DR. SENAD EF. AGIĆ - BOŽIJE CARSTVO NA ZEMLJI, KAKO GA VIDE SRBI I HRVATI

Pismo pišem kao sin, otac, muž, brat, djed, komšija, građanin BiH, građanin SAD, imam, glavni imam, pisac, autor, profesor… kršćanima, sljedbenicima Isaa a.s. tj. Isusa Krista ili Hrista, a posebno našim komšijama i susjedima Srbima i Hrvatima.Pitam se zašto Bošnjake njihovi kršćanski susjedi, gotovo po pravilu, svakih 50 godina proganjaju, ranjavaju i ubijaju, siluju i masakriraju, pljačkaju, protjeruju i u logore zatvaraju.

Piše:  Senad Agić (Novihorizonti.ba)

Pitao sam se, još dok sam dijete bio, zar su kršćanstvo i islam toliko različiti da se pripadnici islama moraju od svojih komšija kršćana, Slavena po porijeklu kao i muslimani, stoljećima braniti od brutalnih napada. Mislio sam da možda u kršćanstvu postoji teološko učenje koje svojim sljedbenicima nalaže izgon i istrebljenje muslimana. Pitao sam se zašto kršćanska Evropa nikada nije odlučno ustala protiv ovakve prakse svojih istovjernika na Balkanu - Srba i Hrvata. Danas, međutim, kada mislim da sam se na adekvatan način i u potrebnom obimu upoznao sa ovom vjerom, mogu reći da je spomenuta praksa kršćana u potpunoj kontradikciji sa duhom učenja Isusa Krista/Hrista. Vi ste se, drage moje komšije i susjedi, toliko ogriješili o svoju religiju općenito, a o nas muslimane posebno, da biste se svakog dana trebali moliti za oprost od smrtnih grijeha koje ste kolektivno činili Vi i Vaši preci.

Za Vaše grijehe Isus (Isa a.s.), naravno, nije odgovoran. On Vam je zorno pokazao način kako se postupa sa drugim i drukčijim svojim vlastitim primjerom tako što je svu svoju misiju usmjerio na podizanje carstva Božijeg na Zemlji na principu zakona ljubavi. On niti je, niti bi ikada učestvovao u bilo kakvom ratu ili sukobu između kršćana, a pogotovo između kršćana i nekršćana. On se vjerovatno i danas u raju, čekajući na svoj drugi dolazak na Zemlju, čudi i pred Bogom crveni zbog križarskih pohoda i inkvizicije, fašizma, nasilne kristijanizacije i drugih zlodjela od kojih su mnoga učinjena u njegovo ime. On nikada ne bi odobrio ni sekularne ratove, zločine i nasilja. Teško je Isusa zamisliti kao generala bilo kakve armije. Njega čak ne bi privlačila ni policijska uniforma, kao ni to da vojnike pred odlazak u borbu blagosilja. On je bio čovjek mira svim svojim bićem. Teško je čitati kršćanske teološke izvore a doći do drukčijih zaključaka. Jer, Isus je čitav svoj boravak na Zemlji proveo da izgradi Božije carstvo mira na zemlji. On je radije pošao u “smrt” nego da se obračunava sa neprijateljem. Zar Vam nije ostavio u emanet da volite komšiju i da mu dobro mislite i činite, pa da čak i svoga neprijatelja bezuvjetno volite i onda kada Vas on voli ili mrzi.

 Zašto svi sljedbenici Isusovi nisu pacifisti?                 Na ovo pitanje se može odgovoriti samo tako što će se pozvati na odgovornost Vaše neadekvatno slijeđenje vjere i njenih moralnih učenja. Vi ste, vjerovatno, ocijenili da se Isusa i njegovu bezuvjetnu miroljubivost ne može slijediti bezuvjetno pa ste onda sebi, pod izgovorom da bi takav pristup savremenom životu bio nepraktičan i naivan, dopustili teorije o pravednom ratu i ratu u odbrani. Čovjek bi mogao i prihvatiti takav pristup i kompromitaciju kršćanskih izvora, ali kako prihvatiti nacistički holokaust nad Jevrejima, inkviziciju, križarske pohode, genocide, izvoz oružja, militarizaciju svijeta radi ostvarivanja materijalne dobiti, huškanje na lokalne ratove, robovlasništvo, rasizam, Prvi i Drugi svjetski rat, atomske bombe?
Vratimo se izvoru na koji se pozivate i iz kojeg bi trebali crpiti inspiraciju za svoj način života u kojem se (Matija: 5:9) veli: “Mirotvorci su blagoslovljeni.” Kako se kršćani svijeta mogu osjećati lagodno i kako mogu imati mirnu savjest sa njihovom trenutnom pozicijom u svijetu i kako to pomiriti sa Isusovim učenjem o miru i opraštanju. Za kršćane bi, više nego za bilo koga drugog u svijetu, rat eventualno mogao biti opcija tek onda kada se iscrpe svi napori i pokušaji da se konflikt riješi mirnim putem, pa i tada bi mu morali pristupiti sa krajnjom rezervom i na granici odbijanja.
U svijetu kako ga je vidio Isus, nema mjesta armiji, a policijska bi se dužnost mogla svoditi tek na reguliranje saobraćaja.

