ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


1.9.11

Nek' ti je rahmet dragi naš Hoki

     Volio bih pisati o vedrim temama, al' k'o da mi neko na dušu sjede i to na onaj kraj gdje se radost nalazi. Iskreno govoreći volio bih da ništa ne pišem. Emocije su su ustvari ono što svako toliko časa provriju i razliju se po papiru a tu bih 'fleku' da sa vama podijelim.
       Bijaše jedan momak kojeg nikad nisam vidio ljutog, slabe volje i kaharli. Bijaše to momak sa izrazitim i posebnim smislom za humor. Mnogo šta je odlikovalo ovog momka, u mnogo čeme bio poseban al' opet običan i sasvim normalan. Tražeći mjesto svojoj glavi pod kapom nebeskom ne morade ići daleko. Svoj komad neba pronašao je u svom rodnom Majdanu, u avliji svojoj.
 Vrijedno radeći i tako služeći svoj kruh bijaše mnogima na usluzi, i opet... ni odkog nisam čuo da Hoki nije htio nekom' pomoći.
 Svoju mladost i kratki svoj vijek proboravio je u svom rodnom mjestu  i... tu ostao. Dana 27 08. '11. upravo u mjestu iz kojeg nije išao, u mahali u kojoj se i rodio, pred avlijom svojom završi se ovodunjalička staza Muharemova.
   U 42-goj god. na ahiret je preselio Zahić Muharem "Hoki".


Pun je život iznenadjenja i nepredvidivosti rekao bi neko.
Kod Dragog' Boga iznenadjenja nema pa je suvišno o tom i raspravljati i na taj način otvarati šejtanu vrata. Sve se dogadja onako kako biti mora. Nama koji ostajemo da koračamo dunjalučkom stazom ostaje da iz svega onog' što se oko nas zbiva uzmemo pouku.  Jesmo li svjesni onog' što se oko nas zbiva? Koliko smo svjesni? I Hokijevo preselenje na ahiret nek' nam svima bude razlog više da se zamislimo i shvatimo prolaznost našeg' života. Dragog Allaha molim da Hokijevoj majci, braći, sestri, rodbini, prijateljima dadne snage i sabura u ove za sve njih teške dane.
 Allahovi smo i Njemu se vraćamo.
  Tebi dragi naš Hoki nek' je lahka zemlja Staromajdanska. Molim Dragog Allaha da te čuva i na boljem svijetu pomogne.
  Amin.
Suza je ono što insanu u ovakvim momentima iz oka poteče. Boli ona kad  poteče iz srca a ja bih rek'o ono što je u jednoj kasidi lijepo rečeno "Nemoj žalit' suzama već se sjeti dovama, nemoj da ti suza krene kad probudiš uspomene.."

6.6.11

Srpski general Ratko Mladić

OGLEDALO SVOG NARODA

nk 
 
 
 
200 godina je srpski narod proizvodio krvoloke i Ratko Mladić je najgori od svih. Ti krvoloci su instrument koji funkcioniše po šablonu da uvijek u bosanskom muslimanu vidi nekakvu prijetnju fizičkom opstanku čak i kada su ih procentualno dvostruku nadmašivali. Analizirajući motive srpskog zločina u Bosni i Hercegovini dolazimo do neoborive činjenice da Srbi imaju stoljetni problem razdvajanja dobra od zla, časti od sramote, istine od laži, herojstva od kukavičluka...I još mnogo bi mogao pričati o osobinama ovog naroda, što i može i ne mora da utiče na njihov daljni odnos prema nama, ali na kraju ipak ostaje da oni sami odluče šta i kako dalje sami sa sobom pa tek kako se u budućnosti ponašati prema narodima u svom bližem okružju.
 
 
 
 


Autor: Nihad Krupić, pisac i publicist

Srpski general Ratko Mladić 

   Na samom otvaranju suđenja, dok je kamera prikazivala mrzovoljno lice generala Ratka Mladića osjetio sam silnu mješavinu žalosti i gađenja, skoro bez trunka mržnje, za koju sam ranije mislio da će me ovladati. Žalost je duboko u meni budila pomisao na dugo čitanje imena srebreničkih žrtava tokom masovnih dženaza, uplakane majke, sestre, žene,kćerke, sinove... više zelenom čohom prekrivenih tabuta, koji u redu čekaju na spuštanje u kabur. Gađenje nije bilo vezano samo za tog orunulog starca koji pokušava odglumiti zadnju predstavu časnog generala, nego svima onima u srpskom narodu koji generala Mladića smatraju herojem. A takvih je mnogo više nego što normalan um može i zamisliti.

        To gađenje nema kraja i bojim ga se jer naprosto ne vidim način da se normalno može živjeti pored, sa ili uz narod kojem je general Mladić simbol vojničke časti i discipline. Ratko Mladić je sve ono što su Srbi osmislili, planirali i izvršili u zadnih dvjesta godina prvenstveno nad svojim komšijama Bošnjacima. On nije bez razloga rekao u prvom satu zauzimanja Srebrenice da je to poklon srpskom narodu i osveta „Turcima“ za „Buna protiv dahija“. Čak i slavni srpski antifašizam tokom II Svjetskog rata je zatamnjen bošnjačkom krvi koja je tekla rijekom Drinom danima.

