VODOPAD NA RIJECI BLIHI
U avgustu ove godine odem sa drustvom do Hrustovacke pecine.Nadjosmo je.Pristupacno.Zapusteno.Napusteno.
Ono sto je priroda dala vec stoljecima i vjekovima odoljeva.Covjek dobronamjernik na samom ulazu napravio zaljeznu ogradu da se ne skrnavi unutrasnjost dok se,valjda,jos kakav pametan ne pojavi pa to uredi,osvjetli i pokaze dobronamjernim posjetiocima.
Na toj ogradi neko odvalio vrata.Ulaze dobronamjerni i oni drugi.
Dabismo prisli vratima morali smo otjerati jednog bika a iz pecine istjerati jos dva.Augustovska ih vrucina natjerala u pecinu da se rashlade.Svuda okolo hajvanska balega pa nas Denis vazda upozoravao:«Pazi da neko ne stane u minu !«Udjosmo u pecinu a na samom ulazu tragovi od polomljenih stalaktita.Pravi ih priroda decenijama i stoljecima a neko ih »ubere« za sekundu.Sta ce mu?Ko je?Ma ne znam ko je al' znam samo da nisu hajvani.Njima treba samo pecinski hlad,kakvi stalaktiti,kakvi stalagmiti…
Da ih dalje ne uznemiravamo ostavismo u mraku njih i ljepote pecinske.Nek' budu daleko od ociju i nek' upravo sismisi i mrak cuvaju ljepotu dok se jednom ne uozbiljimo pa ne uredimo pecinu za turisticke potrebe i korist opstu.
Kud' sad?
Vratismo se nazad do auta.Fajko i Jasminka nas pozvase kod njih u Krasulje .Sakib,Mirveta Dino in Azra odose s njima.Rastasmo se a na povratku nazad u St.Majdan,u autu,upitah:«Denise,kad cemo u Visoko na piramide?«Denis,ko iz topa:«Hajmo sutra.«
Sve bi dogovoreno,a Maju i Elmedina na zadnjem sjedistu ne treba ni pitati za misljenje,oni su vazda za akciju.Tako se nas cetvoro uputismo kuci usput dogovarajuci detalje vezane za odlazak u Visoko.Sutra je dzuma pa cemo kod nas u dzamiju a subotu cemo preda se pa ako Bog da u Bosnsku dolinu piramida.
Krajem 90-ih,prvi put sam otisao na vodopad rijeke Blihe.Za vodopad sam saznao jos kao dijete 
al' valjda zbog neposredne blizine u kojoj se vodopad nalazi i onog naseg »ima vremena« nikako da odem na lice mjesta.
Pade mnogo vode sa tog' vodopada a ja tek onda shvatih da je krajnje vrijeme za posjetu ovom ljepotanu.
Prvi susret i prvi pogled u zivo na ovaj vodopad necu zaboraviti nikad,isto tako ni rijeci moje majke,koja mi,vidjevsi vodopad i mahovinu po stijeni iza n jega,rece:«Vidi,ona mahovina iza njega,isto k'o mihrab !«
Jos par puta sam obilazio i slikao ovu prirodnu ljepotu.Ima ih jos na podrucju Sanske opstine,al' valjda nam blizo pa nam nisu interesantne.Treba da nam neko iz daljine upre prstom pa da mozda shvatimo.I ja sam jedan od tih pa sam zato ljut na sebe,zbog nebrige o samom sebi i svom sirem zavicaju.Zastidili me »ljudi sa strane« dok sam gledao njihove video zapise i citao njiove tekstove o,na neki nacin,sebi samome.Svaka njima cast,nema zamjerke,al' zbog ljutnje na sebe samoga odlucih da malo razgledam prirodu i njene ljepote koje me okruzuju upravo na podrucju u kojem sam rodjen.
Jednom je jedan Bosnjo u Americi,kad su ga pitali zasto je dao tako puno novca za izgradnju vjerskog objekta ,rekao:«Dosadilo mi vise da klanjam u coskove«.Tako i ja da ne slusam druge i njihove utiske,odlucih da »izidjem malo iz avlije«.
al' valjda zbog neposredne blizine u kojoj se vodopad nalazi i onog naseg »ima vremena« nikako da odem na lice mjesta.Pade mnogo vode sa tog' vodopada a ja tek onda shvatih da je krajnje vrijeme za posjetu ovom ljepotanu.