Evidentno je da su realnosti danas drukčije, da je policija postala nužnost da zaštiti sigurnost, slobodu i živote nevinih i da se sila može upotrijebiti samo kada to situacija zahtijeva, ali ono što pomaže uspostavljanju mira – a to je borba za pravdu – nije odlika koja krasi karakter kršćanstva koje vi prakticirate, nažalost. I zato, postaje degutantno i licemjerno kada se pozivate na Isusa i Božije carstvo na Zemlji, jer ste poodavno iskompromitirali svoj kršćanski odnos prema nasilju i upotrebi oružja. Neugodno mi je, ali Vam moram reći istinu u oči: Niste se pridržavali temeljnog učenja svoga Učitelja o tome da na nasilje ne uzvraćate nasiljem, već ste bezbroj puta, čak na mirotvorstvo, uzvraćali nasiljem. Koliko ste samo nevinih ljudi poubijali samo zato što nisu pripadali Vašoj religiji, koliko ste nevinih žena silovali, džamija i mezarluka porušili? Jeste li se ikada pokajali i za svoje grijehe oprost zatražili?
Vi kao da još uvijek ustrajavate u svom grešnom izgovoru da “cilj opravdava sredstvo.” Zapamtite, nikada poslanici a ni učenja ijedne objavljene vjere nisu dozvoljavali da se čak ni do moralnih ciljeva dolazi nemoralnim sredstvima (makijavelizam), a Vi ste sebi dozvolili sva nemoralna sredstva da dođete do krajnje nemoralnog cilja, da uspostavite bezočnu dominaciju i eksploataciju drugog. Gdje su danas ti pravi kršćani od kojih Isus traži da razvijaju instikt za popuštanjem, da okrenu drugi obraz, da oproste i zaborave, da žive i da druge puste da u miru žive. U Božijem carstvu na Zemlji, za kakvo se Isa a.s. zalagao, ovce su u suživotu sa lavovima.

 Božije carstvo na zemlji nije samo za kršćane                  Božije carstvo na Zemlji ne samo da ne odgovara Isusovom opisu i viziji, nego se, zahvaljujući baš Vama, koji sebe smatrate njegovim najgorljivijim sljedbenicima, ispoljava u svoj svojoj suprotnosti. Sve se na glavu prevrnulo. Ništa više nije na svom mjestu. I što se više pozivate na našeg i Vašeg poslanika, sve više mu svojim nedjelima prkosite. Ovdje nećemo spominjati teološke nedosljednosti, nego ćemo se zadržati samo na analizi vaše kršćanske prakse. Vi ste prestali graditi Božije carstvo na Zemlji i za sebe i za druge, jer ste sebi dopustili nedopustivu koliziju između moralnih pravila i religijske prakse, i tako već poodavno postali osnovni faktor prijetnje svjetskom miru i stabilnosti i lokalno i globalno. Zar vi, zaista, mislite da se Bog može prevariti i da će Vam naklonost darovati samo zato što možete reći kako ste članovi Crkve. U Bibliji ćete naći kazivanje o tome kako će doći vrijeme da se kukolj odvoji od pšenice, pa će kukolj završiti u vatri. Tada će neki biti ugošćeni na gozbi kod Kralja, dok će oni drugi biti bačeni tamo gdje će biti jecanja i škripanja zubima. (Matija 22:13) Ja sam prestao vjerovati da vi možete izgraditi Božije carstvo na Zemlji, pa sam ovu metaforu shvatio kao poziv na diskurs o svijetu kakav bi trebao izgledati i kakav bi trebalo graditi sa vama ili bez vas, za sve nas uključujući i vas. Zašto ovo ističem? Zato što ste vi, sada to vidim, ovaj imperativ shvatili da samo vi zaslužujete da živite u tom Božijem carstvu na Zemlji i tu upravo leži vaš secesionistički atak na BiH i vjerovanje da je suživot sa drugima nemoguć, jer vi polažete pravo na to da nam oči iskopate kako biste dokazali da ste duhovno i moralno superiorniji i kako zbog toga za nas muslimane nema mjesta u vašem ekskluzivnom kršćanskom klubu.

 Ili Vi mislite da je moralno i opravdano vršiti svakojake pritiske i ucjene na druge da prigrle vaš religijski vokabular, jezik, vizije, ciljeve? Sjetite se Isusovih riječi kojima se u Jevanđelju po Marku, obratio nekom ko je činio dobro a nije bio njegov sljedbenik: “Ko god nije protiv nas, on je za nas.” (Marko 9:40; Luka 9:50) Kakav divan primjer recepta kako kršćani trebaju uključiti i druge da pomognu graditi univerzalno Božije carstvo na Zemlji. Međutim, neki elementi Vašeg poimanja svijeta su u tolikoj mjeri radikalni da ne dopuštaju da djelujete inkluzivno i da prigrlite čitav svijet. Počesto se pitam ko vam je dao pravo na eksluzivnost u kreiranju “svjetskog poretka”, ako već tvrdite da ste za suživot, slobodu za sve, mir i jednakost u svijetu? Hocete li već jednom shvatiti da bilo koji scenario po kojem će samo kršćani ubirati plodove, dok će drugi tek brojati ubrano, neće uspostaviti carstvo na Zemlji za koje se zalagao Isus/Isa a.s. iz Nazareta. Upravo nas vi uvjeravate da Isus, iako je bio Židov, nije došao sa vizijom da uspostavlja Božije carstvo na Zemlji tek za Židove već za sve ljude. Ako ćete pravo, danas je ipak dosta kršćana, ali više nekšrćana, koji marljivo rade na uspostavljanju univrerzalnog Božijeg carstva na Zemlji. Mnogi u tom procesu ne sudjeluju, od kojih je i povelik broj kršćana, dok jedan dobar broj njih umjesto red, nastavlja sijati nered na Zemlji.

 Da li se iko na svijetu poziva na “ljubav” više od Vas?                  Ako bi se vama prepustilo da na teorijskoj ravni u jednoj rečenici opišete svijet kakav bi trebao izgledati, onda bi ta deskripcija vjerovatno izgledala ovako: Svijet će najbolje izgledati onda kada bude uspostavljen na zakonu ljubavi.Ali, kao da niko na svijetu nije u stanju ovu divnu postavku ismijati kao vi. U praksi se to pokazalo bezbroj puta. Upravo ste vi oni koji su tu ljubav zamijenili najotrovnijom, i tome još, fatalnom mržnjom, koja je ogromna polja širom BiH, pa i šire, pretvorila u groblja i masovne grobnice, u kojima leže kosti stotina hiljada nevinih koje ste vi iz “ljubavi” pobili. Ništa bolji u ovoj ljubavi nisu ni evropski narodi, kao ni američki narod, koji je sebi izabrao predsjednika (Truman), koji se drznuo da u ime kršćankse svete ljubavi za vrijeme Drugog svjetskog rata upotrijebi nuklearno oružje u Japanu. Danas, ovi isti kršćanski narodi i dalje vode beskrajne ratove daleko od svoje kuće, dok istovremeno kod kuće, više od svih drugih stanovnika na Zemlji zajedno, uništavaju zajedničku nam prirodnu okolinu.

