BEOGRAD GUBITNIK U LONDONU!

BEOGRAD GUBITNIK U LONDONU!

20 GODINA SRPSKIH DIPLOMATSKIH OBMANA 

I DIO

Motivacija srbijanske vlasti u ovom procesu je između ostalog vezana za pridavanje važnosti njenoj trenutnoj ulozi “stabilnog” partnera Zapada i impresioniranje pogotovo američke vlasti novoj političkoj klimi u Srbiji koja bi joj trebala donijeti posebno ako ne i vodeće mjesto u konsolidovanju političkih prilika na Balkanu. To i nije ništa čudno jer se Srbija podobro znala izvući odgovornosti za njenu ulogu u zločinima i agresiji u Bosni i Hercegovini. Ali, po svemu sudeći, izgleda da je ta politička igra ruskog ruleta za Srbiju došla do zadnjeg povlačenje obarača kada se ne može više izbjeći smrtonosni metak.

Piše: Nihad Krupić, autor i publicist

Vancouver, Canada

 Čini se da se napokon nazire kraj srpskoj diplomatskoj manipulaciji koja se skoro dvije decenije odvijala pred očima cijelog svijeta. Od  25. septembra 1991. godine, tačnije od kada je Vijeće Sigurnosti Ujedinjenih Nacija donijelo rezoluciju broj.713., preciznije kazano Rezoluciju o uvođenju embargo na oružje i vojnu opremu u bivšoj Jugoslaviji, do danas, mnogo se toga promjenilo na globalnoj realpolitičkoj sceni. Spomenuta rezolucija će ući u historiju UN, jer se prvi put dogodilo čudo neviđeno, da jedna stalna članica UN predlaže embargo protiv same sebe. To je, naravno, bila dobro izrežirana igra tada još uvijek dosta jake srpske diplomatije na čelu sa Vladislavom Jovanovićem, zadnjim ambasadorom SFRJ u UN, a koji je i te kako dobro znao da se oružje JNA u BiH ionako nalazi pod kontrolom srpskih vojnih i paravojnih jedinica. Poslije toga je Beograd sa manje ili više uspjeha glumio “faktor mira” na Balkanu, sve dok nisu prošlog mjeseca doživjeli dva nokauta u samo deset dana razmaka. Prvi je bio od strane stručnjaka za međunarodno pravo iz Haga o takozvanom uniteralnom proglašenju nezavisnosti Kosova, a drugi je uslijedio nakon nedvosmislenog londonskom odbijanja srbijanskog zahtjeva za izručenje dr. Ejupa Ganića. Gledano iz pravnog aspekta, srbijanske vlasti mogu uložiti žalbu na odluku londonskog suda, ali je potpuno izvjesno da bi to bilo samo tjeranje inata, jer je svima jasno da  su definitivno izgubili i ovu odlučnu bitku za siledžijsko nametanje svog standarda gledanja na događanja u Sarajevu tokom prvih dana rata.

 Pravo pokriveno politikom

Britanski sudac Timothy Workman je okarakterizirao svoju odluku riječima: "Nisam primio nikakve pouzdane dokaze koji bi bili važni, udarni  i relevantni za ovaj slučaj.”  Nadalje, sudac je u obrazloženju presude naglasio da je ovaj proces izrazito motiviran političkim razlozima. Iako je to od samog momenta hapšenja Dr. Ganića svima bilo jasno, trebamo se zapitati zbog čega je londonski sud prihvatio tužbu, te inicirao ovaj proces, da bi na kraju odbio zahtjev Srbije za izručenje dr. Ganića. Dodatno, nije na odmet upitati se koje su dugoročne posljedice, osim osobnih olakšica optuženog dr. Ganića i njegove familije i pobjede pravnog tima na čelu sa Damirom Arnautom. Nije teško pogoditi da je prvi dio ove sudijske sage upravo iniciran političkim motivima engleske vlade, da bi na kraju, ipak, prevladala struka i puna neovisnost engleskog suda od politike, neovisnost koja je etablirana već stoljećima i nalazi se u domenu engleske pravne tradicije. Engleski sudac je u obrazloženju svoje presude naglasio ono što je dr. Muhamed Šaćirbey, doktor filozofije prava i advokat, rekao u intervjuu prije skoro pet mjeseci ;

“ Ovo je politički motiviran proces i nije ovo pitanje pravde nego politike, pravni tim profesora Ganića ne smije tražiti njegovo izručenje  Sarajevu nego se ovaj proces mora završiti u Londonu kojem se treba više vjerovati nego sudu u BiH“. Kompletan razgovor može se pročitati na priloženom linku:

http://www.kbsa2000kbs.org/index.php?option=com_content&view=article&id=231:nije-ovo-pitanje-pravde-ili-dokaza-ovo-je-pitanje-politike-&catid=55:dr-muhamed-airbegovi&Itemid=125

 Istog dana, kada je proces i završen dr. Šaćirbey je rekao:

 “ Od samog početka ovog procesa je veoma upadljiva i čudna šutnja pojedinih euroatlanskih  prijatelja Bosne i Hercegovine, osobito unutar State Departmenta, bez ijedne izjave protiv Beograda i jasnog politički motiviranog zahtjeva za izručenje Dr. Ejupa Ganića, člana ratnog prodsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Veleposlanik Dick Holbrooke je oduvijek bio voljan ponuditi svoje mišljenje o Balkanu, ali je ipak odbio odgovoriti na telefonski poziv koji mu je upućen u ime dr. Ganića.Presuda suda u Londonu je svakako težak udarac svim revizionistima, kako izravnijim, tako i onim suptilnijim. Londonski sud je još jednom potvrdio da je engleski pravosudni sustav zaista objektivan, potpuno nezavisan i hrabar institucionalni okvir zapadnih demokracija. Nažalost, isto se ne može zaključiti za kolege britanskih sudija u Srbiji ili Bosni i Hercegovini.”

 Balkansko pravosuđe je igračka u rukama političara

Dr. Ejup Ganić skoro da se nije ni odmorio po dolasku u Sarajevu, a već je gospodin Milorad Barašanin, BiH državni tužilac, izjavio da se nastavlja istraga u vezi predmeta za koji je dr Ganić terećen i u Londonu. Čak je dodao da dr. Ganić nije oslobođen optužbe nego samo izručenja u Srbiju, što je sarkastično i zaista subjektivno tumačenje londonske presude od strane čovjeka koji se vjerovatno političkom odlukom, a ne stručnom sposobnošću, nalazi na najvišem mjestu u BiH - pravosuđu. Ovakva opaska državnog tužioca Bosne i Hercegovine svakako nagovještava opravdane sumnje da se pravo i dalje koristi u političke svrhe i da je BiH - sudstvo podložno pritiscima, kako iznutra, tako i izvana, te mu se, kao takvom, ne može u potpunosti vjerovati. Fijasko BiH - sudstva je doživljen i prošle godine u New Yorku kada je američko pravosuđe zbog nedostatka relevantnih i pouzdanih dokaza obustavilo proces protiv nekadašnjeg BiH  - ambasadora pri UN i ministra vanjskih poslova dr. Muhameda Šaćirbeya, jer je i to bio čisto politički motiviran proces poput ovog Ganićevog.

