ŠTA ZNAČI Z A L I H O V A C

Na tom prostoru gdje se danas nalazi
Zalihovac u nekom ranijem vaktu bile su magaze u kojima se skladištilo nešto što
je trebalo imati u zalihi. Zbog toga je taj prostor označen kao Zalihovac –
mjesto, prostor gdje se čuvaju zalihe.Međutim, pošto se riječju ”zalihost”
označavao višak nečega moguće je da je prostor današnjeg Zalihovca dobio svoje
ime i po tome što je to bio prostor koji je bio višak od nekog velikog imanja,
od neke prostrane zamljišne površine.


30.10.08

BOSNO MOJA DIVNA MILA


VODOPAD NA RIJECI BLIHI

Krajem 90-ih,prvi put sam otisao na vodopad rijeke Blihe.Za vodopad sam saznao jos kao dijete al' valjda zbog neposredne blizine u kojoj se vodopad nalazi i onog naseg »ima vremena« nikako da odem na lice mjesta.
Pade mnogo vode sa tog' vodopada a ja tek onda shvatih da je krajnje vrijeme za posjetu ovom ljepotanu.
Prvi susret i prvi pogled u zivo na ovaj vodopad necu zaboraviti nikad,isto tako ni rijeci moje majke,koja mi,vidjevsi vodopad i mahovinu po stijeni iza n jega,rece:«Vidi,ona mahovina iza njega,isto k'o mihrab !«
Jos par puta sam obilazio i slikao ovu prirodnu ljepotu.Ima ih jos na podrucju Sanske opstine,al' valjda nam blizo pa nam nisu interesantne.Treba da nam neko iz daljine upre prstom pa da mozda shvatimo.I ja sam jedan od tih pa sam zato ljut na sebe,zbog nebrige o samom sebi i svom sirem zavicaju.Zastidili me »ljudi sa strane« dok sam gledao njihove video zapise i citao njiove tekstove o,na neki nacin,sebi samome.Svaka njima cast,nema zamjerke,al' zbog ljutnje na sebe samoga odlucih da malo razgledam prirodu i njene ljepote koje me okruzuju upravo na podrucju u kojem sam rodjen.
Jednom je jedan Bosnjo u Americi,kad su ga pitali zasto je dao tako puno novca za izgradnju vjerskog objekta ,rekao:«Dosadilo mi vise da klanjam u coskove«.Tako i ja da ne slusam druge i njihove utiske,odlucih da »izidjem malo iz avlije«.

HRUSTOVACKA PECINA



U avgustu ove godine odem sa drustvom do Hrustovacke pecine.Nadjosmo je.Pristupacno.Zapusteno.Napusteno.
Ono sto je priroda dala vec stoljecima i vjekovima odoljeva.Covjek dobronamjernik na samom ulazu napravio zaljeznu ogradu da se ne skrnavi unutrasnjost dok se,valjda,jos kakav pametan ne pojavi pa to uredi,osvjetli i pokaze dobronamjernim posjetiocima.
Na toj ogradi neko odvalio vrata.Ulaze dobronamjerni i oni drugi.
Dabismo prisli vratima morali smo otjerati jednog bika a iz pecine istjerati jos dva.Augustovska ih vrucina natjerala u pecinu da se rashlade.Svuda okolo hajvanska balega pa nas Denis vazda upozoravao:«Pazi da neko ne stane u minu !«Udjosmo u pecinu a na samom ulazu tragovi od polomljenih stalaktita.Pravi ih priroda decenijama i stoljecima a neko ih »ubere« za sekundu.Sta ce mu?Ko je?Ma ne znam ko je al' znam samo da nisu hajvani.Njima treba samo pecinski hlad,kakvi stalaktiti,kakvi stalagmiti…

Iznenadi me sirina na samom ulazu.Znas kolika je?Mog'o bi covjek kucu napraviti.Nakon jos par metara i dubljeg zalaska u mrak jedni odustadose a ja,Sakib i Denis uz oskudnu rasvjetu uputismo se jednim od hodnika, jos stotinjak metara dublje.Slikali smo i snimali koliko se dalo al' velika vlaga ne dade ni slikama da budu kvalitetne.Znali smo bar da nema »mina« pa necemo uprljati noge.Nema mina al' nesto zacica i zaskica???Blicevima uznemirismo prirodne stanare,sismise.Sjetih se one o slijepim misevima.«Vele da je najgora stvar za slijepog misa kad se drzi za plafon a ima proljev.


