BAJRAMSKI PAKETIĆI

Kao i svake godine,tako i ove 2009 odnosno 1430 hidžretske dodje mjesec Ramazan.Dugo očekivan i drag gost udje nam u domove i srca.Posebnost ovog' mjeseca ogleda se u mnogo čeme.Ne bih sad' na široko raspredao priču o tome.Bitno je reći da je to izmedjuostalog' mjesec Allahaove dž.š. milosti.
Od svoje milosti Allah dž.š. nam tog' mjeseca dade da na više različitih načina pokušamo upotpuniti sebe i svoju ličnost.

Ramazan je mjesec radosti.Na njega se naviknem,trudim se da ga što bolje razumijem i po pravilu,što god se više bliži njegov kraj meni sve više žao.Žao mi rastanka sa ovim musafirom.Žao mi rastanka al' mi drago što se bliži Bajram.

A Bajram,radost insanu,postaču,mu'minu.Radost velikom i malom.E,upravo ta radost treba da bude tema onog što hoću da vam kažem.

Od svih svih svojih stvorenja Allah dž.š. je samo insanu dao sabur.Dade mu izmedju ostalog' i mogućnost i razloge da se raduje.Upotpunio svog' roba.

DJEČIJA RADOST

Zadnjeg dana ovogodišnjeg Ramazana u Staromajdanskoj "Generalovoj","Palanka" džamiji bijaše upriličena posebna svečanost.Naime,džamijski odbor ove džamije obezbjedio je sredstva za kupovinu Bajramskih paketića koji bijahu dodjeljeni našim najmlađim' tj. mektebskim polaznicima.Naravno,radost u očima ovih mališana nije se mogla skriti baš kao ni zadovoljstvo na licima članova odbora i licu mjesnog imama Husein ef. Pehlića.
Okupljeni oko svog' imama vrijedno uče Staromajdanski mališani.Ponekad im koja sura zada malo problema dok je na pamet ne nauče.Ponekad' i harf zna "zastati" pa je vječita dilema "jel ono KAF ima jednu ili dvije tačke i jel' BA ima tačku iznad ili ispod ?"

Sve su to slatki problemi koji daju čar mektebskoj nastavi.Kad efendija dadne "aferim" onda se radost vidi i na licima roditelja.Svi zadovoljni,a što je najbitnije mališani ponajviše.
O tome da budu što zadovoljniji brigu brinu ljudi iz odbora a odbor sa skromnim sredstvima s kojima raspolaže čini čuda.

Svakako da treba pohvaliti ove ljude.Ne bih nikog' poimenice a vjerujem da ni njima to nije želja.Timski je to rad i zato pohvale ovom timu i hvala im izmedjuostalog' na ovogodišnjim Bajramskim paketićima.

Dragi naši mališani.Vi i dalje budite takvi k'o do sad'.

Učite i budite ponos i primjer svima oko sebe.Tek tad će imati smisla sav trud kojeg' vi ulažete u sure i harfove.Tek tad će imati smisla trud kojeg u vas ulažu vaši roditelji,vaš efendija i vaš džamijski odbor.Tek tad' će smisla imati i ovi paketići.

Dragi naši mališani.Golem je Aallahov rahmet.Zato se pripremite.Eto još malo pa će i Kurban Bajram i opet...paketići.

Nek' vas sviju Dragi Allah čuva i nagradi za vaš trud,kako vas tako i sve oko vas.Amin.

foto:H.Okanović

OVO MALO DUŠE U OVO MALO BOSNE

U susretu Bajramu 2009, Ramazana mjeseca AH 1430


Voditelji Vedada Ibišević (vjerovatno sestra Vede, idola BiH nogometne nacije), Sumeja Kamerić i Eldin Salihović, lijepi ko’ upisani, kako se u našem narodu kažu, su pokazali i puno duše i puno Bosne. “ Omladinski krug Medina iz St. Louisa ima više od dvije stotine članova”: rekoše voditelji u najavi programa. Sa uživanjem sam gledao DVD. Kada se divnim glasom u dovi Šerifa ef. Delića završio program srce mi je bilo ogromno. Ako ovako nastavi bošnjačka omladina iz St. Louisa možemo opstati kao etnička grupa u ovom dijelu svijeta. I kao muslimani, i kao Bošnjaci A to nije i teško, jer Amerika je slobodna zemlja.U njoj se naša omladina može iskazati u pravom svijetlu, održavajući na najbolji način svoju vjeru, tradiciju i kulturu.A tu slobodu treba znati i iskoristiti. Svaki čovjek je slobodan koliko je u stanju da sam sebi slobode dopusti.