Isus, naravno, ne bi činio ništa od spomenutog. Njegov koncept ljubavi bio je dokraja jasan: Bog je ljubav, mi njegovi predstavnici na zemlji pozvani smo da širimo ljubav, da radimo, djelujemo iz ljubavi i u ime te univerzalne ljubavi. (Ivan 4:17-18)Drage naše komšije, vaša bi glavna vjerska preokupacija trebala biti kako implementirati ljubav, tj. kako ljubav pretočiti u akciju. I trebalo bi da znate da je prema zakonima vaše vjere svako iznevjeravanje ljubavi veliki grijeh. Da li mi, vaše komšije i susjedi, možemo biti sigurni da nam se i sutra neće dogoditi još jedan genocid koji će počiniti vaša djeca ili unučad nad našom nevinom djecom ili unučadima i to u ime one iste “ljubavi”?
Šta je to što je kontraverzno u vašem konceptu ljubavi? U Vašem poimanju Božijeg carstva na Zemlji? Ono što vi, izgleda, ili ne možete ili ne želite shvatiti jeste da je ljubav djelovanje, rad, akcija, i da ljubav ima cijenu, da ljubav košta, da ljubav zahtijeva odricanje od prestiža, pozicije, da je ljubav žrtvovanje za drugog i drukčijeg, da je ljubav negiranje negativnih silnica vlastitoga ega. Da se poslužim riječima iz vašeg izvora: Ljubav je da odložiš kaput i da opereš noge kako svome prijatelju tako i neprijatelju. Ljubav znači poštovati drugog i drukčijeg i sa njim zajedno graditi Božije carstvo na Zemlji po mjeri i potrebama svih stanovnika ove zajedničke nam planete. Ono što je kod vas počelo sa rimskim imperatorom Konstantinom, pa se nastavilo tokom Srednjeg vijeka, nažalost, i danas djelimično egzistira. Svaka vrsta nametanja poretka na Zemlji onako kako ga neki kršćani po uzoru na Konstantina vide, zaslužuje da bude zaustavljeno i pobijeđeno od vas samih. Svijet treba plan spašavanja ukoliko želi da opstane i da se od samoga sebe sačuva. Grdno se svi varamo ako mislimo da su nam jedine i najveće prijetnje globalno zagrijavanje, uništavanje okoline i zarazne bolesti, a pritom ne vidimo prijetnju koja dolazi od neimaštine, etničke mržnje i vjerske netolerancije.I na kraju ovog iskrenog obraćanja, ne mogu a da se ne pozovem na Jevanđelje po Ivanu (Ivan 16:7), u kojem Isus/Isa a.s. na kraju svoje misije najavljuje svog brata po misiji, posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., riječima koje se tamo navode: “…reći ću Vam istinu, za Vas je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj Vam neće doći; ali ako odem, ja ću ga Vama poslati.”Mi Vaše komšije i susjedi ponosno već više od 500 godina slijedimo ovog Branitelja - u Starom zavjetu i Vašem jevanđelju najavljenog, a u Kur’anu potvrđenog.

BOŠNJACI I ORIJENTALIZAM

Autor: Dr. Ferid Muhić

Dr. Ferid MUHIĆ: Koliko je jaka ova tendencija da se Bošnjaci degradiraju kao “orijentalci” kroz uporno adresiranje kao “muslimani”, vidi se i iz nedavne izjave Jakoba Fincija (aktuelni BiH ambasador u Švicarskoj) – koji se, kako prenose makedonski mediji, - žali engleskim medijima da „u Gornji dom BiH i u vladine funkcionere mogu samo muslimani, Srbi i Hrvati”. Od sada ćemo istinu na megdan! Učili smo i živjeli onako kako su minulih pet stoljeća živjeli i kako žive i danas stanovnici u Bosni i Hercegovini: “Bošnjaci, pravoslavci i katolici!”

Neki lijekovi su gori od najgore bolesti!
Na primjer, kada su Bošnjake liječili od onoga što jesu!
Jer, biti Bošnjak teška je bolest, ali je bilo daleko teže predeverati sve lijekove kojima su ih liječili od te bolesti. Opaka je ta terapija; cijeli instituti iz više država su radili na najefikasnijim receptima, pa su mnoge i izliječili! A to liječenje je kao što liječi vrijeme, koje jeste najbolji liječnik ali koje, isto tako, na žalost na kraju ubija sve svoje pacijente! Jer onaj ko je izliječen od onoga što jeste, nije više onaj koji je bio – ili što je isto: mrtav je!

Od druge polovine IX vijeka, do početka posljednje dekade XX vijeka, praktično do agresije na BiH, Bošnjaci su sistematski tretirani kao ne-evropski narod, “roijentalna rezidua’ “muslimani”, u skladu sa dihotomijom “Orient-Okcident” (izgovarati kao rijec “Accident”) odnosno, Istok-Zapad. Razvijana tokom cijelog IX vijeka, ova ideologija je izražavala i, razumije se, opravdavala imperijalističku vladavinu pozivanjem na intelektualnu, moralnu i organizacijsku superiornost “Zapadnog čovjeka” prikazujući je stoga kao apsolutno pravednu. Pošto su “Azijati”, “Arapi”, “muhamedanci”, svi od reda inferiorni, (“Oni ne mogu naučiti da hodaju ni trotoarom ni ulicom”, oficijalna ocjena iznesena u britanskom Parlamentu 13. juna 1910. godine), onda je vlast nad njima ne samo opravdana, nego je zapravo moralna obaveza superiornih “Zapadnih naroda” vladati upravo u interesu tih zaostalih, moralno neformiranih i mentalno hendikepiranih “orijentalaca” koji bi, prepušteni sami sebi, inače postali žrtve najokrutnijeg despotizma, ili bi se pak uzajamno uništili. Ovakva aberirana ideologija omogućila je impresivne rezultate: evropski kolonijalni imperijalizam 1914. godine vladao je na 85% svjetske površine! Sve osim Evrope tretiralo se kao učionica, sud i zatvor, a “orijentalci” (“Azijati”, “Arapi”, “muhamedanci”, kao djeca koju treba naučiti, kao sumnjivci koje treba provjeriti na sudu, i kao kriminalci koje valja otjerati na robiju!