200 godina je srpski narod proizvodio krvoloke i Ratko Mladić je najgori od svih. Ti krvoloci su instrument koji funkcioniše po šablonu da uvijek u bosanskom muslimanu vidi nekakvu prijetnju fizičkom opstanku čak i kada su ih procentualno dvostruku nadmašivali. Analizirajući motive srpskog zločina u Bosni i Hercegovini dolazimo do neoborive činjenice da Srbi imaju stoljetni problem razdvajanja dobra od zla, časti od sramote, istine od laži, herojstva od kukavičluka...I još mnogo bi mogao pričati o osobinama ovog naroda, što i može i ne mora da utiče na njihov daljni odnos prema nama, ali na kraju ipak ostaje da oni sami odluče šta i kako dalje sami sa sobom pa tek kako se u budućnosti ponašati prema narodima u svom bližem okružju.

   
DSC_0586Phoenix, USA
28 maja 2011,
tokom 16. Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike,
u društvo sa Azemom Derviševićem Zengom i dr. Esom Boškailom, dva dana nakon hapšenja generala Mladića



Kada bi birao snagu i moć koju je oduvijek imao srpski narod i naivnost i slabost sopstvenog naroda , ostao bih i dalje slab i naivan jer ne bi mogao podnijeti i od sramote bih iskopnio da se moj general na ovakav način pojavi pred međunarodnim sudom za ratne zločine a ja ga i dalje branim, ne hajući šta čitav svijet kaže o njemu, usput ga u medijima braneći nekakvom svojom istinom. I sve što bih mogao reći o krvoloku Mladiću malo bi bilo. Svejstan sam da on nije sam. I onda i sada iza njega stoji više od 90 posto srpskog naroda, jer na kraju ovaj general je ogledalo njihovih planova i nada da žive u zemlji gdje će do kraja dominirati i bez ikakve prepreke uzimati ono što nije njihovo, ponižavati, protjeravati, paliti, ubijati i silovati i ne odgovarati nikome za to.

       Ovih dana u razgovoru sa prijateljima sam želio čuti njihove utiske i osjećaje povodom hapšenja i pojavljivanja generala Mladića pred haškim tužiocima i pošto su autentični i interesantni podijeliću ih sa vama.

 Azem_web1Azem Dervišević Zenga,
heroj odbrane Sarajeva
Boston , USA

Ratko Mladić je bio komandir kasarne u Štipu, Makedonija, dok sam služio regularnu JNA, 1987 godine. Bio je tada u činu potpukovnika. U gađanju bestrzajnog topa sam bio najbolji i on mi je lično u nekoliko navrata uručivao nagradno odsustvo kao i značku primjernog vojnika. Pamtim ga kao čvrstog, fanatičnog i odlučnog oficira kojeg su se više bojali oficiri nego obična vojska. Nije volio kancelarijske , štapske oficire i dok je bio u kasarni vladala je nevjerovatna disciplina. Ujutro su svi oficiri sa vojskom radili vježbe i on je to lično nadgledao. Po svemu što sam moga primjetiti bio je ubjeđeni Jugosloven, čuo sam kasnije da je čak istjerao četnike iz kasarne u Kninu gdje je imao zadnju prekomandu prije nego je došao u Bosnu. Nažalost sa ovim osobinama je bio spreman i odlučan da naredi i provede genocid u Srebrenici jer onda a i danas u Hagu je njegovo ubjeđenje da je pravilno postupio i mislim da se nikada neće pokajati zbog toga. Danas kada ga gledam u Hagu, ne mogu da pronađem ni najmanju sličnost sa onim potpukovnikom iz 1987 godine i vraćajući sve događaje unazad ne mogu da nađem ni najmanji detalj iz tog mog vojničkog života koji bi me makar i na momenat uputio da misao kako je i onda Mladić bio skriveni nacionalista i četnik najgore vrste. General Ratko Mladić je sigurno i sinonim za mnoge bivše JNA oficire koji su svoju čast, zakletvu i vojnička pravila na najgori način zloupotrijebili nad mojim narodom. Žalim što nas je svijet zaustavio kada je Armija Republike BiH stala na vrat zlikovcima ovakve vrste i bila spremna da ih vojnički porazi i oslobodi Bosnu i Hercegovinu za sva vremena od njih.

eso_bDr. Esad Boškailo,
Ljekar-psihijatar, autor dvije naučne studije-knjige iz oblasti ratnih trauma, vanredni profesor na Phoenix Univerzitetu, USA

Ne slažem se sa mnogim izvještajima o Ratku, kako će Srbija nešto dobiti, kako je on živio na slobodi ovolike godine itd. Mislim da se takvim vjestima umanjuje veličina i važnost hapšenja , te sudjenja pred medjunarodnim sudom za sva zlodjela koja on učinio. Mi sada trebamo biti ponosni da ne pripadamo narodu čija su tri GLAVNA lidera 20.vijeka završila u Hagu. Slobodan Milošević, ne zaboravite, je umro u zatvorskoj ćeliji, Radovan Karadžić je na sudjenju skoro svaki dan i dugo će tamo ostati, i na kraju general Mladić. Ratko je živio u jednom strahu koji je teško opisati. On je SVAKI DAN, ama baš Svaki DAN zadnjih 16 godina samo razmišljao kad će biti uhapšen. Njegov život ovih zadnjih 16 godina nije ličio na život. Na pojavljivanju u Hagu, tokom prvog saslušanja, mogu se vidjeti klasični znaci trauma kroz koju je prolazio zbog stalnog straha od hapšenja. Možda mu je to bila veća kazna od moguće doživotne robije koja ga vjerovatno čeka.