Piše: Nihad Krupić


Skroman narod velike duše

Kada utonem duboko u misli, pokušavam ući u suštinu bošnjačke duše.Najviše me interesuje gdje je ta duša najranjivija, a gdje najsnažnija? Kada počinje slabostima biti okovana? Koliko vjera i civilizacija utiče upravo na njenu opstojnost, snagu , bogobojaznost štiteći je prije svega od straha, depresije i stresa, ukratko očaja. Dok čitam BiH-bošnjačke velikane pisane riječi, one iz prošlosti a i sadašnjosti, smeta mi počesta tama njihove duše refleksija tog stanja na štivo. Što god više čitam Mešu Selimovića osjećam dubok jaz između unutrašnjeg i vanjskog svijeta koji ovaj veliki pisac nikako nije mogao pomiriti. Sve što je Meša napisao prožeto je dubokim depresivnim stanjem u kojem se tada nalazio i nesposobnošću da ga prevaziđe, ostavljajući nam u naslijeđe mnogo poluotvorenih pitanja ili odgovora da se i danas o njih saplićemo u kučinama slabosti, navika, nesigurnosti i sumnji da napokon sopstveni život uzmemo potpuno u svoje ruke, ne tražeći od nikog ništa i ne pitajući one koje nas ne poznaju kako da živimo i da se vladamo.

Mi Bošnjaci smo izuzetno skroman narod. Koliko god bi uzeli za sebe, drugom bi dali više. Čak i po cijenu moralne i materijalne propasti. Kao nikad prije, danas nas uveliko opterećuju loše navike iz prošlost. Paralizuju naša nastojanja da dotaknemo domovinu punim stopalima i uživamo u njenoj ljepoti i bogastvu. Pokazali smo veliku slabost u zadnji sto godina i desila nam se velika nacionalna tragedija. A prije toga smo podobro pomješali pojmove kao što su religija, vjera, civilizacija, tradicija, kultura, jezik i ne znam ti šta već. Padali su Bošnjaci u prošlom stoljeću do te mjere da se nisu mogli uspraviti. Velikani nam potkupljivani, omađijani strastima tuđih žena, otrgani od svojih korijena. I u stanju potpune rastrojenosti, na moment vraćani u zagrljaj sopstvenih korijena izbacivali pisane redke vrhunskih umjetničkih opusa, kao poruke šta sve čovjeka može zadesiti. To su bili krici grešnika sopstvene krvi, koji su se utapali u mulju tuđih bara i zadahu niskih strasti i bludničkog tijela koji su prodali za sitan šićar dželatima naroda svog. I danas ima takvih primjera. Prodaju svoje zablude pod nazivom nekakvog slobodnog umjetničkog izraza. Musa Ćazim Ćatić naš veliki pjesnik u stihu svoje poznate pjesme Teoba-Pokajanje piše: “Vlastitim zubom ja sam svoje žile komad po komad kao zvijer grizo, slaveć Bakha ko' božansko biće“. Kako onda tako i sada slavljenje „Bakha“ nije stalo.Sam naslov ovog teksta je potaknut dirljivom filimskom pričom „Ovo malo duše“, iz istično-bosanskog sela gdje je sin nastavio da tone ondje gdje je otac započeo, ne prekidajući hod po žici više provalije, i u takvom strmoglavu se nadajući sačuvati makar malo duše. Baš onako bošnjački. Svega pomalo, od ljudstva,slabosti, grijeha, seoskog ćeranja kera, kako kažu, do skrušenih momenata kada se čovjek zastidi sam sebe i shvati da je ukliješten izmeđi dva kamena što žito melje i pada u prahu poput brašna u koritu niže gdje će drugi od njega mjesiti šta hoće.

U selu glavnog lika filma,kao i mnogim drugim bosanskim, se krilo toliko slabosti običnog čovjeka, Bošnjaka, kojeg je on valjda i svjesno pustio da ga savlada, da kao ne odudara od drugih, i kada troši rudarsku platu za pijanku i pjevačicu u prvoj kafani, i tuče ženu da selo vidi ko' je gazda u kući i pušta brkove da žari obraze tuđih žena, i sve nekako daleko od onog što jeste i šta mu je i Bog i Bosna dala.