 Na drugoj strani, pokretanjem procesa za izručenje dr. Ejupa Ganića srpske vlasti su neuspješno pokušale prikriti svoju odgovornost za neispunjavanje najvažnijih zahtjeva međunarodne zajednice, a to su isporučivanje Ratka Mladića i Gorana Hadžića. Istovremeno je srbijanska politička vrhuška ovim činom nastojala minimizirati odgovornost Beograda i Pala za genocid, strašne ratne zločine, silovanja, uništavanja pokretne i nepokretne imovine, vjerskih objekata i mezarja, te etničko čišćenje u BiH, prikazujući i dalje svijetu da  žrtve nisu bile samo jedne etničke pripadnosti, i da Srbija nije jedini krivac za kršenja međunarodnog humanitarnog prava, jer su se, kako Srbijanci vide i misle, sramotnom predajom, a bolje rečeno prodajom svog predsjednika Slobodana Miloševića Hagu oprali od svih njegovih grijeha. Ipak, čini se da se svijet zasitio količinama već transparentnih i dosadnih laži zvaničnog Beograda, kao i da je konačno shvaćeno da je Miloševićev politički zloduh još itekako živ u Srbiji i da se u državnim službama malo toga promjenilo.

 London porazio Beograd i otškrinuo vrata slobode Iliji Jurišiću?

Presuda suda u Londonu bi morala bez ikakva odlaganja biti korištena i kapitalizirana kao snažan motiv kako bi se diplomatski pritisak na euro-atlantske glavne gradove usmjerio prema oslobađanju Ilije Jurišića i mnogi drugih. Naime, i oni su uhapšeni u politički motiviranim optužnicama i kao takvim im se sudi u Beogradu, pred srpskimprijekim sudovima i to u procesima koji su evidentno političke naravi. Politički dužnosnici od Bruxellesa do Washingtona su odgovorni za predugu šutnju i neupiranja prstom u Beograd kao političkog ignoranta koji uopšte ne poštuje odluke suda u Hagu. Tursko ministarstvo vanjskih poslova, u okviru Vijeća za provedbu mira, pojavilo se kao jedna od rijetkih institucija jake međunarodne relevantnosti, koje je direktno i državnopolitički zvanično okarakteriziralo proces protiv dr. Ganića kao politički, a ne pravni, te jedino turski političari mogu dobiti pozitivne poene za pravilan i neuvijen pristup u ovom slučaju.

U BiH - unutrašnjoj političkoj situaciji postaje sve vidljivije da se dobitnici i gubitnicikomadaju na nekoliko strana, a presuda nije samo važna za njih nego i za OHR i sva veleposlanstva kako bi se napokon postavili čvrsti temelji "vladavine prava" u BiH. Nakon raspodjele uloga pobjednika i gubitnika na sljedećim izborima u BiH će se najvjerovatnije dodatno zacementirati postojeće stanje. Zato je i sasvim jednoznačan odgovor na pitanje da li ova BiH - politička garnitura, kao i politički impotentni evnusioličeni u takozvanim predstavnicima međunarodne zajednice hoće, žele i mogu stručno - pravnim metodama podržati daljnje napore pred Međunarodnim sudom pravde i drugim institucijama da se oslobodi gospodin Ilija Jurišić. Takođe je jasan odgovor na pitanje da li spomenuta mješovita politička boranija može uopšte čvrsto inzistirati na odgovornosti Beograda za kršenje međunarodnog prava i na taj način definitivno spriječiti buduća potencijalna hapšenja desetina, a možda i nekoliko stotina BiH patriota. Nadalje, Srbija je pred sudom u Londonu definitivno podastrijela svjetskoj javnosti  dodatne dokaze koji  direktno stavljaju Beograd u nezavidan položaju u smislu pune odgovornosti za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i strašne posljedice te agresije. Ti dokazi na kraju ne poštuju ni Dejtonski sporazum (do kojeg mi istina nimalo nije stalo jer dok je dejtonski ustav živ postojaće i genocidna tvorevina zvana Republika Srpska) i to posebno u dijelu koji se odnosi na integritet i cjelovitost BiH, kao i međunarodne pravne norme po pitanju drske umješanosti u pravosudni sistem druge zemlje. Srbija, sada više nego ikad, nosi teret odgovornosti za sve što se desilo u BiH, i samo je do pameti BiH - političara da iskoriste ovaj momenat i do kraja završe proces kojim se Srbija mora kazniti i za agresiju i genocid učinjen nad BiH i Bošnjacima.

 Beograd bi prodao Banjaluku

Kada bi se politika ovog trenutka upoređivala sa nogometnom utakmicom, izgledalo bi da čitava politička ekipa Bosne i Hercegovine stoji pred nogometnom loptom koja se nalazi tačno na srbijanskoj gol liniji. Samo netko iz te ekipe treba pomaknuti nogu i gurnuti loptu u gol. Da li će politički prvaci bošnjačkog naroda htjeti gurnuti luptu u srbijanski gol to je veliko pitanje? Imaju goleme šanse da kapitaliziraju sve dokaze kojim sada raspolažu, te da na taj način ne samo postavljanjem zahtjeva za materijalnu i nematerijalnu kompenzaciju Srbiju nemilosrdno udare po džepu, već da svojim aktom konačno podignu moral već kompletno razočaranog i maltene očajnog bošnjačkog korpusa. Nadalje, u jednoj hipotetskoj situaciji cjenkanja i pregovaranja sa Srbijom oko isplate ratnih reparacija, vjerujem da bi Beograd prodao Banja Luku, kako se u narodu kaže, ko s nokta, samo da se visina reparacija makar prepolovi. Beogradskoj političkoj vrhuški su uvijek hrvatski i bosanski Srbi bili samo moneta za potkusurivanje i zadnja rupa na srbijanskoj političkoj fruli. Oni su tokom čitave historije njima u ruke darovali kame za klanje svojih komšija, te puške, mitraljeze, minobacače, topove i tenkove da bajagi brane ugroženu srpsku nejač, a nakon svega, Beograd je uvijek znao očistiti krvave ruke i čak pretvarati višegodišnje četnike i nekolikomjesečne partizane iz Drugog Svjetskog Rata u generale koji su primali ogromne penzije do kraja života. Zato na znanje našim političarima da je sada moment za definitivni udarac koji treba rezultirati potpunom materijalnom i moralnom satisfakcijom stanovnika Bosne i Hercegovine, ali i njenih državljana koji su usljed ratnih okolnosti bili prisiljeni na napuštanje Domovine, a u kojoj je stanje sada takvo da se je ekonomski i sigurnosnom veoma teško pokušati definitivno vratiti. Konačno, naši političari, sada posjeduju u rukama recept koji bi energičnim razgoličavanjem velikosrpskog fašizma pomogao definitivnom izlječenju cijelog srpskog naroda, jer nikada niti jedan kompletan narod ne može biti kriv zbog zločina koje su kreirali oni koje je narod izabrao za lidere na demokratskim izborima. Kako svi Nijemci nisu mogli biti SS-ovci ili gestapovci, tako ni svi Srbi nisu četnici, ali odgovornost moraju snositi svi, zbog samog procenta zaluđene srpske mase od gazimestanskog mitinga da danas  .