Da ih dalje ne uznemiravamo ostavismo u mraku njih i ljepote pecinske.Nek' budu daleko od ociju i nek' upravo sismisi i mrak cuvaju ljepotu dok se jednom ne uozbiljimo pa ne uredimo pecinu za turisticke potrebe i korist opstu.
Kud' sad?

Neko rece,cini mi se Fajko,:«Hajmo na izvor Sanice,nije daleko,20-ak kilometara odavde.«Svi se slozismo.Hajmo u auta.Ostade iza nas Hrustovacka pecina,a ja na samom rastanku ugazih u »minu« sto je »posija« jedan od one trojice bikova.Uz komentare o upravo prezivljenom i dozivljenom vratismo se do auta.Jedino sam ja cijelo to vrijeme trazio travu i vodu da operem papucu.

Svi znamo da osim ove pecine,postoji i Dabarska pecina i Suvaja.Nedugo nakon ovog obilaska saznadoh da se u pecini Suvaja nalazi do sad najveci primjerak zive covjecije ribice.
Jedanput,ko dozivi pricace o nasim pecinama k'o sto Slovenci hvale i pokazuju svoju Postojnsku Jamu.Samo,taj put mi cemo biti jaci,ako ni zasto drugo,ono bar za tu ribicu.



VRELO RIJEKE SANICE


Pred samim skretanjem sa glavne ceste,pred samim mostom na rijeci Sanici,pod cestom na lijevoj strani pogled nam privuce prelijepa livada.Na njoj brvnara a ispred stolovi i klupe.Podosta parkiranih auta.Fajko veli:«To je rostiljnica«Neko uradio dobar posao.Pece i prodaje ribu.Dobro njemu i onima oko njega.Na putu do vrela sretosmo jos par znatizeljnka poput nas a medju njima i Alu Botonjica,dugogodisnjeg predsjednika Bosnjackog udruzenja »Ljiljan« u Ljubljani i njegovu hanumu.
Dodjosmo do samog vrela.Kanjon,hlad.Suma se zatvorila liscem sa svojih grana a ispod tog pokrivaca sum,huka i bjelina izvorske vode sto eto,Bozijom voljom izvire iz samog' kamena.Priblizih se samom vrelu da blize nisam mogao,nebili vidio odakle izvire ta milost Bozija.
Iz kamena.
Nema sta zavirivati i zagledati kad se sve lijepo vidi k'o na dlanu.Ne znas sta je ljepse,vrelo ili bjelina huktave vode.Bjelina k'o da si u vodu usuo sampon.Sva ta ljepota sakrivena sumom,kroz cije granje i lisce je sunce proguravalo svoje zrake i na taj nacin ovoj ljepoti davalo jos ljepsi,blazi i meksi izgled.Snimali smo i slikali.Shvatismo da niko ljepse ne pozira od prirode.Kako god uslikas slika k'o razglednica.

Vratismo se nazad do auta.Fajko i Jasminka nas pozvase kod njih u Krasulje .Sakib,Mirveta Dino in Azra odose s njima.Rastasmo se a na povratku nazad u St.Majdan,u autu,upitah:«Denise,kad cemo u Visoko na piramide?«Denis,ko iz topa:«Hajmo sutra.«
Sve bi dogovoreno,a Maju i Elmedina na zadnjem sjedistu ne treba ni pitati za misljenje,oni su vazda za akciju.Tako se nas cetvoro uputismo kuci usput dogovarajuci detalje vezane za odlazak u Visoko.Sutra je dzuma pa cemo kod nas u dzamiju a subotu cemo preda se pa ako Bog da u Bosnsku dolinu piramida.

...to be continued

19.10.08

NAROD,VODJA I POLITIKA

Povodom pete godisnjice od smrti predsjednika Alije Izetbegovica,covjeka o kojem je mnogo napisano i nikad sve receno,osjecam potrebu da se mi na Zalihovcu prisjetimo ovog velikana Bosnjackog naroda.Hvala Nihadu Krupicu i redakciji bosnjaci.net sto nam omogucise i prepustise tekst napisan prije pet godina.
U jednom od svojih tekstova o rahmetli predsjedniku Krupic rece:"O Izetbegovicu ja imam pravo da pricam jer je bio vodja mog naroda".Ono sto jedni napisu drugi ce da citaju i ako iz napisanog i procitanog stagod naucimo ni jednima ni drugima nece biti uzaludan trud i uzalud potroseno vrijeme.