U okovima vlastitih zabluda

Šuga modernog čovječanstva se danas zove depresija i stres. Ove dvije bolesti su vezane jedna za drugom. Prva uvijek povuče drugu a da pri tom ni naučnici ne znaju kojim redosljedom nastupaju. Pošto se depresija i stres lijepi za dušu čovjeka, jedini mogući uzrok ovom stanju je prekomjerno izlaganje duše nehigijenskim uslovima života, emotivnim putem. Šuga napada površini tijelu a depresija i stres razara iznutra dušu. Ova kožna bolest se prenosi dodirom, a depresija i stres zrakom.Ljudi koji su bili nekad zahvaćeni šugom su se češali, danas ljudi koji su obuzeti depresijom i stresom se znoje, nervozni su, svadljivi, napeti, negativni, u stanju da i uredan život pretvore u očaj,uporno radeći da prošire krug ljudi koji se osjećaju kao oni. Kažu živimo u vremenu kada se sve može dokazati. Naučno, bez nagađanja. I tu leži i zamka modernog čovječanstva. Dobro otvorenih očiju čovjek izgleda najmanje vidi. Baš iz razloga što prvo nije upoznao sebe iznutra. I u tom stanju svijet koji vidi izvana ga ubaci u lavirint čiji izlaz ne vidi, a može ga samo naslutiti i znati odkud potiče njegov sunovrat. Pohlepa i hipokratija je upravo uzrokovana željom da oči uvijek budu širom otvorene, glava visoko dignuta, čak i kada se pred Bogom treba stajati skrušeno, u molitvi mu se klanjati, biti bogobojazan, svestan svoje prolaznosti i grijehova. Jedan od najvećih uzroka pada islamske civilizacije u zadnjim stoljećima jesta upravo činjenica što je muslimanska ulema počela da svoje široke poglede, znanje, praksu, podučavanje, prenošenje nauke dobro naplaćuje praveći od nje unosnu profesiju. Od kada se vidno ulema počele opasavati materijalnim vrijednostima stečenim lijepim interpretacijama knjige Božije objave , islamska civilizacija je počela da usporava, gasi se u Andaluzu 1489, uzdiže nakon toga nekoliko stoljeća u Indiji i u Otomanskoj Imperiji, sve do momenta kada je islamska Ulema dopustila da kršćanski Zapad po svom ćeifu pravi nove muslimanske države poput Iraka, Sirije i drugih. Direktna posljedica tog stanja danas je da nikad islamska ulema nije bila mnogobrojnija i više obrazovana a njen umnet bio u većem nejedinstvu, prolivajući čak i vlastitu krv u međusobnim sukobima. Ovo se dešava u Islamskim državama, dok procenat muslimana raste nevjerovatnom brzinom u tradicionalno kršćanskim zemljama, baš iz razloga ekonomske, političke, izbjegličke i svake druge migracije iz stoljetnih domovina u kojem danas ne mogu biti slobodni muslimani

Nedavnim boravkom u Indiji u gradu Agri, sjedištu čuvenog Taj Mahal, sam se uvjerio koliko se veliki muslimanski indijski vladar Akbar (1543-1605) osilio i mislio biti vječan pokušavajući tokom najvećeg uspona svoje vladavine uvesti neku novu religiju, mješavinu Islama, Hinduizma i Sikizma. Akbar je tada izgradio palače i džamije, u stvari mauzoleje, u kojem će stajati granitni, zlatom i dijamantima optočeni grobovi njegove familije. Nakon Akbarove smrti islamsko društvo i civilizacija se počela u toj dalekoj zemlji urušavati i nestajati. Danas u Indiji imamo više od 200 miliona muslimana bez ikakvog žara i poleta iz tog vremena, koji su se jednostavno začahurili kompleksima stručno usađenim od engleske krune, dok ih je indijska država uredno obukla u uniforme čuvara, čistača, portira bivših raskošnih palača njihovih predaka da obmanjuju i varaju turiste preživljavajući od danas do sutra bez imalo šanse da se u njima ponovo rasplamsa onaj stari napredni islamski duh koji je donio najveći civilizacijski progres tom dijelu svijeta.

Unutrašnji mir je spas za dušu

U blaženom stanju mjeseca Ramazana uvijek dosta čitam. Osim islamske literature i druga djela iz duhovnog domena. Neka od štiva isponova, po ko zna koji put. Uvijek nađem nešto novo. Dosad neprimjećeno. I valjda tu leži i širina ljudskog uma. Bog nam dao da stvari gledamo drugačijim očima u različitim okolnostima i vremenu. Iz toga i proizlazi moje uvjerenje da je najbolji spas u predaji sebe Bogu, od dobrih ljudi sebi, od kuće do domovine, od vjere do civilizacije, od civilizacije do vjere…i sve u krug da se održava duša, kako u Bosni tako i u našim srcima, geografski daleko do nje. Postavlja se pitanje kako dostići taj nivo, a pri tom održati samopouzdanje, vedrinu, optimizam i pozitivnu energiju? Odgovor je jednostavan: Samo testiranjem svojih čula. A najveći test za muslimane je Ramazan. U Ramazanu nije post samo od hrane, nego od svega što tupi osjetila i čini te slabim. Onaj musliman koji nije ispostio mjesec dana Ramazana ne zna šta je predaja. Ne zna šta je miris jela, spuštanja pogleda pred sramotom, čuvanja jezika od ružnog govora. Ramazanom nema depresije i stresa. Postaču se sve čini ljepšim. Unutar njega kao da odjekuju glasovi najljepših ezana, ilahija,sevdalinki, zov majke, oca, djece. Sehurom i iftarom je skupa familija, ne žureći da jedu i nestanu, svako svojim putem, kako se uobičajno dešava na Zapadu…