Prvi susret i prvi pogled u zivo na ovaj vodopad necu zaboraviti nikad,isto tako ni rijeci moje majke,koja mi,vidjevsi vodopad i mahovinu po stijeni iza n jega,rece:«Vidi,ona mahovina iza njega,isto k'o mihrab !«
Jos par puta sam obilazio i slikao ovu prirodnu ljepotu.Ima ih jos na podrucju Sanske opstine,al' valjda nam blizo pa nam nisu interesantne.Treba da nam neko iz daljine upre prstom pa da mozda shvatimo.I ja sam jedan od tih pa sam zato ljut na sebe,zbog nebrige o samom sebi i svom sirem zavicaju.Zastidili me »ljudi sa strane« dok sam gledao njihove video zapise i citao njiove tekstove o,na neki nacin,sebi samome.Svaka njima cast,nema zamjerke,al' zbog ljutnje na sebe samoga odlucih da malo razgledam prirodu i njene ljepote koje me okruzuju upravo na podrucju u kojem sam rodjen.
Jednom je jedan Bosnjo u Americi,kad su ga pitali zasto je dao tako puno novca za izgradnju vjerskog objekta ,rekao:«Dosadilo mi vise da klanjam u coskove«.Tako i ja da ne slusam druge i njihove utiske,odlucih da »izidjem malo iz avlije«.
HRUSTOVACKA PECINA
U avgustu ove godine odem sa drustvom do Hrustovacke pecine.Nadjosmo je.Pristupacno.Zapusteno.Napusteno.
Ono sto je priroda dala vec stoljecima i vjekovima odoljeva.Covjek dobronamjernik na samom ulazu napravio zaljeznu ogradu da se ne skrnavi unutrasnjost dok se,valjda,jos kakav pametan ne pojavi pa to uredi,osvjetli i pokaze dobronamjernim posjetiocima.
Na toj ogradi neko odvalio vrata.Ulaze dobronamjerni i oni drugi.
Dabismo prisli vratima morali smo otjerati jednog bika a iz pecine istjerati jos dva.Augustovska ih vrucina natjerala u pecinu da se rashlade.Svuda okolo hajvanska balega pa nas Denis vazda upozoravao:«Pazi da neko ne stane u minu !«Udjosmo u pecinu a na samom ulazu tragovi od polomljenih stalaktita.Pravi ih priroda decenijama i stoljecima a neko ih »ubere« za sekundu.Sta ce mu?Ko je?Ma ne znam ko je al' znam samo da nisu hajvani.Njima treba samo pecinski hlad,kakvi stalaktiti,kakvi stalagmiti…
Iznenadi me sirina na samom ulazu.
Znas kolika je?Mog'o bi covjek kucu napraviti.Nakon jos par metara i dubljeg zalaska u mrak jedni odustadose a ja,Sakib i Denis uz oskudnu rasvjetu uputismo se jednim od hodnika, jos stotinjak metara dublje.Slikali smo i snimali koliko se dalo al' velika vlaga ne dade ni slikama da budu kvalitetne.Znali smo bar da nema »mina« pa necemo uprljati noge.Nema mina al' nesto zacica i zaskica???Blicevima uznemirismo prirodne stanare,sismise.Sjetih se one o slijepim misevima.«Vele da je najgora stvar za slijepog misa kad se drzi za plafon a ima proljev. 
Znas kolika je?Mog'o bi covjek kucu napraviti.Nakon jos par metara i dubljeg zalaska u mrak jedni odustadose a ja,Sakib i Denis uz oskudnu rasvjetu uputismo se jednim od hodnika, jos stotinjak metara dublje.Slikali smo i snimali koliko se dalo al' velika vlaga ne dade ni slikama da budu kvalitetne.Znali smo bar da nema »mina« pa necemo uprljati noge.Nema mina al' nesto zacica i zaskica???Blicevima uznemirismo prirodne stanare,sismise.Sjetih se one o slijepim misevima.«Vele da je najgora stvar za slijepog misa kad se drzi za plafon a ima proljev. 
Da ih dalje ne uznemiravamo ostavismo u mraku njih i ljepote pecinske.Nek' budu daleko od ociju i nek' upravo sismisi i mrak cuvaju ljepotu dok se jednom ne uozbiljimo pa ne uredimo pecinu za turisticke potrebe i korist opstu.
Kud' sad?
Neko rece,cini mi se Fajko,:«Hajmo na izvor Sanice,nije daleko,20-ak kilometara odavde.«Svi se slozismo.Hajmo u auta.Ostade iza nas Hrustovacka pecina,a ja na samom rastanku ugazih u »minu« sto je »posija« jedan od one trojice bikova.Uz komentare o upravo prezivljenom i dozivljenom vratismo se do auta.Jedino sam ja cijelo to vrijeme trazio travu i vodu da operem papucu. 