Važno je napominjati da je ova “Trojka” uhapšena i sudjena od strane medjunarodne zajednice. Medjunarodna zajednica se jasno opredjelila i pokazala odakle zločinci dolaze a i gdje završavaju. Što se tiče protesta po Srbiji i proglašavanju zločinca Ratka za nacionalnog junaka, moram reći da me ne čudi a i ne smeta mi plaho. Onima koji su u stanju slaviti ubice više od osam hiljada nedužnih za samo nekoliko dana, mogu slobodno poručiti da im se budalesanja po ulicama niko ne boji.

Nova generacije sljedbenika srpskih zlikovaca
Koliko god naslov ovog teksta izgledao prejak, baziran je na procjenama proisteklih iz mog 18. godišnjeg dijasporskog saznanja da ogromna većina srpskog naroda danas smatra generala Mladića herojom i potpuno nevinim po svim tačkama optužnice. Za mali dio, možda manji i od 5 posto, Mladić je možda i prljavi masovni ubica i ne žele imati njegovu krv na svojim rukama ali svakako žele imati Republiku Srpsku i dalje, što znači ne smeta im što je stvorena genocidom i agresijom i samo za nijansu se razlikuju od one većine, sa tim da im je zajedničko ostalo da skupa grle i njeguju krajnji proizvod Radovana Karadžića i Ratka Mladića zvanu „RS“. Ja još nisam čuo iz usta nijednog Srbina da kaže kako „Republiku Srpsku“ treba ukinuti. Jeste li vi?

Od života koji nam je ostao , najmanje što želimo je da mrzimo ili se bavimo nečijom mržnnjom. Vjerujem da većina Bošnjaka ne mrzi ali sudbina nam je dala težak teret da se ipak moramo baviti nečijom mržnjom i naći načina da je neutrališemo. Zbog samog našeg opstanka. I iz tog razloga nema bošnjačke familije čiji dan zadnjih 16 godina je prošao a da se makar u mislima na tren nije pojavio lik Ratka Mladića. A Bog sami zna koliko suza je proliveno za životima koje je on uzeo, ognjištima koje je spalio... Suđenje Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću je i suđenje izboru srpskog naroda da agresijom i genocidom stvori etnički čisti prostor na krvi nevino ubijenih i zemlji tuđoj. To je suđenje „Republici Srpskoj“, rezultatu zločina nad Bošnjacima i njihovoj domovini.

Koliko je važna misija opstanka ove genocidne tvorevine za buduće srpske generacije, bilo gdje da se nalaze pokazuje, pripremljeni propagandni materijal srpske omladine koja je sa bosansko-hercegovačkog štanda na evropskom folklornom festivalu u Vankuveru, samo dva dan nakon hapšenja generala Mladića, počela da dijeli propagadni materijal (kojeg imate na slici) sve dok se nisu članice društva Zambak upustile u poravu borbu sa tim pročetnicima i maltene iz ruku im otimali tu brošuru. Na kraju je došao predsjednik festivala i zaplijenio im taj materijal. General Ratko Mladić je nesumnjivo neraskidivi dio srpske historije i histerije i treba ga prihvatiti kao takvog sve do onog momenta kada ga se deklarativno odrekne njegov narod i taj čin bude krunisan pravnom likvidacijom Republike Srpske. Dobro pogledajte ovaj letak i razmislite šta vam je dalje raditi.

welcome_to_rs_1_flyer
welcome_to_rs_2

8.5.11

BOŠNJAK


Sasvim slučajno, u jednoj od knjižara moga grada ugledah knjigu „Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko“.
      Ništa posebno, rek'o bi čovjek... pa na tu temu se kod nas sevdalinke pjesme pjevaju. Pažnju mi privuče godina na koricama knjige. 1896-ta. To je ustvari godina u kojoj je pisac knjige Heinrich Renner prošao Bosnom i Hercegovinom i o tome, u to vrijeme, knjigu napisao. Stara knjiga i plaho dobra.
     Nije mi nijet pisati o ovoj nego o drugoj knjizi... knjizi „Bošnjak“i o Bošnjacima iz vremena 1.sv. Rata.
I tu knjigu nadjoh u istoj knjižari. Zainteresiralo me je šta je to Hans Fritz o Bošnjacima napisao.
Otvorih knjigu. Prelistah je 'nako na brzinu. Aferim. Meni draga tema, Bošnjaci u 1. sv. ratu. Soški front. Autor knjige je ustvari jedan od komandujućih i čovjek što cijelo vrijeme rata proživi među Bošnjacima te sebe nazva Njemačkim Bošnjakom.
      Trinaest godina nakon rata, služeći se svojim ratnim zapiscima napisa knjigu u kojoj izražava zahvalnost svojim saborcima te na taj način pokušava podstaći stvaranje „literaranog spomenika“ bosanskohercegovačkim jedinicama, elitnim jedinicama Austrougarske armije.
S obzirom da je razlog pisanja ovog' posta da vam približim autorova zapažanja dozvolite mi da vam ih prenesem u njihovom izvornom obliku.

                                                         * * * * * * * *


...Prvoj bosanskohercegovačkoj pješadijskoj regimenti pristupio sam dobrovoljno i služio sam samo od bosanskih trupa, pa se osjećam prinuđenim priložene skice dnevnika predati javnosti d bih izrazio dužnu zahvalnost svojim uvijek vijernim bosanskim prijateljima.
Bošnjaci imaju jedan jedini spomenik u Vojnom muzeju u Beču... Ko danas još ide u ove počasne dvorane stare austrijske armije?
S toga želim potaći stvaranje literarnih spomenika Bosancima.
Nijemac po rođenju i porijeklu, ipak, ostajem zauvijek „Bošnjak“

                                                                                                            Hans Fritz
                                                                                                           Waidhofen a.d. Ybbs, u ljeto
                                                                                                                                                     1931.




...Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovijedio da se jave u vojsku, krenu na front, i oni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat, ali su se pomirili s tim da se ne može suprostaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti (poginuti), on će pasti (poginuti), pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito...
                                                                                                                                     Hans Fritz

...Specifičan način odijevanja izdvajao je bosanskohercegovačke jedinice od ostalih jedinica k.u.k. Vojske. Bosanskohercegovački vojnici su nosili svijetloplave uniforme „turske hlače“ i gamaše. U početku su samo muslimani nosili fes, a kasnije svi pripadnici bosanskohercegovačkih jedinica. Od 1909. za sve dijelove k.u.k. Armije, izuzev konjice, uvedene su ratne uniuforme, pa je i fes, prepoznatljivo obilježje bosanskohercegovačkih jedinica dobio ratnu, sivomaslinastu boju.
                                                                                                  W.Schachinger, „Bošnjaci dolaze“

                                                    BIJAŠE JEDNOM

     Naši Bošnjaci – priznajem to otvoreno: i danas me guši, teško gutam a kroz srce mi prolazi neizreciv, bolan osjećaj kad negdje čujem naš stari paradni marš „Bošnjaci dolaze“...
Tada nisam ni zašta...
     Vidim ih pred sobom, tu raskošnu momčad, visoku kao jablani, s očima sokola i vijernih srca, čujem njihov čvrst strojevi korak, koji je pripadao posebnim obilježjima bosanskohercegovačkih regimenata stare monarhije.
      Pod tamnocrvenim fesom, otvorena lica, veselo po vratu skakuće svilena crna kićanka. I ta dva poznata mesing dugmeta, na neobičnim pantalonama, zlatno svjetlucaju na suncu...
I kada se čuje pjesma „Marširala, marširala Prva regimenta“... ne bi se čovjek ni s jednim kraljem mijenjao. Kakve su to bile neustaršive i ponosne trupe!
      Davno, davno skinuo sam vojničko odijelo i nikada, nikada više neću voditi neko bosansko odjeljenje. Nikada više neću, ponosom zažarenih očiju, gledati „svoje“ momke i blistavom sabljom ih pozdravljati. Nikada više slatke djevojke neće stati na ulici i mahati nam – meni i mojim Bošnjacima.
                  Bijaše jednom...
                                                                                                      odlomak iz knjige „Bošnjak“
                                                                                                                            Hans Fritz 1931.

5.4.11

Kamen temeljac

KAMEN TEMELJAC ZA BUDUĆE SPOMEN OBILJEŽJE

PDF Štampa El. pošta
Pred velikim brojem mještana te predstavnika društeno političkog života Unsko sanskog kantona i općine Sanski Most, jučer je u centru ovog mjesta svečano položen kamen temeljac za izgradnju budućeg spomen obilježja. Spomen obilježje koje će se graditi u centru ovog mjesta biće posvećeno svim poginulim pripadnicima Armije RBiH, civilnim žrtvama rata iz ovog mjesta te Amiru Žiliću, nosiocu najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, po kojem nosi ime centralni trg u ovom mjestu.
majdanobiljezje1
Kamen temeljac za ovo spomen obilježje položili su doskorašnji načelnik općine i aktuelni ministar u Vladi FBiH, dr. Sanjin Halimović i Abdulah Žilić, otac rahmetli Amira Žilića. Ovaj projekat će biti realiziran kroz dvije faze, a a prva podrzumjeva uređenje prostora na mjesnom trgu na kojem će se nalaziti spomen obilježje. Vrijednost ove faze projekta iznosi 15 hiljada maraka, a ova sredstva je obezbjedilo ministarstvo za pitanja boraca Unsko sanskog kantona.
majdanobiljezje2
Za mještane Starog Majdana, realizacija ovog projekta ima veliki značaj.  Prisutnima se na ovom skupu obratio i ministar razvoja, obrta i poduzetništva u Vladi FBiH, dr. Sanjin Halimović, istakavši kako će realizaciju ovog projekta pomoći sve razine vlasti.
majdanobiljezje3
Prema riječima predstavnika mjesne zajednice Stari Majdan, izgradnja spomen obilježja, prema predračunima, koštaće oko šezdeset hiljada maraka. Dio sredstava obezbjediće i općina Sanski Most, a očekuje se i učešće mještana, kako onih koji žive u Starom Majdanu, tako i onih koji u poslijeratnom periodu žive i rade u stranim zemljama.

20.3.11

SVEČANO OTVORENA NAJZAPADNIJA BOŠNJAČKA DŽAMIJA

SVEČANO OTVORENA NAJZAPADNIJA BOŠNJAČKA DŽAMIJA

Dzamija19Januar2011_12Pripremio: Nihad Krupić, pisac i publicist..Photos: Mahir Dizdar i Melina Krupić.....Seattle, USA 12 mart 2011