IN MEMORIAM:

Alija Izetbegovic: 08.08.1925 - 19.10.2003



Objavljeno: 22. October 2003. 00:10:00
bosnjaci.net



Politička zrelost jednog naroda se ne mjeri brojem političkih lidera i opcija koje im se nude nego sposobnošću da u jednom od lidera pronađu dosljednog predstavnika politike koja im najviše odgovara. Kod bošnjačkog naroda se desilo upravo da im lider uveliko nadmaši političku zrelost. Mnogi svjetski državnici nisu uzalud dolazili na Alijinu samrtničku postelju po savjet, odaju priznanja ili priliku da u svojoj biografiji unesu podatak da su imali za prijatelja lidera jednog malog naroda koji je nadživio svo zlo krvoločnog Balkana zadnjih trinaest godina. Sada kada Alije nije među živima postavlja se pitanje do koje mjere smo svjesni da nam se zaista desio veliki vođa u našem najtežom povijesnom periodu?

PIŠE: Nihad KRUPIĆ

Vođe jednog naroda mogu biti političke, vojne, duhovne, kulturne…Od svih njih narod najviše voli one koji ih povedu u slobodu i neovisnost…u demokratiju i pravdu. Bošnjaci su u jednom povijesnom tijesnacu imali borbu za neovisnot, slobodu, pravdu i demokratiju. Sa početnim crnim oblacima koji su se nadvili nad Bosnom, u Bošnjaka se desilo… i moralno… i političko… i vojno…i duhovno osvješćivanje. Nijedna nacionalna renesansa nije prošla bez duhovne platforme stvorene u glavi vođa tog pokreta. Kod Bošnjaka se desio Alija i sa njim se sve moglo svesti na jednu izdrživu i dostojanstvenu mjeru. Imati političkog lidera koji je u biti humanista i ratnog komadanta koji je pacifista, a opet sačuvati i političku i vojnu poziciju se moglo desiti samo nama, zadnjim Mohikanci balkanske kulture, humanizma i civilizacije. Biti kulturan, humanista i civilizovan i nije neka prednost u svijetu gdje preovladavaju nadnacionalni interesi, u biti uvijek na štetu drugog. Balkan je u svojoj historiji uvijek imao više negativnih lidera i njihovih sljedbenika, tako da se je vremenom na tim prostorima utaložila sintagma da se dobrota i pravda veže samo za slabiće. Takav Balkan je bio oduvijek dobar poligon za ispitivanje novih svjetskih poredaka, kojem se sa vremena na vrijeme ubacivao otrov i poput pokusnog kunića gledalo kako će reagovati. Zadnji pokus, pedeset godina komunizma.I kada se on počeo urušavati, nastade strah od gubitka dominacije većinskih naroda na vještačko stvorenim državama.I baš u tim silnim raspadima se kod najnepolitičnijeg naroda Evrope, Bošnjaka, desi i politička partija i lider. Iz ovoga nastade organizacija svega što je dovelo do neovisnosti putem referenduma te kasnije vojnog odgovora na neprijateljsku agresiju. Neki vole reći sve se je dešavalo spontano; i Patriotska Liga, i Zelene Beretke, i Armija BiH, i odbrana Sarajeva, Bihaća Tuzle… Ovdje dolazimo do paradoksa. Naši neprijatelji upravo potvrđuje da smo mi i te kako bili organizovani. Nije valjda da su oni svesniji od podosta bošnjačkih tzv.nezavisnih intelektualaca. Problem nas samih je uvijek predstavljala misao da samo čisti inferiorci mogu da prate jedan određeni politički pravac, pa i danas kod Bošnjaka je prisutna mnogobrojna stranačka šarolikost. Iz straha da se ne postaje stadom