 Znajući kako će to sve biti teško, srbijanskoj politici nije vjerovati u današnjoj situaciji i političkom trenutku, taman im predsjednik poput Vilija Branta klekno ispred srebreničkih tabuta po deset puta. Ona mora biti kažnjena ekonomski-novčano i to dugoročnim namirivanjem štete za sve što je uništila u BiH i tek onda se može očekivati ne emotivna ili pokajnička promjena u srbijanskoj politici nego čisto racionalna i pragmatična u domenu interesnih sfera dvije neovisne države. Ako država BiH nije u stanju da pokrene ove procese na tome se moraju angažovati nevladine institucije, kao i individualno oni koji su imali i najmanji materijalni gubitak, da ne govorim o gubljenju članova familije, osobnog zdravlja i mjesta u društvu  koje im je pripadalo. Zato se ponovno podizanje tužbe za agresiju i genocid  ne smije dovoditi u pitanje, čak šta više najsposobniji američki advokati bi jedva dočekali da nas u takvom procesu zastupaju, donesu sebi slavu i priličnu ekonomsku korist oštećenim pojedincima i državi. Prošlo je vrijeme kada se mi trebamo zadovoljavati mrvicama svjetske pravde, po raznim svjetskim sudovima i emotivnim govorima na srebreničkoj dženazi uz obrazloženje kako smo siromašne žrtve. Srbija mora dobro da plati naše patnje pa neka za sva vremena njene buduće generacije znaju u kakvom nacionalističkom i fašističkom zanosu su im bili očevi i djedovi. I neka djeca, unuci, praunuci onih koji su glasali za Miloševića i Šešelja, čak dok su bilil u zatvoru,  sami izbace sliku kosovke djevojke iz svojih soba, pogaze kosovski mit i za sva vremena bace u oganj sve gusle koje su pozivale na osvetu i povratak svete “srpske zemlje” i na kraju da napokon uvijek izaberu pravoslavne duhovne svetinje u svojim kućama ispred vlasti i dominacije u tuđima avlijama.

 Mi koji živimo na Zapadu dobro znamo kako je udaranje po džepu najefikasnije sredstvo za umirivanja strasti, što za brzom vožnjom, parkiranjem, pokušajem varanja države u neplaćanju poreza i primanju pomoći radom na crno. Ako naši, (mislim na bošnjačke) političare sada ne kapitaliziraju sve adute koje imaju u rukama, može se postaviti pitanje „Za koga rade i čiji su naši političari?“

 

15 GODINA GENOCIDA U BIH

15 GODINA GENOCIDA U BIH

SREBRENICA ČEKA POSRAMLJENE I BOSE DIPLOMATE UN, USA I EU

  I ako ljudi poput Richarda Holbrooka, Carla Bildta, Generala Bernarda Janviera, Generala Michela Rosa, Generala Louisa Mackanzie, Johna Majora… budu dolazili u Srebrenicu neka dođu bosi i neka traže oprost ispred mezara žrtava genocida i lica onih koji su došli nakon 15 godina da napokon pokopaju svoje najbiže, i poslije toga pređu na demontažu genocidne tvorevine na polovini Bosne i Hercegovine. Za neke je ovo i utopija, ali za mene je ovo pitanje pravde koja jedina može donijeti bolje sutra normalnoj i bezdejtonskoj Bosni i Hercegovini…

Piše: Nihad Krupić, autor i publicist
Vancouver, Canada
 
          Ovih dana je aktuelizirana inicijativa koja se zove STUB SRAMA. Motiv pokretača ovog projekta je i te kako pozitivan jer dolazi upravo u vrijeme kada sud u Hagu osuđuje  na doživotnu robiju Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu zbog njihovog učešća u genocidu koji je izvršen nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Iako su presude vezana za “lokalni genocid” , izvršen na teritoriji Srebrenice, to ne može ograničavati i sputavati buduće procese koji će nedvosmisleno dokazati istinu  da je: Genocid nad Bošnjacima izvršen na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Genocid nad Bošnjacima traje i danas. To je jedan od zaključaka 11. Skupštine Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 i Incijativne Skupštine Kongresa Bošnjaka Svijeta koje su nedavno održane u St. Louisu. U deklaracijama sa tih skupova stoji da se mora pokrenuti nova tužba za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore, jer za pripremu takve tužbe postoje nepobitni dokazi. Naime,  i sam Međunarodni sud u pojedinačnim suđenjima donosi presude koje se više ne ograničavaju samo na genocid izvršen na teritoriju Srebrenice. Od 11. jula 1995 pa do danas jasno je nastojanje takozvane međunarodne zajednice da se genocid potisne u zaborav, opet u ime budućeg  zajedničkog života bez sjene tog strašnog zločina. Tim putem su se zaputili određeni bošnjački političari, kojima je izgleda vrhunac karijere susresti se u Beogradu sa srbijanskim predsjednikom Borisem Tadićem. Takvi se ponašaju poput predstavnika naroda koji su za genocid čuli samo sa TV ekrana ili su o genocidu nešto malo pročitali ovlaš prelistavajući dnevni tisak. U ovom slučaju, kada se radi na projektu skupljanja cipela koje će poletjeti prema STUBU SRAMA UN, ne smije se nikako zaboraviti ko je u stvarnosti stajao iza svih akcija UN u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu i ko je itekako odgovoran za nespriječavanje i za postdejtonsko minimiziranja genocida. Preciznije rečeno, konačno treba glasno i jasno reći ko je sve izdao Srebrenicu, i ko dalje omogućava da situacija na terenu ostane STATUS QUO, dok genocid i dalje živi i odvija se po planu na području genocidne tvorevine RS.  

Da u politici međunarodne zajednice ima i malo dobronamjernosti i kajanja zbog aktivnog i pasivnog učešća u uništavanju Bošnjaka onda bi ambasadori Engleske i Francuske u Bosni i Hercegovini na petnaestu godišnjicu genocida u Srebrenici trebali biti primljeni samo pod uslovom da pješke dođu bosi iz Sarajeva, dok bi se američkom ambasadoru ipak moglo dozvoliti da ostavi samo jednu cipelu. Naime, bez zahtjeva da se prizna antibošnjačka uloga navedenih država kao saučesnika i pomagača zločina u prošlosti, kao i sadašnjem trenutku, STUB SRAMA neće imati smisla i ostaće samo kao emotivni performans lokalnog značaja. 