KAMEN TEMELJAC ZA DŽAMIJU U SEATTLU
 Sarajevo, 27. maj 2007. (MINA)
 s1U okviru bošnjačkih susreta u Sjevernoj Americi u prisustvu velikog broja Bošnjaka u subotu 26. maja su reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i dr. Haris Silajdžić, član predsjedništva BiH postavili kamen temeljac za džamiju u Seattleu. Naime, nakon dobivanja dozvole za izgradnju džamije sa munarom, Islamska zajednica Bošnjaka u Seattleu će otpočeti radove na džamiji koju karakteriše munara visine 18. metara, što je prvi slučaj u ovom dijelu zapadne Amerike na istočnom Pacifiku. Takodjer, džamija će sadržavati prostor za namaz, mekteb i  salu za omladinu. Planira se u drugoj fazi izgradnja podzemnog parkinga, šest velikih učionica za edukaciju djece, dva poslovna prostora te stan za imama i hostel za goste.
Prilikom obraćanja prisutnim dr. Haris Silajdžić je istaknuo da
je ovo značajan trenutak za sve Bošnjake. Reisu-l-ulema dr. Cerić je proučio dovu  u kojoj je molio Boga, dž.š., da buduća džamija bude mjesto gdje će se ljudi sastajati u vjeri i ljubavi. Prim. Dr. Muhamed Saračević iz Sarajeva , predsjednik IZ-e Bošnjaka u Seattleu je kazao da je postavljanje kamena temeljca za džamiju garancija da će Bošnjaci  sačuvati svoj islamski i bošnjacki identitet u Americi. Velike zasluge ima Ahmed Kulaga iz Foče za ideju izgradnje džamije, kao i ostali članovi odbora iz gotovo svih krajeva BiH  koji vrijedno rade u slozi i ljubavi za svoju vjeru. I  imam Abdullah Polovina radi vrlo dobro svoju imamsku duznost. (kraj)
Dan prije na hudbi Reisul-l-ulema Dr. Mustafa ef. Cerić je između ostalog rekao :
« Naš narod može podnijeti mnogo toga, ali ne može trpiti ničiju oholost ni kibur. Stoga, svi oni koji na ovaj ili onaj način hoće da predstavljaju naš narod ne smiju se od njega udaljavati i ne smiju ga sa visine gledati. Moraju s njim biti i dijeliti njegove radosti i žalosti, njegove muke i bolesti. Vi koji danas živite u Sjevernoj Americi ste dio našeg naroda i zato smo mi danas ovdje da podijelimo zajedničku brigu za našu domovinu, ali i da izrazimo našu zajedničku nadu da će nam biti bolje, ako Bog da. Bez obzira na potečkoće s kojima se danas suočavamo, mi moramo biti optimisti i gledati naprijed, jer Bog, dž.š.,je obećao pobjedu onima koji strpljivo rade i grade za dobrobit svakog čovjeka… »
 Ovako je Muslimanska Informativna Novinska Agenicija iz Sarajeva MINA javila o postavljanju kamena temeljca za najzapadniju bošnjačku džamiju na svijetu

 vrhNA DAN KADA JE OTVORENA DŽAMIJA
 12. mart 2011 godine će ući u historiju ne samo Bošnjaka ovog dijela svijeta nego čitave bošnjačke dijaspore jer taj dan je otvorena džamija koja nosi priličan broj interesantnih rekorda:
  1. Džamija je izgrađena za tri godine
  2. Na gradnju je utrošeno manje od 900 hiljada dolara, dok je u momentu njenog otvaranja procjena vrijednosti ovog objekta blizu 4 miliona dolara
  3. Džamija ima prvi minaret u ovom dijelu svijeta

  1. s3Unutar džamije nalazi se mihrab sa više od dvadeset vrsta drveta kojeg je svojim rukama u Njujorku napravio i donirao Hadži Kemal Šarkinović. Na dvije strane u vrhu mihraba je drvo specijalno donešeno sa dvije planine blizu Kemalovog rodnog kraja Plav Gusinje. Hadži Kemal je inače skupa sa graditeljom džamije Ahmetom Kulagom i hadži Ragibom Čekićem vlasnik ključa za otvaranje džamije jer su njih trojica na aukciji svojom donacijom od 30, 000 dolara postali najveći vakifi ove džamije.
  2. s5Džamija će imati luster sa najviše sijalica od svih džamija u Americi i on je skupa sa tepihom poklon turske zajednice u Sjevernoj Americi.
  3. Džamija ima kupolu na vrhu čija jedna strana je uradjena u obliku polumjeseca i naveče kada se unutra svijetla upale taj žuti polumjesec se vidi izdaleka.
  4. s4Na džamiji su radili besplatno Bošnjaci stručnjaci u svim zanatima