Ramazanom volim slušati ilahije i kaside, ramazanski program BM radia iz Zenice, DVD sa prošlih Bajrama u Bosni i ovdje… Još u maju mjesecu ove godine sam u Jaksonville, Florida dobio od mladog imama Šerifa ef. Delića DVD pod nazivom “Ovo malo Bosne”.

“Ovo je veče za mlade u St. Louisu koji su pripremili članovi Omladinskog kruga Medina”: kaže mi ef. Delić. Nisam poznavao ovog mladića prije, ali znam dobro njegovo brata Zijada ef. Delića, jednog od najobrazovanijih imama što sam sreo, doktorske disertacije, čije hudbe i predavanja sam uvijek sa radošću pratio i koje predstavljaju savršenost naučnog pristupa kako Islamu tako i socijalnim pitanjima muslimana širom svijeta. Šerif ef. mi se učini tada nekako neposredan, veseo mladić, finih manira, uvijek nasmiješen i vedar. Prosto je zračio velikom dozom optimizma. Tokom programa centralne večeri susreta Bošnjaka u Jaksonvillu, sam se mogao uvjeriti sa koliko ljepote glasa uči dove i pjeva ilahije taj mladi imam. Pokaza i on kako nadarenost lijepog glasa krasi imamsku familiju Delić. I eto skoro četiri mjeseci poslije ovog događaja sinoć poslije iftara u krugu familije stavim u DVD player taj poklon od Šerifa ef. I imadoh šta vidjeti. Voditelji Vedada Ibišević (vjerovatno sestra Vede, idola BiH nogometne nacije), Sumeja Kamerić i Eldin Salihović, lijepi ko’ upisani, kako se u našem narodu kažu, su pokazali i puno duše i puno Bosne. “ Omladinski krug Medina iz St. Louisa ima više od dvije stotine članova rekoše voditelji u najavi programa. Sa uživanjem sam gledao DVD. Kada se divnim glasom u dovi Šerifa ef. Delića završio program srce mi je bilo ogromno. Ako ovako nastavi bošnjačka omladina iz St. Louisa možemo opstati kao etnička grupa u ovom dijelu svijeta. I kao muslimani , i kao Bošnjaci. A to nije i teško, jer Amerika je slobodna zemlja i u njoj se i naša omladina može iskazati u pravom svijetlu, održavajući na najbolji način svoju vjeru, tradiciju i kulturu.A tu slobodu treba znati i iskoristiti. Svaki čovjek je slobodan koliko je u stanju da sam sebi slobode dopusti. Samo da omladina u “Medini” i drugim bošnjačkim društvima širom svijeta ostane skupa i na kraju se upoznaje i ženi međusobno.

Tako se zadnji dani mog Ramazana 2009, ili po islamskom kalendaru 1430, obogatiše lijepim ilahijama i dovama bošnjačke omladine iz St. Louisa. Dok ovo piše, pomislim kako malo čovjeku treba da bude sretan. A ne može sam sve. Svi imamo limite. Bog nam dao različite mogućnosti i sposobnosti ali i vjeru da nas odvoji od lošeg i usmjeri dobrom. Pred Bogom smo svi jednaki. Vjera Islam je i kultura našeg izražaja. Muslimani sesreću i rastaju selamom, pozdravom mira. A nema mira u nama bez mira u Bosni, našoj domovina i slobode Bošnjaka i drugih u njoj. Da svima bude potaman. A Bosne i Hercegovine je tačno onoliko koliko je nosiš u srcu. I svaki Ramazan u dijaspori , daleko od domovine je pomalo tužan.

Možda i zbog toga kažem u naslovu:

“ Ovo malo duše u ovo malo Bosne”.

Koliko samo ljubavi u ovoj rečenici ima.

Odbijena žalba ratnog zločinca Nenada Malića

Okolnosti i način izvršenja djela očigledno opravdavaju Malićevo dalje zadržavanje u pritvoru...