došlo se do situacije da ima skoro više èobana nego stada. Neki æe opet to opravdati velikim osjeæajem za demokratijom, pri tom zaboravljajući da je važniji opstanak naroda od bilo koje demokratske opcije. Šta će ti demokratija, sloboda i pravda ako nema naroda? Narod može stvoriti državu od domovine samo ako je u stanju da je svojim patriotizmom sa vremena na vrijeme odbrani od agresora. Prošlo je vrijeme kada su stranci donosili civilizaciju, danas stranci donose metodu domaćeg rada za njihovu korist. Kordoba, Sevilja…može plakati za civilizacijom koju su donijeli muslimani , I sve ostaje na tome. Sjeæanje i uzdah a naroda nema.Nismo mi nikad bili narod koji je znao cijeniti svoje. To se moglo opravdavati visokom stepenu individualnosti i nesklonosti da se povodimo èoporativno za jednom idejom. Mali narod bez političke umješnosti je osuđen na nestanak jer u nedostaku vojne sile gubi i zadnju nit u oèuvanju svog identiteta. Mjesto Alije Izetbegoviæa zasigurno nije mogao zauzeti: ni Adil Zulfikarpašiæ, ni Muhamed Filipović, ni Haris Silajdžić, ni Muhamed Čengić, ni Nijaz Duraković, ni Alija Isaković, ni Abdulah Sidran…ni nijedan drugi Bošnjak u ovo doba. Od svih nabrojanih Alija je imao najviše strpljenja u transformaciji od jutarnjeg skrušenog vjernika, popodnevnog vojnog komadant i političkog lidera, do predveèernjeg uzornog muža, oca i djeda, ukratko humanistom kojem je sudbina namjenila da bude voðom jednog veoma zahtjevnog naroda. O Aliji Izetbegoviću ja imam pravo da pričam jer je on bio moj vođa. Ni Bernard Levi, Bil Clinton, Tadeusz Mazowietski, Peddy Aschdown, kralj Fahd, Stipe Mesić, Aloyz Mock…ni niko od njegovih svjetski poznatih poklonika, me ne može nadjaèati u spoznaji da se radilo o èovjeku izuzetne vrijednosti, dobrih namjera, motiva, intelektualcu istanèanog sluha za stalnu prisutnu agoniju dobrog dijela èovjeèanstva za pravednim svijetom.
Alija u svojoj knjizi “Islam između Istoka I Zapada” kaže:Nauka ne vodi humanizmu a ni religija progresu.
U toj spoznaji gradio je sopstveni lik racionalnog korisnika nauke i predanog vjernika, svjesnog da samo duhovna podloga omoguæuje opstanak civilizacije, tradicije, kulture i nadasve identiteta bez kojeg nema dosljednost u oèuvanju samobitnosti. Znao je takođe da bez bošnjačke politièke zrelosti nema opstanka izmeðu dva susjedna naroda koje smo izgleda oduvijek vrijeðali svojim postojanjem. Da. Oni junaèke a mi ljubavne, oni barikade a mi YU zastave, oni vozaèi autobusa a mi putnici na zadnjem sjedištu. Oni lideri a mi njihovi glasaèi. Tako je bilo decenijama. I najprostiji srpski i hrvatski seljak je bio politièniji u bivšoj državi od prilièno obrazovanog Bošnjaka . Bošnjaci su uglavnom bili narod bez kore, friško meso za roštilja. Alija je to sve znao i na svojoj koži osjetio šta znaèi ne biti u masi koja ne želi da mu drugi striže vunu. Mi smo bili narod koji je u korijenu sjekao svoje najistaknutije èlanove, pronalazivši mu hiljadu mahana. I danas, kada nam se osvetila ta nakaradnost, ne stojimo baš dobro sa ovom do kraja destruktivnom osobinom.Alija se nije obazirao na uvrede, Jednostavno se obraæao obiènom narodu, a