 
Harland i Šaćirbey u novom interviu

Dr. David Harland, danas uposlenik mirovnog odjela UN, a inače autor UN - ovog izvještaja o Srebrenici, i svjedok protiv Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića direktno je upoznat sa sve i jednim dokumentom koji je dolazio iz Srebrenice u UN. Isti Dr. Harland i tadašnji ambasador BiH pri UN Dr. Muhamed Šaćirbey su nastavili razmjenu mišljenja na ANNEX TV u emisiji FRUITS OF GENOCIDE (postavljen na web portal Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 http://www.kbsa2000kbs.org/ . Oni su i u ovom razgovoru javnosti prezentirali čitav niz  detalja nepoznatih široj javnosti o genocidu u Srebrenici, kao i o političkoj konstituciji države, održavanju RS i Dejtonskom Ustavu. Na samom početku razgovora Haland govori o UN- izvještaju o granatiranju Markala prvi i drugi put, a taj izvještaj nedvosmisleno potvrđuje da su granate ispaljene sa srpskih položaja, dodajući kako je nedavno gledao  montirani film srpske TV o ovom događaju, koji je Karadžić nedavno pokazao u Hagu. U toj trapavoj filmskoj montaži se vidi da su srpski vojnici obučeni u uniforme neprikladne za to doba godine. Izražavajući gnušanje prema tim srpskim lažima, Harland je u jednom momentu, na način neubičajen za jednog višeg dužnosnika UN, rekao da je Dejtonski ustav potpuno politički raštimao Bosnu i Hercegovinu i da, recimo, kada bi se primjenjivao u USA, Barak Obama zbog svoje etničke pripadnosti nikad ne bi mogao postati predsjednik USA. No, američka administracija koja je bila na čelu grupe moderatora pregovora u Dejtonu i danas insistira na nečemu što sama ne bi nikad primjenila na svojoj teritoriji. Harland je čak potvrdio da je francuski general Bernard Janvier zapovjednik UN snaga, smanjivao opseg UN operacija i naoružavanja i stavljao snage koje su bile pod njegovim zapovjedništvom u dijelove gdje nije uopšte bilo potrebna prisutnost UN-a.

Bosna i Hercegovina je u svojoj historiji imala dobrih i loših trenutaka, ali je uvijek preživljavala upravo zahvaljujući činjenici što ni jedan narod nije imao ekskluzivno pravo na teritoriju ili bilo šta drugo u njoj, što danas nije slučaj, nastavio je Harland. Dalje je naveo: “Ja sam bio u Bosni baš za vrijeme pregovora u Dejtonu. Bosanske i hrvatske snage su bile pred Banjalukom. Na pomolu je bila pobjeda nad Srbima. Mladić i Koljević su tražili u panici hitan sastanak sa nama iz UN zapomagavši da je Banjaluka pred padom. “A šta se tada desilo?” upita je Harland Šaćirbeya. Šaćirbey odgovara: “Holbrook je prijetio da će NATO napasti naše snage i to je isto rekao Mati Graniću.” “Blefirao je” , kaže Harland. “Možda, i to sam tada smatrao veoma mogućim” odgovara Šaćirbey dodavši “da je Alija Izetbegović kao predsjednik RBiH  bio odgovoran ako se to zaista desi i Alija nije smio prihvatiti taj rizik”. Na kraju razgovora su se obojica složili da nema napretka u Bosni dok još uvijek na djelu postoji produkt genocida i rata.

 
 
Holbrook diplomatija

Ovom prilikom je potrebno vratiti se u septembar i oktobar 1995 godine, manje od mjesec dana prije Dejtona, kada se dobro znalo šta se desilo u Srebrenici i kada je američki buldožer Richard Holbrook krčio put ka dogovoru u Dejtonu. Iznenadno, kako je bio njegov običaj, najavio je predsjedniku Aliji Izetbegoviću svoj dolazak u Sarajevo i zahtjevao da se sastanu nasamo. Mjesto tog sastanka u četiri oka je bilo u historijskoj zgradi Konak. Izetbegović je pozvao Muhameda Šaćirbeya da prisustvuje tom sastanku. Holbrook se usprotivio da Šaćirbey bude prisutan, ali je Alija čvrsto ostao kod tog uslova, znajući da se Muhamed može dobro nositi sa grubim američkim diplomatom koji je po svaku cijenu želio da obavi posao za koji je plaćen. Soba gdje se održao sastanak je bila dovoljno privatna, skoro prazna, bez stola i sa samo tri stolice. Izetbegović i Holbrook su sjedili jedan preko puta drugog. Holbrook je krenuo sa zahtjevom da Alija hitno naredi zaustavljanje ofanzive bosanske vojske. Alija je mirno odgovorio da mu se ostavi sedam dana. Alijina mirnoća, staloženost i nepristajanje na ucjenu je isprovociralo Holborooka, te je on ustao i stao više Alije prijeteči mu povišenim tonom neprimjernim političaru tako visokog ranga. "Tvoji generali tebi lažu. Vi ste počeli gubiti rat potpuno, a Hrvati ce vam zabiti nož u leđa" - Holbrook je već urlao. Alija je samo pogledao u Muhameda. Holbrooke se već potpuno nadvio nad predsjednikom Republike Bosne i Hercegovine, dominirajući poput gospodara koji kori slugu. U tom momentu je Muhamed Šaćirbey ustao i svojim tijelom odgurnuo Holbooka od predsjednika Izetbegovića. Nastalo je komešanje i sastanak je prekinut. Poslije toga je Alija naredio Muhamedu da hitno ode u Zagreb sa generalom Rasimom Delićem, načelnikom Generalštaba Armije RBiH, i  sastane se sa hrvatskim vojnim i civilnim zvaničnicima, te da ispita dali ima ikakvih čvrstih činjenica iza Holbrookovih rječi. Na sastanku sa hrvatske strane su bili prisutni Mate Granić, tadašnji ministar vanjskih poslova, Gojko Šušak ministar odbrane i general Janko Bobetko, načelnik Vojske RH. U tom vremenu su trupe bosanske i hrvatske vojske tukle Srbe na svim položajima i u regionu Bosnaske Krajiine svakodnevno oslobađale velike teritorije.

Ono što je bilo predviđeno kao plan od sedam dana, na kraju je zasutavljeno nakon tri ili četiri dana prije dostizanja zacrtanog operativnog cilja koji je uključivao Prijedor. Mate Granić je tada prenio da su i Hrvati bili ucjenjeni od Holbrooka i da su dobili prijetnje da će NATO napasti položaje hrvatske vojske ukoliko ofanziva ne prestane. Bio to blef ili ne, procjena BiH - generala u to vrijeme se slaže sa analizom najmanje jednog američkog CIA - analitičara koji je Muhamedu Šaćirbeyu potvrdio da bi BiH Armija došla do Banja Luke u roku od nekoliko dana.