Isti ovaj imperijalni mentalitet odredio je odnos Austrougarske (preko nje kasnije i Hrvatske, odnosno Srbije), prema Bosni i Bošnjacima. U očima moćnijih susjeda, Bosna je postala “orijentalna” enklava, a Bošnjaci su tretirani kao tipicni “orijentalci”. Kao i evropske kolonijalne države, posebno Britanci, i srpska i hrvatska politika tretirala je BiH kao veliku učionicu za školovanje mentalno inferiornih i 

Njegošev “Gorski vijenac”, koji i danas insipriše patriotska osjećanja Crnogoraca i Srba, eksplicite poziva na istrijebljenje muslimana Crne Gore i koji bi stoga bilo adekvatnije zvati “Gorki vijenac”, “istragu poturica” proglašava za najviši moralni zadatak sopstvenog naroda i u tom kontekstu predstavlja jedan od najradikalnijih, ako ne i zaista najradikalniji književni poziv na genocid! Programi i djelovanje na otimanju teritorija na kojima žive Bošnjaci, i na istrebljenju svih muslimana u granicama do kojih seže moć istrebljivača, od Karađorđa, Vuka Karadžića, Miloša Obrenovića, Garašanina, sačuvali su svoj potpuno ideološki kontinuitet do danas u programima SANU, Šešelja, Miloševića...

neprosvjećenih, kao sudnicu, i kao zatvor! S tim što su Bosna i Bošnjaci imali daleko težu situaciju, jer su imali posla sa neuporedivo primitivnijim i stoga brutalnijim “kolonizatorima”. Žestokosti mržnje i direktno genocidnim programima protiv Bošnjaka, primarno je doprinio i faktor što su Bošnjaci prigrlili Islam kao svoju vjeru. Njegošev “Gorski vijenac”, koji i danas insipriše patriotska osjećanja Crnogoraca i Srba, eksplicite poziva na istrijebljenje muslimana Crne Gore i koji bi stoga bilo adekvatnije zvati “Gorki vijenac”, “istragu poturica” proglašava za najviši moralni zadatak sopstvenog naroda i u tom kontekstu predstavlja jedan od najradikalnijih, ako ne i zaista najradikalniji 

književni poziv na genocid! Programi i djelovanje na otimanju teritorija na kojima žive Bošnjaci, i na istrebljenju svih muslimana u granicama do kojih seže moć istrebljivača, od Karađorđa, Vuka Karadžića, Miloša Obrenovića, Garašanina, sačuvali su svoj potpuno ideološki kontinuitet do danas u programima SANU, Šešelja, Miloševića...

Ključni argument kojim su Srbi branili i još brane svoju agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1992-95, naime, njihovo pozivanje da su “…jedino oni branili Evropu od istočne opasnosti i od islamskog fundamentalističkog terorizma” nedvosmisleno potvrđuje ideološki negativnu konotaciju srpske oficijalne recepcije Bošnjaka, njihove kulture i islamske tradicije u cjelini! Ali, ne treba previdjeti ni to da je upravo činjenica što su od početka agresije toliko uporno isticali ovaj “argument” i što ga još uvijek štedro zlorabe u svakoj prilici na međunarodnim konferencijama i pri diplomatskim susretima, također potvrđuje njihovu procjenu da Evropa i danas rado pleše na tu istu muziku.

Tragična ilustracija jeste psihološka drama jednog velikog pisca. Mehmed Selimović, rano je usvojio stereotip o “zaostalim orijentalcima” Bošnjacima i “superiornim zapadnjacima” Srbima. S druge strane, kao čovjek koji je morao jasno uvidjeti u desetinama situacija koliko je on sam, iako pripadnik “zaostalih oprijentalaca”, i intelektualno i moralno superioran većini svojih “zapadnih prosvjetitelja” Srba - kasnije i apsandžija i dželata njegovog rođenog brata! Suočen sa ovom ozbiljnom anomalijom u odnosu na nametnutu vladajuću dogmu, Mehmed Selimović ja zapao u duboku i krajnje ozbiljnu krizu identiteta! Kako on kao “orijentalac’ uopšte može imati takav duh i um!? Ili pada cijela koncepcija, ili je u pitanju neka krupna greška. I tako, poslije dugo lomljenja u sebi, pred kraj života, Mehmed Selimović se u sebi prelomio i odlučio. Ne mogu “orijentalci” biti tako talentovani i pametni kao što je, nesumnjivo, on sam! Ako laže koza, rog ne laže! Dakle, sa takvim izuzetnim sposobnostima, on je jednostavno bio žrtva neke demografske zablude! On mora biti da je Srbin, a nikako Bošnjak! Ideja da je tek izuzetak (jedan od rijetkih pametnih “orijentalaca”), očigledno ga nije impresionirala, jer bi ga njeno prihvatanje ipak ostavilo unutar korpusa Bošnjaka, dakle “inferiornih orijentalaca”. I tako je Mehmed Selimović postao kapitalna klasična žrtva rasističkih ideologija na Balkanu.

Mehmed Selimović postao kapitalna klasična žrtva rasističkih ideologija na Balkanu.