24.08.2009. 23:30

Vijeće za ratne zločine Vrhovnog suda Srbije odbilo je kao neosnovanu žalbu Nenada Malića iz Bečeja, osumnjičenog za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u BiH 1992. godine i produžilo mu pritvor za 30 dana, saopšteno je danas iz tog suda.
- Žalba je odbijena, jer postoji osnovana sumnja da je Malić izvršio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina, a okolnosti i način izvršenja djela su očigledno teški i takvi da opravdavaju njegovo dalje zadržavanje u pritvoru - navodi se u saopštenju.
Nenad Malić (47) se sumnjiči da je, kao pripadnik Šeste krajiške brigade Vojske bosanskih Srba, 21. decembra 1992. godine u ugostiteljskom objektu "Fontana" u Starom Majdanu (BiH) ubio dvojicu civila, a trećeg, koji je uspio da pobjegne, ranio.

Izvor :Dnevni avaz

RAMAZANSKA AKCIJA ZA DŽAMIJU U SKOČIGRMU KOD TREBINJA

Velika akcija čitaoca i prijatelja Bošnjaci.Net

Autor: Bosnjaci.Net
Objavljeno: 21. August 2009. 00:08:52

Draga braćo i sestre,

Poštovani prijatelji,

Cijenjeni čitaoci Bošnjaci.Net.

Es-selamu alejkum!

Kao svakog ramazana do sada, i ove godine odlučili smo pokrenuti akciju prikupljanja sredstava za obnovu džamija u istočnoj Hercegovini. Smatramo da je stanje Bošnjaka u BiH daleko najteže u istočnoj Hercegovini, mi smo naše skromne akcije usmjerili upravo na područje pod ingerencijom Medžlisa IZ Trebinje i Medžlisa IZ Mostar. Do sada smo imali akcije za obnovu džamija u Odžaku kod Nevesinja (Ljubovića džamija), Gacku (Zvizdića džamija), Nevesinju (Čučkova džamija), Bileći (Gradska odnosno Obradovića džamija), Gornjem Grančarevu kod Trebinja i Rudom (Gradska džamija).

Uz ovaj mubarek ramazan pokrećemo akciju prikupljanja novca za obnovu džamije u selu Skočigrm kod Trebinja. Džamiju su srušili četnici 1992. godine. Akcija će u saglasnosti sa Medžlisom IZ Trebinje trajati cijeli ramazan a novac će se uplatiti na žiro račun Medžlisa, kao sto je urađeno svaki put poslije završene Ramazanske akcije koju vodimo na Bošnjaci.Net.

Džamiju su srušili četnici 1992. godine, sada je tu na jednom mjestu ruševina i temelj. Upravo sada uz mubarek ramazan otvorimo naša srca i donirajmo za ovaj mesdžid!

Osim što Medžlis IZ Trebine radi džamiju u Pridvorcima kod Trebinja i završava mesdžid u Gornjem Grančarevu, oni su ove godine zapoceli poslove na obnovi džamije u Župi, mesdžida u Lastvi (donator je Ademir Jerković), mesdžida u Zasadu u Trebinju i mesdžida u mjestu SKOČIGRM (Skođegrm).

U djelu "Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini" od Hifzije Hasandedića stoji da je to mjesto:

"Smješteno na brdu Visočnik na krajnjoj periferiji Hercegovine i uz granicu Crne Gore. Od Lastve /BiH/ je udaljeno 6 km a od Grahova /Crna Gora/ 11 km. Ovdje se od islamskih ustanova nalazi džamija tj. mesdžid, mezarluk, uz njeg i ruševine mekteba i triju kula. Džamija je situirana na lokalitetu Blatine a sagrađena je oko 1820. godine. To je bila mala građevina dimenzija /vanjskih/nepunih 8 x 8 metara, bez munare i ikakvih arhitekturnih vrijednosti, zidana od pritesanog kamena. Sa četvorostrešnim krovom sagradile su je džematlije iz jednog berata od 6. septembra 1867. godine, saznajemo da u Skočigrmu koji se nalazi u nahiji Korjenići u trebinjskom kadiluku postoji džamija i mekteb koji nemaju nikakva vakufa. Odmetnici /eškije/ iz Crne Gore popalili su muslimanske kuće pa se je svijet razbježao i osiromašio. Pošto se džamija i mekteb nalaze na granici /serhat/ carske države određeno je da se njenom imamu i hatibu daje iz državne blagajne iz prihoda trebinjskog kadiluka po sto groša mjesečno. Berat je izdan Zulfikaru Halifi, sinu Jahjovu kome je stavljeno u dužnost da radi na obnovi i učvršćivanju islama u Skočigrmu..... Ovu džamiju kao i druge u Korjenićima / Lastvi, Grančarevu, Nudolu, Kolobuku, Ušću i Župi često su rušili uskoci i hajduci pa su je džematlije vlastitim radom obanavljale.”