mudro i oštroumno svjetskim politièkim prvacima. Aliji kaže vojni kuhar iz travnièke kasarne: “Predsjednièe, evo za Vas maksuz smo malo pekmeza ispekli. Jedva iščupašmo koju kilu šljive prije kazan. Alija se nasmija, namaza šnjitu pekmeza i u svom šarenom poluveru poput dede sjede među borce. Prije toga više od godinu reče Radovan u Skupštini da će jednog naroda nestati, Alija poslije toga mirno mu odgovori da takvu Jugoslaviju koju hoće Karadžić neće više niko, pa čak ni pošteni Srbi. Danas, nigdje ni Radovana ni Jugoslavije mu. Radovanu za cipelama, a Jugoslaviji na žnjirama.Ta čudna transformacija u naizgled krhkom tijelu je ulivala veliku dozu milosti među Bošnjake, a poštovanja èak i agresoru. Odjednom se desilo da Bošnjaci imaju nekog koji će ih predstavljati linijom njihove neizmjerne tolerancije, dobročinstva, humanosti, kulturne i vjerske opredjeljenosti, obiènosti koja je postala vrstom nacionalne liturgije i sve to bez imalo inferiornosti i podređenosti drugačijim pogledima na sve što može da bude od važnosti za bitisanje na stoljetnim ognjištima. “Ja se nikad nisam spremao za politiku, ona je moja zla kob”: govorio je Alija, mošda i sam svjestan da narodu kojem pripada nikad nije ni trebao ortodoksni politišar. Unatoè njegovim riješima on je nadmašio svoj narod i u političkoj zrelosti. Davno je shvatio ako se narod ne bavi politikom ona æe se baviti njime. Bošnjaci su bili jedini narod u bivšoj Jugoslaviji koji su po pravilu uvijek glasali za tuđe. Ðemo, Hamdija i Nijaz su prolazili zahvaljujući ključu i Titi. Čak i onaj general konjskog lica ,Adžić, je znao da vođe jednog naroda moraju biti iz njega. Iz tog razloga je na Alijin prijedlog u Ohridu da zbog povjerenja Bošnjaka u JNA u Bosni stavi njihove generale na glavne komandne pozicije odgovorio:“JNA je srpska vojska, kako æe toj vojsci komandovati neko ko nije Srbin.” A Alija znajuæi i to, i mnogo drugih stvari imade u svojoj vojsci i generala Jovana i generala Stjepana, jer Bosna je to, za svakog mjesta, ako ga želi.Alija je umro. Znao je i da æe smrt uskoro. Senadu Hadžifejzoviæu je prije samo dvije sedmice u direktnom javljanju iz bolnice rekao da se neæe više sresti. Rekao je da svi budemo manje Bošnjaci, Srbi i Hrvati a više Bosanci i Hercegovci. Prije desetak dana je poslije svog omiljenog jela,pure sa kajmakom, doèekao i Bila Klintona, i Peddia, i mnoge druge, kao i svoju hanumu, djecu i unučad. Dan prije odlaska u penziju je rekao da dolaze sretnija i manje interesantna vremena koje nažalost neæe doživjeti. Momenat kada se rukovao sa Miloševiæem i Tuðmanom u Deytonu je bio sretan da su agresorski lideri priznali pravni legimitet države Bosne I Hercegovine, a tužan jer je znao da će proći dosta vremena da ta država zaživi na svome čitavom prostoru.Bio je vođa koji je izmeðu politike i naroda uvijek birao narod. Politiku nije volio ali se je služio sa njom zbog svjetskog priznanja sopstvenog naroda. “Želio bih ostati upamćen kao onaj koji je uvijek imao na umu narod”;rekao je Alija Izetbegoviæ, zadnji bosanski plemić koji je ušao u dušu svog naroda i srce svoje zemlje, konačno spasavajući i jedno i drugo.