  1. Džamiju su svojim radom i umanjenom cijenom svojih usluga donirali pripadnici svih religija, i tako smanjili cijenu izgradnje za nekoliko stotina hiljada dolara.
  2. Džamija je izgrađena od betona, željeza, bakra, cigle, kamena, mermera, granita, stakla i jedna je od rijetkih vjerskih objekata u Seattlu sa ovakvo stabilnom konstrukcijom.
  3. Prije džamije je kupljeno i uređeno prvo bošnjačko greblje , sa nišanima od bijelog kamena specijalno izrađenim u Turskoj
  4. Islamska zajednica Bošnjaka države Washington u Seattle je brojčano mala zajednica ali je svojom organizacijom uradila u rekordnom roku sve što je planirala; od kupovine prve zemljišne parcele za džamiju, greblja i na kraju završenjem gradnje džamije. Struktura odbora koji je radio u proteklih nekoliko godina je:
Džematski-Izvršni odbor:  Predsjednik Prim. Dr. Muhamed
  Saračević, sekretar Mahir Dizdar, imam Abdulah ef. Polovina,
  Sulejman Kunduklija, Džemo Kazić, Džemal Ćano, Muhko Velagić,
 Zaim Ugarak, Džanan Porča, Mirsad Tirak, Alem Ožegović, Behadil
 Adjemović, Emir Kovač, Elvir Murtić, Alija Šehović i Haris Sadžak
(sada već povratnik U BiH).
Nadzorni odbor: Suvad Tanjo, Vahida Polovina, Selma Porča,Ermin
 Nezir i prijašnji član rah. Tajib Šeta
12.Tokom prikupljanja sredstava za džamiju (fundraising) učestvovali su i ličnosti iz američkog političkog života, a na samoj ceremoniji otvaranja je bio gost i američki kongresman
13.Nikad se nije desilo u jednoj Islamskoj Zajednici kod Bošnjaka, bilo u dijaspori ili u domovini da se u historijskom momentu izgradnje džamije ukonponuje Upravni Odbor sa toliko kvalitetnih i vrijednih ljudi, na čelu sa predsjednikom Dr. Muhamedom Saračevićem, imamom Abdulahom Polovinom i graditeljem internacionalnog ranga Ahmetom Kulagom.
14.Džamija je vakuf Islamske Zajednice Bošnjaka države Washington, Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i Islamske Zajednice u BiH.
 s6DŽUMA I MEVLUD
 Džamija je Islamski Univerzitet gdje se dođe i ostane i gdje čitava familija može naći sadržaj. Džamija je posebno za nas Bošnjake, nakon tragedije koju smo doživjeli od agresora koji su nam rušenjem naših minareta željeli zatrti trg, i kultura sjećanja, a bez kulture sjećanja nema ni kulture življenja...“ rekao je tokom svoje hudbe na džumi u petak 11 marta 2011. glavni imam Bošnjaka u USA i imam Američke Islamske Zajednice u osnivanju „Imam Ćamil Avdić“ iz Čikaga dr. Senad ef. Agić. Način na koji je dr. Agić eloborirao svoje predavanje-hudbu je izazvao veliku pažnju prisutnih pa je naš istaknuti alim morao dugo da ostane poslije džume razgovarajući  i slikajući se sa domaćim džematlijama kao i gostima iz svih krajeva Amerike i svijeta potvrđujući još jednom da je njegova intelektualna sposobnost da na veoma analitičan i prihvatljiv način tumači Božiju riječ sa pravom ponukala Mossad Shaika,pakistanca iz Čikaga. da ga nazove Kraljem imama.

s7Poslije džume se vrijedne džematlijke i mladi momci u zajedničkim prostorijama koje se nalaze u prizemlju poslužili obilan domaći ručak uz sve vrste bosanskih specijateta.Kada sam ih na kraju upitao za imena rekli su;“Osim onih što su hranu pripremale, a njih je dosta, ovdje trenutno poslužuju: Mirsada Kandžić, Hašima Hajrić, Fatka Kandžić, Ramiza Žižak, Nermina Habul, Adna Tanjo, Indira Merdanović, Sabina Kaljanac, Naida i Selma Tanjo, Amela Kadirić, Alma i Vildana Kunduklija, Elvis Hajrić, Nedžad.“..i mnogi drugi.Uskoro je došao i akšam, svejtla se upalila, džamija osvjetlila, pokazujući iz daleka svoj žuti polumjesec. Mevlud je mogao početi.
s8“Dobro nam doš'o, najveći sine, arapskog roda i domovine! Dobro nam doš'o, stari plemiću, Hašimoviću, Kurejševiću!
Koji će slabe dići na noge
i lišit ropstva narode mnoge!

Dobro nam doš'o, prosvjetitelju,
zagovorniče i spasitelju!
Suri-Israfil kada zapuše,
u te se naše uzdaće duše.
Ti nesretniku blažićeš muke,
ti griješniku pružaćeš ruke!”