Ako se podsjetimo prvog razgovora novinara Tom Osborna sa Dr. Harlandom i ambasadorom Šaćirbeyom, "New Srebrenica Inquiry," (koji se isto nalazi od marta na Annex TV – www.kbsa2000kbs.org) , Dr. Harland je potvrdio kako je bilo pet zahtjeva za zračne napade koji su upućeni od Holandskog, zapravo UN - bataljona u Srebrenici u zadnjih nekoliko dana prije Jula 11, 1995, ali ni jedan nije bio poštovan iz razloge koji on ne zna. Zapravo, Dr. Harland može samo da tumači da su ti pozivi bili neuslišeni jedino iz političkih razloga povezanih sa nekim sivim planom za BiH. Ako su Milošević, Mladić i Karadžić provodili svoj projekt "malo veće Srbije", predstavnici velikih sila su omogućili realizaciju genocidne tvorevine RS, kako tada, tako i sada, dobro znajući da iza toga stoji genocid. Oni su otvorili zločincima vrata Srebrenice i Žepe kada se trebalo da se teritorija oboji monoetničkom bojom. Oni su onda spasili njihovu vojsku u Prijedoru i Banja Luci kad je dovedeno u pitanje postojanje RS. Danas predstavnici tih isti sila brane RS na bazi dogovora  u Dejtonu, a  koji je navodno trebao samo zaustaviti agresiju i genocid. Iz današnje perspektive se zaista može reći da je Richard Hollbrook orginalni i spasitelj RS. Direktna posljedica rada ovog čovjeka je kompletan raspad BiH sistema vrijednosti i opstanak RS kao očite genocidne tvorevina kojoj Hag i danas u nizu presuda čita rodni list.

Genocid još traje

Bosna i Hercegovina treba više od simbolizma, nešto što je relevatno da potpuno promjeni sadašnju situaciju jer genocid u BiH nije pitanje sjećanja  dok god suđenja izvršiocima još traju. BiH  trebaju aktivnosti koje relevatno mjenjaju sadašnju situaciju. Konačno, mora se javno reći ko se je protivio da Srebrenica ima poseban status i ko i danas brani status RS, a zemlja doživljava kompletan politički i privredni kolaps poput utopljenika koji se guši u rijeci sa svezanim kamenom oko vrata na kojem piše Dejtonski Ustav.

 

Na nedavno okruglom stolu održanom u sklopu susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike, krajem maja u St. Louisu, a čiji je moderator bio Dr. Muhamed Šaćirbey, izraženo je duboko nezadovoljstvo zbog činjenice da su u postsrebreničkom genocidnom ciklusu naši političari primali kao izuzetno važne goste i navodno dobronamjerne sugovornike  individue kao što su Richard Holbook, Carl Bildt i druge diplomatske  predstavnika Amerike i Evropske Unije, nižeg ranga. I niko od naših zvaničnika, kao niti jedna državna institucija Bosne i Hercegovine nije upitala  gore navedene goste koja i kakva je bila uloga njihovih država u izdaji Srebrenice. Paradoksalna je činjenica da oni i dalje svjetla obraza dolaze u BiH, ne obazirući se uopšte na istinu da su konsekvence genocida očitije danas nego prije? Zato je veoma važno naglasiti u ovom momentu da se govori o onima koji se kriju iza imena UN-a, i zbog kojih je UN postala institucija gdje velike sile testiraju svoj uticaj na male i koje su u slučaju BiH tiho pustile da genocide još traje. Neki imaju moć, ali jednostavno izgleda da uopšte nemaju volju da promijene situaciju u BiH.  Ima li u Bosni i Hercegovini čovjeka koji bi glasno i javno mogao iskazati istinu, pa makar i petnaest godina nakon genocida? I ako ljudi poput Richarda Holbrooka, Carla Bildta, Generala Bernarda Janviera, Generala Michela Rosa, Generala Louisa Mackanzie, Johna Majora… budu dolazili u Srebrenicu neka jedino dođu bosi i neka traže oprost ispred mezara žrtvava genocida i lica onih koji su došli nakon 15 godina da napokon pokopaju svoje najbiže, i poslije toga pređu na demontažu genocidne tvorevine na polovini Bosne i Hercegovine. Za neke je ovo i utopija, ali za mene je ovo pitanje pravde koja jedina može donijeti bolje sutra normalnoj i bezdejtonskoj Bosni i Hercegovini. 

HAŠLAMSKA NEDJELJA 2010 -Stari Majdan

O svojim osjećajima mogao bih pisati na dugo i na široko al' ima li smisla pričati i pisati o onom' što svaki Majdanac osjeća?!

Voljeti pisati je jedna stvar, imati o čeme je druga a sve bi to bilo, onako, jaranski rečeno »bez veze« ukoliko se nebi imalo treće stvari odnosno kome pisati.Svjestan sam i toga da sve napisano ima svog' čitaoca pa to imam za motiv. Šta znaš. Možda se baš tebi dok čitaš ove redove nešto i dopadne a ako je tako ti onda »šalji dalje« i razvijaj Staromajdansku tradiciju pa nek' se o tome priča i šire i dalje…

Hašlamska Nedjelja ti dodje bolan nekako k'o država nam Bosna i Hercegovina, bijaše prije svih nas i biće je ako Bog da i onda kad od nas nikog' ne bude.

Biće je onoliko koliko djecu svoju naučimo da vole svoje i da svoje njeguju.

  Željan informacije više i želeći saznati koju riječ sa ovogodišnje manifestacije skoknuh na zvaničnu web stranicu opštine Sanski Most i sa nje vam evo prenosim sliku i tekst kojeg oni upriličiše a ujedno bih da se zahvalim organizatorima - dosadašnjim i današnjim, počasnim gradonačelnicima Staromajdanskim – dosadašnjem i »novopečenom«, a narodu Staromajdanskom želim da i slijedeće godine dočeka »Hašlamsku« u zdravlju i rahatluku i sa ispunjenjima svih obećanja koja nam obećaše iz Sanskog Mosta.

Dosta toga, do sad' obećanog' su i raelizirali… pa nek' tako bude i u buduće.

Hvala opštini Sanski Most na dosad obećanom a učijenom i naravno hvala našima u Mjesnoj Zajednici koji i ovaj put kao ustvari i svaki do sad uložiše dio sebe u organizaciju »Hašlamske«.

  Ima Majdan dosta toga za uraditi, izgraditi i izboljšati a sve će to on i imati samo ako mi, Majdanci to budemo htjeli.

Mi to možemo, i puno više od toga… samo hoćemo li pitama ja sad' vas, hoću reći nas?!