Liječenje Bošnjaka od bolesti “orijentalizma” je počinjalo, sjećam se, već u osnovnoj školi. U razredu gdje je bilo učenika Bošnjaka, uvijek su zajedno učili “Srbi, Hrvati, i muslimani!” Islam je otvoreno i nedvosmisleno tumačen kao orijentalna rezidua. Sve što je muslimansko bilo je zaostalo, reakcionarno, neprijateljsko, suprotstavljeno slobodi i časti, istini i pravednosti! A, kada bi neko od Bošnjaka, uprkos svom “orijentalizmu” pokazao izuzetne intelektualne i fizičke sposobnosti, što se često dešavalo, dobivao je kompliment u skladu sa svima nama dobro poznatim klišeom: „Ko bi rekao da si ti musliman / muslimanka!? Uopšte ne ličiš na njih! Sasvim si kao mi!” U okvirima dugoročne strategije, činjenica da su Bošnjaci generalno uzevši, drastičan protivdokaz tezi o inferiornosti “orijentalaca”, direktno je inspirisala ideološku podvalu o Bošnjacima kao o “islamiziranim Srbima, odnosno islamiziranim Hrvatima”. Psihološka reakcija kompleksa inferiornosti pomiješana sa procjenama o pozitivnim demografskim efektima uključivanja Bošnjaka u korpus “našeg naroda”, jasno dekodira cijelu tu monstruoznu laž o “poturčenim Srbima” i “poturčenim Hrvatima”, bezočno frabrikovanu bez i jednog jedinog naučno validnog argumenta! Prosto ih možete čuti kako se došaptavaju ovih stotinu godina: “Vidi samo te Bošnjake! Tako otresiti, tako stasiti i lijepi, mora da su isto što i mi! A bila bi i šteta da ih ne pokrstimo, pa da se dobro ofajdimo sa tako vitalnom i sposobnom populacijom!”

Koliko je jaka ova tendencija da se Bošnjaci degradiraju kao “orijentalci” kroz uporno adresiranje kao “muslimani”, vidi se i iz nedavne izjave Jakoba Fincija (aktuelni BiH ambasador u Švicarskoj) – koji se, kako prenose makedonski mediji, - žali engleskim medijima da „u Gornji dom BiH i u vladine funkcionere mogu samo muslimani, Srbi i Hrvati”. Od sada ćemo istinu na megdan! Učili smo i živjeli onako kako su minulih pet stoljeća živjeli i kako žive i danas stanovnici u Bosni i Hercegovini: “Bošnjaci, pravoslavci i katolici!”

U odnosu na razloge zbog kojih su Bošnjaci prigrlili Islam, prvo treba po stoti put podvući činjenicu da je riječ o religiji, a ne o trgovini svinjama, i da stoga, uz dužno poštovanje prema pravu svakog čovjeka da izabere svoju duhovnu paradigmu, treba jasno reći: tamo gdje nema prinude – a u Islamu je jasno da u vjeri prinude nema i ne može je biti! - Vjera se prihvata zbog – vjere! I to je aksiom!
Neka je svakom prosto da bude ono što je sebi izabrao! I u to neka mu niko ne dira! Bošnjaci, halаlite svakom od vas koji je odlučio za sebe reći da nije ono što jeste, nego da jeste ono što nije! I ne dozvolite nikome da vam kaže da ste ono što niste i da niste ono što ste. Jer, vi niste ono što niste i jeste ono što ste: vi ste – Bošnjaci!

INSTITUCIJE U KOJIMA VLADAJU MORALNI I DEMOKRATSKI PRINCIPI SU TEMELJ JEDINSTVA U ZAJEDNICI

Interviju Mesud Kulauzović,Predsjednik Bosansko Američke Kulturne Asocijacije-BACA, najstarije bošnjačke

organizacije u dijaspori

Veoma značajno je istaći da je BACA nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija.  Kao najstarija bošnjačka organizacija na teritoriji Sjeverne Amerike BACA ima dužnost i odgovornost da predvodi i pomaže sve naše organizacije i institucije koje rade na njegovanju i zaštititi svih vrijednosti i posebnosti bošnjačkog nacionalnog bića. 

Razgovor vodio: Nihad Krupić, pisac i publicist

   Poštovani Mesude, dobro ste poznati u krugovima Bošnjaka u Sjevernoj Americi, i to uglavnom kao čovjek institucije koji nikad nije svoj interes stavaljao ispred opšteg, na samom početku ovog razgovora recite nam ukratko svoju biografiju?

 Rođen sam 1939. u Ostrošcu kod Cazina od oca Ibrahima Kulauzovića i majke Muhibe rođene Biširević.  Živio sam u Cazinu, Bihaću i Banja Luci.  1970 sam došao iz Banja Luke u Čikago u kojem i danas živim.  Ozenjen sa Latifom, rođena Hukarević čiji su roditelji porijeklom iz mog kraja.  Imamo sina Adema koji je oženjen.

 Kako ste se odlučili za dolazak u Ameriku i šta Vas je dočekalo u bošnjačkoj zajednici u Čikagu u prvoj godini emigracije?

U Čikagu je živio (sada je u Kaliforniji) moj mlađi brat Ibrahim koji je došao u ovu zemlju kao politički emigrant. On mi je poslao potrebnu dokumentaciju neophodnu za useljenje u Ameriku. Po dolasku u Čikago zatekao sam veoma dobro razvijenu i organiziranu Bošnjačku zajednicu.  Ta je zajednica bila relativno malobrojna i brojala oko 300 familija, ali je bila veoma aktivna i odlučna da održi, unaprijedi postojeće bošnjačke  institucije u kojim su se zadovoljavale vjerske, kulturne, tradicionalne, i druge potrebe Kada sam došao u Čikago imam džemata bio je rahmetli Ćamil ef. Avdić koji zaslužuje posebno mjesto u historiji naše zajednice u Čikagu, Americi i cjelokupnoj bošnjačkoj dijaspori.  Veoma je zanimljivo da je u vrijeme mog dolaska bila začeta ideja Bošnjaštva koju su predvodili Besim Velić, moj brat Ibrahim, Ihsan Zulfikarpašić, Irfan Trebinčević i drugi. Kao ilustraciju navodim podatak da su Besim i Ibrahim uređivali i vodili Radio Glas Bošnjaka Čikago, koji je osnovan 1964. i koji i danas emitira program pod tim imenom. Posebno želim naglasiti da je gore navedena grupa ljudi na čelu sa Besimom Velićem presudno uticala da prihvatim  ideju Bošnjaštva i ostanem joj vjeran do današnjeg dana.

   Dugo godina živite van domovine a nikad se niste odvajali od nje, kako bi na najlakši način objasnili silni patriotizam koji nosite u sebi?