U izvedbi mevluda su učestvovali imami; Dr Senad ef. Agić iz Čikaga, Dr. Muaz ef. Redžić iz Grand Rapidsa, Dr Bajram ef. Mulić iz Njujorka, Mag, Senaid ef. Kobilica iz Norveške, Azem ef. Efendira iz Kentacky, Sabahudin ef. Ćeman iz Phoenixa, Dr. Aras ef, Konjhodžić predsjedndik Sabora IABNA, Jasmin ef. Latifović sa Floride, imam Mehmed iz Turske, koji su ujedno bili gosti imami ovog događaja uz sutradan pridošle Ahmed ef. Cerića iz Jaksnoville, Amira Salihovića iz Salt Lake City,Ismet ef. Zejnilovića iz Atlante i Jasmina ef. Huskića iz Portlanda. Uz imame su mevlud učili Horovi Ilahija i Kasida iz Seattla i Portlanda te djeca iz mekteba Seattle..
s9 Najveća potreba današnjih muslimana, jeste potreba za dijalogom i upoznavanjem, i to među njima samima prije nego to urade sa drugima i drugačijima, Nepobitna je istina da su muslimani realnost u Evropi ili generalno na Zapadu, ali je važno da muslimani budu svjesni, odgovorni, mudri i stalno budni. Ja sam bio na postavljanju kamena temeljca ovdje u Seattlu i sada kada se nalazim u novoj džamiji sa sigurnošću mogu posvjedočiti da je ova Islamska zajednica našla najbolji način da postane nezaobilazni faktor kako u životu Bošnjaka ovdje tako i u djelenju duhovnog , kulturnog i ostalog zajedničkog života sa ostalim etničkim zajednicama u gradu Seattlu. A do tog stepena su zajednicu samo mogli dovesti upravo svjesni, odgvorni, mudri i stalno budni…” je istakao Senaid ef. Kobilica glavni imam Bošnjaka u Norveškoj i kordinator Rijaseta za naše džemate u dijaspori.
Na samom kraju mevluda imam Polovina je svima imamima podijelio lijepe zahvalnice kao uspomenu na ovu divnu noć
CEREMONIJA SVEČANOG OTVARANJA
 s10Ni obilna kiša koja je inače zaštitni znak grada Seattle nije omelo više od hiljadu posjetioca da dođu i stisnu se jedni uz druge ispod šatora kako bi im bilo još toplije u srcu. Bio je to momenat kada se prisustvuje historiji Bošnjaka ovog dijela svijeta. Kada sam prije 15 godina došao u Kanadu jedan naš stari imigrant mi je pričao kako je radio pet godina na sjeveru u jednom rudniku i za to čitavo vrijeme nije riječi bosanskog progovorio. Kada ga je tuga hvatala znao je odšetati nekoliko kilometara od naselja i iz sveg grla zapjevati sevdalinku ili zvati svoju majku, oca, brata i sestru..i plakati dugo, dugo. Taj isti imigrant je vozio s11jednom tri dana sa Istoka na Zapad Kanade da čuje uživo Mehu Puzića i nakon toga prisustvuje prvom Bajram namaza na našem jeziku poslije deset godina života u Kanadi. Ono što nisu uspjeli za skoro sto godina naši stari imigranti poput ovog što sam napomenuo, uz to prilično ekonomsko dobrostojeći, uspjeli su oni koji su prognani, iscrpljeni, izmučeni, praćeni zločinom i genocidom, praznih džepova došli...formiravši više od 50 džemata, sagradivši 40.tak islamskih centara, vrijednosti koja prelazi i 100 miliona dolara.
 Prije početka programa Muhamed Polovina, prošlogodišnji pobjednik na Prvom takmičenju učenja Kurana u gradu St. Louisu tokom Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike, je proučio Ašare.
Nihad_Krupic Zvanični program je počeo uvodom Nihada Krupića, pisca i publiste, scenariste i voditelja ove svečanosti.Nakon toga je Mahir Dizdar, sekretar ove zajednice, pročitao pismo-povelju gradonačelnika Seattle Mike McGinn-a. upućeno specijalno za svečanost otvaranja džamije

GreetingsMayorSeattle1

s12“Budimo ponosni na svoj islam!
Budimo ponosni na svoju džamiju ovdje!Jer naša vjera je primjer plemenitosti i mira. Islam i znači mir. Budimo slobodni! A vrhunac slobode je kada stavimo čelo na sedždu i pokorimo se samo Jednom Jedinome. Onaj ko se pokori Jednom Jedinome neće morati više nikad nikom. Ko se Njemu ne pokori pokoravaće se raznim božanstvima. A njih je toliko da što  im se više budemo pokoravali više će nas gaziti..”,
istakao je u svom govoru dobrodošlice imam ovog džemata Abdulah ef. Polovina.