ODRŽANA „HAŠLAMSKA NEDJELJA“

Tradicionalna manifestacija „Hašlamska nedjelja“ održana je protekle sedmice u Straom Majdanu. Manifestacija ja trajala dva dana i obilovala je nizom prigodnih sadržaja. Manifesatacija „Hašlamska nedjelja“ u Starom Majdanu održana je ove godine, prema riječima organizatora, po 134. put, premda se smatra kako ona ima i mnogo dublje historijske korijene. Ove godine manifestacija je započela smotrom kulturno umjetničkih društava koja su svojim nastupom uveličali cijeli događaj. Manifestaciji je prisustvovao i veliki broj građana, kao i predstavnici društveno političkog života općine Sanski Most. Prisutnima se na početku obratio predsjednik mjesne zajednice Stari Majdan, Mirsad Avdagić, koji je zahvalio općinskim vlastima na velikoj pomoći u organiziranju ovogodišnje „Hašlamske nedjelje“. Također, Avdagić je posebnu zahvalnost uputio općinskim vlastima na brojnim realiziranim projektima na području mjesne zajednice Stari Majdan. Prisutnima se potom obratio i načelnik općine Sanski Most, dr. Sanjin Halimović, istakavši kako općinska vlast i u narednom periodu planira realizaciju nekolicine značajnih projekata u ovoj mjesnoj zajednici. Potom se pristupilo imenovanju novog gradonačelnika Starog Majdana, što je jedna od tradicija manifestacije „Hašlamska nedjelja“. 

Podsjetimo da mandat počasnog gradonačelnika ovog mjesta traje godinu dana, a ovu fukciju je u prethodna tri mandata obavljao kantonalni i federalni poslanik Asim Kamber. On se u svom obraćanju prisutnima zahvalio mještanima Starog Majdana na uspješnoj saradnji. Potom se pristupilo imenovanju novog gradonačelnika, a predstavnici organizacionog odbora manifestacije odlučili su da to ove godine bude ministar zdravstva i socijalne politike u Vladi USK, dr. Mustafa Avdagić.  

Potom je obavljena primopredaja gradonačelničke funkcije, a dr. Avdagiću uručen je željezni ključ, inače simbol Starog Majdana. Članovi kulturno umjetničkih društava „Bratstvo“ iz Starog Majdana, „Kozara“ iz Ljubije i „Čigra“ iz Ćele kod Prijedora, zabavljali su prisutne izvedbom folklornih igara duboko u noć. Također, prisutni su imali priliku da posjete i pogledaju izložbu umjetničkih radova slikara Edina Hasanića iz Starog Majdana. Radovi ovog mladog umjetnika u najvećem broju slučajeva imaju motive staromajdanske čaršije, ali i drugih kulturno istorijskih spomenika općine Sanski Most. Drugog dana manifestacije održana su sportska natjecanja, te po prvi put i borba bikova, a ovi događaji su naišli na veliki interes publike.

DANAS JE PO BIH VIŠE RISKATNO DRŽATI SE DEJTONA NEGO GA U CJELOSTI ODBITI

DANAS JE PO BIH VIŠE RISKATNO DRŽATI SE DEJTONA NEGO GA U CJELOSTI ODBITI

Dr. Muhamed Šaćirbey iz UN

24 maj 2010,

 Nakon govora presjedavajućeg predsjedništva BiH dr. Harisa Siladžića u Vijeću Sigurnosti UN u New Yorku

Razgovor Vodio: Nihad Krupić, autor i publicist ,

objavljeno u BiH Patriotskom magazinu KULIN…

http://www.kulin.org/

Danas je presjedavajući predsjednišva BiH dr. Haris Silajdžić imao govor u Vijeću sigurnosti UN u New Yorku. Kako ga ocjenjuješ I pošto si bio na licu mjesta u zgradi UN, reci nam kakve su reakcije ambasadora članica VS u UN?

U ovom momentu su najvažnije reakcije jer u BiH se već dugo govori o onome što je dr. Silajdžić danas naglasio u svom govorio. Uvijek i jeste bilo najvažnije ko te sluša i na kojem mjestu govoriš. Tu razliku je donijelo mjesto BiH među 15 država u Vijeću Sigurnosti UN. Danas sam sjedio između ambasadora koji su veoma pažljivo slušali šta predstavnik vlasti u BiH govori jer će na kraju glas BiH biti potreban kada se bude govorilo i donosile odluke po pitanju Irana, Južne Koreje, Afrike ili Južne Amerike. Dakle ono što sam očekivao ulaskom BiH u VS se i desilo.Daje se posebna važnost BiH jer njen status je i status veće odgovornosti, ali što je najvažnije to sada znači da će drugi slušati BiH kada se naročito potežu pitanja spriječavanja normalnog funkcionisanja ove države direktnim imenovanjem krivca za blokadu zakona.

Prije samog govora se znalo da su se Nebojša Radmanović srpski član predsjedništva BiH i Nikola Špirić predsjednik vlade protivili obraćanju dr. Silajdžića pred VS u UN, da li su to znali ambasadori onih zemlja koji su slušali govor?

         Znali su, ali nisu mogli da odbiju govor predsjednika predsjedništva zemlje članice VS u UN. Uostalom za njih je Dr. Haris Silajdžić predsjednik jedne države i to je najvažnije. Ja znam da je gosp. Špirić želio da dođe ovdje i da održi govor koji bi sigurno bio drugačiji od onog što je danas imao dr. Silajdžić. Pojavljivanje i govor dr. Silajdžića nije bez povoda jer je tu bio i visoki predstavnik Valentin Incko koji je takođe govorio, čak oštrijim tonom od dr. Silajdžića,, stavljajući odgovornost na političare iz RS za blokadu države, kao i ne sprovođenju odluke visokog predstavnika. Dr. Silajdžić je naglasio nedostatke implemetacije Dejtonskog sporazuma u tri tačke: nepovratak prognanih, što je bila sigurno glavna odrednica ovog sporazuma, da se imovina države dijeli na entitete, što odmah krši sporazum i na kraju da na teritoriji BiH nema dovoljno napretka da bi se moglo stvoriti politički i ekonomski održiva država. Gosp. Incko je naglasio što je veoma važno, da Dejton daje legitimitet entitetima i kada god političari u RS oduzimaju legitimitet viskog predstavnika oni automatski oduzimaju i legitimitet RS. I to je ključni point u njegovom obraćanju. Dr. Haris Siladžić i ja smo u Dejtonu, možda bili i različito entuzijastični po ovom dogovoru. Imali različite ideje, ali na kraju sam i ja prihvatio da je i takav potpis bolji nego nastavak stradanja običnog čovjeka. Ali ako RS i Beograd ne poštuju taj dogovor onda je po meni došlo vrijeme da više ne govorimo o ispunjavanju svih tačaka Dejtonskog sporazuma nego da ostavimo Dejton po strani. Jer kako sam gosp. Incko kaže Dejton je taj koji je dao legitimitet entitetima i RS je mogla da poštuje Dejton, ona je mogla da kaže de je dio BiH ali radi potpuno drugačije. I ne znam zašto bi se bilo kakav legitimitet davao onima koji ne poštuju na kraju zakon i dogovor koji je i njih doveo na vlast. Kada govorim o Dejtonu takođe moram naglasiti da sam veoma ponosan što sam bio dio politike koji je završio rat u BiH ali sa druge strane sigurno sam bio svjestan da Dejton ima i sive strane i ja sam danas posve siguran da je Dejton nešto što treba ostaviti jer na kraju Dejton je možda okvalifikovao genocid ali ga nije zaustavio, genocid drugim metodama traje i danas.