Svi znamo da osim ove pecine,postoji i Dabarska pecina i Suvaja.Nedugo nakon ovog obilaska saznadoh da se u pecini Suvaja nalazi do sad najveci primjerak zive covjecije ribice.
Jedanput,ko dozivi pricace o nasim pecinama k'o sto Slovenci hvale i pokazuju svoju Postojnsku Jamu.Samo,taj put mi cemo biti jaci,ako ni zasto drugo,ono bar za tu ribicu.
Pred samim skretanjem sa glavne ceste,pred samim mostom na rijeci Sanici,pod cestom na lijevoj strani pogled nam privuce prelijepa livada.Na njoj brvnara a ispred stolovi i klupe.Podosta parkiranih auta.Fajko veli:«To je rostiljnica«Neko uradio dobar posao.Pece i prodaje ribu.Dobro njemu i onima oko njega.Na putu do vrela sretosmo jos par znatizeljnka poput nas a medju njima i Alu Botonjica,dugogodisnjeg predsjednika Bosnjackog udruzenja »Ljiljan« u Ljubljani i njegovu hanumu.
Svi znamo da osim ove pecine,postoji i Dabarska pecina i Suvaja.Nedugo nakon ovog obilaska saznadoh da se u pecini Suvaja nalazi do sad najveci primjerak zive covjecije ribice.
Jedanput,ko dozivi pricace o nasim pecinama k'o sto Slovenci hvale i pokazuju svoju Postojnsku Jamu.Samo,taj put mi cemo biti jaci,ako ni zasto drugo,ono bar za tu ribicu.
VRELO RIJEKE SANICE
Pred samim skretanjem sa glavne ceste,pred samim mostom na rijeci Sanici,pod cestom na lijevoj strani pogled nam privuce prelijepa livada.Na njoj brvnara a ispred stolovi i klupe.Podosta parkiranih auta.Fajko veli:«To je rostiljnica«Neko uradio dobar posao.Pece i prodaje ribu.Dobro njemu i onima oko njega.Na putu do vrela sretosmo jos par znatizeljnka poput nas a medju njima i Alu Botonjica,dugogodisnjeg predsjednika Bosnjackog udruzenja »Ljiljan« u Ljubljani i njegovu hanumu.
Dodjosmo do samog vrela.Kanjon,hlad.Suma se zatvorila liscem sa svojih grana a ispod
tog pokrivaca sum,huka i bjelina izvorske vode sto eto,Bozijom voljom izvire iz samog' kamena.Priblizih se samom vrelu da blize nisam mogao,nebili vidio odakle izvire ta milost Bozija.
tog pokrivaca sum,huka i bjelina izvorske vode sto eto,Bozijom voljom izvire iz samog' kamena.Priblizih se samom vrelu da blize nisam mogao,nebili vidio odakle izvire ta milost Bozija.Iz kamena.
Nema sta zavirivati i zagledati kad se sve lijepo vidi k'o na dlanu.Ne znas sta je ljepse,vrelo ili bjelina huktave vode.Bjelina k'o da si u vodu usuo sampon.Sva ta ljepota sakrivena sumom,kroz cije granje i lisce je sunce proguravalo svoje zrake i na taj nacin ovoj ljepoti davalo jos ljepsi,blazi i meksi izgled.Snimali smo i slikali.Shvatismo da niko ljepse ne pozira od prirode.Kako god uslikas slika k'o razglednica.
Vratismo se nazad do auta.Fajko i Jasminka nas pozvase kod njih u Krasulje .Sakib,Mirveta Dino in Azra odose s njima.Rastasmo se a na povratku nazad u St.Majdan,u autu,upitah:«Denise,kad cemo u Visoko na piramide?«Denis,ko iz topa:«Hajmo sutra.«
Sve bi dogovoreno,a Maju i Elmedina na zadnjem sjedistu ne treba ni pitati za misljenje,oni su vazda za akciju.Tako se nas cetvoro uputismo kuci usput dogovarajuci detalje vezane za odlazak u Visoko.Sutra je dzuma pa cemo kod nas u dzamiju a subotu cemo preda se pa ako Bog da u Bosnsku dolinu piramida.
...to be continued
ef.Pehlic i Haris proucise suru Ja-sin.Hodza vazio o islamskom pogledu na medjuljudske odnose.Aferim.Sklanja se bajram namaz.
Djecija radost u bacanju petardi ubrzo dovede do toga da se carsija za cas ispuni dimom kroz kojeg je sunce uspijevalo progurati svoje zrake najavljujuci jos jedan prekrasan dan.