Poznato je da su manje ili više svi emigranti tijelom u novoj a dušom u staroj domovini.  Ni ja nisam izuzetak po tom pitanju.  Patriotizam je nešto što se ne može naučiti, to se jednostavno nosi u srcu. U vrijeme mog odlaska (1970), mene je posebno motiviralo teško stanje našeg naroda u kraju iz kojeg ja potičem.  Zbog toga sam uvijek imao potrebu da budem u vezi sa zavičajem i da doprinesem svim u mojim mogućnostima i akcijama kojima se pomagalo Bihaćkoj krajini i cijeloj Bosni i Hercegovini.

BACA je nasljednik Džematijul Hajrije 

Gledajući problem kroz koje prolaze sve naše organizacije i to uglavnom subjektivne prirode, ne mogu a da Vas ne upitam kako je BACA uspjela da sačuva jedinstvo i djeluje sve ove godine? 

Kao što znate BACA je pravni i moralni nasljednik Džemijetul Hajrije, prve i najstarije bošnjačke organizacije u Sjevernoj Americi.  Slijedom te činjenice posebno želim istaći da je BACA sljedbenik tradicije očuvanja svih posebnosti i vrijednosti bošnjačkog nacionalnog bića u Čikagu i cijeloj Americi. Naši preci koji su postavili temelje bošnjačkih institucija, kojima se danas toliko ponosimo, bili su ljudi skromnog obrazovanja ali međusobno veoma složni i solidarni.  Mislim da u tome leži odgovor na vaše pitanje o očuvanju međubošnjačkog jedinstva. Mi danas imamo paradoksalnu situaciju kad spoznamo činjenicu da su se naši preci mnogo čvršće i principijelnije pridržavali pravila svoga organiziranja i djelovanja, nego što to rade sadašnje generacije.  U tom kontekstu ja moram reći da ne razumijem zašto se neki ljudi danas u našoj sredini sa tolikom upornošću trude da krše pravila koja smo svi zajedno usvojili u demokratskoj proceduri.  I pored pravila ti ljudi krše i sve principe pa i one koji su primjereni bošnjačkom nacionalnom biću. Bez institucija u kojim vladaju demokratski i moralni principi nema jedinstva zajednice.

Kako danas izgleda organizaciona struktura BACA-e i koji su članovi odbora?    

Nakon različitih organizacionih struktura zavisno od stogodišnjih transformacija šezdesetih godina prošlog stoljeća uspostavljena je organizaciona struktura koja je važeća manje ili više i danas.  Naime pored bošnjačke  organizacije koja je dobila današnje ime Bosnian American Cultural Association skraćeno BACA formiran je u istom objektu i Islamic Cultural Center skraćeno ICC gdje su se    Bošnjacima pridružili i muslimani drugih nacionalnosti (Arapi, Pakistanci, Iranci, Turci, Albanci i drugi).  Na ovaj način ICC i BACA su postali "korporativni" partneri. Članovi BACA-e su isključivo Bošnjaci koji su u isto vrijeme i članovi ICC-a. U sadašnjem odboru BACA-e su pored mene; Šaban Torlo, Hasan Avdich, Salih Zukić, Zakir Zec, Selma Kulenović, Sutko Zvizdić, Sead Okić i Redžep Gobeljić.

 

BACA Odbor, s lijeva na desno: Mesud Kulauzović, Šaban Torlo, Sead Okić, Salih Zukić, Selma Kulenović,Redžep Gobeljić i Zakir Zec nedostaju Hasan Avdić i Sutko Zvizdić  

BACA i kordinacija Čikago su spremni za obilježavanje važnog jubileja -10.godina postojanja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000

Na kojem projektu trenutno radite?    

Kao što znate BACA je u svojstvu osnivača sada na čelu koordinacije Čikago Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 osnivača Kongresa Bošnjaka Svijeta.  Zbog toga je logično da je BACA u svoj prioritet ove godine stavila ono što je dogovoreno na nivou KBSA 2000 - OKBS. Nesporni prioritet sada su izbori u BiH koji trebaju biti održani u oktobru ove godine.  Mi u Čikagu u suradnji sa Generalnim Konzulatom BiH nastojimo da animiramo sve naše organizacije a posebno zavičajne klubove da povedu odlučnu akciju u cilju registriranja za izbore u BiH što većeg broja naših ljudi sa glasačkim pravom.  Vi znate kako su se neuspješno završile sve dosadašnje kampanje ove vrste, a posebno posljednja 2008. godine kada je prije razdora u Kongresu registrirano za tadašnje izbore u BiH samo 917 glasača sa područja USA i Kanade.  Zbog toga cijeli obnovljeni Kongres a posebno mi iz Čikaga ćemo se zauzeti da bude dobro organiziran i posjećen naš okrugli stol na temu izbori u BiH koji će se održati u sklopu predstojećih 15. Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike krajem maja ove godine u Saint Louisu.Pored ove aktivnosti odbor BACA se trudi da realizira i ostale dogovorene akcije u okviru Koordinacije KBSA2000 za Čikago.  Naravno ove aktivnosti ne remete realizaciju ostalih redovnih aktivnosti Baca-e u našoj zajednici.

Šta je po vama najočitija razlika između BACA organizacije i ovih novijih, na najvišem nivou,  KBSA2000 i IABNE, čije osnivanje ste praktično vi iz BACA incirali?

Veoma značajno je istaći da je BACA nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija.  Kao najstarija bošnjačka organizacija na teritoriji Sjeverni Amerike BACA ima dužnost i odgovornost da predvodi i pomaže sve naše organizacije i institucije koje rade na njegovanju i zaštititi svih vrijednosti i posebnosti bošnjačkog nacionalnog bića.  Dakle, bilo o kojim vrijednostima i posebnostima da se radi; tradicionalnim, kulturnim, vjerskim, jezičkim, običajnim i svim drugim, BACA se trudi da u okviru svojih mogućnosti daje primjer i impulse za izgradjnu i očuvanje naših nacionalnih institucija preko kojih se jedino može očuvati svoj identitet i zaštititi od negativne asimilacije.Ne smijemo propustititi da posebno istaknemo da BACA pored bošnjackog identiteta radi i na paralelnom njegovanju i očuvanju Bosansko Hercegovačkog identiteta pomažući institucije i akcije koje rade na ovakvim projektima.