Temelji mesdžida u Skočigrmu

Srušena je i tokom drugog svjetskog rata pa je koncem 1982 ponovo obnovljena kada je u njoj klanjata prva poslijeratna džuma čiji fotos sa džematlijama prilažemo kao i fotografije stanja poslije rasčišćavanja ruševina iz 1993.godine.

Više se porodice Barakovića, Bećirovića, Glavovića, Hadžimahovića, Kapetanovića, Mujačića i Šehovića ne vratiše u svoj Skočigrm. U njemu je danas sve porušeno. Jedino živo i korisno u mjestu je čatrnja iznad mesdžida sa izvorskom vodom kojih izvora ovdje ima više što je fenomen u Herecegovini a ako kažemo da tu uspijevaju i trešnje pa i šljive, onda je sve kazano, kolika je blagodat ovoga mjesta ove vazdušne banje koju sa Trebinjem povezuje dotrajali uski asfaltni put.

Medžlis Islamske zajednice Trebinje je donio odluku da se ovaj objekat obnovi, ne čekajući džematlije baš kao što je na osnovu carskog berata bila pokrenuta obnova tako i Medžlis IZ Trebinje to danas čini. Podrške nemamo, ali imamo oslonac na Allahovu pomoć što je garancija da ćemo uspjeti sa obnovom jer imamo dobar nijjet. Izvođač radova je firma GD “Arhitekt” iz Mostara i radovi su već počeli jer je sve spremno za početak još jedne bitke na Allahovom putu.
21. novembra 1982. nakon džume namaza u Skočigrmu (Arhiva: Bošnjaci.Net)

Svi oni koji bi željeli donirati za obnovu još jedne džamije u istočnoj Hercegovini, neka se obrate našem koordinatoru, dr. Ahmedu Pašiću na e-mail adresu pasic.ahmed@yahoo.com. Ako se naši čitaoci iz BiH žele uključiti u ovu veliku Ramazansku akciju uplate mogu izvršiti direktno na žiro račun Medzlisa IZ Trebinje:


Muftijstvo IZ u Mostaru
Medzlis IZ Trebinje
Broj žiro računa: 1604605500024926
Račun otvoren kod Vakufske banke d.d.


Zajedničkim snagama brže možemo doći do uspjeha, Zato vas pozivamo da se uključite u ovu kaciju i da zajednički uspijemo.

Želimo vam berićetli ramazanske dane i da vam Allah ukabuli vaš post.


Husein ef. Hodžić
Glavni imam za istočnu Hercegovinu


Donatori:
Bošnjaci.Net -------------------------------------100 USD
Ahmed Pašić, Slovenija ----------------------------50 EUR
Samir Bešić, Slovenija -----------------------------50 KM
anonimna osoba -------------------------------------50 EUR
Suada Pasic, Holandija------------------------------50 KM
Katka Zdelar, Zagreb, Hrvatska -------------------50 EUR
Sanela Keranovic-Gorovic, Toronto,Kanada -----50 CAD
Kahric, Slovenija ----------------------------------100 EUR
fam.Salanovic, Slovenija -------------------------100 EUR
Željko Miličević, Kanada -------------------------100 CAD

Amir Porić s porodicom, Slovenija ------------- 100 EUR

Midhat Čehajić,Toronto,Kanada ---------50 CAD

Senad Ovnović (Jablanica,BiH) i Samir Kapidžić (Holandija)----140 KM

Muhamed Mahmutović,Švedska --------------- 100 USD

Samra Pašagić,Slovenija ----------------- 50 €

Elvir Bektašević ,New York ---------- $200

Mehdija Demirović,New York -------- $50

Husein ef. Hodžić,Trebinje,BiH ---- 200 KM

Hazhar ibn Hashim, Singapur - 50 KM

*Ruždija Luković, New York - $300

Selma Kaliman sa Muhamedom Meslac, Rosenheim - 10 €

Salkic Senada i sin Malik, Rosenheim - 20 €

Senada Nuhanović, Rosenheim - 50 €

Nermina Mahić, Rosenheim - 10,00 €

Aida & Fikret Mešić, Rosenheim - 10 €

Edin & Alma sa sinom Zijadom Halilović, Rosenheim - 20 €

Braca Turci iz Genka, Belgija / Brothers Turks from Genk, Belgium - 150 €

Anonimna osoba, 100 EUR

Adnan Balo, Svedska - 2000 SEK

*Nedžad ef. Avdović, New York --- $100

*Senad Garić, San Jose ---- $100

Most BRO iz Danske ----------1500 DKK

Porodica Jakić iz Danske -------500 DKK

Hanifa Ni'mah, Indonezija------$1,000

Efraim Baraković. Danska ------500 DKK

AKCIJA ZAKLJUČENA. PRETVARAJUĆI SVE PRISTIGLE DONACIJE U BH. KM, SAKUPLJENO JE UKUPNO: 6,340 KM

DOLAZI NAM MUBAREK RAMAZAN

Piše: Ishak SEDIĆ

O fadiletima Ramazana i posta mnogo je toga kazano i napisano. Međutim, dolazak svakog Ramazana sa svim blagodatima koje donosi, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Doživljaj i ambijent Ramazana ljudima donose bolje zdravlje, raspoloženje, uvećava im se nafaka i dobra djela i olakšavaju brojni životni problemi. Sve je drugačije i bolje u najodabranijem mjesecu, mjesecu Ramazanu