s13Stojimo ispod svetog objekta u ovom mubarek danu kada treba da otvorimo vrata jednog od najzapadnijih, a kako neki kažu i jednog od najljepših muslimanskih zdanja u Sjevernoj Americi. Svi koji prođu ovuda bez obzira kojoj vjeri pripadali, izazvani očaravajućom ljepotom i pozivom vjere u jedinog Boga, namjerno ili ne namjerno moraju podići glavu, da se dive neodoljivoj privlačnosti  ove Božije kuće jer lijepe i velike stvari se gledaju samo uzdignute glave. Ova džamija pripada svima onima koji su utkali bar zrno svoga truda, vremena ili novca u njenu izgradnju. Ona pripada i onima koji su lijepo govorili o njoj. A zar drugačije može i biti… “  riječi su predsjednika Upravnog Odbora IZBW Seattle Prim. Dr. Muhameda Saračevića.
s14“Esselamu alejkum braćo i sestre, drago mi je biti danas sa vama i dijeliti radost otvaranja ove džamije u zemlji koju ste obogatili svojim dolaskom. Kada je moj prijatelj Keith Ellison iz Minesote postao prvi musliman u američkom kongresu pomogao sam mu da dobije lični Kuran, jednog od najvećih američkih predsjednika Tomasa Jaffersona i položi zakletvu držeći ruku na njemu jer duboko vjerujem da je Amerika zemlja i muslimana kao slobodnih ljudi. Vi ste danas potvrdili na najbolji način da ste jedni od najboljih građana ovog grada i kao vaš kongresman sam vam na usluzi. Sloboda religije je jednaka slobodi čovjeka i neka Vam ovaj objekat pomogne da budete još vise slobodni i u njemu gajite nove generacije amerikanaca bosanskog porijekla…” nadahnuto je govorio nasmijani i sretni visoki gost ovog skupa kongresman Jay Inslee često prekidan gromoglasnim aplauzima prisutnih.
s15“ Na početku svog obraćanja bi prijateljskom narodu Japana ispred konzulata BiH u Čikagu USA uputio izraze saučešča zbog tragedija koja je zadesila ovu zemlju juče ujutro. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod u njoj, su oduvijek bili primjer tolerancije i suživota različitih religija. U Sarajevu na nekoliko stotina metara možete naći islamske, pravoslavne, katoličke i jevrejske vjerske objekte. Iz tog razloga ovaj grad zovu i evropski Jeruzalem. Tu toleranciju Bošnjaci nisu ni napustili ni tokom agresije na njihovu domovinu, ni poslije strašnog genocida koji se desio nad njima i neće nikad, jer njihov najvažniji dio identiteta je poštivanje komšija i njihove tradicije, kulture i vjere…” sažetak je govora generalnog konzula BiH u Čikagu, Eldina Kajevića, koji je specijalno za ovu priliku došao da podijeli radost sa svojim nekadašnjim sugrađanima i prijateljima.
s16Skupu su se dalje obratili i glavni imam Bošnjaka u Sjevernoj Americi dr. Senad ef. Agić, Senaid ef Kobilica glavni imam iz Norveške,  predstavnici grada Seattle, imami iz drugih zajednica, dok je na kraju glavni gost iz domovine Mr. Mirsad ef. Kalajdžić, kao izaslanik reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića rekao: „Čestitam domaćinu na velikom uspjehu, koji su u kratkom vremenskom periodu uspjeli postići i za nepune tri godine izgraditi ovakav objekat. Iako je ovo jedan od naših mlađih džemata na prostoru Sjeverne Amerike, nesebičnim radom, velikim požrtvovanjem uspjeli ste ostvariti izvanredne rezultate i možete poslužiti kao dobar primjer drugim našim džematima na ovom području.Svoju djecu i unučad od momenta kada se rode trebate okretati prema ovim objektima, moleći Uzvišenog Allaha dž.š. da im pomogne da budu od onih koji će dolaziti u njih i koji nikada neće zaboraviti svoju matičnu domovinu Bosnu i Hercegovinu...",
Između govora su nastupili horovi ilahija i kasida iz Protlanda i Seattle, djevojčica Selma Kapidžić iz Vankuvera Kanada koja je sve oduševila  ilahijom „U dergjahu srca moga“,  Mehmed Hasaković takođe iz Kanade sa recitacijom „Teoba“ i isječkom iz monodrame „Ime Mi je Enes...“natjeravši suze na oči mnogima u publici. Svoju poemu je izvela i Fahra iz Seattle.Posebnu pažnju prisutnih je izazvala grupa s17„Mevlije“ iz Seattle sastavljena od amerikanaca koji su prešli na Islam i posvetili se izvedbi mevlijskog zikra, svake godine posjećujući Tursku, sjedište ovog derviškog reda usavršavajući se u ovom zahtjevnom duhovno scenskom performansu.
s18Poslije ovog dijela programa imam Abdulah ef. Polovina je podijelio  diplome vakifima i svim zaslužnim dok je konzul BiH iz Čikaga Eldin Kajević iznenadio sve prisutne i u ime MVP BiH predsjedniku IZBW Prim. Dr. Muhamedu Sarčeviću uručio Srebreni Bosanski Zvekir, specijalno za ovu priliku urađen u Sarajevu.
s19Na kraju programa je došao dugoočekivani  dio na kojem se po našem starom bošnjačkom običaju takmiče u dobročinstvu oni koji žele da kao najveći vakifi otvore džamiju. Master ovakvih ceremonija, kao i u skupljanju donacija dr. Aras ef. Konjhodžić je manirom iskusnog aukcijaša krenuo sa cifrom od 20,000 dolara. Nije trebalo dugo da bini priđe hadži Ragib Čekić i nešto šapatom prenese Aras ef.
cs52Odmah smo saznali da je ponuda udružene trojice izuzetnih Bošnjaka i muslimana, dokazanih donatora, dobrotovora i vakifa Hadži Kemala Šarkinovića i Hadži Ragiba Čekića iz Njujorka i Ahmeta Kulage iz Seattla  30, 000 dolara. Aras je udario u dasku ispred sebe i povikao; „Je li neko daje više.“..jedan, dva, tri i ključevi u rukama dvojice hadžija koji su sa svojim hanumama maksuz došli iz Njujorka za ovaj događaj da na taj način ostanu u historiji ove džamije zapisani skupa uz neimara Ahmeta Kulagu koji je još jednom otvorio svoje srce, dušu i džep i ušao u legendu Bošnjaka Seattla uz svoj odbor, imamom i sve one koji su makar i kahvu donijeli radnicima na džamiji. Kljućeve im je predao Mirsad ef. Kalajdžić dok su trojica vakifa u radosti i ponosu se uhvatili za ruke, visoko ih podigli i tako pokazali čitavom dunjaluku da gdje su Bošnjaci tu će  uspravan biti džamijski alem, gdje je alem tu muslimani slobodno žive, bez straha od budućnosti i sa istinom iz prošlosti, a gdje nema ni jedno ni drugog tu nema ni Islama, a ni slobode.
Tokom više od dva i po sata programa je neprestano padala kiša. Kada je stavljen ključ u bravu i masa svijeta pohrlila obaviti prvi namaz, da proklanja novu džamiju, kako se kod nas u Bosni kaže, sunce je izašlo sklonilo oblake i obasjalo džamiju svojim zracima. Ima li ljepšeg znaka od ovog.
s21Islamska Zajednica Bošnjaka iz grada Seattle u američkoj državi Washington, nam iz daljine poručuje da su preko svog alema zavijek premostili svoje srce i tijelo, prošlost i sadašanjost, u boljoj i uzdignutijoj budućnosti onih koji nisu svojom voljom otišli iz rodnih ognjišta ali su svojom snagom odlučili da ne budu poraženi do kraja.

s22Najdraži je svuda oko nas, a samo uzdignuti, strpljivi i dostojanstveni  osjete svu slast Njegove nagrade. Zauvijek će se u gradu Seattlu izgovarati sa poštovanjem imena onih koji su učestvovali u gradnji ove džamije.
BLAGO SE NJIMA NA OVOM I NA ONOM SVIJETU.