16.10.08

JE LI PCELA STVARNO ZNALA ?


Nakon par puta odgadjanog povratka za Njemacku stric Bego me ranog popodneva prvog dana ovogodisnjeg ramazanskog bajrama pozva da izidjem van.
"Sta cu ti sad,sta hoces od mene?"
Veli:"Haj' bolan,nece ti biti nista,samo da nesto vidis".
"Sta da vidim" upitah,
"Razlog sto mozda ni sutra necu ici za Njemacku" veli on.
"Kakav razlog?"
Veli:"Vidjeces"
Odosmo u njegovu avliju i on prstom pokaza na tockove svoga auta i veli "Eto pa ti vidi"
Pogledah a na sve cetiri tocka pcele.K'o da si ih mahsuz nabac'o il' nalijepio.Okupile sa na tockove i zuje li - zuje.
Iskrenusmo na salu-Valjda pod uticajem sale sa sijela kod nas u kuci gdje su nam za bajram dosli i stric Izet i strina Fadila.Zezali smo se i smijali a siguran sam da dugo tako nismo.Bajramsko raspolozenje - sta li?
Tako okrenusmo na salu i pojavljivanje veceg broja pcela po tockovima Beginog auta.
Sutra me stric Bego opet zovnu da vidim pcele a njih sada po cijelom autu.Pustio se roj pa stricu na kola.Slozismo se da tu nema nista lose.Prokomentarisasmo pcelu kao insekta kojeg je Allah dz.s. nadahnuo i smirismo napetost oko pitanja stricevog povratka za Njemacku.Taj dan,ja se sa svojom obitelji zaputio za Sloveniju a Bego ce sutradan za Njemacku.
Prodjose tako bajramski blagdani - razidjosmo se.Ni slutio nisam a ni u snu snio da cu dvije hefte nakon bajrama nazad kuci i to povodom o kojem nikad nisam niti razmisljao.
Par dana nakon bajrama stric Izet i strina Fadila sa Fahirom odose u Njemacku.Dosla cerka i odvela mamu i babu sebi u goste.Sebi i svojoj trojici brace.Sjedose u kola i odose u Njemacku a strica Izeta iznenadi jos jedan u nizu srcanih udara.Ranijim udarima se odupirao i pobijedio ih al' onom sto ga zadesi u sabah 11.10.'08 ne uspije se oduprijeti.Umoran moj amidza od dugogodisnje borbe sa srcanom bolescu ovaj put ne uspije pobijediti srcani udar.Sva briga i brzina njemackih ljekara i sluzbe hitne pomoci nije pomogla."Umro striko Izet!!!"Ama ne moguce...Stotinu pitanja.Kako,gdje,zasto,kada,...Jedan odgovor.Umro je Izet.Umro a da ga ne vidjese sinovi.Iznenadi ga smrt i ukrade ga od njegovih sinova.Ostadose zateceni Mirzet,Dejamin i Emir.Zateceni i iznenadjeni a kako i nebi bili...pa babo im je.









Izet je babo kojeg bi svako pozelio za svog babu.Ljudina sto je u svakom momentu bio spreman porazgovarati i nasaliti se sa najstarijim i sa najmladjim,svakoga oraspoloziti.Ponosan sam sto mi je stric.Ponosan sam na svoje korijene i rodbinu.Upravo taj ponos me tjera da napisem ovo sto pisem.Pisem ono sto svi znate al' rijec je o mom' strikanu,adzi.Zato sebi dajem za pravo da pisem o covjeku koji je svojom jednostavnoscu,toplinom i ljubavlju ostavio trag u mojoj dusi i na mome srcu.









Evo kad sam se k'o malo sabr'o,iako bih najradije bio sam sa sobom i svojim amidzom u mojoj dusi i srcu pokusavam vam prenijeti svoje emocije.
Vratih se ja tako,15 dana nakon bajrama na dzenazu svome stricu.Sve ono sto bi rekao i sto pokusavam da kazem rekla je upravo Izetova denaza,odnosno prisutnost velikog broja ljudi koji dodjose da se zahvale Izetu i isprate ga u vjecnost-
Fali mi moj stric.Znam da ce mi sve vise nedostajati.
Nakon smrti mog najstarijeg strica Emsuda,tacnije na prvi bajram namaz poslije njegove smrti sam sebe "uhvatih" kako u dzamiji dok sam se sa svima bajramovao nesto gledam i trazim.Nesto mi nepotpuno.Svatih.Nepotpuno mi to sto tad nije bilo strica Emsuda da se bajramujemo.Svakog' bajrama mi fali moj stric Emsud.Shvatio sam da ce mi nedostajati dok mene bude.Sada sa preseljenjem na ahiret i mog drugog strica,Izeta,znam da ce taj nedostatak biti jos veci.Necu pokusavati da taj nedostatak ikako nadoknadjujem jer na taj nacin bicemo skupa dok bude mene.
Kada sam 14.10.'08 dosao kuci zbog dzennaze strica Izeta u Mjajdanu nadjoh i strica Begu,a on veli:"Rekoh li ja tebi da mi se ne ide nazad u Njemacku.Pcele su znale i govorile samo sto mi nismo razumjeli taj govor-."
Mozda su i znale...
Allah najbolje zna.
Ja molim Dragog' Allaha da mojim amidzama podari ljepi dzennet i smjesti ih u svoj hlad.Amin.
Svakom prema zaslugama a ja mislim da njih dvojica to itekako zasluzise u toku svoga boravka
na dunjaluku.
Mozda su znale pcele,
al' Allah najbolje zna.