Vjernici ispunjeni radošću i posebnim raspoloženjem dočekuju svaki Ramazan. Zahvaljuju Allahu, dž.š., što su ga doživjeli i uče dove da im Allah, dž.š., ojača zdravlje i kuvvet da ga isposte i u drugim ibadetima provedu. Čak i ljudi koji puno griješe, u Ramazanu popuste, pa se sustežu od određenih grijeha.

Hvala Allahu što smo u prilici da dočekamo i doživimo i ovogodišnji Ramazan 1430.H.g. Kao i svake godine, imamo prijatelje, rodbinu i komšije koji ne dočekaše ove mubarek dane. To je razlog više da Ramazan maksimalno iskoristimo izvršavajući sve ibadete prije svega post, učenje i druženje sa Kur’anom, jer je on mjesec posta i objave Kur’ana. Ne znamo kada nam je zadnji Ramazan, ali zamislimo kao da je zadnji, pa njegove dane i noći provedimo u zikru, učenju, dovama, darežljivosti i drugim dobrim poslovima. Oni koji su uvijek postili Ramazan, postiće, ako Bog da, i ovaj. Pridružiće im se dio naše omladine koji stasavaju u svojoj vjeri i kojima će ovo biti prvi Ramazan da ga poste.

Među nama su i oni koji još nisu došli tevbe, kojima ovaj odabrani mjesec ne donosi ni duhovne ni tjelesne promjene u svakodnevnom životu. Šta više, oni su opterećeni različitim dilemama i pitanjima kada promatraju postače kako strpljivo poste, kako se lijepo ophode sa svima i sa koliko radosti i raspoloženja provode ove mubarek dane.

Pitaju nas šta nama postačima Ramazan znači, zašto ga toliko spominjemo i toliko se za njega pripremamo? Nama je Mubarek Ramazan najodabraniji mjesec, nama je najdraži, Allah nam ga je podario i u njemu objavio Nur – Svjetlost, Uputu ljudima – Uzvišeni Kur’an. Kur’an je svijetu cijelom opomena do Dana sudnjega. Kako bi svijet izgledao i da li bi uopšte opstojao bez Kur’ana i njegovih brojnih sljedbenika – nas muslimana. U Kur’anu se kaže: „U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...“ (El–Bekare, 185.) I ranije objave su bile u mjesecu Ramazanu, samo što nije bio propisan post. Ahmed ibn Hanbel prenosi hadis: „Suhufi Ibrahimovi objavljeni su prve noći mjeseca Ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći Ramazana, Indžil trinaeste noći Ramazana, a Kur’an dvadeset i četvrte noći Ramazana.“

Zato je Ramazan najodabraniji mjesec i zato je nama – ummetu Muhammeda, s.a.v.s., propisan u njemu post. On je mjesec rahmeta – milosti, magfireta – oprosta i oslobađanja od vatre Džehennema, kako je u hadisu naveo Poslanik s.a.v.s.

Nekima nije jasno što Ramazan nije uvijek u istom periodu i što se uvijek „pomjera“. Da su malo više razmišljali i sami bi zaključili da je u tome velika mudrost. Ovdje se ogleda Allahova milost da su post Ramazana, Bajrami, hadždž i drugi ibadeti određeni po kretanju Mjeseca, po Mjesečevoj, odnosno Hidžretskoj godini koja je nešto kraća od Sunčane godine (deset dana). U ciklusu od 33 godine Ramazan bude u svakom godišnjem dobu tako da muslimani na svim prostorima poste i ljeti i zimi. Kako bi bilo da jedni poste stalno ljeti a jedni zimi, kada su dani kraći i kada je znatno lakše postiti. Evo, Ramazan je opet u ljetnom periodu kod nas, kada su dani dugi i kada su vrućine, pa sve to neće omesti brojne postače da ga ustrajno poste.