Dejton kao projekat je dao rezultat u formiranju prve postdejtonske vlasti na nivou države BiH, a kasnije je od strane političara iz RS blokiran gdje god im se pružila prilika. Ja vjerujem da će u BiH javnosti negativno odjeknuti završnica govora dr. Siladžića gdje je on ponovo pozvao UN da pomogne u imlepementaciji ovog sporazuma. Zašto dr. Siladžić nije rekao ono što misli i očekuje svaki istinski Bosanac i Hercegovac a to je ukinute Dejton i pomozite nam da vratimo građanski ustav RBiH? Čini se da je danas baš bila najbolja prilika za to.

Dr. Silajdžić i ja imamo bolje odnose sada nego što smo imali jedno dugo vrijeme, ali se razlikujemo u pogledu održivosti dejtonskog sporazuma. I unatoč tome mi održavamo kontinuitet naših obaveza prema opstojnosti države BiH, a osim toga isuviše je nesporazuma i otvorenih neslaganje da ne kažem neprijateljstva među bošnjačkim

Dr. Muhamed Šaćirbey i Prim Dr. Muhamed Saračević, St Louis, maj 2010

političarima, što nikako nije dobro. Ja se sigurno nalazim i u drugačijoj situacija. Dr. Silajdžić je član predsjedništva a ja sam što se kaže slobodni strelac. Moje mišljenje se nije puno promjenilo o Dejtonu i nakon pristanka na potpis. To je bio rizik onda ali više zaista nemamo razloga da imamo ikakav rizik, na kraju krajeva šta sad želimo sačuvati od tog sporazuma. Ja danas odgovorno tvrdim nije riskantno po BiH potpuno odbiti Dejton, nego je riskantno držati ga se i dalje. Zašto? Pa dinamika ovog sporazuma ide protiv cjelovitosti BiH. Status quo je potpuno negativan po BiH. Neki će savjetovati strpljenje, možda sa pravom, ali ja kažem što duže mi čekamo RS postaje agresivnija,dok međunarodna zajednica traži neki kompromis uvijek od nas. I onda kada učinimo jedan , traže drugi, i to se ide do unedogled poput prepolovljenja jabuke, pa onda na četvrt,pa onda na osminu sve dok od te jabuke ne ostane ni ogrizak. Dok je u svakom kompromisu RS uzela što želi. Danas se u VS UN dobro čula poruka Silajdžića a i  Incka. Ali, ne treba zaboraviti da se untaoč slušanju u UN na terenu u BiH genocide nastavlja. To nije retorika, to je činjenica. Ja sam već obradio ovaj problem u topiku okruglog stola kojeg ću držati krajem ove sedmice u St. Louisu na Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike. Srž ovog pitanja je da konsenkvence genocida nisu uklonjene nego se genocid produžio drugačijim metodama po zakonu, regularno. Oni koji sada hoće da kažu mi smo protiv Karadžića, mi smo ga osudili ne mogu sebe oprati dok se ne osudi njegov projekat i stavi van funkcije. A to je RS. Oni koji su kao spremni uhapsiti gen. Mladića, mogu reći Mladić je radio samostalno, ali na kraju vidimo da je posljedica onog što je radio Mladić usvojen i od strane Banjaluke a i od strane Beograda. Što je najteže za nas razumjeti da je međunarodna zajednica takođe odgovorna za ovo stanje iako i ona može reći pa eto vi ste potpisali ovaj Dejtonski sporazum, šta hoćete sada. Jeste to je činjenica ali smo ga poptisali pod pištoljem na čelu u strahu od daljeg rata, etničkog čišćenja i genocida. Po zakona taj politčki sporazm ne može da oduzme pravne konsekvence koji svako treba da poštuje kada se radi o genocidu. Dakle kada dođe do potpisa politike sa jedne strane i prava sa druge, pravo ima veću važnost. Ako ta RS ili Beograd nije poštovao ovaj politički sporazum, zašto bi ga na kraju mi poštovali. Ne možemo mi govoriti o genocidu koji je prošlost dok on i dalje traje. Znači da aktaulizacija genocida daje posve drugačiju perspektivu od nekih koji su u BiH političkoj vlasti opterećeni samoodrživosti. Mi trebamo da guramo i dalje zahtjev da je Dejton mrtav jer ga je ubila RS. Ja govorim ono što nijedan BiH političar nije govorio do sada. Mi trebamo okrenuti stranu lista. Ne samo da su političari i institucije iz RS odgovorni za agresiju i genocid, što je potvrdio sud u Hagu, nego su to i oni iz međunarodne zajednice koji hoće da nas uvjere kako smo mi ti koji prave probleme i trebamo da progutamo rezultate tog genocida, a ako ne onda ćemo mi biti kažnjeni. Kroz godine koje dolaze genocid u Srebrenici, Prijedori, Foči… itd će biti više rasvjetiljivan i siguran sam da će se tu naći i direktnija uloga MZ u svemu. Bošnjaci moraju uzeti inicijativu, i kada oni iz Brisela, Washingtona, Londona to je nerelano, mi trebamo kazati to je pravo.

 Američka administracija je bila inicijator Dejtonskog sporazuma, da li je realno očekivati da ona bude inicijator i ukidanja istog i u kojem dijelu te administarcije treba vršiti najveći pritisak da se Dejton pravno stavi van snage?

         Američka administrarija sada ima visoke prioritete gdje BiH nije u tom planu. Sa BiH se u američkom Stajt Department bavi 6 do 8 diplomata i kada neki od njih posjeti BiH i naši političari se sastanu sa njim misle da su došli do vrha. Mi treba da utičemo na tačke gdje Amerika daje važnost, a to je pozitivno učešće BiH u pogledu situacije u Avganistanu i Iraku. Bošnjaci igraju pozitivnu ulogu da približe Zapad i Istok, da pokažemo tumačenje i primjenu Islama u okvirima evropske civilizacije kroz našu kulturu, historiju u jednom svijetlu koji se može dobro razumjeti i na jednoj i na drugoj strani kao nešto što je konsistento u obje civilizacije. Ali da budem malo više konkretan, ako hoćemo da američka administracija govori o Iranu u Vijeću Sigurnosti mi trebamo ponoviti, mi hoćemo govoriti o Bosni, ako hoće da govore o Južnoj Koreji, mi trebamo govoriti tu je i Bosna. Kada se govori o genocidu u Sudana, Darfuru, mi trebamo kazati, mi smo doživjeli gori genocide u srcu Evrope. I sve što oni budu govorili, mi trebamo reći; Zašto tražite za druge kada niste dali nama ono što ste obećali. Dali ste Dejton BiH da prekine rat, uspostavi mir ali on danas spriječava svaki normalni progres u ovoj zemlji. Za sve ovo treba znanja,hrabrosti i odvažnosti naših političara, jer nastaviće se i dalje da nas se smatra grupica muslimana koje je zbog mira u Evropi opet najbolje prepustiti Srbima da nas oni sa vremena na vrijeme disciplinuju, možda ne više metodama genocida kao nedavno ali sigurno oduzimanjem prava da slobodno i dostojanstveno živimo na svojoj pradjedovini
.

KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA

KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA KRENUO IZ ST. LOUISA, USA

U St. Louisu se se protekle sedmice, (27-30 maj 2010 god) održali 15. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike. Zvaničan organizator susreta je bila Islamska Zajednica Bošnjaka South County.

Uz niz manifestacija od kojih je svakako najznačajnija bila otvaranje džamije, u političkom pogledu je najvažniji događaj svečana skupština Kongresa Bošnjaka 

Sjeverne Amerike 2000 na kojoj je obilježena desetogodišnjica rada kao i Inicijativna Skupština Kongresa Bošnjaka Svijeta-KBS  na kojoj je donešena deklaracija o organizovanju Osnivačke Skupštine KBS sljedeće godine u Sarajevu. Skupštinom je presjedavao doajen bošnjaštva dr. Nedžib Šaćirbegović.Uz blizu osamdeset delagata i gostiju ovom historijskom skupu su se obratili Dr. Nedžad ef. Grabus, muftija slovenski, Senaid ef. Kobilica kordinator Rijaseta za odnose sa dijasporom, Dževad Mešan predstavnik Norveške, Esad Rastoder predsjednik Bošnjačkog Saveza Crne Gore iz New Yorka, dr. Muhamed Šađirbegović bivši ambasador RBiH pri UN, glavni imam IABNA Dr. Senad ef, Agić, glavni imam iz New Yorka dr. Bajram ef. Mulić, Ilijaz Zenkić predstavnik BACA te ostali.  O samom toku skupštine ćete više saznati za nekoliko dana na web site http://www.kbsa2000kbs.org/  a ovom prilikom prvi put u javnosti objavljujemo tekst deklaracije.

Muhamed Saračević i Muhamed Šaćirbegović

KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE 2000 OSNIVAČ KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA

 Na Inicijativnoj skupštini za osnivanje Kongresa Bošnjaka Svijeta održanoj dana 29. maja 2010. godine u Saint Louisu (Missouri, USA) usvojena je;

D E K L A R A C I J A

o osnivanju Kongresa Bošnjaka Svijeta

 OPĆE ODREDBE

1.    Pokreće se inicijativa za osnivanje Kongresa Bošnjaka Svijeta (u daljem tekstu KBS ).

2.    Osnivačka Skupština KBSA održaće se tokom jula mjeseca 2011. U Sarajevu.

3.    Imenuje se Inicijativni odbor za osnivanje KBS ( u daljem tekstu; Inicijativni odbor ) u sastavu; dr. Nedžib Šaćirbegović, dr, Muhamed Saračević, Nihad Krupić, prof. Džemal Hot, Amir Karadžić, mr. Mujko Erović, Esad Rastoder, Dijana Mujkanović, Dženan Nović, Dževad Mešan, ... ( imena drugih članova su u fazi utvrdjivanja).

4.    Zadužuje se Inicijativni odbor da obavi sve pripremne radnje i poslove od značaja za osnivanje KBS.

5.    Zadužuje se Inicijativni odbor da sačini Pravilnik o svom radu u kojem će pored odredaba o načinu njegovog rada biti utvrdjeni elementi postupka osnivanja KBS, kriterijumi za članstvo, pitanje sjedišta KBS, njegovog formalnopravnog statusa, njegovi organi I tijela, način upravljanja I odlučivanja propisana procedura pridruživanja, finansiranje i ostala pitanja od značaja za osnivanje I funkcionalno djelovanje KBS.

 CILJEVI OSNIVANJA KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA (KBS)

1.    Temeljni cilj osnivanja KBS je sveopći razvoj i napredak Bošnjaka širom svijeta, te njihovo povezivanje, jačanje, unaprijedjivanje, te uskladjivanje i koordinacija djelovanja.

2.    Institucionalno povezivanje bošnjačke dijaspore na globalnom planu.

3.    Povezivanje SKB sa odgovarajućim institucijamau matici Bosni i Hercegovini.

4.    Pokretanje kolektivne tužbe pred nadležnim medjunarodnim pravosudnim institucijama za nadoknadu nematerijalnih i materijalnih šteta žrtvama genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i ostalih zločina zabranjenih medjunarodnim javnim pravom na teritoriji BiH počinjenih u period od 1992. do 1995. godine protiv pasivno legitimiranih subjekata odgovornih za taj genocid i druge zločine.

5.    Osnivanje Poslovne asocijacije i Investicionog fonda za ulaganja u ekonomiju BiH.

6.    Osmišljavanje modela i postizanje uslova za aktivnu partiticipaciju Bošnjaka širom svijeta u izborima u BiH na svim nivoima.

7.    Promoviranje i njegovanje na globalnom nivou svih vrijednosti i posebnosti bošnjačkog nacionalnog bića,

8.    Druge djelatnosti i akcije od globalnog značaja za sve Bošnjake i jedinstvenu, cjelovitu, demokratsku i prosperitetnu državu Bosnu i Hercegovinu.

OPŠTI PRINCIPI OSNIVANJA KONGRESA BOŠNJAKA SVIJETA

1.    Principi dobrovoljnosti, legaliteta i ravnopravnosti.

2.    Princip ravnopravnosti islamske vjeroispovijesti u odnosu na druge posebnosti i vrijednosti bošnjačkog nacionalnog bića; Bosanski jezik, te specifičnu bošnjačku kulturu, tradiciju i običaje.

 ZAVRŠNE ODREDBE

1.    Za tumačenje ove Deklaracije ovlašten je Inicijativni odbor.

2.    Ova Deklaracija biće dostavljena relevantnim bošnjačkim organizacijama i institucijama širom svijeta kao i medijima. 

U Saint Louisu, 29.maja 2010 Radno predsjedništvo Inicijalne Skupštine KBS

1.    Dr. Nedžib Šaćirbegović

2.    Dr. Muhamed Saračević

3.    Prof. Džemal Hot

   4. Nihad Krupić

    5. Arnesa Omeragić

    6. Mr. Mujko Erović

KBSA 2000 PRESS