On i Daytonski mirovni sporazum vrsnjaci.Rodise se na kraju zadnjeg rata.
K'o pokusaj zivljenja u Bosni,u Majdanu i u iscekivanju boljeg sutra rodila se Azra.Tacno na prelasku iz 20-og u 21-vijek.
U iscekivanju boljeg sutra "došeperam" ja u Sloveniju.Provedem tu 5-god samackog zivota i velim sam sebi "Sad je dosta.Pet godina si bio sam,sestu-il' oni,familija,u Ljubljanu il' ti u Majdan".Za svog samackog zivota u Ljubljani dosta puta sam sebi rekao "Sto nisi odmah iz Njemacke zapuc'o bilo gdje samo da budes sa familijom". Sva sreca pa covjek sniva a Allah odredjiva.
Pred povratak iz Njemacke jedni odose za Kanadu,Ameriku,Australiju...Ja tad govorio da cu u Singapur.Ako moram opet negdje van Bosne zar je bitno gdje cu.Razlozi se tad ne traze i ne biraju jer odlazek u nepoznato je put grlom u jagode.Ja se šeg'o da cemo u Singapur a razlog je to sto ima lijepo ime,puna ga usta ... fino zvuci.
Dosta sam puta u Ljubljani rek'o :"Da samo skupa pa bar i u Singapuru".
Najzad kompletiramo se u Ljubljani i danas na rodjendan moga babe ja dobio sina.
Dadosmo mu ime Ahmed.
Prije par godina sam bas ovdje u Ljubljani upoznao jednog zlatnog momka.Ahmed mu ime a znatel' gdje sad zivi...u Singapuru.
Tako se eto desavaju stvari u ljudskim zivotima.Nista nije slucajno.Sve ima svoje razloge.Dobro je da je tako i samo da insan ne upravlja s tim.Hvala Onom sto sve s razlogom i sa mjerom stvori.
Selam svima pred sami kraj ovog' 17-og marta i da nas sviju Dragi Allah cuva.Amin.