Pojedincima nije jasno što vjernici cijeli dan poste, muče se i gladuju. Prije svega to nije mučenje i puko gladovanje. Post ima svoju višestruku korist i sa duhovnog i sa tjelesno–zdravstvenog aspekta. Kako bi drugačije odmorili organe za probavu da nije posta. I ljekari preporučuju gladovanje u određenim periodima radi liječenja određenih bolesti. Ne znam zašto se ustručavaju reći: „Postite!“, kao što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Postite, bit ćete zdravi!“. (Taberani) Potrajalo bi kada bi navodili sve koristi posta za zdravlje, tijelo i dušu postača. Dovoljno je naglasiti da su postači u danima Ramazana zdraviji, raspoloženiji, ljepši, strpljiviji i zadovoljniji od drugih. I još nešto, nama ne smetaju oni što još ne klanjaju i ne poste, već ih sažalijevamo i učimo dove da ih dragi Bog uputi pa da i oni osjete sve ljepote vjere i vjerskih obreda.

Ljudi u svakodnevnom životu imaju brojne porodične probleme, probleme na poslu, u komšiluku i sa ljudima općenito. Među njima vlada nepovjerenje, zavist i zloba. Za te i slične bolesti, lijek se postiže redovnim izvršavanjem ibadeta, obreda i propisa vjere. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Iskušenje (smutnja) čovjeku može biti u porodici, u imovini i u susjedu. Pokriva ih (neutrališe) njegov namaz, post i davanje zekata.“ (Buharija) Postač koji se susteže od jela i pića čuva se i od svakog drugog grijeha. Čak, i kada ga neko uznemirava, on mu ne uzvraća, jer se u hadisu kaže: „Nije post samo sustezanje od jela i pića, pravi post je sustezanje od svađe i sramotnih riječi. Pa ako te neko napadne psovkom ili grubošću, ti reci Ja postim, ja postim.“ (Hakim i Bejheki) Muhammed, s.a.v.s., je također govorio: „Kada postiš, neka poste i uši tvoje, i oči tvoje, i jezik tvoj, neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I učini da ti dan posta ne bude kao dan kada ne postiš!“

Neki su primijetili da među postačima i klanjačima ima pojedinaca koji ogovaraju, kleveću i uznemiravaju druge. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Koliko je onih koji poste, a od svog posta imaju samo glad i žeđ.“ (Ibnu Madže)

Blagodat sehura, ranog ustajanja prije zore i ljepotu iščekivanja iftara mogu doživjeti samo iskreni postači. Za sehure i iftare Poslanik, s.a.v.s., je rekao:„Ustajte na sehur (na ručak kada postite) jer je u sehuru veliki bereket.“ (Buharija i Muslim) „Ljudima će biti dobro dok budu požurivali sa iftarom.“ (Buharija i Muslim) Dvije su velike radosti koje imaju samo postači: jedna je na dunjaluku, a druga je za Ahiret. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Postač ima dvije radosti: kada iftari raduje se svom iftaru, i kada stane pred svog Gospodara radovat će se zbog svoga posta.“ (Buharija i Muslim)

Od brojnih blagodati u Ramazanu je najodabranija noć, noć Lejletul–kadr, u kojoj je počela objava Kur’ana i za koju je Uzvišeni Allah rekao: „Noć Lejletul–kadr je bolja od hiljadu mjeseci.“ (El-Kadr, 3.) Hiljadu mjeseci je period od 83 godine, dakle, cijeli ljudski život. Provesti tu noć u ibadetu, zikru, učenju Kur’ana i dova, klanjanju noćnih namaza vrijedi kao ibadet cijelog života.

U našoj muslimanskoj – hidžretskoj godini, imamo najodabraniji dan – Dan Arefata, najodabraniji mjesec – mubarek Ramazan, najodabraniji dan u sedmici – petak, pa tako i najodabraniju noć – Lejletul–kadr.

Ljepote Ramazana, posta, sehura, iftara, mukabela, teravija, darežljivosti, sloge, mira i solidarnosti među muslimanima samo se praktično mogu doživjeti, a teško ih je opisati. Nedavno sam slušao kako su jednog teškog bolesnika na samrti pitali šta mu je najžalije od dunjaluka? Najžalije mi je što nikad nisam ni jedan namaz klanjao i ni jedan dan postio. I ovo je dobar išaret mnogima da požure sa tevbom i uđu u okrilje lijepe i čiste naše vjere – vjere islama.

Od brojnih hadisa koji govore o fadiletima Ramazana i posta u njemu, naveo bih i ovaj hadis: „Ko isposti Ramazan; znajući njegove granice, bude se sačuvao od onoga od čega se treba sačuvati, oprostiće mu se grijesi koje je počinio prije Ramazana.“ (Ahmed i Bejheki)

Molimo Allaha, dž.š., da i ovogodišnji Ramazan u zdravlju i rahatluku ispostimo i dočekamo naš veliki praznik, Ramazanski bajram oproštenih grijeha.Amin!

Teks preuzet sa: www.novihorizonti.ba