Na svečanoj večeri – Jaksonville Florida 2009 

Česta tema u zadnjih dvije godine u Sjevernoj Americi je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, organizacija koja je bila zamišljena kao snažni politički pokret bošnjačke dijaspore ovdje i ujedno kao krovna organizacije. Jedan od glavnih osnivača ste ove organizacije koja se prošle godine u Jaksonville morala usmjeriti drugim tokovima, obnoviti, i reorganizovati. Sada je KBSA 2000 osnivač Kongresa Bošnjaka Svijeta. Koji je glavni uzrok ovoj transformaciji?

Mislim da je svakom dobronamjernom čovjeku jasno zašto je, na veliku žalost svih nas, došlo do razdora u Kongresu na 9. Skupštini održanoj 2008. godine u Saint Louisu.O tome je dovoljno diskutirano,pisano i objavljivano.Ovom prolikom želim posebno podvući činjenicu da je izvorni Kongres obnovljen prošle godine na 10. skupstini održanoj 24. Maja u Jacksonville, Florida.  Tada je sasvim jasno i očigledno sagledano šta želi većina u Kongresu.  Od 13 Koordinacija 9 je bilo za obnovu izvornog Kongresa a samo 4 je bilo protiv.  Slijedeći demokratske i principijelne stavove na kojima je naša zajednica u Americi ne samo opstala nego se i dobro razvila sa ovim više od 100 godina, BACA je bila skupa sa većinom i ovog puta podsticala sve da se kriza i taj raskol riješe demokratskim putem - voljom većine. Sada je vrijeme da se okrenemo svi radu i redu. Pokušajmo da na teškom iskustvu kojeg smo stekli usmjerimo obnovljeni Kongres na akcije i djelatnosti zbog kojih je i osnovan.

Nakon Obnoviteljske Skupštine KBSA2000 u Jaksonville , sa lijeva na desno: Hadži Kemal Šarkinović, Dževad…Švedska, prof. Džemo Hot, Dženan Nović-Norveška. Dr. Muhamed Šaćirbey. Esad Rastoder predsjednik BSCG, Salih Zukić, Rasim Nikočević, Mesud Kulauzović i Mag. Mujko Erović, sjedi

   2010 je godina jubileja Bošnjaka Sjeverne Amerike, 15 godina susreta i 10 godina postojanja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, kako se BACA i kordinacija KBSA2000 pripremaju za susret  krajem maja u St. Louisu?              

Ove naše jubileje dočekaćemo kako dolikuje; svečano i radno.  Prilika je da u Saint Louisu pored svečanosti, odgovorno i dobronamjerno sjednemo, donesemo mudre i  efikasne odluke i posebno poradimo na povratku jedinstva u našim redovima.

PRVE SANSKE ŠKOLE

    ...u 29 mekteba učila se arebica

Udoba turske uprave nije bilo državnih škola   -  Učitelj Dionisije Marković, po zanimanju trgovac imao dva razreda škole

Malo Sanjana zna da su prve škole u ovoj općini bile vjerske.Pravoslavne i katoličke bile su uz crkve a muslimanske uz džamije.

Prvi dokumenti o mektebima u Sanskom Mostu potiču iz 1854. godine od mutevelije Hamzibegovog vakufa, koji je izdao tapiju Huseinu Hromaliću na zemlju zavještanu za Hamzi-begovu džamiju i mekteb.

  U doba turske uprave nije bilo državnih škola, a ni katoličkih, dok je prva srpska konfesionalna škola otvorena u Starom Majdanu kod Sanskog Mosta 1854. godine.Učitelji su bili Jovan Mihajlović, a nakon njega Dionisije Marković, po zanimanju trgovac, koji je imao samo dva razreda škole.

  Srpska škola je otvorena u gradu na desnoj obali Sane, u današnjoj Ključkoj ulici, 1873. godine, a prvi učitelj je bio Nikola Ivaković.Od udžbenika su korišteni psaltir, sveštane historije, katihizis.

Podjela na razrede

Dolaskom na vlast Ausro-Ugarske carevine broj škola je rastao pa je 1910. godine na području Sanske opštine bio 11 škola, i to sedam narodnih i četiri pravoslavne.Iste godine u Bosni i Hercegovini je bilo 487 škola, u kojima je radilo 979 učitelja.

  Godine 1895. u Sanskom Mostu bilo je 29 mekteba, u kojima su učenici učili arebicu, bosanski jezik pisan arapskim pismom.

Po četiri su bila u Starom Majdanu i Kamengradu, tri u Čaplju, dva u Kljevcima i u petnaest naselja po jedan mekteb.

Sibijan-mektebi su tek 1911. godine podjeljeni na razrede


Svjedočanstvo iz 1901.  godine 
U svjedočanstvu stanovnika Sanskog Mosta Muhameda Dede Alagića iz 1901. godine piše da je imao predmete:
-učenje Kur'ana,
-Kur'anska melodičnost,
-Kur'an  tedžvid,
-Šurutislamije,
-Kiraet
-Akaid islam,
Kaligrafija,
Bosanski jezik,
Bosansko pismo,
Hisab - matematika
-