4.10.08

PJESNIKOVA CESTITKA





بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ
‏اللَّهُمَّ اجْعَلْ صِيَامِي فِيهِ بِالشُّكْرِ وَ الْقَبُولِ عَلَى مَا تَرْضَاهُ وَ يَرْضَاهُ الرَّسُولُ مُحْكَمَةً فُرُوعُهُ بِالْأُصُولِ‏
بِحَقِّ سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَ آلِهِ الطَّاهِرِينَ
وَ الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ‏
Allahu moj, nagradi danas naš post Tvojim primanjem, i zadovoljstvom Tebe i Poslanika, učvršćenih ogranaka načelima njegovim, tako Ti Muhammeda, (ص), i njegove čiste Čeljadi, i hvala Allahu Gospodaru svijetova.

1. I kao što su mnogi prije nas bili nagrađeni, u predaji Najuzvišenijem;
2. u težnji da obuzdaju svoje strasti,
3. utihnu loš jezik,
4. pognu pogled pred ružnim i nepristojnim,
5. poste u ime Allaha,
6. budu najbolji primjer svojoj djeci, komšiluku i društvu u kojem žive.

7. Nikad ne dođu u iskušenja da ponize i izdaju svoje,
8. povrede i nanesu bol drugima,
9. truju svoje potomstvo idolopoklonstvom,
10. i postide se svojom vjerom, tradicijom i kulturom

11. Bajram je dan mira među svjetovima,
12. razuma među nemirima,
13. svijetla u moru mraka,
14. obraza u masi bezbojnih lica.

15. A mi u Bajramu obasjani nurom
16. uređeni za najljepšu pozornicu,
17. sa djecom pod ruku,
18. i braću i sestre u Islamu pored nas
19. žurimo da obavimo Bajram namaz

20. I ko’ ljudi,
21. ko’ muslimani,
22. ko’ Bošnjaci
23. nazovemo jedni drugima
24. BAJRAM BARIĆ
25. I
26. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN
27. Želi Vam
28. Vaš brat u Islamu,
29. i prijatelj u kulturi, tradiciji i civilizaciji
30. Nihad Krupić

PS.
Za svaki dan Ramazana po jedna misao, želja i poruka




3.10.08

BAJRAM U MOJOJ BIH



Zadnji dani mubarek ramazana.Zna se.Pripreme za odlazak kuci,odlazak u nasu dragu BiH.

U peatak,26-og sept./26-og ramazana/sa familijom se uputih na put kuci.U Majdan za Bajramske blagdane.

LEJLETU-L-KADER

Najprije svratismo u Bosansku Dubicu.Mubarek noc,Lejletu-l-kader ostadosmo i provedosmo u Dubici,u dzamiji i na mevludu,naravno.Nekoliko momaka iz susjedne Hrvatske,iz Novske,i vrijedni Dubicani okupili se oko svog imama hadzi-Safeta ef.Beganovica-Saje u sred Dubice i velicaju Allaha dz.s.U prvoj obnovljenoj dzamiji u gradu,onoj uz sud i pijacu,polahko,bez zurbe,poce da se sakuplja dzemaat.Medju prisutnima prepoznadoh prilicno naroda.Jedne sam upoznao u muhadzerliku u Njemackoj,jedne po oslobodjenju kad su u Majdan dosli kao muhadzeri i to im bijase zadnja stanica do svoje Dubice.Jedne upoznah dolazeci zeninim roditeljima u Dubicu,a vi sad sami procijenite ima li mjesta ona narodna "Odakle si -odakle i zena".Ugledah hadziju Husu Makelica.Kad me je ugledao ustade hadzija i pridje,selami se samnom i mojim sinom.Progovorismo na brzinu i opet svak' na svoje mjesto.Mujezin zauci,pocinje jacija...
Klanja se jacija,teravija,nafila.Odrza se mevlud...Jedni ostadose u dzamiji ibadetiti a jedni se uputise kucama.Uglavnom,na usnama dzematlija dova iskrena i Islamski cista.Sta reci?Dovoljno je samo reci Amin.

Sutra dan obidjoh i temelje tek zapocete dzamije.One u strogom centru grada.Vidim navozi se materijal a zenini roditelji mi rekose da su sredstva vec obezbijedjena i da je vec odredjena i firma iz Cazina koja ce izvoditi radove.Kao i u prethodna tri slucaja,odnosno pri gradnji dosadasnjih triju dzamija i ovaj put su Dubicani razdijelili teret te jedni obecase munaru,jedni mihrab,jedni mimber,jedni krov,jedni abdesthanu i das ne nabrajam vise.Uglavnom,da je nama u Majdanu da se ovako slozimo i napravimo nasu Utrisku sa njenim dimenzijama ca-8x9 metara.-pomislih i zamolih jos jednom Dragog Allaha da nam pomogne.