Tužni haber

Tužni haber

NA AHIRET PRESELIO GENERAL ARMIJE RBiH RASIM DELIĆ

Autor: Bnet Press

RASIM DELIĆ Penzionirani armijski general Armije R BiH, komandant zajedničke komande Vojske, rođen je 1949. u Čeliću. Završio Vojnu akademiju kopnene vojske, Visoku vojno-politicku školu JNA, Komandno štabnu školu operatike. U bosanskom oslobodilačkom ratu komandant štaba Vrhovne komande - odsjek Visoko, Načelnik Uprave za operativno-strategijsko planiranje, komandant ARBIH, a kasnije i Zajedničke komande Vojske Federacije od 8.6.1993. godine. Odlikovan četiri puta u bivšoj JNA, "Orden slobode" (od Predsjedništva BiH) /1997/, orden "Husejn bin Ali", od prijestolonaslijednika Jordana. Bio je savjetnik Sulejamana Tihića u mandatu kada je bio član Predsjednistava BiH. U septembru 2008. godine osuđen je na tri godine zatvora da navodno nije preduzeo “nužne i razumne mjere da spriječi ili kazni zločine koje su počinili njegovi potčinjeni”, pripadnici odreda “El Mudžahid”, u Livadama i logoru Kamenica u blizini Zavidovića (srednja Bosna), u julu i avgustu 1995. godine, izvještava Justice report. U januaru 2010. godine Odbrana Rasima Delića i Tužilaštvo u Haagu iznijeli su žalbe na prvostepenu presudu. Delićeva Odbrana tražila je da se osuđujuća presuda zamijeni oslobađajućom, dok se Tužilaštvo, sa druge strane, žalilo na visinu kazne, tražeći da Delić bude osuđen na sedam godina zatvora. (Iz rubrike Dobri Bošnjani)

General Armije RBiH, drugi ratni načelnik Generalštaba Armije Republike BiH umro je jutros u 6.30 sati u svom domu u Visokom, potvrdili su članovi njegove porodice. Lokalni mediji iz visokog javljaju jutros da je Delić posljednjih dana često bio na ljekarskim pregledima.
Rasim Delić je rođen 4. februara 1949. Vojnu akademiju je počeo 1967 a završio 1971., a 1989. dvogodišnju školu za komandni kadar. JNA napušta 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije general Armije Republike Bosne i Hercegovine i drugi načelnik Generalštaba Armije Republike BiH.
komadant Armije RBiH . Poslije agresije na BiH Delić je bio komandant zajedničke komande Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. U penziju je otišao u septembru 2000.

Reakcije na vijest o smrti generala Delića
SILAJDŽIĆ: Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić uputio je telegram saučešća porodici Delić u povodu smrti generala Rasima Delića. -Poštovana gospođo Delić, Vama lično, Vašim sinovima Adnanu i Admiru i cijeloj porodici, upućujem najiskrenije saučešće povodom iznenadne i prerane smrti generala Delića, navedeno je u telegramu.

REISU-L-ULEMA DR. CERIĆ: Povodom smrti generala Rasima Delića, komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine reisu-l-ulema dr Mustafa Cerić je izdao saopćenje u kojem se kaže:

- Čovjek snuje, a Bog određuje pa je, stoga, jasno da je život dar Božiji. Neki ljudi dar života darivaju za vrijednosti bez kojih nema života dostojna čovjeka, kao što su vrijednosti slobode i časti. General Rasim Delić je bio jedan od onih Bošnjaka koji su dar života posvetili slobodi i časti svog naroda i svoje domovine. Zato je njegova smrt tuga u našem srcu, ali i ponos što smo imali takvog generala kao časnog, hrabrog, pouzdanog i plemenitog čovjeka. General Rasim Delić ostat će nam u sjećanju kao ponosni i nepokolebljivi vojnik svoje domovine i svoga naroda. Svojim predanim radom i svojim odanim patriotizmom, general Rasim Delić će ostati dobar primjer za buduće generacije kako se brani dom i domovina i kako se čuva čast i ugled bosanskog generala. Vijest o smrti generala Rasima Delića rastužila je sve nas koji smo ga poznavali kao čovjeka i kao generala, ali tuga njegove supruge Suade, sinova Admira i Adnana, te snaha Esme i Edine i unučadi je najveća i zato želimo da znaju da nisu sami, da suosjećamo s njima i da učimo dovu da im Allah podari sabur, a svima nama da Allah otvori oči i raširi dušu za unutarnju slogu za koju se general Rasim Delić zalagao u svom životu, kaže se u saopćenju koje je uputio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa ef. Cerić.

DREKOVIĆ: Rasim Delić bio je general, komandant, plemeniti čovjek, mudri vizionar, nadasve pošten. Mi i njegova porodica smo njegovom smrću izgubili mnogo, prokomentirao je danas smrt generala Rasima Delića penzionisani general Ramiz Dreković. On je istakao da je u zadnje vrijeme Delić osjećao "breme prošlog rata i svu nepravdu koja je prešla preko njega". "Protiv njega se vodila haranga. Ono što nije uzela agresija na BiH, uzima nepravda i ovo treba biti opomena svima da podese svoj kurs i stav prema onim najpoštenijim borcima za BiH", kazao je Dreković.

AJANDŽIĆ: General Rasim Delić bio je čovjek čovjek vrijedan svake pažnje, veliki patriota, veliki borac..., izjavio je ratni komandant Prvog korpusa Armije BiH Nedžad Ajnadžić reagirajući na vijest o Delićevoj smrti. On je ovom prilikom izrazio žaljenje Delićevoj porodici i svim pripadnicima Armije RBiH. Prije svega želim ovo posmatrati u svjetlu činjenice da je poprilično loš ambijent u kojem patriote preživljavaju postratno vrijeme. Analize pokazuju da pojedini autoriteti iz rata "ne umiru nego crkvaju", kaže Ajnadžić. On Delićev doprinos odbrani BiH Ajnadžić ocijenjuje iznimno velikim. Njegovi rezultati u organizacijskom uspostavljanju Armije RBiH i doprinos u stvaranju ambijenta za mir u BiH su iznimno veliki. Bio je veliki patriota i čovjek koji je historijski osigurao sebi jasnu poziciju. Izražavam veliko žaljenje da smo ostali bez našeg saborca, prijatelja i komandanta, kaže ratni komandant Prvog korpusa Armije RBiH Nedžad Ajnadžić.

TIHIĆ: Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, u povodu smrti drugog ratnog komandanta Armije RBiH Rasima Delića, izrazio je zahvalnost za sve što je general Delić učinio u odbrani i oslobađanju BiH.

KOMŠIĆ: Telegram saučešća porodici Delić uputio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

CIKOTIĆ: Ministar odbrane BiH Selmo Cikotić izrazio je žaljenje zbog smrti generala Rasima Delića i istakao da se radi na organizaciji njegove dženaze.