RAMAZAN U MAJDANU

Isti dan uputismo se za Majdan.I u Majdanu ramazansko i pred bajramsko raspolozenje.Ide se u dzamiju,teravije,iftari a u mojoj mahali"jaci" smo ovog ramazana za jos dvije familije i jednu bebu.Rodila komsinica Dina Ajlu a u svojim kucama su moj stric Bego,Braco i Hasema i u samom vrhu mahale tj.na Zal'hovcu su Adem Besic "Bajca" sa suprugom Semsom.Uglavnom kad god "zraknem" kroz prozor ugledam nekog:Sanelu,Edu,Aliju,Bracu,Hasemu,Begu,Adema,Vezku...



VESELJE UOCI BAJRAMA







Noc uoci bajrama,medzlis islamske zajednice u Sanskom Mostu organizovao "Bajramsko veselje".I bas bijase veselo.Pored hora Sanskih imama,hafiza Fuada Abdullaha Seferagica,Emira Kasapoglua,Ferida Avdca i Tufice te nekoliko kulturno umjetnickih drustava ucesce uzese i clanovi folklorne sekcije KUD-a Bratstavo iz St.Majdana.Mladja skupina i stariji naravno sa spletom kola i koreografijom koja je izmamila podosta aplauza od prisutnih,a kojih je ove hladne ramazanske noci bilo veoma mnogo na Sanskim ulicama i ispred Hamzibegove dzamije koja je sa svoje cetiri munare i osam sarefa kandiljima i osvjetlavala i sa njih davala Sanskom Mostu car i ljepotu koju ovaj grad i zasluzuje.















BAJRAM

U uturak 30.9.2008 osvanu bajram.I rodjendan mi je.Plaho sam radostan.Po kucama "gore"svjetla,spremamo se na sabah i bajram namaz u carsiju.Jasmin zauci salavat te nas podstaknu da ubrzamo korak.Udjosmo u dzamiju,ja stric Bego,sestric Denis i sin Elmedin,a u dzamiji vec pridosle dzematlije mirno sjede.Sklanjasmo sabah i dzematlije ubrzo -napunise-Palnku dzamiju.Pred bajram namaz Husein ef.Pehlic i Haris proucise suru Ja-sin.Hodza vazio o islamskom pogledu na medjuljudske odnose.Aferim.Sklanja se bajram namaz.Cestitanja.Zagrljaji.Lijepe zelje izmjenjasmo jedni s drugima.Vec pocese pucati petarde.Djecija radost u bacanju petardi ubrzo dovede do toga da se carsija za cas ispuni dimom kroz kojeg je sunce uspijevalo progurati svoje zrake najavljujuci jos jedan prekrasan dan.
Nastavak dana je svako proveo u vlastitom aranzmanu.

DAN SEHIDA

Sutra dan,kao sto je to vec i obicaj,dan sehida.Bijase organizovano polaganje cvijeca i ucenje fatihe kod Amirovog spomenika i na mezaru Muhameda Besica-Hame.







Zbog zauzetosti oko povratka ne prisustvovah ovoj ceremoniji,al' ne zaboravih zamoliti Dragog Allaha da svim nasim sehidima podari lijepi dzennet.
S obzirom da je bajram vec prosao ja vam zelim svako dobro i da svi docekamo jos puno,puno bajrama.

UTRISKA DZAMIJA

Jos samo jedna napomena.Razgovarao sam malo u Majdanu i van Majdana na temu gradnje Utriske dzamije.Svi oni s kojima sam razgovarao,a sto mi je izuzetno drago,podrzavaju ideju i akciju i obecase svoju pomoc.Drago mi je sto u anketi imamo jos nekoliko glasova "ZA"-Drago mi je na podrsci koju upucujete.Drago mi sto vas podosta obeca finansijsku pomoc da najzad izgradimo nasu,jos jednu Majdansku dzamiju a njene su dimenzije,dimenzije malo vece sobe,8x9 metara.I jos nesto da vam kazem.Palo je i prvih 1000 € i to je ono sto je za sada 100% sigurno.
Selam svima.

Draghi Allahu pomozi nam da izgradimo dzamiju u kojoj ce se Tvoje ime velicati.Amin.